Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: GAZDOVANJE ŠUMAMA: Iza tajkuna pustoš

Objavljeno prije

na

Kada su se prije dvije godine stanovnici nekoliko beranskih prigradskih naselja i sela pobunili i blokirali put ka planinskim katunima Cmiljevice, onemogućujući na taj način koncesionare da eksploatišu šumu, bio je to ozbiljan znak da se šumama ne gazduje pošteno.

Mještani četiri mjesne zajednice tvrdili su da se procedura oko dodjele koncesija na šume ne sprovodi u skladu sa zakonom i da opravdano sumnjaju da cijeli postupak prate koruptivne radnje.

Država je, naime, povlašćenim koncesionarima izdala koncesije na sedam godina, koje su istekle još prije tri, četiri godine, ali neki od njih i dalje gazduju beranskim i crnogorskim šumama, dok je najveći broj drvoprerađivača bez sirovina za najosnovniju djelatnost osuđen na propast.

Drvoprerađivači su, ako uopšte žele da rade, prinuđeni da kupuju građu po sedamdeset eura po kubiku od onih koji su je od države dobili za petnaest.

,,Takvim manipulacijama mora se stati na kraj, jer šume treba da budu u funkciji razvoja čitave zajednice, a ne samo pojedinaca”, kaže Radomir Anđić iz Berana, jedan od onih čija fabrika za preradu drveta godinama ne radi.

On objašnjava da se u međuvremenu ništa nije promijenilo, iako je planirano da ubuduće država gazduje i siječe šumu a zatim drvnu građu prodaje slobodno na lagerima i putem javnih licitacija.

,,Od toga još nema ništa. Isti koncesionari koji su gazdovali šumama od 2007. godine, gazduju i danas. Treba da vidite samo lager ispred pilane jednog od njih u selu Donja Ržanica. Samo ispred te pilane u ovom trenutku je dvadeset hiljada kubika oblovine, dok mi koji ne pripadamo tom krugu, ne možemo dobiti ni po dvije, tri hiljade da pokrenemo mašine”, kaže Anđić.

Ovaj čovjek, inače dobar poznavalac problema gazdovanja šumama, ističe da je jedina pozitivna stvar koja se poštuje odluka o zabrani izvoza drveta iz Crne Gore.

,,Koliko ja znam, oblovina čamovine uopšte se ne izvozi. Za bukvu nijesam siguran. Ali, ovo je natjeralo velike šumske tajkune da se okrenu pokretanju proizvodnih pogona unutar Crne Gore. To vam je objašnjenje zašto se sada grade fabrike za proizvodnju peleta po sjeveru države. I to je dobro, jer sirovina ostaje u našoj državi”, kaže Anđić.

Prema nekim nezvaničnim informacijama, za Anđića i drvoprerađivače iz Berana čije fabrike odavno ne rade ima nade ako se od januara sljedeće godine počne primjenjivati model po kojem će država prodavati drvnu građu na javnim licitacijama.

Do tada tajkuni hvataju svaki lijepi dan koji im ide naruku što im ove jeseni obilato omogućavaju vremenske prilike. Njihove mašine i motorne testere neprekidno i nemilosrdno sijeku bez mnogo kontrole i bez ikave koristi za lokalne zajednice sa čijih teritorija kao sipci uništavaju drvni resurs.

Ranije su i mještani sela Šekular, takođe u beranskoj opštini, u više navrata blokirali puteve i onemogućavali odvoz drvne građe, iznuđujući na taj način ulaganja u infrastrukturu.

Ovih dana aktuelna je pobuna u Bihoru. Reklo bi se da tamo nema toliko atraktivne šume. U stvari, neće je uskoro biti u selima ispod pešterske visoravni, ako se nastavi sječa i uništavanje kao do sada.

Upravo zbog toga stanovnici petnjičkog sela Dobrodole, koji žive u dijaspori, pokrenuli su inicijativu da se šumsko područje na tom prostranstvu proglasi prirodnim rezervatom i zaštiti od uništavanja.

Oni su uputili pismo na adrese političara u Crnoj Gori, nadležnih državnih službi za zaštitu životne sredine, medijima, nevladinim organizacijama, kao i naučnim organizacijama u zemlji i regionu kako bi se, kako kažu, zaustavilo pustošenje Dobrodolskog Homara.

„U pitanju je pustošenje prirodnog resursa šume koji bi trebao da bude trajno bogastvo ovog kraja i cijele Crne Gore, a kako prirodu i zaštitu životne sredine ne smijemo posmatrati lokalno, slobodni smo da kažemo da postupci prekomjernih sječa treba da zabrinu i međunarodne stručne institucije, kojima se moramo svakako obratiti”, kaže Enis Šabotić.

Ovaj čovjek iz Njemačke upozorava da su sječe na području sela Dobrodole, ispod Pešterske visoravni, tolikog intenziteta da se jasno može uočiti razlika na satelitskom snimku prije i u toku sječe.

„Mi mještani nekoliko sela u petnjičkoj opštini zabrinuti smo zbog dešavanja s Dobrodolskim Homarom. Razumijemo potrebu šumarskih organizacija za redovnom sječom u manjem obimu, ali se ne slažemo s tim da šumu posmatraju kao izvor za povećanje svojih plata ili za dobro isplativ posao koncesionara koji osim svoje zarade ne vide ništa u našim šumama”, kaže Šabotić i dodaje da stanovnici tog kraja strahuju da će sječe u ovom obimu izazvati nestanak pitke vode i spiranje plodnog zemljišta te pojavu erozije.

„Sigurni smo da su ugrožene i mnoge ljekovite biljke. Plašimo se da će doći do vjetroloma, izvala, snjegoloma, jer je narušen sklop, a najzastupljenija vrsta drveća na ovom području je smrča s plitkim, tanjirastim korjenovim sistemom koja nije u stanju da se izbori pa će stradati”, – kaže Šabotić.

Prema njegovim riječima, Dobrodolski Homar je potrebno posmatrati kao mjesto za razvoj turizma.

„Sada smo sigurni da je stanje alarmantno i nemamo alternative. Ako ne ustanemo u zaštitu, Dobrodolski Homar će nestati. Stoga mi, mještani Dobrodola tražimo od Opstine Petnjica da se uradi studija o zaštiti i da se Dobrodolski Homar s okolinom proglasi prirodnim rezervatom”, kaže Šabotić.

On objašnjava da se od 415 biljnih i 430 životinjskih vrsta koje su zaštićene u Crnoj Gori, mnoge nalaze i na ovom prostoru i naglašava da su prvi pozitivni signali stigli iz Agencije za zaštitu životne sredine, koja im je dala preporuke o koracima koje treba preduzeti da bi se neko područje proglasilo prirodnim rezervatom. Šabotić dodaje da je u cilju zaštite Dobrodolskog Homara sprovedena i onlajn anketa protiv sječe, koju je podržalo više od 85 odsto ispitanika, te da su napravljena dva kratkometražna dokumentarna filma o katastrofalnom stanju i posljedicama sječe šume na ovom području.

Svijest stanovništva seoskih i planinskih područja na sjeveru Crne Gore, gdje se prostiru šume, odavno je probuđena. Samo oni koji šume treba da čuvaju – žmure na pljačku ovog prirodnog resursa.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo