Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: ŽENE I REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE: Posjeta ginekologu kao atak na moral

Objavljeno prije

na

Žene sa sjevera Crne Gore malo vode računa o svom ginekološkom zdravlju i jako su neažurne kad je riječ o preventivnim pregledima. To je ocjena gotovo svih ginekologa, sagovornika Monitora iz sjevernih opština. Ljekari tvrde da u domovima zdravlja postoji neophodna oprema za takve preglede, ali je, nažalost, žene teško ubijediti da te mogućnosti iskoriste. Kod ginekologa većina dolazi samo kad mora, ne i kad bi trebalo. Brojne kampanje i apelu nadležnih ne daju rezultate u zadovoljavajućoj mjeri, pa žene, naročito one iz manjih mjesta, kad završe sa rađanjem djece, zaborave na ginekološke ambulante ili u njih ulaze sa stidom.

U Crnoj Gori godišnje od 100.000 žena 18 oboli od karcinoma grlića materice. To je drugo je najčešće maligno oboljenje kod žena, a preventivni ginekološki pregledi najbolji su način za rano otkrivanje i zaustavljanje bolesti. Iako je rak grlića materice izlječiv u ranoj fazi, u svijetu svake godine preko pola miliona žena umire od ovog oboljenja. Glavni problem je u tome što, prema nekim podacima, tek svaka peta žena odlazi na redovne ginekološke preglede. Ovim pregledima mogu se otkriti promjene na grliću materice prije nego što poprime maligni karakter. Ljekari kažu da se u najvećem broju slučajeva kancer grlića materice javlja od 40. do 45. godine, iako rizik postoji i kod žena mlađih od 30 godina.

,,Jako sam nazadovoljan na koji način i koliko žene vode računa o svom zdravlju. Nemaju svijest o važnosti prevencije. Mnogo je razloga za to. Patrijarhalno vaspitanje, koje povlači strah i stid… Posjeta ginekologu na ovim našim prostorima, nažalost, još se doživljava kao ‘atak na moral’. Ne malo puta sam čuo od pacijentkinja , kako bi na pregled došle za vrijeme dežurstva ljekara, ‘kad niko ne vidi’. To je jako zabrinjavajuće i mnogo treba edukacije i informacija da se takav stav mijenja”, kaže dr Radovan Asanović iz Berana.

On kaže da nijesu rijetki slučajevi kada na operaciju dolaze sa tumorom veličine ljudske glave. Nema pravila kada je riječ o godinama, pa je tokom minulih deset dana takvom hirurškom zahvatu podvrgnuta jedna starica, ali i jedna dvadesetšestogodišnja djevojka sa sjevera.

,,Muškarci su, izuzetno neinformisani, pa onda, ne mogu biti ni podrška, niti pomoći u mijenjanju stava svojih partnerki. Zbog toga nastaje još mnogo problema. Zbog toga je i veliki broj prekida trudnoće, čemu se izuzetno protivim i koristim svaku priliku da ženi koja se odlučila na abortus predložim da još desetak dana razmisli o toj svojoj odluci”, kaže dr Asanović. Smatra da bi se mnogo tih problema riješilo uvođenjim seksualnog obrazovanja u srednje škole. Na taj način, objašnjava on, žene bi vrlo rano stekle pravu sliku o svom tijelu, opasnosti koje ih vrebaju i načinu da se žaštite, a često, i spasu život.

,,Ukoliko nema finansijskih mogućnosti za taj predmet u srednjim školama, onda bi, svako, svakako trebalo organizovati česta predavanja ginekologa srednjoškolcima. To je nekada bilo tako. Počeo sam da radim na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA) u Beogradu i tada, sjećam se, svakih 15 dana imali smo takva predavanja u gimnazijama”.

I kolašinska ginekološkinja dr Danka Marković nezadovoljna je načinom na koji se njene sugrađanke odnose prema svom zdravlju.

,,U svojoj praksi imam zaista ekstremnih primjera. Nedavno sam pregledala pacijentkinju sa invanzivnim kacinomom grlića materice. Riječ je o pedesettrogodišnjoj ženi, koja tri decenije prije toga nije bila kod ginekologa. Tačnije, posljednji put je pregledana kad je rodila dijete, koje je sada odrastao čovjek. Ona je šest mjeseci prije nego što mi se javila osjećala tegobe, a na pregled, ipak, nije došla, sve dok su joj ljudi iz okruženja skrenuli pažnju na neprijatan miris, koji se osjeća zbog njene bolesti”.

Dr Marković, kao i njene ostale kolege, tvrdi da u ginekološkim ambulantama postoje svi uslovi za preventivne preglede. Ona, kako kaže, koristi priliku i kad pacijentkinje dođu nekim drugim povodom da uzme uzorak za (Papanikolau) PAPA test ili uradi kolposkopiju.

,,Ne znam šta su sve razlozi za takav stav prema ginekološkom pregledu. Loše je da i danas, pored sve dostupnosti informacija i mnogih razbijenih predrasuda, ta ipak postoji. Kod drugih specijalista se mnogo češće i mnogo lagodnije ide”.

Nema pravila, objašnjava dr Jugoslav Račić, pa su prema svom zdravlju približno isto neodgovorne i mlađe i starije i obrazovane i neobrazovane žene. Dolazak Andrijevičanki na ginekološke preglede je, takođe, objašnjava, neredovan i samo ,,kad se mora”.

,,Država je, kada je riječ, o opremanju ginekoloških ambulanti, uradila dovoljno. Smatram da i moje kolege ulažu napore da predoče potrebu prevencije i informišu žene. Protiv nekih predrasuda i neodgovornosti smo, ipak, nemoćni. Nažalost, nema pravila, pa i visokobrazovane žene, znaju biti podjednako neažurne i neodgovorne u brzi o svom zdravlju kao one starije, manje obrazovane”, ističe dr Račić.

Ginekolozi objašnjavaju da se rak grlića materice razvija dugo, od pet do 10 godina, što omogućava njegovo blagovremeno otkrivanje prije nego što postane invazivan i počne da se širi. Sagovornici Monitora kažu kako preventivni pregledi niti su bolni niti neprijatni. PAPA test je jednostavna i bezbolna metoda kojom se uzima bris grlića materice. Kolposkopski pregled je, takođe, bezbolan, a uz to se njime i procenat dijagnostičke sigurnosti podiže na preko 85 odsto.

,,Dakle, racionalnih razloga za izbjegavanje preventivnih ginekoloških pregleda nema. Razlog mogu biti samo predrasude. Sredina, svakako, ženama na sjeveru ne olakšava razbijenje tih predrasuda, štaviše, pospješuje ih. Međutim, jako je bitno shvatiti da vam nekad od tog jednog pregleda može zavisiti život”, naglašavaju ljekari.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo