Da se ne lažemo: vijest da je policija, postupajući po nalogu Državnog tužilaštva, privela grupu bivših i sadašnjih menadžera Crnogorske komercijalne banke (CKB) iznenadila je samo krajnje neupućene ili one nezdravo sklone zaboravu.
Nakon više od dvije godine artiljerijske pripreme, bilo je samo pitanje gdje će i kada pješadija krenuti u napad. Sjetićete se, prvi plotuni u najavi ove ofanzive ispaljeni su još 2010. kroz riječi Miomira Mugoše i tekstove Srđana Kusovca, urednika Pobjede i bivšeg savjetnika Mila Đukanovića. A kada se vrhovni komandant te ekipe vratio u koalicioni generalštab ofanziva je bila više nego izvjesna.
O tehničkim detaljima ponuđene predstave može se raspravljati. Zapravo – to sašaptavanje je bio jedan od projektovanih ciljeva njenih režisera.
To što su policajci na vrata osumnjičenih banuli u cik zore djelić je već viđenog scenarija za zbunjivanje i zastrašivanje. Kako privedenih tako i njihovog okruženja. Postupak policije je, uostalom, razumljiv ako se zna da ih je na vrata: Milke Ljumović, Bose Tatar, Veliše Radunovića, Gorice Vujisić, Jelice Petričević i Dubravke Pavićević poslala lično Đurđina Nina Ivanović, specijalna tužiteljica Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina.
Nema indicija da će Đurđina Ivanović osumnjičenim menadžerima CKB na teret staviti terorizam ili neki od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore (niko do sada nije osuđen za ta zlodjela). Specijalni tužilac se, za sada, fokusira na pokušaj dokazivanja krivičnih djela iz sfere organizovanog kriminala, a ako u političko-medijsko-policijskoj kuhinji uspije priprema planiranog preliva naći će se na toj torti i nešto korupcije – zbog boljeg ukusa i statistike.
Stvar, doduše, nije započeta na najbolji način. Tužilaštvo nije uspjelo da ubijedi istražnog sudiju Miroslava Bašovića u potrebu da se privedenima odredi pritvor od 30 dana. ,,Činjenični opis uopšte ne sadrži, ne samo sve, nego nijedan bitni elemenat bića krivičnog djela”, zaključuje sudija Bašović u obrazloženju svoje odluke, ,,Drugim riječima, činjenični opis koji je naveo tužilac ne može se podvesti ni pod jednu radnju iz zakonskog određenja bića krivičnog djela”. Da li je i Vama ovo smiješno?
Istražni sudija se, potom, osvrće i na činjenicu da se tužilac, u zahtjevu za određivanje pritvora, poziva na nepostojeću tačku 5 stava 1 člana 276, koje u Krivičnom zakoniku CG nema od 2010. godine?! Aferim!
Tužilaštvo, uglavnom, osumnjičenima spočitava da su ,,na organizovan način” od 2005. do 2009. godine (što bi moglo donijeti i ,,produženo trajanje” krivičnog djela), odobrili pet kredita a da za njih nijesu postojale valjane garancije. Javnost je, preko nezvaničnih izvora, obaviještena da je aktuelni slučaj zasnovan na dokumentaciji koju je uprava CKB tužilaštvu predala ljetos. Prema istim izvorima, od 14 predmeta pristiglih sa Trga Vektre (u CKB-u tvrde da to nijesu krivične prijave) tužilaštvo ,,obrađuje” njih šest. Osam su, navodno, odbacili.
Sada se VDT Ranka Čarapić naljutila zbog odluke da se osumnjičenima iz CKB ne odredi pritvor. ,,Mi procjenjujemo da je pritvor nužan radi sprovođenja radnji bez uticaja na svjedoke koje planiramo da saslušamo”. Ranka Čarapić ne objašnjava zašto neophodni svjedoci već nijesu saslušani. Tada bi tužilaštvo i sebe i osumnjičene moglo poštedjeti blamaže i neprijatnosti koje su, primjera radi, imali akteri nekih ranijih privrednih afera (Euromarket banka, EPCG, Montenegroerlajnz, Mljekara Podgorica, Inpek…) čiji je epilog bila oslobađajuća presuda ili, čak, odustajanje Tužilaštva od optužnice – nakon što bi osumnjičeni dane i mjesece proveli u pritvoru.
Da se vratimo na sporne kredite koje su menadžeri CKB ,,na organizovan način” odobrili, prema mišljenju Tužilaštva, bez dovoljno dobre garancije da će biti vraćeni.
Za početak, i pored očitog entuzijazma nadležnih, teško je vjerovati u uspjeh tužilaštva koje nije prepoznalo krivično djela u postupcima rukovodstva Prve banke, tokom ili nakon privatizacije Telekoma, KAP-a i Željezare, a na sudu nije uspjelo da dokaže (i pored priznanje optuženih) nezakonitosti tokom privatizacije Jugopetrola…
Prema nalazima Ranke Čarapić, Đurđine Ivanović i njihovih saradnika, osumnjičeni menadžeri CKB su, ,,mimo internih procedura banke, koje su uređivale način davanja kredita i bankarskih garancija pravnim licima, te bez sredstava obezbjeđenja datih kredita i garancija banke, odobravali kredite … što je imalo za posljedicu pribavljanje imovinske koristi tim pravnim licima na štetu imovine CKB u iznosu od preko sedam miliona eura”.
A evo šta su kontrolori Centralne banke CG u jesen 2008. našli u Prvoj banci braće Đukanović: ,,Utvrđeno je da Prva banka ne izvršava sve naloge za plaćanje izdate od strane nalogodavaca, odnosno da ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje u domaćem i ino platnom prometu”.
Bila je to eksplicitna potvrda stare finansijske doskočice da je najlakši način da opljačkate banku – taj da je sami osnujete (kupite). Ranka Čarapić je, ipak, odbacila krivičnu prijavu koja joj je, uz prateću dokumentaciju, dostavljena iz CBCG. Državna tužiteljica nije našla osnov za pokretanje krivičnog postupka protiv odgovornih ljudi banke za koju je utvrđeno: da nije izvršavala plaćanja po nalogu klijenata; da je bez osnova skidala novac sa računa svojih deponenata; da je sa tuđih računa otimala novac pravosnažno dosuđen državi – kao dug za neplaćene poreze; da je trgovala akcijama i odobravala kredite u vrijeme kada su joj te aktivnosti bile zabranjene obavezujućim odlukama CBCG.
Umjesto toga, Čarapić je u maniru finansijskog eksperta, sposobnog da izvaga poslovne finese, javnosti ponudila tezu da je u Prvoj „u nekom periodu bilo povreda bankarskih propisa”. Nedovoljno za pokretanje postupka. A sada joj je zasmetalo što su se krediti odobravali ,,mimo internih procedura”. Kao da je bilo ko u Crnoj Gori u to vrijeme opšte ekonomske euforije, konstantno orkestrirane i podsticane od strane kompletnog državnog vrha, dobio kredit veći od 100 hiljada eura u skladu sa internim procedurama.
Nekoliko činjenica bi čitaocima Monitora moglo pomoći da shvate ambijent u kome su osumnjičeni menadžeri CKB počinili navodna zlodjela. Banka je u periodu 2005. – 2008. plasirala nekih 3,03 milijarde eura kredita (više od tri miliona svakog radnog dana). Danas, tužilaštvo tadašnjem menadžmentu spočitava da sedam miliona plasiranih kredita nije imalo valjano obezbjeđenje.
Stvari možemo posmatrati i ovako: u momentu kada su se OTP, odnosno CKB Tužilaštvu požalile na poslove nekadašnjeg menadžmenta, prema podacima CBCG sa naplatom je kasnilo nekih 500 miliona ili približno 25 odsto svih kredita koje su odobrile banke iz Crne Gore. U kategoriji nekvalitetni krediti koja podrazumijeva kašnjenje otplate duže od tri mjeseca vođeno je više od 15 odsto odobrenih kredita u ukupnom iznosu većem od 350 miliona eura. Znači li to da će crnogorsko tužilaštvo pokrenuti postupak protiv svih finansijskih menadžera koji su učestvovali u odobravanju ovih poslova?
Mnogo je nepoznanica u ovoj priči.
Šta o aferi CKB misli bord direktora iz 2005. na čelu sa Olegom Obradovićem, doskorašnjim predsjednikom borda Prve banke? Kako na cijeli slučaj gleda Džordž Bobvoš, izvršni direktor CKB od 2009. godine do momenta kada je, po naređenju CBCG, razriješen dužnosti? Da li je Aco Đukanović, kvalifikovani akcionar CKB koji je među akcionare banke ušao za milion, a izašao sa 10 miliona eura, pogođen saznanjem da su se u CKB krediti odobravali ,,mimo internih procedura”. Da li bi višestruku premijer Milo Đukanović takođe mogao posvjedočiti o nekim kreditima odobrenim državi ili državnim firmama, po skraćenom postupku?
Ne znamo, jednako, da li je novac iz spornih kredita makar djelimično vraćen ili bi to, u budućnosti, mogao biti. Ne znamo zašto među osumnjičenima nema vlasnika ili makar ovlašćenih lica kompanija koje su dobile kredite. Ne zna se, konačno, mnogo ni o materijalu koji su iz CKB ljetos dostavili Tužilaštvu.
Može se samo nagađati o tome da li između dva događaja koja su se odigrala prošle nedjelje, u nepuna 24 sata, postoji bilo kakva veza: Privredni sud u Podgorici je, prvo, nakon 13 mjeseci dugog postupka (zakonski rok je 30 dana) prihvatio zahtjev CKB i OTP faktoringa o uvođenju stečaja u Vektri Montenegro Dragana Brkovića. Mađari su u posao sa Đukanovićevim kumom zagazili dublje od 100 miliona eura, tako da ih je očigledna opstrukcija pravosuđa tokom postupka dovodila do granica očaja. Samo dan po ovoj odluci uslijedilo je privođenje nekadašnjih čelnika CKB. Paralelno, Vlada je životno zainteresovana da OTP ne krene u prinudnu naplatu kredita datih KAP-u, uz garancije iz nekadašnjeg kabineta Igora Lukšića.
Konačno, premijer Milo Đukanović je više od svega zainteresovan da ućutka najglasnije oponente. Oni škode njegovim državničkim ambicijama a još više – privatnim biznisima koji su već ozbiljno ugroženi što međunarodnom krizom, što lakomošću, neznanjem i nesposobnošću domaćih aktera.
Afera CKB predstavlja pokušaj da se na te izazove odgovori istom mjerom: i ti imaš sestru, poruka je koju je preko Ranke Čarapić i Đurđine Ivanović Milo Đukanović poslao svakome ko se usudi da u Crnoj Gori pita za pravdu, slobodu i (zašto da ne) vlastiti novac. Ako nas je iskustvo o aktuelnom premijeru i njegovim saradnicima išta naučilo – nastavak slijedi.
Zoran RADULOVIĆ
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice