Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEČA ZAŠTIĆENE VRSTE MOLIKE NA ZELETINU: U carstvu tajkuna

Objavljeno prije

na

Mještani Murine  su Monitoru dostavili video materijal i fotografije koje su nedavno napravljene u rejonu Murinska rijeka, na kojem se vidi  za sječu doznačeno stablo molike. Nije jedino, kažu

 

Mještani Murine zatražili su od nadležnih institucija da hitno reaguju zbog toga što je neko od šumskih radnika na teritoriji te varošice doznačio za sječu jedno ili više stabala zakonom strogo zaštićene endemske vrste molike. Do odlaska ovog broja Monitora u štampu, po ovom pitanju niko, međutim, nije zvanično reagovao.

Murinjani su Monitoru dostavili video materijal i fotografije koje su nedavno napravljene u rejonu Murinska rijeka, na kojem se vidi jedno od doznačenih stabala. Da ovo stablo molike nije i jedino, to je, kažu, sasvim izvjesno.

„Snimak i fotografije koje smo napravili govore vam sve o tome koliko se vodi računa o tome gdje se sječe i šta se sječe. Ljude preganjaju, tuže i sude im za pola kubika trule borovine, a u ovakvim situacijama ništa se ne preduzima. To vam je Crne Gora, i to vam je crnogorsko pravosuđe“ – kazao je jedan od stanovnika Murine.

Na video snimku i fotografijama koj se  nam dostavljene,  vidi se metalna pločica na stablu,  sa oznakom „doznaka 2066078“.

„Ova doznaka vjerovatno datira od prošle jeseni. Pečat od čekića se ne vidi dobro zbog toga što ga prekriva smola koja se u međuvremenu razlila, tako da ne možemo znati ko je vlasnik pečata, odnosno koji je šumar izvršio doznaku, ali to uostalom treba nadležni da utvrde“ – kazao je taj mještanin Murine.

Upravo u februaru ove godine iz štampe je izašla monografija „Molika u Crnoj Gori“ autora Dragana Markovića, dipl. inž. šumarstva i Dragana Otaševića, magistra šumarstva. Molika (Pinus peuce) je vrsta drveća koja sa botaničkog i šumarskog aspekta predstavlja jedan od najinteresantnijh elemenata dendroflore Balkanskog poluostrva.

Ona predstavlja tercijarni relikt i endemit Balkanskog poluostrva. Autohtona je u Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj, Albaniji i Grčkoj. Raste u visokim planinama na nadmorskoj visini od 1300 m do 2100 m.

Moliku je otkrio njemački botaničar Avgust Grizebah 1839. godine na Pelisteru u Makedoniji. U Crnoj Gori moliku je otkrio botaničar Josif Pančić 1871. godine u Vasojevićima na planini Sjekirici iznad sela Gračanice, zapisali su autori monografije.

Molika raste na planinama sjeveroistočne Crne Gore, uglavnom na centalnim Prokletijama i njenim produžecima u pravcu sjevera, koje čini više visokih planinskih vijenaca, kao i na Visitoru. Areal molike u Crnoj Gori prostire se od Bjelasice na zapadu, Gusinja na jugu, do Belega (2006 mnv) na sjeveroistoku. Dužina ovog prostora po pravcu jugozapad-sjeveroistok, od Trojana do Belega, je oko 60 km.

Stare šume molike, prašumskog karaktera, sačuvane su na manjoj površini na Zeletinu.

Najdeblje stablo molike nađeno je na Zeletinu, prečnika 188 cm, visine 25 m. Na Zeletinu je takođe kod jednog stabla molike procijenjena starost oko 650 godina. Najviša izmjerena visina je 36,5 m na Visitoru (Nenova gora). Na Zeletinu stabla prečnika preko 1 m nisu rijetkost.

Molika svojim ekološkim, ekofiziološkim i horološkim osobinama pripada ugroženom dijelu genofonda i zaslužuje zaštitu u okviru flore i vegetacije visokih planina.

Rešenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode (Sl.list CG 76/2006 ) stavljena je pod zaštitu čime je zabranjena njena sječa i korišćenje. Veliki dio šuma molike nalazi se u okviru NP Prokletije, šume od Trojana pored albanske granice do kote Tromeđa (2366 m) na Bogićevici.

Molika se, po svom habitusu, s pravom može nazvati kraljicom crnogorskih šuma. Razloga za to krunisanje ima više nego dovoljno. Elegantna piramidalna i gusta kruna i visoka i vitka stabla čine je posebnom.

Upravo na prostoru Zeletina je prije nekoliko godina raniji koncesionar posjekao čak pet hiljada kubika molike. Šumarska inspekcija je tada podnijela krivičnu prijavu protiv tog koncesionara, ali od tada do danas se ne zna šta se desilo sa tom prijavom, odnosno nikakav postupak nije poveden.

Drugi, dobro obaviješteni insajder iz službi vezanih za gazdovanje šumama, za Monitor je objasnio da je Uprava za šume suprotno zakonu vršila doznaku molike 2009. godine,  i to upravo na području planine Zeletin.

„Ja ne isključujem mogućnost da Uprava za šume nije znala u tom trenutku da je nekoliko godina ranije stupio na snagu zakon kojim je molika kao četinarska vrsta zaštićena. Oni su jednostavno doznačivali za sječu. To, međutim, ne opravdava tadašnji menadžment Uprave za šume i oni su trebali da krivično odgovaraju. Vjerujem da su tada i podnesene neke krivične prijave, ali šta je bilo sa tim prijavama, i zašto ništa nije pokrenuto sa mrtve tačke, nije mi poznato“ – rekao je taj sagovornik.

Da doznaka stabla molike koja je Monitoru dojavljena nije slučajna, govori u prilog i provjerena činjenica da je prošle godine, u jesen, jedna kooperativa, odnosno bivša zemljoradnička zadruga, koja je imala pravo na sječu šume, posjekla veliki broj molike na teritoriji plavske opštine.

„I ovaj slučaj je prijavljen, ali nema nikavog epiloga“ – dodao je taj dobro obaviješteni insajder.

Stanovnici Murine koji su se javili našem nedjeljniku ističu da su ogorčeni zbog toga, a posebno zbog činjenice da se nastavlja stara praksa, i da je ponovo došlo do doznačavanja stabala molike.

„Nama je ranije rečeno da je molika zakonom zaštićena i da je nemoguće doznačiti u bilo kakvom stanju. To znači čak ni ako se radi o stablu koje je eventualno oboljelo, o takozvanoj izvali, osušenom stablu, a o zdravom stablu da ne pričamo“ – kazali su oni.

U Mjesnoj zajednici Murino podsjećaju da je to odjeljenje i područje koje pokriva Uprava za šume Područna jedinica Plav. Oni kažu i da znaju ko je šumar na tom terenu, ali da treba neko u čijoj je to nadležnosti da saopšti i podnese krivičnu prijavu.

„Mi ne želimo nikoga unaprijed da optužujemo. Obzirom da se ne vidi jasno pečat, neka se sprovede istraga. Sigurno je da ovo nije slučajno i da se pretragom terena može naći još doznačenih stabala molike. Možemo i mi to da radimo, ali to je posao za inspekciju“ – ističu mještani Murine.

Na području plavske opštine i teritorije Mjesne zajednice Murino, proteklih godina koncesionari su napravili veliki broj krivičnih djela, kada su na Čakoru bespravno posjekli čitava šumska odjeljenja koja nisu uopšte bila doznačena. Zbog toga niko nije do sada odgovarao. Ništa čudno, ako se zna da nema odgovornosti čak ni za doznaku i sječu molike u carstvu tajkuna i koncesionara.

  Tufik SOFTIĆ  

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo