Predsjednike opština u Crnoj Gori ubuduće će birati lokalni parlamenti, a ne, kao do sada, građani na neposrednim izborima. „To rješenje je efikasnije, racionalnije i pruža veću povezanost lokalne uprave i predsjednika opštine”, ocijenio je ministar unutrašnjih poslova i javne uprave Ivan Brajović. On je ranije objašnjavao kako je novi postupak ,,brži, jeftiniji i u svakom pogledu racionalniji, tim više što skupština, ukoliko predsjednik ne radi odgovorno svoj posao, može da ga smijeni”. Stvarno: što bi čovjek plaćao i kadiju i sudiju, kad sve može jedan.
Gradonačelnici u Crnoj Gori neposredno su birani od 2003. To se rješenje smatralo demokratskijim, računalo se da će gradonačelnik koji se obavezao direktno građanima biti odgovorniji. Pokazalo se da to istovremeno znači da gradonačelnici time mogu postati i samostalniji. Pitanje je koliko je to dobra donosilo građanima, izvjesno je da se Vladi nije dopalo.
Sad je izmjenama zakona propisano da Vlada Crne Gore može razriješiti predsjednika opštine ako duže od šest mjeseci ne vrši svoje nadležnosti. Predsjednike svih opština u Crnoj Gori, kako je propisano, biraće lokalni parlamenti, na vrijeme od četiri godine, većinom glasova odbornika. Pravo predlaganja kandidata za predsjednika opštine ima najmanje četvrtina odbornika. Funkcija predsjednika opštine više nije ograničena na dva mandata.
Nije prihvaćen amandman poslanika Demokratske partije socijalista Miomira Mugoše da predsjednik Opštine ne može biti osoba koja nije bila na izbornoj listi. Mugoša je prokomentarisao da to nema nigdje u Evropi. Vazda mu je Evropa na srcu.
Poslanik Socijalističke narodne partije Neven Gošović ocijenio je da izmjene zakona predstavljaju korak unazad, jer se njima ne obezbjeđuje decentralizacija, niti veća efikasnost u radu lokalnih samouprava. Upućeni smatraju da je osnovni razlog za izmjene zakona to što su se neki od gradonačelnika “otrgli” strogoj partijskoj kontroli.
Gošović je ocijenio da Vlada još nije sistemski sagledala koji je model najbolji za dalji razvoj lokalne samouprave. On je podsjetio da je 2003, uređen novi sistem lokalne samouprave zasnovan na principu podjele vlasti između skupštine, kao predstavničkog tijela građana i nosioca normativne funkcije, i predsjednika opštine, odnosno gradonačelnika, kao nosioca izvršne vlasti. U prilog takvom rješenju isticana je potreba odvojenosti funkcija i individualizacije odgovornosti.
Stručnjak za pitanja lokalne samouprave i univerzitetski profesor Đorđije Blažić u izjavi za Monitor ocjenjuje da se ukidanjem neposrednog izbora gradonačelnika građanima oduzima i ono malo suverenosti što imaju. Time što ne mogu neposredno birati gradonačelnika, građani ne mogu ni kontrolisati njegov rad. Blažić smatra da je riječ o nastojanju političkih partija da uspostave punu kontrolu nad izvršnom vlašću. ,,Gradonačelnik više neće biti predsjednik svih građana, već pion u rukama vladajuće koalicije”.
Prema ocjeni profesora Blažića vraćanje na sistem od prije 18 godina nije u suprotnosti za Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, ali se u Crnoj Gori mora uzeti u obzir ambijent u kojem živimo, odnosno činjenica da patrije preuzimaju funkcije građana što nije svojstveno konceptu lokalne samouprave. ,,Ovim se pokazuje da sistem želi da sve drži pod kontrolom”.
,,Problematično je i to što se ovim rješenjem napušta sistem podjele vlasti, i prelazi na sistem jedinstva vlasti tako da će predsjednik biti izvršni organ skupštine odnosno vladajuće garniture. To je u suprotnosti sa Ustavom”, kaže Blažić.
Među upućenima može se čuti i mišljenje kako, u ovom trenutku, promjene u zakonu o lokalnoj samoupravi zapravo znače tek sređivanje unutarpartijskih odnosa. Birao DPS Tarzana Miloševića posredno ili neposredno, isto nam dođe. Promjene zakona, međutim, ukidaju zakonsku pretpostavku da jednoga dana Tarzan otkaže poslušnost ili da neko postane Tarzan umjesto Tarzana.
Kao jedan od razloga zašto baš sad mijenja Zakon o lokalnoj samoupravi vlast je nabrojala i potrebu da taj propis bude donijet istovremeno sa Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Crne Gore, ,,Uslijed sistemskog obilježja i povezanosti oba zakona u oblasti lokalne samouprave”. Ova dva zakona zajedno su bila na javnoj raspravi, Zakon o teritorijalnoj organizaciji, međutim, nije stigao pred poslanike. Kažu da propis čeka usaglašavanje među koalicionim partnerima.
Postojeća teritorijalna organizacija Crne Gore uređena je početkom 60-tih godina prošlog vijeka Zakonom o podjeli Socijalističke Republike Crne Gore na opštine. Uslovi, postupak osnivanja, ukidanja, spajanja i promjene teritorije opština, nijesu uređeni ni jednim zakonom tako da predstavljaju pravnu prazninu u teritorijalnoj organizaciji i sistemu lokalne samouprave, što se smatra dodatnim razlogom za donošenje ovog zakona. Donošenje ovog propisa, međutim, malo je sporno ubog postojećih inicijativa za formiranje novih opština.
Prema postojećem Predlogu zakona, Crna Gora ima 19 opština, plus Prijestonicu i Glavni grad. Zakon propisuje na koji način može biti formirana nova opština. Za razliku od nacrta zakona, kriterijum ,,fiskalne sposobnosti”, više nije uslov za formiranje nove opštine, već samo jedan od parametara koji će kod inicijativa za formiranje opštine biti posmatran. Takvim rješenjem, na neki način su prihvaćene primjedbe iz javne rasprave da kriterijum samoodrživosti ne može biti uslov za osnivanje nove opštine prosto zato što ga malo postojećih opština ispunjava. I bez uslova samoodrživosti procedura osnivanja nove opštine nije nimalo jednostavna, posljednju riječ, naravno, ima Vlada.
Izvori Monitora kažu da SDP pokušava da među opštine pobrojane u Zakonu o teritorijalnoj organizaciji ubroji i opštinu Petnjica čije su osnivanje bezbroj puta obećavali. Ostale koalicione snage smatraju da zakon samo treba da propiše proceduru, koja bi onda bila na raspolaganju svima, pa i Petnjičanima.
Šta će nam, uostalom, nekakve samouprave kad imamo Vladu i, dakako, premijera.
Kosara K. BEGOVIĆ