Povežite se sa nama

MONITORING

SIVA EKONIMJA: Biznis bez granica

Objavljeno prije

na

U Francuskoj mjesecima traju protesti zbog reforme Zakona o radu, stanje postaje sve komplikovanije. Vlada je primorana da koristi rezerve goriva, kako bi izašla na kraj s nestašicama koje su izazvane blokadama skladišta. Pored skladišta goriva, sindikati blokiraju željeznicu, električnu mrežu i nuklearne elektrane kako bi primorali vladu da odustane od reforme zakona o radu, osmišljene da Francuska bude konkurentnija.

Demonstranti se, između ostalog, protive produženju radne nedjelje koja u Francuskoj trenutno iznosi 35 sati. Pored toga, zakon bi omogućio poslodavcima znatno lakše otpuštanje i zapošljavanje radnika. Drugim riječima, radnik nikada neće biti siguran ima li zaista posao ili bi već sutra mogao biti zamijenjen nekim ko je spreman da radi isto za manje novca.

U Briselu su se ovih dana sukobili policija i demonstranti koji

su se okupili na ulicama u znak protesta zbog socijalne i ekonomske politike vlade. Policajci su koristili vodene topove. U sukobima je povrijeđen najmanje jedan policajac i nekoliko demonstranata. Demonstranti i sindikati protive se novim mjerama vlade desnog centra koje predviđaju veću fleksibilnost radnika, produženje radnog staža i manje plate. Demonstranti su zahtijevali od vlade da se više angažuje u borbi protiv utaje poreza.

Naša vlada nema takvih briga. Reakcije javnosti na najavu premijera Mila Đukanovića da planira dodatne redukcije prava zaposlenih očitovale su se u nekoliko saopštenja.

A nije malo poslodavcima obećao premijer Milo Đukanović: ukidanje disciplinskog postupka kako bi poslodavac bez njega mogao otpustiti radnika; strožije norme za kršenje radne discipline kako bi radnik lakše mogao biti otpušten; ukidanje propisa po kojima prava iz rada ne zastarijevaju, odnosno da rok zastare bude tri godine, produžetak mogućnosti zapošljavanja radnika na određeno sa dvije na tri godine; dodatnu strogoću oko propisivanja bolovanja.

Šta da se radi, premijer i poslodavci smatraju da su prava radnika prvenstveno – biznis barijere. Zašto bi neko kome nijesu isplaćivane plate imao pravo da zauvjek maltretira sirotog poslodavca, dovoljno je da tri godine vrda i onda – pojela maca. Neophodno je obezbijediti sve uslove da čovjek može, bez komplikacija da otpusti radnika koji, recimo, na dan izbora neće da obuče majicu sa brojem liste DPS-a. Mora se javašluku stati u kraj. Fakat da vam po zakonu sada poslodavac može uzeti trećinu plate ako se razbolite, barijera je kao klada. Mora se olakšati poslodavcima koji nesmotreno potpišu ugovor na duže od dva-tri mjeseca i time izgube pravo da se pozdrave sa radnikom koji se razbolio na osnovu jednostavne činjenice da mu je, u međuvremenu ugovor istekao. Dosjetke toga tipa nijesu rezervisane samo za privatne poslodavce: u prosvjeti žene koje su zaposlene na određeno često skraćuju porodiljsko bolovanje kako ne bi ostale bez posla kad im istekne ugovor. Naravno, one spadaju u srećnije jer im trudnoća nije kvalifikovana kao biznis barijera.

Samo dan nakon što je premijer, dakle, obnarodovao planove za nove ustupke poslodavcima, UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj) je objavio Nacionalni izvještaj o razvoju po mjeri čovjeka „Neformalni rad: od izazova do rješenja”. Pokazalo se da je od ukupnog broja radno angažovanih u Crnoj Gori, 32,7 odsto angažovano ili neformalno ili im se dio zarade isplaćuje na ruke. Prvih je 22,3, drugih 10, 4 odsto.

Prema podacima iz Ankete MONSTAT-a o radnoj snazi za 2014. godinu, od ukupno 620 hiljada stanovnika Crne Gore, njih 432.000 je radne dobi, dok je od njih aktivno 260.500. Među aktivnim broj nezaposlenih je 47.300, zaposlenih je 213.200. Stopa aktiv¬nosti radno sposobnih muškaraca u Crnoj Gori je najniža u Evropi.

U okviru radno angažovanih, broj neformalno zaposlenih po Istraživanju je 46.400. Nepostojanje ovih radnih mjesta udvostručilo bi broj nezaposlenih.

Ukupan broj neregistrovanih zaposlenih i zaposlenih čija je zarada djelimično reg¬istrovana, u 2014. godini u Crnoj Gori je 70.418. Od tog broja, 46.452 zaposlenih nijesu registrovani i ostvaruju prihode bez formalnog evidentiranja, odnosno primaju platu u gotovini bez uplaćivanja pripadajućih poreza i doprinosa. Preostalih 23.966 zaposlenih ima djelimično registro¬vanu zaradu, tj. porezi i doprinosi se plaćaju na dio zarade (uobičajeno na minimalnu zaradu za određe¬ni nivo obrazovanja), dok ostatak dobijaju u gotovini bez plaćenih poreza i doprinosa.

Najjednostavnije rečeno: svaki peti zaposleni je neregistrovan – bez ugovora i bez uplaćivanja pripadajućih poreza i doprinosa; porezi i doprinosi djelimično su uplaćivani za svakog desetog zaposlenog.

Po osnovu izbjegavanja plaćanja pripadajućih poreza i doprinosa za neformalno zaposlene radnike, budžet Crne Gora je u 2014. godini imao 140,6 miliona eura manje prihoda, što čini 9,4 procenta ukupnih budžetskih prihoda.

Stopa neformalne zaposlenosti je najveća među mladima i starima. Neformalno je zaposleno 34 odsto onih koji imaju između 15 i 24 godine i 73 odsto osoba starih 65 i više godina.

U sažetku Izvještaja piše da neformalno zaposleni imaju znatno veću stopu rizika siromaštva od formalno zaposlenih – 17,1 prema 5,9 odsto.

Naravno da su iz vlade kazali da je problem univerzalan i da oko 60 odsto ukupno zaposlenih u svijetu radi u domenu neformalne ekonomije.

Stalna koordinatorka sistema UN i predstavnica UNDP u Crnoj Gori, Fiona McCluney, ocijenila je da visok udio neformalne nezaposlenosti stvara niz negativnih efekata po ekonomiju. „Stvarni budžetski prihodi su niži nego što bi bili da su ti isti radnici formalno zaposleni, što znači manji iznos sredstava za sveobuhvatan sistem socijalne zaštite”, objasnila je McCluney.

Prema njenim riječima, uštede koje firme ostvare kroz neformalno zapošljavanje radnika dovode do nepravičnog poslovnog okruženja i smanjene konkurentnosti preduzeća koji posluju u skladu sa propisima, čime se stvaraju nepovoljni uslovi za razvoj tržišne ekonomije.

Neformalna ekonomija, konstatovano je u Izvještaju, često se povezuje sa siromaštvom, marginalizacijom i soci¬jalnom isključenošću pojedinca. ,,Na jednoj strani, prihodi od neformalne ekonomije smanjuju rizik od siromaštva. Na drugoj strani, angažman u sivoj ekonomiji utiče na ‘isključenost’ pojedinaca iz sistema socijalne zaštite i utiče na marginalizaciju pojedinaca angažovanih u neformalnom sektoru”.

Najčešće neformalno rade najmanje obrazovani. U grupi zaposlenih koji nemaju za¬vršenu osnovnu školu najveći broj, njih čak 70,9 odsto, angažovano je u okviru neformalnog sektora. Što je stepen obrazovanja veći, to je manji procenat neformalno zaposlenih. Prosječni prihodi neformalno zaposlenih su u prosjeku za 28,7 odsto niži u odnosu na prihode formalno zaposlenih.

Neplaćanje pripadajućih poreza i doprinosa, objašnjeno je u Izvještaju UNDP-a, posebno u dužem periodu, može uticati na povećanje rizika siromaštva u starosti. U Crnoj Gori u 2014. godini 19 odsto neregistrovanih zaposlenih radilo je na istom poslu duže od 15 godina. Penziju neće gledati.

Interes poslodavaca da radnike zapošljavaju neformalno je jasan: više od polovine poslodavaca smatra da su koristi od neformalnog zapošljavanja više od zaprijećenih kazni, iako su one relativno visoke za crnogorske uslove i kreću se od 2.000 do 20.000 eura.

Za trećinu zaposlenih u Crnoj Gori, zato što rade neregistrovano, problematično je ostvarivanje osnovnih prava zagarantovanih radnim zakonodavstvom. Tu su: otkazni rok, otpremnina, mogućnost nadoknade neisplaćenih zarada, pravo kolektivnog pregovaranja, otpremnine, minimalna zarada, radno vrijeme, otkazni rok, odmori i druga prava koja se garantuju radnim propisima. ,,Kao posebnu opasnost neregistrovanog rada 15 odsto zaposlenih vidi i u mobingu, tj. ‘nekorektnom’ odnosu poslodavca prema zaposlenom na radnom mjestu i moguću diskriminaciju”, ocijenjeno je u Izvještaju. Približno jedna trećina neregis¬trovanih zaposlenih nema nijedan plaćeni slobodan dan tokom sedmice.

,,Umjesto kratkoročnih i pojedinačnih mjera, potrebne su konzistentne sistemske promjene i dugoročna posvećenost u njihovoj primjeni da bi se uticalo na uzroke neformalne zaposlenosti”, jedan je od zaključaka Istraživanja.

Zvuči logično, ali se kosi sa jednim od važnih principa ovdašnje ekonomske misli – siva ekonomija odlična je za lov u mutnom, bogaćenje bogatih i siromašenje siromašnih.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo