Od ruskog biznismena Alana Alikova, koji je kupio ski centar Lokve i obećao milionska ulaganja već nekoliko godina nema ni traga. Beranci su prestali da se nadaju, a ljubiteljima zimskih sportova iz ovog regiona i dalje je najbliži Kolašin. Domaći tajkun u ovom se slučaju pokazao uspješnijim od ruskog. Dok Jezerine iz godine u godinu šire kapacitete, Lokve kod Berana, iako ne zaostaju po prirodnom potencijalu za Bjelasicom, i dalje su zabravljene debelom rezom.
LAŽNE NADE: U čijim rukama je ključ za bravu na ovom ski centru? Bivši ministar turizma Predrag Nenezić taman što je zaprijetio kako će privatnicima koji ne ulažu u kupljene hotele nametnuti posebne poreze i prinuditi ih na ulaganja ili prodaju – smijenjen je. Novi ministar Predrag Sekulić u jeku zimske sezone otišao je da, kontinuiteta radi, takvu poruku uputi s juga, iz Ulcinja. Nije do sada nagovještavao da bi, prije nego okopni, mogao doći u Berane da vidi šta se na sjeveru radi s privatizovanim hotelima i ski centrima.
Kada je u jesen 2006. godine, na javnoj licitaciji, Alikov platio nešto više od 500 hiljada eura za hotel Lokve, sa sve ski terenima i liftovima, to je iz sirotinjske vizure radnika uništenog hotelsko-turističkog preduzeća, koji su čekali otpremnine, izgledalo kao veliko ulaganje. Odmah se sastao s tek izabranim gradonačelnikom Vukom Golubovićem i saopštio da je taj posao „mini biznis”, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru.
„Cilj mi je da napravim jedan moderan skijaški centar po svim evropskim standardima i da ga jakim marketingom učinim atraktivnim. Kada taj projekat zaokružimo on će predstavljati bazu odakle ćemo tražiti partnere i interes gdje dalje da ulažemo”, pričao je Alikov.
Nije bilo razloga da mu se ne vjeruje. Rusi su nagrnuli na Crnu Goru a u Beranama se se obradovali što je jedan stigao i do njih. Iz razgovora u razgovor, Alan je vezao sve ljepše i ljepše. Obznanio je kako mu hotelijerstvo i zimski turizam nijesu strani, te da njegova porodica na Kavkazu posjeduje ski centar i hotelski kompleks sa hiljadu ležajeva.
„U Rusiji se, pored toga, bavimo građevinskim poslovima i trgovinom nekretninama. Odlučili smo da u Crnoj Gori preko ovog posla u koji smo već ušli ispitamo teren za dalja ulaganja i investicije”, otkrio je Alikov.
Požurio je da obeća da će u ski centar Lokve već „do kraja godine uložiti milion eura u rekonstrukciju, i da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu”. Mislio je na 2007.
OBEĆANJA: Kao prioritet u prvoj fazi za cilj je postavio sanaciju postojećih kapaciteta od 180 ležajeva. Za drugu fazu već je najavljivao izgradnju zatvorenog bazena, fitnes centra i svih drugih pratećih sadržaja koji bi garantovali visok kvalitet usluge.
„Računamo da ćemo moći ovom hotelskom kompleksu obezbijediti četiri zvijedice”, nadao se Alikov.
Ko je u Beranama mogao ostati ravnodušan na njegovo obećanje da će svu radnu snagu potražiti među lokalnim stanovništvom, dok će samo rukovodeće kadrove i stručnjake dovesti iz Rusije, „ako i njih ne nađe u Crnoj Gori”.
Ruski biznismen otkrio je kako planira da u ski centru na Cmiljevici razvije svojevrstan socijalni program za djecu koja su talentovana za zimske sportove.
„Pomoći ćemo im da se besplatno obuče, a onda ćemo pomagati njihov razvoj i kada dođu do takmičarskih uzrasta”, sitno je vezao.
Pa je zatim dodao da računa na tržište čitavog regiona, ali i na inostranu klijentelu, posebno „ako se u međuvremenu uradi više u pogledu saobraćajnica”.
„Ako bi proradio još i aerodrom u Beranama, redovno ćemo dovoditi visoku klijentelu iz Rusije. Naravno da računamo na goste iz Crne Gore, Srbije i sa čitavog Balkana. Planiramo zaista da napravimo jedno reprezentativno mjesto”, kazao je Alikov.
Ruskog biznismena na sjever je doveo Beranac Radoje Bakić, koji je radio upravo u hotelu Lokve, prije nego što je otišao u Rusiju.
„Dolazio sam ovdje godinama i bilo mi je ružno i tužno da gledam taj ski centar u takvom stanju. Osjećao sam obevezu prema gradu da obezbijedim jednog ozbiljnog investitora. Strpimo se do pred kraj godine, do novembra, i vidjećete da su namjere gospodina Alikova veoma ambiciozne”, izjavio je Bakić u jesen 2006.
Te godine započet je ozbiljan posao na promjeni vrata i prozora, krečenju i čišćenju. I na tome se završilo. Od najavljenih milionskih ulaganja nije bilo ništa. Ni starih, ni novih ski-liftova. Ni fitnes centara, ni zatvorenih bazena. Ni upošljavanja lokalnog stanovništva.
AGONIJA: Alikov se sve rjeđe pojavljivao u Beranama. Da nije novinske fotografije, Beranci bi zaboravili kako ruski biznismen izgleda. S vremena na vrijeme, s jeseni, pred zimsku sezonu, slao je abrove kako će se vratiti da nastavi gdje je započeo. Da li je mislio na sitan vez ili na radove, nije precizirao. Radovi odmakli nijesu, a divlju ljepotu i tišinu ove planine već šestu godinu ništa ne remeti.
Ski centar Lokve, s istoimenim hotelom nalazi se na planini Cmiljevici, na nadmorskoj visini od 1350 do 1700 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta za Rožaje, na četrnaestom kilometru od Berana. Za zanimljivo arhitektonsko rješenje pričalo se da je bio diplomski rad jednog nadarenog studenta. Svoj procvat je doživljavao osamdesetih godina, kada je predstavljao otkriveni biser za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa s Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini. Nekako je radio i devedesetih, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu. Tada je neko odlučio da tu smjesti izbjeglice. I da ga uništi. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Cmiljevici i u Andrijevici, u teškim i siromašnim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće.
Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana s velikim nadama, ali se ispostavilo da je družina okupljena oko naziva Euroturist GMBH bila berzansko-mešetarska. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene. Tako je i ski centar Lokve jedne jeseni, poslije velike agonije, prodat Rusu Alanu Alikovu.
Ovu prodaju manjinski akcionari HTP smatraju, međutim, nezakonitom, makar kada su u pitanju djelovi objekta koji nijesu bili pod fiducijom Ministarstva finansija. Zbog toga su prošle godine predali i krivične prijave. Rasplet još nije na vidiku, i sve mnogo prije miriše na ponovni zaplet. Mogao bi i Rus ostati kratkih rukava u igrama koje su, uz logistiku s najviših nivoa, vođene oko uništenog hotelsko-turističkog preduzeća u Beranama. Optužbe manjinskih akcionara nijesu bez težine, da bi bile olako odbačene. Polako, ali sigurno, dolazi vrijeme svođenja tranzicionih računa. Možda bi se država prije zainteresovala za sudbinu ski centra Lokve, i onog drugog na Turjaku, koji takođe ne radi, da su bliže Podgorici. Kao vikend-Kolašin.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice