Povežite se sa nama

MONITORING

SISTEM PROTIV SVETLANE ČEBOTARENKO: Svi nedužni osim žrtve

Objavljeno prije

na

“Na kraju će ispasti da je Moldavka S.Č. najkrivlja od svih”!

Da je tadašnji predsjednik Savjeta Grupe za promjene Svetozar Jovićević bio dalekovid kada je ovo izgovorio prije desetak godina, ovjerio je ovih dana državnim pečatom sudija podgoričkog Osnovnog Suda Goran Đuković. Osudio je Moldavku Svetlanu Čebotarenko uslovno na godinu dana. Kazna je odrezana zbog davanja lažnog iskaza u postupku koji su pokrenuli Zoran Piperović i Ekrem Jasavić. U obrazloženju presude Đuković navodi da je dokazano da Moldavka nije govorila istinu kada je tvrdila da su Piperović i Jasavić bili organizatori prisiljavanja na prostituciju.

Svetlana Čebotarenko, čiji je identitet tada označavan sa Moldavka S. Č., svjedočila je 2002. godine da je krajem devedesetih došla u bivšu Jugoslaviju da radi kao konobarica i tokom boravka u Crnoj Gori prisiljavana na seksualni odnos sa više crnogorskih poznatih ličnosti. Kao organizatore prisiljavanja na prostituciju prozvala je Piperovića, koji je u to vrijeme bio zamjenik državnog tužioca, Jasavića, Irfana Kurpejovića i Bajrama Orahovca. Izbila je velika afera, koja još traje.

Piperović i Jasavić podnijeli su protiv Moldavke privatnu tužbu. Ovo joj je bilo treće suđenje nakon što je Viši sud u Podgorici dva puta ukidao oslobađajuću presudu. Četvorci koju je Čebotarenko optužila kao organizatore prisljavanja na prostituciju nikada nije suđeno! Niti bilo kome drugom od pominjanih u ovoj aferi. Suđeno je žrtvi trafikinga. Upućeni tvrde da je nonsens i to što je suđeno zaštićenom svjedoku.

Prirodnopravni institut zaštićenog svjedoka podrazumijeva apsolutnu zaštitu bilo gdje i u bilo kakvim okolnostima. Naročito na okolnosti slučaja u kojem je svjedočio. U ovom slučaju svjedok, i to je posljedica zaštite, ima pravo da promijeni identitet, pa je postupak vođen pred našim sudovima besmislen.

Ali u crnogorskom pravosuđu sve je moguće. To su potvrdile i sve druge afere u koje su bili umiješani ljudi iz vrhova vlasti.

Obrazloženje presude Svetlani Čebotarenko može poslužiti kao ogledalo crnogorskog pravosuđa.

Nakon tvrdnje da je izjava osuđene Moldavke “protivrječna i lažna i u subjektivnom i u objektivnom smislu”, sudija Đuković konstatuje da Čabotarenko u iskazu nije spominjala prezimena, već samo imena. Takođe, tvrdila je da ne zna najbolje srpski jezik, pa je njeno saslušanje obavljeno u prisustvu prevodioca, a spominjala je ime-na nekih mjesta u Podgorici, što je, prema ocjeni sudije, nelogično jer je izjavila da ne zna jezik (!). Takođe, kaže dalje sudija, nije po-tvrđen ni navod okrivljene da su u jednom podgoričkom lokalu sta-jale njene obnažene fotografije, jer one tu nijesu pronađene.

Nakon ove presude Zoran Piperović, danas advokat, likuje i – prijeti. U stilu po kojem je zapamćen i dok je davao iskaz u sudnici.

“Imao sam protivnike čija je glavna karakteristika nesojluk, primitivi-zam, zloba i glupost, kojom su svih ovih godina htjeli da prikriju zlo-čin kojeg su apsolutno bili svjesni. Djelovi crnogorskog sudstva, tu-žilaštva i medija, SDP na čelu sa Rankom Krivokapićem i dobar dio SNP-a sa Velizarom Kaluđerovićem, sve su radili da ovaj zlo-čin ne izađe na vidjelo”, optužuje Piperović.

Dalje kaže: “Obećao sam im da će Moldavka biti osuđena, smijali su se. Obećavam im i da će svi biti uhapšeni, što im tada neće biti smiješno. U knjizi koju završavam vidjećete sav taj jad na čelu sa Mićom Orlandićem, Draganom Prelevićem i drugima”.

Piperović je već objavio knjigu o slučaju S.Č. – Moldavka, istinita priča. Monitor je prošle godine u tekstu Moldavka, neistinita priča otkrio kako Piperovićeva knjiga vrvi od neistina i nedosljednosti. Na sudu je, sve kunući se, tvrdio da nikad nije koristio seksualne usluge. Kasnije je, tek nakon pitanja suda, ispričao kako je to ipak radio. U knjizi taj zapisnik sa suda – preskače.

Moldavka S.Č, tada 28-godišnja djevojka, uspjela je da pobjegne iz jednog stana u Podgorici u novembru 2002. Tako je afera seks trafiking i otkrivena. Piperović je uhapšen 30. novembra zajedno sa Bajramom Orahovcem, vlasnikom podgoričkog noćnog kluba Oskar, zbog sumnje da je umiješan u trgovinu bijelim robljem.

S. Č. je krajem januara 2003. napustila Crnu Goru na osnovu odluke istražne sutkinje Ane Vuković, uz obrazloženje da njeno prisustvo nije više neophodno u istražnom postupku. Vuković je objasnila da je odobrenje o odlasku S.Č. iz Crne Gore u skladu sa odredbama nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva i da je te odredbe obavezuju primarno na zaštitu zdravstvenog zdravlja S.Č. Navodeći da će krivični postupak biti nastavljen, Ana Vuković je kazala da, shodno odredbama konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, učešće oštećene u sudskom postupku ne podrazumijeva isključivo neposrednost, već se preporučuje da svjedoči putem sredstava komunikacione tehnologije.

Podsjećamo: iako je S.Č. bila zaštićeni svjedok, u medijima je objelodanjen njen identitet.

U junu te godine, osnovni tužilac iz Podgorice Zoran Radonjić odustao je od krivičnog gonjenja Irfana Kurpejovića, Ekrema Jasavića, Bajrama Orahovca i Zorana Piperovića. U maratonskom istražnom postupku njih četvorica bili su osumnjičeni za podvođenje i trgovinu moldavskom državljankom S.Č.

Istraga je trajala šest mjeseci, saslušano je 45 svjedoka iz Crne Gore, Srbije i BiH. Na kraju, tužilac Radonjić, kako je zabilježeno u medijima, nije dao odgovor ni na jedno od pitanja koja su više od pola godine bila otvorena. I četvorica osumnjičenih bili su nezadovoljni Radonjićevom odlukom zato što eksplicitno nije objasnio zbog čega je odustao od krivičnog gonjenja. Iz tužiočevog obrazloženja moglo se zaključiti jedno – osumnjičeni nijesu krivi, ali nije utvrđeno ni da su nevini.

Tokom istražne radnje prepoznavanje, koja je obavljena u podgoričkom Centru bezbjednosti, djevojka iz Moldavije prepoznala je okrivljene: Piperovića, Jasavića, Kurpejovića i Orahovca.

Ona je tih dana tokom višesatnog svjedočenja u Osnovnom sudu u Podgorici detaljno opisala ljude koji su je zlostavljali, mjesta na koja su je odvodili i traume koje je preživjela. Na kraju joj je pozlilo i prebačena je u Klinički centar.

U dokumentaciji podgoričkog Doma zdravlja, prema našem izvoru koji je insisitrao na anonimnosti, čuvaju se nalazi ljekara o povredama koje je Moldavka zadobila tokom orgija nad njom. Taj izvor takođe tvrdi da je navodno zlostavljana i u vili Stanka Subotića na Svetom Stefanu i da je jedan medicinski stručnjak deponovao na sigurno mjesto više podataka o učesnicima tog događaja, s tim da se oni mogu objelodaniti nakon njegove smrti.

“S.Č. je u istrazi na preko dvjesta stranica kucanog teksta i

snimljenog materijala od nekoliko sati imenovala i detaljno opisala stanove, lokale, firme, trgovce i krijumčare ‘bijelog roblja’. Pomenuta

su mnoga vrlo poznata imena iz privrednog i političkog života zemlje”, saopšteno je iz Sigurne ženske kuće povodom ove afere.

Tužilac se na sve to oglušio.

Sutkinja Ana Vuković javno je negodovala zbog odluke tužioca Radonjića, koji je malo kasnije smijenjen, tvrdeći da je prikupljeno dovoljno dokaza za pokretanje krivičnog postupka protiv Kurpejovića, Jasavića, Orahovca i Piperovića, ali i još nekih osoba koje su u istražnom postupku imale status svjedoka. I ta je opomena otišla u vjetar.

Pored osumnjičenog Zorana Piperovića, na početku afere javno je prozvan državni tužilac Božidar Vukčević.

Mnogi u vrhovima vlasti odahnuli su nakon obustavljanja postupka protiv pomenute četvorke. Odluka tužioca Radonjića obradovala je i Mila Đukanovića. U istražnom postupku Đukanović je demantovao da ima bilo kakve veze sa tim slučajem, iako je u svjedočenju pominjan, tvrdeći da je afera iskonstruisana. Sugerisao je i da se sudski gone oni koji stoje iza afere.

“Zanimljivo je da je Đukanović prošle godine u intervujuu Darku Šukoviću na Atlas televiziji kazao da se S.Č. nalazi u Kanadi. Naravno, izostalo je pitanje otkud on to zna, a čudno je i zašto na to nije reagovao tužilac”, kaže Ljiljana Raičević. U jeku afere, Đukanović je govoro da iza nje stoje neke tajnovite strane službe. Nikad nije otkrio koje.

Zbog slučaja S.Č. Crna Gora se našla na vrhu liste zemalja koje prednjače u trgovini ljudima. Nakon odluke tužioca Zorana Radonjića stigli su protesti sa najmoćnijih svjetskih adresa. Javno su protestovali: Vlada SAD, Evropska unija, OEBS, Amnesti internacional i Visoki komesarijat za ljudska prava pri Ujedinjenim nacijama. Javno su prekoreni crnogorski zvaničnici, koji su indirektno optuženi za zataškavanje ovoga slučaja i prozvani za diskreditovanje žrtve trafikinga.

Povodom osude Svetlane Čebotarenko uslijediće vjerovatno novi šamari Crnoj Gori.

Ljiljana Raičević, upravnica Sigurne ženske kuće
Pouzdano svjedočenje

Slučaj Svetlane Čebotarenko je vrlo delikatan slučaj, kaže Ljiljana Raičević u razgovoru za Monitor. Prema njenim riječima, nije samo u pitanju to što su s njim u vezi pomenute visoke ličnosti ili što se radi o uvezanom kriminalu, nego je u pitanju spremnost vlasti da se suoči sa problemom trafikinga i da ga na adekvatan način riješi tako što će ga nadgledati, voditi istragu, optužiti i osuditi njegove aktere. To se nije desilo iako je u posljednjih četiri-pet godina od Ujedinjenih nacija do Savjeta Evrope trafiking označen kao najveće nasilje nad ženama, djevojčicama i dječacima.

– Svetlana Čebotarenko je primjer kako je jedna žena trafikovana iz jedne u još nekoliko zemalja. Ona je bila pouzdan i pošten svjedok. Bila je hrabra, pamtila je mnoge događaje i osobe, znala ja da procijeni situaciju. Tačno je navela svako mjesto, vrijeme i događaj. Tokom istrage vođena je na mnoga mjesta koja je pominjala u svojoj ispovijesti i sva su prepoznata. Na primjer, detaljno je opisala stanove ljudi koji su pomenuti u istrazi. Ona je više puta pokušavala da pobjegne i spasi se zlostavljanja. Posljednji put kad je uspjela da pobjegne, išla je na sve ili ništa, jer je, kao mi je rekla, čula da hoće da je odvedu Albaniju gdje se vade i prodaju ljudski organi. Nije ni po koju cijenu htjela da doživi još jedno mučenje i glavni joj cilj bio da još jednom vidi svoju djecu. Od nje sam tada prvi put čula za žutu kuću blizu Tirane.

A što se tiče Zorana Piperovića on je optužen za grozno djelo – trgovinu ženama. To je radio uz znanje državnog tužioca i njegovog pomoćnika. Sve se to nalazi u optužnici i kod istražnog sudije i dokazivano je na stotine načina. Zbog toga je Piperović i odležao u zatvoru. Istovremeno, nikad nije dokazano da nije tačno ono što je tvrdila Svetlana Čebotarenko.

U Sigurnoj ženskoj kući od početka smo znali da se Piperović kreće u određenim krugovima i da on zna mnogo toga što bi i druge ljude odvelo u zatvor. Zanimljivo je da je Piperović od početka suđenja Moldavki imao kompletne sudske spise i njene fotografije, koje je dijelio na sve strane.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo