Povežite se sa nama

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

1 godina

na

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

MONITOR: Među problemima koje ste u tekstu naveli navodi se i nevjerovatan podatak, u kontekstu neadekvatne pravosudne infrastrukture –  da neki od pravosudnih objekata u Crnoj Gori nemaju čak ni upotrebnu dozvolu.  Kako  prostorne i bezbjednosne nedostatke  vidite u kontekstu afere Tunel danas? 

GAZIVODA: Upravo je pravosudna infrastruktura savršen pokazatelj gdje se na listi prioriteta nalazi ili bolje rečeno ne nalazi pravosudna reforma. Od kad pravosudna reforma traje donosioci odluka procijenili su da Crnoj Gori treba trasa autoputa i ona je napravljena, procijenili su da Vladi treba nova zgrada i ona je napravljena, a Specijalno državno tužilaštvo, eto, ne može još uvijek da se useli ni u nekadašnju zgradu Vlade. U tekstu koji je bio povod za ovaj naš razgovor napisao sam i da svaka privatna firma koja ima trgovinski lanac u Crnoj Gori, onda kada joj treba novi objekat, izgradi ga za nekoliko mjeseci.

Najveći broj suđenja koja se tokom jednog dana održe u Crnoj Gori odvijaju se uglavnom u neuslovnim kancelarijama od desetak metara kvadratnih u kojima, vrlo često, ne postoji ni sto na koji stranke i njihovi punomoćnici mogu da stave spise tokom suđenja.  Tek kad je relativno skoro bilo televizijsko prenošenje suđenja u jednom predmetu šira javnost je imala priliku da vidi kako izgleda najuslovnija i najbolje opremljena sudnica u Crnoj Gori. U toj jednoj sudnici treba da se sprovedu i  ko zna kad okončaju suđenja u predmetima po optužnicama SDT-a kojih u ovom trenutku ima oko 150. Pred crnogorsko pravosuđe stavlja se zadatak da se izbori sa organizovanim kriminalom, ali se istovremeno gubi iz vida da su organizovane kriminalne grupe obezbijedile sebi neuporedivo bolje resurse nego što je država obezbijedila pravosuđu. Kada se pred tužioca ispostavlja zadatak da sprovodi istrage i podiže optužnice u najsloženijim predmetima, a pred sudiju da takve predmete presuđuje, onda je na zakonodavnoj i izvršnoj vlasti obaveza da im stvore sve logističke preduslove i otklone sve prepreke kako bi se mogli posvetiti tome. Da ne govorimo o tome da im se mora osigurati da dok rade ne brinu o ličnoj bezbjednosti.

MONITOR: I dalje imamo problem sa ocjenjivanjem sudija i tužilaca. Zašto ?

GAZIVODA: Vrijeme je pokazalo da pravni okvir iz 2015. godine u dijelu koji se odnosi na postupak ocjenjivanja nije dobar. Kao član Radne grupe za izmjene Zakona o Državnom tužilaštvu, delegiran od strane Tužilačkog savjeta, predložio sam da se u procesu rada na izmjenama zatraži ekspertska pomoć od Savjeta Evrope, između ostalog i na temu ocjenjivanja, kako bismo dobili presjek najboljih uporednih evropskih praksi po ovom pitanju. Smatram da je ovo logičan put da se unaprijedi proces i da nije potrebno da izmišljamo toplu vodu već da iskoristimo neki od modela koji se može primijeniti u Crnoj Gori. Pošto nemamo vremena da čekamo još sedam ili osam godina da se ispostavi da li je neki novi model dobar ili nije,  prije konačnog teksta izmjena trebalo bi i testirati taj model i vidjeti kakve rezultate daje. Loš model ocjenjivanja po kojem su svi odlični najviše šteti dobrim tužiocima koji zaista zaslužuju odličnu ocjenu jer ih demotiviše.

MONITOR: Ocijenili ste da u tom kontekstu  postoji rizik sprovođenja vetinga.

GAZIVODA: U izvještajima Evropske komisije o Crnoj Gori ocjenjuje se da je pravosudni sistem umjereno spreman (moderately prepared). Uz napomenu da je Vlada ta koja u ime države vodi pregovore, ukoliko Vlada dođe do zaključka da nam je potreban instrument kakav je vetting i predloži usvajanje zakona kojim se on uspostavlja, onda će Vlada time vjerovatno posredno poslati poruku da dosadašnji napredak Crne Gore u pregovorima sama ocjenjuje lošije nego što ga ocjenjuje Evropska komisija. Vetting se može nazvati i radikalnim pristupom koji zbog toga nosi sa sobom i brojne kontroverze. Prvo, radi se o složenom instrumentu pa bi njegovo koncipiranje vjerovatno potrošilo jako puno vremena. Sjetićemo se da je samo pisanje izmjena Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, kojI je za potrebe političke promocije nazvan “antimafija zakon”, potrošilo jako puno vremena. Na kraju smo dobili tekst koji nije ni usvojen u Skupštini, a koji je po svom kvalitetu bio takav da bi vjerovatno unazadio i postojeće mehanizme za oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću. Ovaj primjer ističem jer je unaprjeđenje mehanizama za oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću neuporedivo jednostavniji zakonodavni poduhvat nego uvođenje vettinga. Zbog toga postoji vrlo ozbiljan rizik da bi se godinama ta tema politički rabila, a da na kraju ne dobijemo ništa. Naravno, na temu vettinga prvo je pitanje i ko bi ga sprovodio i sa kakvim legitimitetom. Otvara se ogroman rizik od politizacije postupka i opasnost da se naruši ustavni princip međusobne ravnoteže i kontrole između tri grane vlasti. Takođe, ne vidim način da ovakav pristup bude pozdravljen u procesu pregovora sa Evropskom unijom.

Neuporedivo bolji princip je korišćenje i unaprjeđenje postojećih mehanizama. Ukoliko za nekoga ko je nosilac pravosudne funkcije postoji osnovana sumnja da je izvršio neko krivično djelo, on mora da bude procesuiran u krivičnom postupku. Ukoliko je njegovo ponašanje takvo da ne treba da obavlja pravosudnu funkciju to treba, uz poštovanje svih prava i procesnih garancija, rješavati kroz disciplinski postupak koji treba biti poboljšan da bi nudio efikasnost. Ukoliko kvantitet i kvalitet rada nosioca pravosudne funkcije nije zadovoljavajući to treba biti tretirano kroz usavršeni sistem ocjenjivanja. Na kraju, ukoliko bude postojala politička volja za reformskim zahvatom o kojem govorimo, modeli disciplinske odgovornosti i sistem ocjenjivanja mogu da budu usavršeni i da daju rezultate za relativno kratko vrijeme.

MONITOR:  Kakva nas ocjena očekuje od EK u oktobru kada je u pitanju vladavina prava?  

GAZIVODA: Zasigurno će taj dio izvještaja biti u krajnje kritičkom tonu u skoro svim aspektima. Mene, kao člana Tužilačkog savjeta, naročito opterećuje što će i jedan dio aktivnosti TS vjerovatno biti strogo sagledan ,jer smo zbog činjenice da vrhovni državni tužilac nije izabran u punom mandatu u Skupštini, već četiri godine bili upućeni na nužnu improvizaciju koja je, nažalost, stvorila određenu kontroverzu i stavila u drugi plan dobre stvari koje smo postigli. Međutim, smatram da bi ispravan pristup u odnosu na sve nalaze iz izvještaja, na koga kog se one odnosile, bio da svaku kritiku prihvatimo i radimo na tome da ne ponavljamo greške i da postižemo rezultate, a ne da polemišemo sa ocjenama i pokušavamo da umanjimo njihov značaj.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

5 sati

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje

Objavljeno prije

5 sati

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije

 

 

MONITOR: U ovonedjeljnom saopštenju ocijenili ste da Crnu Goru vuku unazad parlamentarne političke stranke, kriminalne grupe i korumpirane ustanove, parapolitička crkva, vladina politika, predsjednik države, predsjednik parlamenta, birači koji glasaju za ovakve partije…Nije, čini se, ostao gotovo niko od onih koji imaju političku moć?

BOJOVIĆ:  Riječ je o saopštenju GI „21.maj“ i odražava naše mišljenje o političkim i društvenim prilikama u Crnoj Gori. Crnogorsku državu i društvo decenijama guši samoživa, kleptokratska i  kolaborantska politička klasa. Kada tome dodamo SPC koja je bila i ostala političko i asimilatorsko oruđe srpskog nacionalizma, kao i većinski dio političke javnosti koja je po pravilu objekat stranačkih, tuđih ili klerikalnih interesa, onda je jasno da je tamo gdje stanuje aktuelna „politička moć“ najtanji oslonac za progresivne, pravedne i prosvijećene društvene politike. Ipak, ohrabruje činjenica da su političke stranke sve više delegitimizovane o čemu svjedoči i istorijski najniži odziv birača na proteklim parlamentarnim izborima.

MONITOR: U posljednjim javnim istupima oštro kritikujete i vlast i opoziciju. Gdje je onda rješenje?

BOJOVIĆ: Decenijama u svojim javnim nastupima govorim o pogubnoj crnogorskoj partitokratiji koja je nakon smjene DPSovog režima dodatno eskalirala. Istovremeno, dugi niz godina su vlast i opozicija dio istog problema i on se uvijek svodi na partijsku okupaciju države i marginalizaciju civilnog društva i slobodnog nestranačkog mišljenja. DPS i njegovi sateliti su tokom dugotrajne vladavine sve činili da državu prisvoje i materijalizuju, dok je današnja vlast ili dojučerašnja opozicija postala čuvar gramzivih tekovina prethodnog režima. Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

1 sedmica

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

MONITOR: Šta tu može da se uradi?

SOŠIĆ: Započet je rad na nekoliko važnih zakona – prije svega mislim na Zakon o javnim ustanovama i Zakon o javnim preduzećima. Valjalo bi iskoristiti tu šansu da se stvore temelji za reformu tih sektora.

Zakon o javnim ustanovama je možda važniji jer će se odnositi na naveći broj zaposlenih u javnom sektoru. Da pojasnim: Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sa svojim procedurama kadrovskog planiranja te zapošljavanje uz testiranje i transparentnost, odnosi se tek na oko 10 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ili 10.200 službenika i namještenika. Svi ostali se zapošljavaju i rade primarno na osnovu opštih propisa o radu (Zakona o radu).

Tako, od 47.284 zaposlenih na centralnom nivou, 30.700 rade u javnim ustanovama (zdravstvo, prosvjeta, kultura…). Svi oni zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu, kao i zaposleni u privatnom sektoru. To znači da nema procedura javnih konkursa, kadrovskih planova, testiranja, kategorisanja radnih mjesta, precizno definisanih uslova… Najveći dio zapošljavanja obavlja se po pojednostavljenim procedurama koje su podložne zloupotrebama.

Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema ili zakon o javnim ustanovama ili propis kojim je definisano zapošljavanje u ovom sektoru na detaljniji način od opštih propisa o radu.

MONITOR: To nas dovodi do sistema obračuna zarada u javnom sektoru i pitanja njegove pravičnosti?

SOŠIĆ: Tražiti logiku u sistemu zarada u javnom sektoru Crne Gore je uzaludan posao. A stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.

Spajić  je krajem godine objavio da se odustalo od izmjena zakona o zaradama u javnom sektoru, dok se ne sprovedu analiza svih primanja u javnom sektoru. Mi smo mislili da to rade još od kada su prije godinu dana formirali radnu grupu za izmjenu ovog zakona. Iako su gotovo svi članovi Vlade početkom prošle godine najavljivali radikalne izmjene koje bi zauzdale prohtjeve sinidkata javnog sektora, na kraju je objavljen nacrt zakona koji se, gotovo u potpunosti, bavi samo povećanjima zarada rukovodnog kadra i javnih funkcionera.

Kako će se odraditi analiza koju najavljuju ja nisam siguran – Ministarstvo finansija ne vodi registar zarada svih zaposlenih u javnom sektoru, iako mu je to zakonska obaveza. Istovremeno, projekat centralizovanog obračuna zarada nije zaživio – još uvijek su čak i neka ministarstva van ovog sistema, a ustanove nisu ni krenule da se integrišu (na primjer, svaka od oko 250 obrazovnih javnih ustanova sama obračunava zarade za svojih oko 20 hiljada zaposlenih). Sem što ovo dovodi do grešaka, nepotpune evidencije, tužbi protiv države, to onemogućava da se donose razumne, podacima potkrijepljene, odluke jer da bismo reformisali sistem prvo bi valjalo da znamo osnovne podatke o njemu, a to sada nije slučaj.

MONITOR: Da pređemo onda na bolje vijesti – nedavno smo dobili budžet za ovu godinu. Šta nam on donosi?

SOŠIĆ: Budžet je samo odraz politika Vlade – ništa se u njemu ne odlučuje nego se pravi plan za finansiranje već donijetih odluka. Stoga je sada glavno pokrenuti mjere koje će učiniti da budžet za 2026. godinu izgleda drugačije.

Tu prije svega mislim na potrebu da se na osnovu analiza potrošnje uđe u hrabrije rezove tekućeg budžeta i troškova adminstrativnog aparata. Predlagali smo analize potrošnje (spending reviews) za fiskalnu strategiju i tada nam je rečeno da prijedlog nije prihvaćen, ali da će oni svakako raditi nešto slično. Čekamo na takvu inicijativu već godinama ali, iako može zvučati čudno, Ministarstvo finansija se mnogo ne obazire na štednju i čuvanje novca.

Nema boljeg primjera od informacija koje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kvartalno dostavlja i koje niko ne čita. Gotovo 20 miliona našeg novca je u 2024. godini otišlo za izgubljene sporove i troškove sudskih postupaka. U posljednjem Izvještaju podvukli su i boldovali da se uporno obraćaju institucijama, ali ih svi ignorišu i direktno proizvode štetu po budžet bez ikakve odgovornosti. Da bi se taj problem riješio nije dovoljno da neko smanji potrošnju. Potrebno je da se cijeli  proces okrene naglavačke i vrati u normalu.

To nisu jednostavne radnje u kojima će neko da odluči i kroz prijedlog budžeta predvidi da će se u narednoj godini trošiti manje na nekoj poziciji. Ovdje se radi o potrebi iskorjenjivanja dubokih problema koji su metastazirali i zahtijevaju sistemski rad – novi propisi, novi ljudi, nove prakse.

Osim ovoga, nadam se da će se nešto raditi i na nadzoru budžetske potrošnje.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Mislim da je jedna od ključnih stvari na dnevnom redu reforma kapitalnog budžeta. Vrijeme je da se podvuče crta i da se jasno kaže da je način na koji se do sada radilo besmislen – skup, komplikovan, nedjelotvoran, pa građani treba da budu ljuti što decenije prolaze od ideje do realizacije.

U kapitalnom budžetu za ovu godinu evidentiramo dodatno pogoršanje situacije. Imamo ogroman broj projekata – 346 projekata (prošle godine ih je bilo 332), a tome treba dodati i čak 180 manjih projekata koje su poslanici u posljednjem trenutku dodali kroz zaključak budžeta. I sve to treba da sprovode dvije Uprave i da o tome izvještavaju.

Ove godine uz kapitalni budžet nije usvojen zaključak Skupštine koji smo imali u 2024. godini, a obavezivao je Vladu da kvartalno izvještava o izvedenom stanju po pojedinačnim projektima. Nadam se da će, pored toga, poslanici naći način da razmotre potrošnju i da će se usredsrediti na sistemske promjene – kako učiniti da sa ograničenim sredstvima koja imamo gradimo brže i bolje i da građani što prije osjete korist od tih ulaganja.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo