Dok uveliko teče posljednja godina mandata osvojenih na izborima 14. oktorbra 2012. i dok se čeka glasanje o povjerenju vladi zakazano za 25. januar, ako je išta jasno, jasno je da malo ima tako rastegljivih stvari kao što je – izborna volja crnogorskih građana.
Vlada će nastaviti da vlada voljom poslanika koji su svoje mandate dobili od opoziciono orjentisanih građana i nastaviti da se sprema za još jedne izbore kojima je u korijenu njihov „siguran glas”. Siguran posao, sigurna socijala, sigurno neplaćanje struje, sigurno parče puta, siguran đžak brašna, sigurna kupovina ličnih karata.
Za odlične rezultate na poljima korupcije, nepravde, lopovluka, zarobljavanja institucija i ostaloga, vladajuća partija ima da zahvali prije svega izvanrednoj sposobnosti da svoju vlast učini neprikosnovenom, bez obzira na to koliko je glasova dobila i, naročito, kako ih je dobila. Malo je, zasad, razloga za vjeru da će na narednim izborima biti drugačije.
Ide vrijeme, malo ko se sjeća da je prethodne izbore koalicija Evropska Crna Gora – Milo Đukanović, ustvari, izgubila. Od 362.714 ljudi koji su izašli na izbore, za njih je glasalo 165.380. Za vladajuću koaliciju u tom trenutku, dakle, nijesu glasale 197.334 osobe. Razliku od blizu 32 hiljade glasova u korist onih koji nijesu glasali za vlast Evropljani Mila Đukanovića nadomjestili su sa oko 15 hiljada glasova, odnosno tri mandata, koje im je priključila Bošnjačka stranka, a mirne duše su mogli računati i na glasove koje su prikupile dvije albanske koalicije i Hrvatska građanska inicijativa. Riječ je o nešto više od deset hiljada glasova. Različite srpske i albanske partije koje nijesu prešle cenzus rasule su oko 13 hiljada glasova.
Prvo pitanje oko poštovanja izborne volje građana pojavilo se, dakle, neposredno poslije izbora. Jednostavno: je li građanin koji je glasao za Bošnjačku ili neku drugu od patija manjinskih naroda zaista htio da podrži DPS i Mila Đukanovića, kako se ubrzo pokazalo – bezuslovno. Kolokvijalno se to kaže: ako već hoćeš da se prodaš, što se ne bi prodao direktno nego ti treba kao nakupac, partija posrednik. Ili je, ipak, uoči izbora neko prodavao maglu o distanci od vlasti, a onda pokupio privilegije koje sleduju onome ko poljubi skute.
Kad namakne većinu u parlamentu, DPS-u je nebo granica. Dolivanje i odlivanje, ispunjavanje obećanja ili njihovo kršenje, stvar je igre u kojoj su velemajstori. Ne valja onima koji glume partnere, a zapravo su klimoglavci, previše dati da ne osile. Nešto im treba udijeliti, da suviše ne kukaju. Kao kad, na primjer, Tuzi ne postanu opština, ali postanu gradska opština. Valja nešto obećavati i pred naredne izbore. I slično.
Manje od pola godine nakon parlamentarnih, održani su lokalni izbori u Nikšiću i Andrijevici. Tu je počela da se se prikazuje saga o Pozitivnoj. Od 29.881 birača koji su toj partiji dali glas na parlamentarnim izborima većina danas zna da je izigrano povjerenje koje su, tada tek formiranoj partiji, poklonili. Mnogi od njih u međuvremenu su shvatili da jeste bilo naivno povjerovati u priču kako Pozitivna neće „ni sa ovakvom včašću, ni sa ovakvom opozicijom”. Koliko je glasova ostalo partiji koja je prešla put od Draga do Draga u vidu Darka, teško da ćemo u skoro vrijeme saznati. Razumno je pretpostaviti da će na naredim izborima činiti dio neke koalicije koja čuva državu i investitore.
Cijepanje SNP-a i, konačno SDP-a, napravilo je od crnogorskog parlamenta skupinu u kojoj je treći po veličini poslanički klub – klub nezavisnih poslanika. Zahvaljujući većini poslanika Pozitivne i dvojici bivših članova SDP-a koji su se priklonili Socijaldemokratama Ivana Brajovića – kosa crta Mila Đukanovića – vladajuća koalicija i dalje kontroliše većinu tastera u Skupštini Crne Gore.
Ipak, takvom sutuacijom nije zadovoljan dugogodišnji poslanik DPS-a Miodrag Vuković. On je Dnevnim novinama kazao kako je na djelu totalna destrukcija parlamenta. ,,Parlament umire, živjela Radna grupa”, tvrdi Vuković i precizira da sada umjesto parlamenta funkcioniše Radna grupa o parlamentarnom dijalogu i odlučuje o najvažnijim državnim pitanjima.
,,Sada umjesto 81 poslanika, na koje su građani prenijeli suverenitet i dali im za pravo da odlučuju u njihovo ime o pitanjima navedenim u Ustavu i u zakonima ove države, odlučuje Radna grupa. Odlučio je Ranko Krivokapić i oni koji misle kao on, da se taj parlamentarni dijalog, umjesto među nama poslanicima, vodi u ‘klubu izabranih’, odnosno partijskih poglavica. Sada neki partijski činovnici, umjesto poslanika, odlučuju o pitanjima državnog, nacionalnog i subnacionalnog karaktera. Oni odlučuju o izbornom procesu! Gdje to piše u Ustavu naše zemlje? To je znak za uzbunu. O izborima odluku mogu donijeti samo dvije trećine poslanika”, upozorava Miško Vuković.
On smatra da je cilj suspenzija parlamentarne demokratije.
,,Kreatori Radne grupe, u kojoj je vlast u manjini, u njoj vide spas za svoj politički život i nameću nam je kao rješenje za postojeće i nepostojeće i izmišljene probleme”, kaže Vuković. Uz dramatično upozorenje: ,,Ovo liči na 1948. godinu, neoinformbiro! “. Dobro, malo se zanio.
Radna grupa, kao što i samo ime kaže – radi. Defiluju pred predstavnicima političkih partija razni državni funkcioneri, eno je neki dan Zorica Kovačević, ministarka rada i socijalnog staranja obećala da će obezbijediti poštovanje propisa u toku izbornog procesa. Ako Radna grupa parlamentarnog dijaloga odluči, kazala je, dva mjeseca uoči i jedan nakon izbora neće biti jednokratnih pomoći.
Ili je Miško Vuković u pravu pa Radna grupa radi što joj nije posao ili čitav sistem ne valja. Socijalna pomoć, ne bi smjela da zavisi ni od Radne grupe, ali ni od ministarke, na nju neko ima ili nema pravo. Ko ima, a ko nema, kad se i kako isplaćuje, moralo bi pisati u zakonu, pred kojim su svi, je li, jednaki. Svi znamo da nije tako, i svi znamo da vlast zloupotrebljava socijalu pred svake izbore, ali vjerovati da će stvar biti riješena ministarkinim obećanjem, neozbiljno je. Sve i ako je rekla – bez majke.
Radna grupa je imala čast i da je pohodi vrhovni državni tužilac Ivica Stanković. On je kazao da se moraju poštovati demokratski principi tokom izbora i podsjetio na izreku da bi moglo doći do toga da se ,,umjesto glasova broje glave”.
Stanković je kazao da je pozvao članove Radne grupe i javnost da obavijeste tužilaštvo ukoliko saznaju ili imaju dokaze za bilo kakve nezakonitosti u izbornom procesu. „Treba svi da damo puni doprinos da suzbijemo kršenje izbornih prava, pojave pritisaka, sile, prijetnje, falsifikovanja i ucjene”, rekao je Stanković. Uočio je, međutim, kako je teško dokazati kriminalne djelatnosti u izbornom procesu ,,jer su obično tu u pitanju osobe koje imaju i političku moć i uticaj”. Logično. Jednako kao što je logično da onaj ko ne zna, neće ili ne može da uradi taj posao, treba da ide kući.
Predstavnik Demosa, Goran Danilović, kazao je da su na sjednici prećutno zaključili da je, što se tiče tužilaštva, u pravnom smislu, afera Snimak završena. „Rekao bih da je to urađeno odbacivanjem posljednjeg predmeta, 31. decembra”, kazao je Danilović. Tužilaštvo je odbacilo 16 od 19 predmeta u aferi Snimak.
Na poziv VDT-a svima koji imaju informaciju da je neko počinio krivično djelo, da to prijave tužilaštvu, predstavnik MANS-a, Vuk Maraš, je pitao: ,,Zašto to da uradimo? Da bi Stanković sa svojim timom nastavio da abolira najviše državne funkcionere, i da im tužilaštvo pomaže da se oslobode krivice za najteža krivična djela, a uticaj na izbornu volju građana to svakako jeste”.
I dok Radna grupa skuplja obećanja da će državni činovnici svoje poslove raditi po zakonu i da neće pomagati DPS-u da krade na izborima, nema stvarnih pokazatelja da će naredni izbori biti više fer i demoratski nego svi prethodni. Nijedan mehanizam koji DPS-u omogućava izborne pobjede nije razmontiran.
Posebna su priča odnosi među opozicionim prvacima. Imamo umišljenih veličina za osam država, aproksimativno.
Najnovije je da je predsjednik Demokrata Aleksa Bečić obnarodovao kako neće ići na sastanke sa liderima Građanskog pokreta URA, Demosa i SDP-a koji pripremaju „aktivan odgovor” u slučaju da Vlada u Skupštini u ponedjeljak dobije povjerenje. Još, kaže, nema povjerenja u Ranka Krivokapića i njegovu partiju. Ostali su, biće, glupi, pa bi za Ranka ruku u vatru stavili. Na drugoj strani, zasad je pitanje šta znači ,,aktivan odgovor” – transcendentalno. Treću stranu čini Demokratski front koji ne odustaje od protesta i nade da će tom vrstom pritiska uspjeti da proizvede prelaznu vladu. Uoči protestnih skupova zakazanih za 24. i 25. januar, ponovo su pojačali onu vrstu retorike koju njihovi kritičari zovu ,,retorikom sudnjeg dana”. Uz sve postojeće, u Crnoj Gori je nastala i podjela na ,,salonske” i ,,ulične” opozicionare.
Moglo bi imati nečeg poučnog u ciframa sa početka ovog teksta. Vlast koja, uprkos svim krađama, zapravo gubi izbore, na kraju na njima pobijedi zahvaljujući tome što za protivnike ima one koji nijesu u stanju da pridobiju manjine i spriječe rasipanje glasova. Kad riješi te dvije stvari i, makar djelimično spriječi zloupotrebu državnih dobara u partijske svrhe, opozicija bi mogla da računa da će postati vlast. Dotad – Vlada ne pada.
Miloš BAKIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
ANKETA4 sedmice