Znate za priču o čaši koja je do pola puna, odnosno, poluprazna. Stvar je, objašnjavaju verzirani, u stavu posmatrača. Tako je, izgleda, i sa radnom snagom i novcem na crnogorskom tržištu rada.
Uzmimo za primjer iznos od 600 eura. Malo više od prosječne plate koju nam je svojevremeno obećavao premijer Milo Đukanović (prosječna zarada u Crnoj Gori u aprilu je bila manja od 480 eura). I za trećinu manje od zvaničnih mjesečnih troškova života prosječnog domaćinstva (u kalkulaciju nijesu uračunati troškovi energije, odjeće, obuće, obrazovanja, zdravstvene zaštite, higijene… crnogorska potrošačka korpa ima 120 artikala, evropska – 237).
Uglavnom, 600 eura je iznos moguće zarade koji je ministarka rada i socijalne zaštite Zorica Kovačević obećala socijalno ugroženom, a radno sposobnom stanovništvu sa sjevera zemlje. Pod uslovom da odustanu od aktuelnog iseljavanja u zemlje EU, i da bolju budućnost potraže na Ćemovskom polju, kao sezonski radnici u Plantažama AD. Tamo će – plijeveći travu između čokota, a potom na berbi bresaka i grožđa – biti u prilici da zarade od 400 do 600 eura, dodatno su posvjedočili Vukica Jelić, direktorka Zavoda za zapošljavanje i Verica Maraš, izvršna direktorka Plantaža. Ko pretekne – čeka ga autoput.
Nekako u isto vrijeme, sa primorja je stigla ilustracija golemih nevolja sa kojima se, uoči ljetnje sezone, nose vlasnici ovdašnje turističko-ugostiteljske ponude: ,,Prije neki dan mi se žalio preduzetnik iz Budve koji je raspisao konkurs za prijem nekoliko konobara”, svjedoči profesor Rade Ratković. ,,Javilo se njih 200, od kojih samo jedan iz Crne Gore, sa Zavoda. Kada je kontaktirao sa njim, dobio je sljedeći odgovor: ‘Sada zavisiš od mene. Bez 600 eura se neću podići ni sa stolice, a kamoli da radim'”.
Čuješ ti konobara? On bi da služi svjetsku (rusku, srpsku, bosansku, domaću) elitu na dva –tri jezika, provodeći, svakodnevno, naredna tri mjeseca 10-12 sati u klimatizovanom lokalu sa ne zna ni on koliko zvjezdica, i da ga za to zadovoljstvo još plate 600 eura mjesečno!? Taman kao da bere breskve na Plantažama, pod pokroviteljstvom Ministarstva rada i brižne ministarke Kovačević. Ne može to tako. Treba biti konkurentan ponudi u Hrvatskoj, Grčkoj, Italiji, Španiji… A tamo konobare sigurno ne plaćaju 600 eura.
Nije prošlo mnogo, a novine su počele da pišu kako domaći radnici mobilisani u Bijelom Polju bježe iz Plantaža, nezadovoljni uslovima i ostvarenom dnevnicom. Ministarka se, umjesto odgovora, pohvalila da na Ćemovskom radi više od 400 domaćih radnika. ,,To je veliki uspjeh za ovu državu”, rekla je Zorica Kovačević procjenjujući da je to prvi put da toliko crnogorskih radnika radi na Plantažama.
Za razliku od berača bresaka, u Crnoj Gori nema tačnih podataka o broju ljekara koji su otišli da rade u inostranstvo. Zna se samo da se Ljekarskoj komori godišnje obrati 10 do 15 ljekara koji traže potvrdu neophodnu za zasnivanje radnog odnosa u stranim zemljama. A predsjednik Sindikata doktora medicine Vladimir Dobričanin proljetos je u razgovoru za Vijesti iznio podatak da Crnoj Gori fali oko 640 ljekara –specijalista.
Ali, imamo mi prečeg posla. I boljih poslovnih prilika.
“Očekujem još 200 ljudi kada počne berba breskvi”, pohvalila se ministarka Kovačević u Skupštini, odgovarajući na pitanje poslanika Zorana Jelića (DPS). Još je istakla da će radnici Plantaža (hvala Vladi i resornom ministarstvu) ubuduće dobiti kvalitetniju obuku za branje, kopanje i čupanje, uz jedan besplatan obrok dnevno. ,,Kada počne puna berba breskvi, radnici će moći da zarade i do 30 eura dnevno”, prenosi ministarka ono što joj je rečeno u Plantažama.
Provladinim medijima je i to bilo malo pa su iznos potencijalne zarade podigli na 45 eura dnevno. Valjda da potkrijepe rezon gospođe Jelić, prema kome bi branje bresaka trebalo postati neka vrsta tradicije u DPS-ovoj Crnoj Gori. ,,Naš zadatak je da u narednom periodu animiramo što više mladih ljudi i onih koji su završili fakultete. Zašto bi bilo strašno brati breskve ili grožđe na imanju Plantaža?”, pita se bogata nasljednica (muž Zoran – pomenuti poslanik DPS – joj je ,,u nasljedstvo” ostavio direktorsku fotelju u Zavodu za zapošljavanje).
,,Obećala sam radnicima iz Bijelog Polja da će zaposleni u Ministarstvu, Fondu rada, ZZZ i centrima za socijalni rad u Podgorici i Nikšiću naredne sedmice s njima brati breskve, jer bismo i mi željeli da vidimo te uslove”, nadovezala se ministarka Kovačević potvrđujući da joj se Jelićkina ideja mnogo dopala. Zamislite samo: nezapošljeni ,,radnici, seljaci i poštena inteligencija” na zajedničkoj berbi. Na nekoliko sati potpomognuti DPSDP elitom iz resornog ministarstva. Dok neko ne zovne na kakvu svadbu u Splendid. Ili na piće u Grand.
A da: ni onaj neznani konobar se neće ovajditi od očekivanih 600 eura. Skupština Crne Gore je prihvatila ultimatum. Primjena Zakona o strancima, odnosno odredbe tog propisa koje favorizuju domaću radnu snagu prilikom zapošljavanja na sezonskim poslovima, stavljene su van snage do prvog novembra.
Kap u prepunoj čaši bila je prijetnja Žarka Radulovića, suvlasnika Splendida i predsjednika Crnogorskog turističkog udruženja. On je, u ime vlasnika turističkih i ugostiteljskih objekata zaprijetio štrajkom (privremenim zatvaranjem objekata) ukoliko zakonodavna vlast ne slijedi Vladu i odloži primjenu Zakona koji je usvojen prije deset mjeseci. Ali su vrli crnogorski biznismeni čekali 1. april, kada je počela njegova primjena, da se sjete kako im on smeta da ostvare očekivani profit.
,,Ako se zakon ne izglasa bićemo prinuđeni da idemo na drastičnije mjera pokazivanja nezadovoljstva”, zaprijetio je Radulović, ,,Da svi osjete po svom džepu, da smo mi u teškoj situaciji”. Onda je prvi crnogorski hotelijer na vlastitom primjeru pojasnio probleme sa kojima se suočavaju. ,,Zakon o strancima je definitivno već ugrozio ovu sezonu i proizveo probleme turističkim poslenicima. Nijesmo bili u stanju da pronađemo stručne kadrove. Primjera radi u Splendidu je sa Zavoda za zapošljavanje došlo 20 sobarica, koje nijesu radile duže od tri dana”, požalio se Radulović. I predložio rješenje: ,,Vlada treba da izvrši reformu obrazovanja koja bi omogućila mladima da nakon završenog školovanja, osim diplome, imaju i vještine sa kojima mogu aktivno učestvovati na tržištu rada”.
Koje su to vještine sa kojima se može aktivno učestvovati na crnogorskom tržištu rada?
MUP je, prema navodima Abida Crnovršanina, prošle godine izdao više od 23 hiljade radnih dozvola za zapošljavanje stranaca. Uglavnom sezonskog karaktera. Skoro 20 hiljada, ili 85 odsto tih dozvola odnosilo se na nekvalifikovanu i polukvalifikovanu radnu snagu. To je ,,stručni” kadar potreban ovdašnjim poslodavcima. Spreman da radi bez osiguranja i doprinosa, za platu od 200-250 eura mjesečno, krevet i hranu. Na tome gradimo snove o ekonomskom prosperitetu i evorpskoj budućnosti?!
Evo jednog, pomalo osobenog, zahtjeva za angažovanje radne snage. ,,Poslodavac iz Budve”, navodi Crnovršanin, ,,podnio je zahtjev Zavodu za zapošljavanje da mu treba pomoćni radnik za kuhinju koji treba da bude nekvalifikovan, ali da ima deset godina radnog iskustva, da zna engleski, kineski i ruski jezik”. Nekvalifikovani poliglota. Garderobu može da ima bilo koje boje, samo da je crna.
Kako god, priča se svodi na sljedeće: Postoji među crnogorskim poslodavcima jedan broj onih koji nijesu spremni da se prihvate obaveze koju su imali još srednjovjekovni feudalci. Oni su bili dužni da svojim kmetovima bar obezbijede hranu i smještaj nezavisno od toga da li je sezona poljoprivrednih radova u punom jeku, ili je njihovo imanje poplavljeno, popaljeno ili pokriveno snijegom. Naša je poslovno-politička elita (svaka čast tihoj većini) spremna da svojim radnicima, tri-četiri mjeseca godišnje plati trećinu, četvrtinu, a u najboljem slučaju polovinu ,,krizne potrošačke korpe”. Za uzvrat očekuju… pa, sve.
Samo nemojte reći da vas je sve ovo iznenadilo. Premijer Đukanović sve nam je ovo precizno najavio još prije koju godinu. ,,Države Zapadnog Balkana treba da odustanu od kopiranja politika država blagostanja. One nijesu države Evrope učinile razvijenima već su implementirane kao težnja da se već stvoreno bogatstvo ravnomjernije raspodijeli, ocijenio je crnogorski premijer Milo Đukanović govoreći na Bečkom ekonomskom forumu, ,,Visoki, destimulativni porezi, neodrživi penzijski i socijalni sistemi, rigidno tržište rada, preglomazna i birokratizovana administracija, poput teških okova ograničavaju konkurentnost i rast. Zato moramo biti hrabri i odlučni i sprovesti radikalne strukturne reforme koje će učiniti naše države privlačnijim mjestom za život, biznis i stvaranje”, naveo je političar i biznismen Đukanović.
Prepoznajete li se među onima što im Đukanović obećava Crnu Goru kao privlačno mjesto za život, biznis i stvaranje?
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS2 sedmice