Povežite se sa nama

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT: Dio društva je još u stanju šoka

Objavljeno prije

4 godine

na

Polako kao društvo shvatamo da je staro nepovratno prošlo, ali novo koje se otvara pred nama je puno nepoznanica. Psiholozi bi ovako stanje nazvali liminalni prostor, odnosno stanje tjeskobe i grča gdje se stari obrasci ponašanja odbacuju kao neprikladni i nefunkcionalni dok se novi traže i to traženje je neka vrsta haosa, zamagljenog stanja

 

MONITOR: Tri koalicije vladajuće većine su se konačno dogovorile, tačnije vratile se na početno obećanje – formiranje ekspertske vlade. Obećanja i očekivanja je mnogo, šta je neophodno da nova vlada uradi?

SEKULOVIĆ: Živimo novu realnost. Polako kao društvo shvatamo da je staro nepovratno prošlo, ali novo koje se otvara pred nama je puno nepoznanica. Psiholozi bi ovako stanje nazvali liminalni prostor, odnosno stanje tjeskobe i grča gdje se stari obrasci ponašanja odbacuju kao neprikladni i nefunkcionalni dok se novi traže i to traženje je neka vrsta haosa, zamagljenog stanja. Mislim da se dobar dio društva još nalazi u stanju šoka, odnosno ne prihvata promjenu. Moguće je da smo u nekoj vrsti post-traumatskog stresnog poremećaja. No da izađem sa psihološkog terena i da se složim sa vama da su očekivanja od nove vlade, mada se bolje može reći od nove vlasti, velika i da su obećanja koja su data ambiciozna. Ne pripadam ljudima koji u politici očekuju čuda. Mislim da je zdravije i poštenije imati realističan pristup. Nova vlada, ako bude formirana, ima pred sobom nekoliko prioriteta. Osnovno je da pokaže pristojnost i normalnost koju će pratiti nultna stopa tolerancije prema korupciji i puna otvorenost. Ovo je  lako izvodljivo jer isključivo zavisi od političke volje. Takođe, mora pokazati da umije da upravlja sistemom jer ekonomska i zdrastvena kriza zahtijevaju odlučnost, čvrstinu i stručnost. Uz ovo bi morala da radi na depolitizaciji institucija i integraciji crnogorskog društva, koje se kreće između etnocentričkih centrifugalnih sila i građanske države.

MONITOR: Smatrate li da će nova vlada imati dovoljno vremena za te reforme?

SEKULOVIĆ: Politički dogovor konstituenata nove većine ograničio je mandat vlade na period od šest mjeseci do godinu dana i to sigurno predstavlja limitirajući faktor u smislu dubljih društvenih reformi te ostvarivanja strateške vizije. Međutim, ovakav dogovor bi trebalo bar u prvih sto dana da rastereti rad vlade i da joj se omogući da krene u ostvarivanje onog što je izvodljivo, između ostalog i pripremi novih izbora koji bi bili u najvećoj mjeri rasterećeni zloupotreba javnih resursa u partijske svrhe i sa izgrađenim povjerenjem u birački spisak. Ovo vlada može da realizuje. Naravno ne možemo posmatrati izvršnu vlast kao izolovano ostrvo, jer će mnogi potezi i njihova (ne)uspješna realizacija zavisiti od njenog odnosa sa parlamentom. Kako se politika vratila na velika vrata, ovo prvenstveno usljed nepredvidivosti političke scene koja će vratiti značaj i snagu parlamenta, pitanje je koliko će se vlada uspjeti nametnuti kao politički autoritet, jer će biti pod kontrolom i kritikom oba pola političke scene. Politička pozicija vlade će zavisiti i od političkih ambicija premijera. Dakle, ograničenost mandata je limitirajući faktor, ali i rasterećujući sa druge strane.

MONITOR: Kako će obrti i grube kvalifikacije tokom pregovora o vladi uticati na biračko tijelo pa i na  budućnost nekih partija ?

SEKULOVIĆ: Zaista je postizborni period imao neobičnu dinamiku. Od potpisivanja sporazuma o osnovnim principima, koji se desio brzinom svjetlosti, do krize legitimiteta koja se otvorila nakon, može se slobodno reći sukoba, između konstituenata liste koja je osvojila najveći broj mandata unutar dojučerašnje opozicionog spektra, sa njenim nosiocem. Mislim da je ta kriza legitimiteta, ili možda pitanje ko je nosilac legitimineta, uticala i na skraćenje mandata vladi. Sigurno da je,  na momente otvoreni,  konflikt uticao zbunjujeće na biračko tijelo i da se reakcije kreću od nepovjerenja do razočarenja. Najbolji odgovor daće izborni rezultat. Kakav će on biti za partije pojedinačno nemoguće je u ovom trenutku prognozirati, jer će period pred nama biti politički dinamičan i zavisiće od faktora koji su u ovom trenutku nepoznanica i mogućnost.

MONITOR: Najavljen je kongres DPS-a. Vjerujete li u mogućnost reforme te stranke i eventualni povratak na vlast?

SEKULOVIĆ: Politička pozicija DPS-a i perspektiva stanke uslovljena je sa više faktora. Jednim dijelom zavisi od ponašanja ,,druge’’strane. Koliko će nova vlast biti uspješna, na koji način će se međunarodno pozicionirati i koliko će uspjeti da izbjegne politiku identiteta. Što stabilnija i uspješnija bude nova vlast to će DPS-u biti teže da se vrati na stare pozicije. Ukoliko identitetska politika bude jedna od dominantnih politika, toliko će DPS-u biti lakše da izgradi i učvrsti svoj politički prostor. Takođe, zavisiće od same odluke DPS-a da li je stratešti pravac stranke da širi koalicioni kapacitet ili da bude noseća politička snaga jednog dijela Crne Gore, što bi značilo da nas na narednim izborima očekuje neki vid ,,novog referenduma’’. U svakom slučaju DPS  mora pretrpjeti dublju reformu ukoliko želi da bude snažna politička struktura i u budućnosti.

MONITOR: Da li će nakon smrti mitropolita Amfilohija uticaj crkve na društvene i političke procese oslabiti i koliko će u tom smislu biti važan izbor novog mitropolita?

SEKULOVIĆ: Izbor novog mitropolita će sigurno biti važan događaj. Ovo ne samo iz političkih razloga koji bi se vezivali za odnose unutar Crne Gore ili u odnosu na Srbiju, već i zbog toga što izbor ličnosti koja treba da predstavlja Mitropoliju je pitanje koje nosi posebnu simboliku. U tom pravcu su se mogla čuti i određena očekivanja. Naravno u ovom trenutku se ne može znati koja će ličnost biti izabrana. Tek nakon što se to desi možemo ući u analizu i eventualnog daljeg odnosa i uticaja crkve na društvo. Ono što možemo sa velikim stepenom izvjesnosti konstatovati je da će uticaj crkve na državu i društvo biti veći u slučaju da državnu politiku oblikuju konzervativne političke snage. Biće suprotno ukoliko državnu politiku budu oblikovale lijeve i liberalne ideje. U svakom slučaju demokratska vlast koja želi da Crnu Goru gradi kao građansku državu zasnovanu na vladavini prava mora da pronađe ravnotežu i da sprovede ustavni princip o razdvojenosti crkve i vjerskih zajednica od države.

MONITOR: Na koji način i u kojem roku nova vlast  može napraviti izmjene na čelnim pozicijama u sudstvu i tužilaštvu i koji su još potezi neophodni u pravosuđu?

SEKULOVIĆ: Izbor vrhovnog državnog tužioca, članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika i sudija Ustavnog suda će biti test političke zrelosti i zaloga ubrazanja evropskog puta kako nove većine, tako i parlamentarne opozicije. Da li je moguće da do izbora dođe pokazaće vrijeme pred nama. Mora se stvoriti  politički i društveni ambijent koji će motivisati stručnu javnost da u ovom postupku uzme učešće. Dakle, poželjno bi bilo da se na oglas javi što veći broj kandidata koji će se u otvorenoj i poštenoj raspravi predstaviti kako onima koji ih biraju tako i crnogorskoj javnosti.  Uz to moguće je da dođe i do normativnih promjena npr. Zakona o državnom tužilaštvu. Takođe nije isključeno da se djeluje i  na neka druga zakonska rješenja. U svakom slučaju izbor ovih ličnosti u koje bi javnost imala povjerenja bi bila ozbiljana poruka da se krećemo u pravom smjeru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

8 sati

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

8 sati

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

1 sedmica

na

7 Marta, 2025

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo