Poštujući vladavinu prava kao osnovni princip, te podjelu vlasti kao njen bitan sastojak, mislim da se rješavanje stambenih pitanja kada se radi o sudskoj grani vlasti mora odigravati isključivo u okviru nje same. Drugačija praksa otvara prostor za legitimnu sumnju u politički uticaj izvršne vlasti na sudsku vlast
MONITOR: Da li bi opozicija trebalo da učestvuje u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva, obzirom da je rok za reforme produžen i tako smanjeno vrijeme za pripremu fer izbora, i da nije ispunjen zahtjev za formiranjem tehničke vlade? I da li je ta reforma uopšte dovoljna za odžavanje fer izbora, ili su potrebne sveobuhvatnije promjene?
SEKULOVIĆ: Mislim da opozicija treba da učestvuje u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Neučesvovanje bi u ovom trenutku bilo teško opravdati međunarodnim partnerima. Naravno, imam u vidu činjenicu da opozicija nije jedinstvena po ovom pitanju i da prisustvujemo opozicionom ratu kakav je malo ko očekivao. U tom smislu držim, uz određenu ogradu jer je opoziciona scena nepredvidiva, da će jedan dio opozicije prije izabrati strategiju povlačenja iz rada Odbora, kako bi privukao ili vratio dio opozicionih birača koji imaju jak antizapadni stav.
Međutim, i ako se ovo desi, drugi dio opozicije koji je prozapadno orijentisan bi trebao da uzme učešće. Naravno, da će taj put biti pun zamki, ali se na djelu mora pokazati kapacitet i snaga da se ovakvi procesi vode, odnosno da se preuzme odgovornost. U krajnjem, ako imate jasne agrumente uvijek se možete povući, pri čemu teret neuspjeha prelazi na drugu stranu.
Ne treba imati iluziju da bilo koja reforma može dovesti do idealnih izbornih uslova. U svakoj državi vlast na određeni način ima startnu prednost, u našem kontekstu institucionalna prednost se ogleda primarno u činjenici da je država glavni poslodavac a da nemamo iskustvo sa demokratskom smjenom vlasti. Ono što se može realno očekivati od čitavog procesa – ukoliko on bude vođen politički razborito,- sa jasnom predstavom što se hoće i sposobnošću da se to u realnosti iznese – je ambijent koji izborni proces čini elementarno fer i poštenim.
MONITOR: Organizatori protesta Odupri se i opozicija potpisali su Sporazum o budućnosti u kojem se, između ostalog, najavljuje bojkot svih izbora u slučaju da ne bude formirana tehnička vlada. Kako vidite ponašanja dijela opozicije, u tom smislu?
SEKULOVIĆ: Mislim da priča oko tehničke vlade nije završena, samo što tu vlada prilična konfuzija. Iako sam saglasan da bi mandat takve vlade trebao biti što duži, ne mislim da je tragedija ukoliko umjesto dvanaest mjeseci bude recimo deset. Ono što je suština je da ulazak u takvu vladu mora biti dio paketa koji bi bio pripremljen ozbiljno, stručno i održivo, kako bi imala svoj efekat u dijelu pojačane kontrole izbornog procesa.
Poželjno bi bilo da iza takve ideje direkno ili indirektno stanu svi, jer se time jača legitimitet procesa i dobija se na političkoj težini. Kako će to u krajnjem izgledati, ostaje da se vidi, pri čemu zadržavam određenu rezervu zbog pomenutog ponašanja opozicije.
Bojkot jeste snažno političko oružje ako je dobro osmišljen i ukoliko ga prati jasna politička platforma koja se može braniti. Ono što bi za opoziciju bilo pogubno je da ideja o institucionalnom uticaju na izborni proces propadne, a da se iz ovih ili onih razloga izađe na izbore pod trenutnim uslovima.
MONITOR: Afera Koverta, koja je pokrenula proteste, nema adekvatan tretman pravosuđa. Članovi skupštinskog Odbora za antikorupciju tražili su da specjalni državni tužilac u septembru dođe na kontrolno saslušanje i dostavi izvještaj o istrazi u toj aferi. On je to odbio, pozivajući se na zakon. Da li Skupština ima pravo na to kontrolno saslušanje?
SEKULOVIĆ: Kontrolna uloga Skupšine je jako važna i potrebno je raditi na njenom jačanju. Međutim, moram naglasiti da nisam upoznat sa svim detaljima konkretnog slučaja, ali ako je razlog pozivanja bio sadržan u kontroli konkretnog predmeta, onda mislim da razlozi za odbijanje a imajući u vidu ustavno-sistemsku poziciju tužilaštva, imaju svoje utemeljenje.
Otvara se prostor da se slične situacije u budućnosti sistemski riješe kroz, između ostalog zakon o Skupštini, gdje bi se uvela ovakva mogućnost, uz zaštitu samog postupka, propisivanjem da sjednice budu zatvorene za javnost, a dobijene informacije budu tretirane kao povjerljive.
Sve navedeno ne mijenja činjenicu da istraga u ovom predmetu dugo traje, te da bi bilo poželjno da se ona ubzo okonča i da se kao javnost upoznamo sa sadržajem optužnice.
MONITOR: Uskoro ističe mandate vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću. Možemo li očekivati da u ovoj situaciji na to mjesto dođe neko ko bi bio prepoznat kao beskompromisan u tom poslu, a ne kao neko za koga se vezuje pojam selektivne pravde, što je trenutno slučaj?
SEKULOVIĆ: Izbor novog Vrhovnog državnog tužioca će biti dio paketa političkog kompromisa, naravno ukoliko do njega dođe. Postupak izbora, uz sve njegove prednosti i mane, ipak zahtijeva određeni nivo saglasnosti oba pola političke scene. Dakle, opozicija je u situaciji da utiče na izbor i bilo bi društveno odgovorno da se ovaj proces vodi na način i da u krajnjem rezultira izborom ličnosti u koje će stručna i šira javnost imati povjerenje.
MONITOR: Pravosuđem odavno vladaju isti kadrovi, pa je nedavno po treći put, i uprkos upozorenjima da po Ustavu na to nema pravo, za predsjednicu Vrhovnog suda izabrana Vesna Medenica. Šta će nam donijeti taj treći mandat kad je u pitanju pravosuđe?
SEKULOVIĆ: Ne očekujem da će donijeti posebne novine.
Nesporno nam kao društvu treba ubrzanje reformi koje će rezultirati osnaženjem ugleda pravosuđa, jer bez povjerenja javnosti u ovu granu vlasti nema ozbiljne države. Nezavisno sudstvo je svetinja. Politički uticaj u tom smislu degradira esenciju vladavine prava. Potezi koje smo imali prilike da gledamo su otvorili prostor da se sumnja u ovaj uticaj, a to čiti štetu kako integritetu samog pravosuđa, tako i pregovaračkom procesu.
Ono što će u bitnom uticati na proces reforme pravosuđa, ili preciznije na dobijanje završnih mjerila za poglavlja 23. i 24, i u krajnjem na njihovo zatvaranje, zavisiće i od čitavog niza faktora, kako unutrašnjih tako i spoljašnjih, koje ćemo dočekati ili kao stabilna politička zajednica koja jasno i iskreno zna šta hoće, ili kao podijeljeno društvo koje živi u simulaciji i koje raznim tehnikama manipulacije ovo stanje želi učiniti što je moguće trajnijim.
MONITOR: Premijer Duško Marković objavio je spisak funkcionera koji su dobili povoljne stambene kredite. Na spisku su I ljudi koji vode pravosuđe, kako to vidite?
SEKULOVIĆ: Lično smatram da je za jedno moderno društvo nedopustivo da jedan sudija (u vlasništvu, na korišćenje dok traje funkcija i slično) nema riješeno stambeno pitanje. Ono što se javlja kao problematično je da se rješavanje stambenih pitanja, između ostalog i u odnosu na sudsku granu vlasti, rješava kroz netransparentne procedure i nejasne kriterijume.
U tom kontekstu, a poštujući vladavinu prava kao osnovni princip, te podjelu vlasti kao njen bitan sastojak, mislim da rješavanje stambenih pitanja, posebno kada se radi o sudskoj grani vlasti, se mora odigravati isključivo u okviru nje same. Drugačija praksa otvara prostor za legitimnu sumnju u politički uticaj izvršne vlasti na sudsku vlast, koja na suptilan način i narušava princip podjele vlasti kroz stvaranje zavisničkog odnosa jedne grane vlasti u odnosu na drugu.
MONITOR: Mislite li da je taj spisak još jedan prilog u nepravdi, obzirom da su na njemu uglavnom “njihovi”, i oni koji su već riješili stambeno pitanje, za razliku od dobrog dijela crnogorskih građana?
SEKULOVIĆ: Crnogorsko društvo je prošlo, ili još prolazi, kroz tranziciju koja ima elemente prvobitne akumulacije kapitala, što sobom nosi i očigledne društvne nepravde.
Svjedoci smo ogromnog socijalnog raslojavanja, sveprisutne partitokratije koja guta društvenu supstancu, nemogućnosti stvaranja elementarnog konzenzusa o osnovnim vrijednostima i pravcima razvoja, koja za rezultat ima nepovjerenje u institucije, odlazak mladih ljudi, osjećaj da sve lebdi u vazduhu, odnosno da se čitav sistem može urušiti kao kula od karata.
Stambena politika u javnom sektoru je legitimna, ali samo na osnovu transparentne procedure i jasnih kriterijuma. U suprotnom jača se osjećaj nepravde, diskriminacije i zarobljenosti društva. Politička zajednica od 650.000 ljudi ne smije da sebi dozvoli luksuz da bilo kome nije obezbijeđen krov nad glavom. Pošto to nije slučaj, a činjenica je da se od tog istog sistema može dobijati ‘’stan na stan’’, ne trebamo se čuditi što najproduktivniji dio društva odlazi i što nikako da se stvori osjećaj da živimo u stabilnoj državi. Crnogorsko društvo bez solidarnosti ne može da izgradi jake temelje.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice