U domaćinstvima koja se bave seoskim turizmom kažu da se, i pored činjenice da je država počela da obraća pažnju na taj vid turizma, još dosta mora uraditi da bi mogli biti zadovoljni načinom valorizacije svega što stranim turistima mogu da ponude crnogorska sela
Seosko domaćinstvo Kraljska koliba nalazi se na trećem kilometru puta koji vodi od Andrijevice, prema Regionalnom parku prirode Komovi. To gazdinstvo, od prije 10-ak dana, prema odluci komisije Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma, nosi titulu zvanično najuspješnijeg među svima koji se u Crnoj Gori bave seoskim turizmom.
U porodični posao uključene su tri generacije, kaže za Monitor vlasnica Kraljske kolibe Nevenka Ćirović, a turistima nude ono što sami proizvedu, priliku da uživaju u skoro netaknutoj prirodi i autentičnom ambijentu. „Trudili smo se da ponudimo skladan spoj tradicionalnog i modernog. Objekat je izrađen od prirodnih materijala, kombinacijom kamena i drveta. Imamo restoran od 20-ak mjesta u objektu i još dodatnih 30-ak na tarasi i ljetnjikovcu. Prvo smo registrovano seosko domaćinstvo na području Vasojevića i imamo najviši stepen u kategorizaciji od tri zvjezdice. Pored usluživanja domaće hrane, poslastica, imamo i jedan apartman koji je u potpunosti izrađen od drveta. Miris čamovine i ručno izrađene prostirke, ćilimi i dekice, autentičnost su koju turisti, kako tvrde, ne viđaju često“, otkriva Nevenka tajnu uspjeha porodičnog posla.
Ruralni turizam stidljivo je zaživio u Crnoj Gori, prva seoska domaćinstva sa turističkom ponudom registrovana su prije sedam-osam godina, ali sve više dobija na značaju. Oni koji se time bave tvrde i da im sve više pažnje poklanjaju i turisti i država.
Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović pohvalio se, nedavno u Kolašinu, kako je broj gazdinstava koja se bave turizmom tokom minule tri godine značajno povećan. Sa 65 koliko ih je bilo 2019. na danas registrovanih 240. ,,Naše opredjeljenje je da nastavimo da stimulišemo seoska domaćinstva, koja se bave pružanjem ugostiteljskih usluga u ruralnim područjima. Ideja je da i dalje širimo njihovu ponudu i radimo na jačanju kvaliteta. Želimo da seoski turizam postane jedan od pokretača ekonomskog rasta, kroz otvaranje novih radnih mjesta i sprječavanje odlaska mladih sa sela. Sve sa uvjerenjem da razvijen seoski turizam, u sprezi sa poljoprivredom, kao rezultat daje zdravu i stabilnu ekonomiju”, poručio je ministar.
U Strategiji razvoja ruralnog turizma stoji podatak da je nejveći broj turista koji su posjetili izdavaoce smještaja u crnogorskim selima došao iz zemalja Zapadne Evrope (37,4 odsto), zatim, sa Zapadnog Balkana (31,1odsto ), pa Centralne i Istočne Evrope (12 odsto). Ankete su pokazale da su gastronomska ponuda, uživanje u očuvanoj prirodi daleko od urbane sredine i mogućnost aktivnog odmora ono što se turistima najviše dopada u seoskim domaćinstvima.
To je, kao najjače utiske svojih gostiju primijetio, kaže za Monitor Radan Božović iz Berana, prema ocjeni Ministarstva najuspješniji mladi seoski domaćin. Cijela porodica Božović angažovana je na imanju Mlječna dolina. Radan je apsolvent veterine, a za poljoprivredu, odnosno seoski turizam, odlučio se nakon što je shvatio da od slabo plaćenih sezonskih poslova na primorju sebi ne može obezbijediti školovanje. Do tada je stočarstvo bilo dodatno zanimanje porodice, a sada imaju 13 krava, ovce, kokoške, svinje, veliko imanje i autentične smještajne kapacitete za turiste.
„Gosti su fascinirani mogućnošću da učestvuju u poslovima koji su nama na selu svakodnevica i rutina. Sve im je zanimljivo, od podlaganja vatre u šporetu do muže krava. Riječ je, uglavnom o stranim turistima koji dolaze iz velikih gradova, pa je za njih ovdje sve novina. Mnogo interesovanja izaziva i to što je moja majka u prilici da im pokaže kako se plete ili spremaju domaći specijaliteti. Oduševljeni su domaćom hranom. Gotovo sve što iznesemo na trpezu sami smo proizveli“, objašnjava Božović.
On ukazuje da seoski turizam „nije samo prodaja hrane i smještaja i mogućnost da turisti vide dio naše tradicije“. I u domaćinstvu Ćirovića turistima omogućavaju da zavire u dio tradicije, istorije i kulture ljudi toga kraja. Takođe i da kupe autentične suvenire ručne izrade. Sve to je, kažu sagovornici Monitora, poseban kvalitet seoskog turizma. S druge strane, pred domaćicama i domaćinima je mnogo izazova, pa im je potrebna, poručuju, podrška za obogaćivanje ponude, promociju, te ulaganja u infrastrukturu…
„Relativno veliki broj seoskih domaćinstava vode starije osobe koje nijesu dovoljno vješte u komunikaciji sa stranim gostima, koje se otežano ili nikako služe internetom ili ne govore strane jezike. Svakako jedan od realnih izazova je što gost hoće posvećenost, a kada ste na imanju, na njivi ili u voćnjaku gost može biti uskraćen za nešto što potencijalno očekuje, tako da i to može biti određeni problem“, ukazuje Ćirović. Kaže i da „brojna domaćinstva opterećuje obavezna fiskalizacija pa bi trebalo, kroz nova zakonska rješenja, naći odgovor na taj problem“. Time bi, uvjerena je Ćirović, siva ekonomija u oblasti seoskog turizma bila svedena na minimum.
Neke od tih teškoća prepoznate su i u nacionalnoj Strategiji. U tom dokumentu, na primjer, piše da razvoj seoskog turizma koči veliki broj neregistrovanih smještajnih kapaciteta i visok procenat sive ekonomije koji uzrokuju i postojanje nelojalne konkurencije. „Pružaoci usluga smještaja se ne registruju zbog komplikovanih administrativnih procedura i cijene. Seoska domaćinstva se ne registruju iz razloga što su uvjereni da će im inspekcija svakodnevno dolaziti u kontrolu“, konstatacije se u Strategiji.
Kao veliki problem navode i nerazvijenu putnu i ostalu infrastrukturu, nedostatak znanja i vještina za bavljenje ruralnim turizmom… U Strategiji je sugerisano i da bi trebalo obezbijediti sistemske olakšice za početnike u bavljenju ruralnim turizmom, koje bi se ogledale u davanju određenog grejs period.
„Potrebno je da lokalne turističke orgnizacije (LTO) i Nacionalna turistička organizacija (NTO) intenziviraju saradnju u domenu promocije atrakcija, tura i pojedinačnih proizvoda, u okviru te vrste turizma. Sistem turističkog informisanja još nije dostigao stepen razvoja koji bi mogao biti konkurentan na međunarodnom tržištu…”, sugerisano je u tom dokumentu.
No, i pored brojnih izazova, početničkih grešaka i nesigurnosti, Crnoj Gori, kad je riječ o razvoju seoskog turizma, ide na ruku što globalni i regionalni trendovi ukazuju na to da turisti sve više traže nove, neistražene i destinacije koje nije zahvatio masovni turizam. U tome se ogleda šansa seoskih domaćinstava koja turistima može pružiti jedinstveno iskustvo, bogatstvo gastronomije i prirodnih ljepota i priliku za sve traženiji „digitalni detoks“, kako se popularno naziva odmor od kompjutera i telefona.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice