Povežite se sa nama

OKO NAS

SEOSKA INFRASTRUKTURA NA SJEVERU: Život bez puta

Objavljeno prije

na

Izdvajanja iz državne i opštinskih kasa za seosku infrastrukturu, pokazalo se odavno,  da nije dovoljno. Briga koncesionara o saobraćajnicama koje koriste svodi se samo na površne radove koji omogućavaju samo transport drvne građe. Zbog toga se,  u mnogim opštinama, mještani protestima već pola godine bore sa samo jednim zahtjevom – da mogu doći do svojih kuća

 

Seosoka putna infrastruktura na sjeveru predstojeću jesen i zimu dočekuje, uglavnom,  devastirana. Zato će se do većine udaljenih sela moći samo terenskim vozilima. A do nekih – samo pješke.

Izdvajanja za popravku seoskih saobraćajnica, iako u nekim opštinama uvećana u odnosu na lani, nijesu bila dovoljna da saniraju sve ono što su koncesionari, investitori ili nevrijeme oštetili. Talas protesta mještana u nekoliko opština, čiji je jedini zahtjev da imaju put do kuće,  počeo je ljetos i traje sve do sada. U nekim selima na blokade puteva, nadležni su mještanima odgovorili obećanjima, koja su rijetko i samo djelimično ispunjena.

U bjelopoljskom selu Barice traju konflikti i uzajamne blokade između mještana i koncesionara šuma. Protesti u tom selu počeli su sredinom septembra, a razlog je, kažu mještani,  loš put koji posljednih 15 godina uništavaju koncesionari. Stanje je pogoršano od kraja avgusta,  novom sječom i transportom drva na tom području.

U Baricama su zbog toga već više puta blokirali prolazak kamiona koncesionara ŠIK Lim. Iz kompanije su im se revanširali tako što su vozačima naredili da kamionima blokiraju put za putnička motorna vozila. Rat nerava traje i neizvjesno je „čija će biti zadnja“.

Iz uprave ŠIK Lim kažu  da su počeli da izvlače  građu tek prije nekoliko sedmica,  te da nijesu odgovorni za stanje saobraćajnice. Mještani, s druge strane, objašnjavaju  da su  transportom građe i teškim mašinama  putevi  kroz sela Prošćenske Žari i Barice oštećeni u toj mjeri da se na nekim dionicama njima ne može putničkim vozilima. „Niko im ne brani da odvoze građu, samo neka srede put, jer mi tuda ne možemo da prođemo malim vozilima. Muku sa koncesionarima mučimo deceniju i po. I kad su „krpili“ put to su radili traljavo, kamenjem od stijena. Njima za kamione je takav put prohodan, a mi izlomismo auta. Bace obični kamen i samo ga malo razgrnu i sve tako ostave po putu”, objašnjavaju mještani tog dijela bjelopoljske opštine.

Podsjećaju i koncesionare i nadležne da su prije 40-ak godina put do Ravni i Žari, odnosno do mjesnog groblja, radili iz svojih sredstava.  Tvrde da neće dozvoliti dalji rad koncesionaru dok se, makar,  „čvrsto ne obeća“ kvalitetnija sanacija saobraćajnice kojom stižu do svojih kuća i od koje im „život zavisi“.

U susjednom Mojkovcu isti problemi. Početkom ovog mjeseca  čitave porodice iz sela Bjelojevići i Ambarine danima su blokirali put Bemaksovoj mehanizaciji. Na taj način, kako su ranije objasnili, željeli su da spriječe mahanizaciju podgoričke kompanije da se povuče (ode), dok ne popravi ,,devastirani seoski pristupni put”. Mještani tvrde da su izvođači radova na budućem mojkovačkom ski-centru tokom ljeta, ali i izvođači radova na malim hidroelektranama (mHE) ranije, potpuno uništili put koji koristi nekoliko sela.

Blokade su prekinute nekon što je, uz koordinaciju čelnika lokalne vlasti, organizovan sastanak sa izvođačem radova na budućem skijalištu, predstavnicima mještana i Direkcije za saobraćaj. Obaćanje da će put biti popravljen bilo je dovoljno mještanima da prekinu proteste. Međutim, nije precizirano do kada će dobiti saobraćajnicu kakvu su tražili, pa se iz  Ambarina i Bjelojevića  i dalje  s  mukom kolima stiže do grada.

Obećanja, ali  i dio traženih radova dobili su i mještani više pljevaljskh sela, nakon što su u junu protestvovali zbog ogromnog kašnjenja rekonstrukcije dionice puta Pljevlja – Metaljka, koja je započeta prije četiri godine. Radovi su prekinuti u novembru prošle godine, kada je i povučena sva mehanizacija. „Nas je muka danas natjerala da se ovdje okupimo jer gubimo mnogo vremena, put je loš, zbog čega nam se često kvare automobili. Ugrožena su imanja i zdravlje ljudi. Izvođać radova Crnagoraput je napustio radove i ostavili su sve ovakvo kako jeste i kao da mi mještani Bukovice, Poblaća, Potkovača, Krća, Gotovuše, Srdanovog groba… ne postojimo. Mnogi ljudi se ovdje bave proizvodnjom malina i imali su ogromnih problema s prevozom. O ostalim problemima suvišno je i govoriti“, poručeno je s jednog od  ljetošnjih protesta.

Obećanja Vlade su, nakon toga ispunjena djelimično, pa su se mašine Crnagoraputa vratile na put i sanirale pojedine dionice.

Manje sreće imaju u kolašinskom selu Kraljske Bare. Sa protesta zbog gradnje mHE više puta je potencirano i stanje putne infrastrukture u tom selu.  Mještani su rijeke spasili, ali im je put ostao isti pred još jednu zimu.  U tom selu žale se na višedecenijsku diskriminaciju koju, tvrde, za razliku od mnogih kolašinskih sela, trpe od Opštine. „Takav odnos je bio i ostao. Sve sa jednim ciljem – omogućiti privilegovanim pojedincima i interesno povezanim grupama čerečenje javnog interesa, na uštrb javnog dobra i bez bilo kakvog interesa lokalnog stanovništva. Samo tokom posljednjih 15-ak godina, iz sela je otišlo oko 50 mladih, starosne dobi, između 20 i 30godina. Za sve to vrijeme, odnošenje prirodnih resursa sa teritorije našeg sela se nastavlja“, kazao je nedavno predsjednik Mjesne zajednice (MZ) Milovan Labović.

U Bakovini, zaseoku sela Babljak, na samo par kilometara od centra Kolašina, već dugo, kažu  mještani,  do svojih kuća mogu samo pješke ili terenskim vozilima. Put do  nekoliko domaćinstava u tom dijelu sela skoro je neprohodan, a posljednje kiše  dodatno su devastirale  saobraćajnicu. Glavni problem  je, tvrdi Jovan Vlahović iz tog sela,  potok koji nije regulisan i pri izlivanju  nanosi štetu na makadamskom putu. Početni radovi, koje je izvelo privatno preduzeće angažovano od Opštine Kolašin, kako kaže on, nedovoljni su i nijesu okončani kako treba.

U istoj opštini, u selu Rečine, sa prvim kišama ovih dana dočekali su, konačno, poslije 15  godine, i mašine Komunalnog preduzeća. Iz opštinskog budžeta je  obezbijeđen novac za popravku dionice puta od Skrbuše do Rečina, koju su mještani bezuspješno tražili mnogih prethodnih godina. Mehanizaciju za svoje puteve još čekaju u Veljem Dubokom, brojnim  moračkim i mnogim ostalim selima u kolašinskoj opštini.

Ta opština nije među onima čija će se ruralna infrastruktura finansirati kroz javni poziv, koji je za ovu godinu  objavilo Minisitarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Javni poziv  odnosi se na  Nikšić, Šavnik, Žabljak, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane i Petnjicu. Lokalne saouprave tih opština  moći će da podnesu zahtjeve za  dodjelu sredstva podsticaja za razvoj lokalne ruralne putne infrastrukture,  kroz Komponentu 2 RCTP projekata za  2022. godinu.

Šta će sve biti urađeno tim novcem i da li će neku narednu zimu na selima sjevera dočekati sa boljim putevima ka svojim domaćinstvima,  tek treba da pokažu zvanični  izvještaji, ali, prije svega,  stanje na terenu. Ako se mogne prići i proći.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo