Odmiče još jedno ljeto, za mještane sela Mojdež kod Herceg Novog, nepodnošljivo. Nekada bogato selo, usljed nedostatka vode polako odumire. Nevolje Mojdežana započinju sa istražnim radovima na starom izvorištu Lovac koje se nalazi u blizini. Brojna obraćanja institucijama završena su neuspjehom. Nije im preostalo ništa drugo nego da pomoć traže od međunarodnih adresa
Selo Mojdež kod Herceg Novog decenijama kuburi sa vodom. I ovogodišnje ljetnje vrućine za njegove mještane su neizdržive. Voda koja je nekada napajala selo, usahla je, i više ni stoka ni biljke tamo ne mogu da prežive. Nevolje počinju još krajem prošlog vijeka, sa istražnim radovima na izvorištu Lovac u blizini Mojdeža. Institucije na vapaje Mojdežana ostaju nijeme, zbog čega pomoć i pravdu planiraju da potraže na međunarodnim adresama.
Izvorište Lovac kaptirano je 1953. godine, i iz njega su se ne samo Mojdež već i Herceg Novi snabdijevali vodom. No, nakon nestručno izvedenih radova u starom tunelu Potkop sredinom 2001. godine, Lovac je bez vode gotovo tokom čitave godine. Selo se sada snabdijeva vodom iz Potkopa, koja je hemijski i bakteriološki neispravna za piće. ,,Istražni radovi na izvorištu Lovac počinju krajem devedesetih godina prošlog vijeka, a potom i na hidrotehničkom tunelu Potkop, koji se nalazi u blizini, sa ciljem pronalaženja većih količina vode za potrebe mještana, mHE rezervata i drugog. Sve je to odrađeno bez uspjeha, i sada je izvorište koje je snabdijevalo oko 80 domaćinstava pretvoreno u potpunu katastrofu. Neupotrebljivo je. Dolazi do apsolutne obustave vodom od 15 do 20 sela u donjem Mojdežu“, kaže za Monitor Nenad Brajović, mještanin Mojdeža i nekadašnji predsjednik lokalnog Odbora za vode.
Prema njegovim riječima, Mojdež, nekada bogato i živo selo, zbog višegodišnjeg nemara i bahatosti institucija, polako umire. ,,Nije normalno da u 21. vijeku nemamo vodu. To je nedopustivo i posljedica je nebrige države. Istražni radovi koji su trebali da nam donesu boljitak, uništili su selo. Rađeni su u više intervala, ali bez uspjeha, i prije svega nestručno. Zbog toga su sada količine vode koje su nam dostupne praktično zanemarljive – otprilike od 40 do 50 minuta u intervalu od pola dana“, ističe Brajović.
Mojdež je nekada imao čak 22 vodenice. Od toga je selo živjelo. Kao posljedica neodgovornih i nestručnih radova koncesionara – Hidromont Merkura iz Budve u Potkopu – u Mojdežu je 2004. godine pokrenuto i klizište koje je prouzrokovalo milionsku štetu. Tada su potpuno uništeni domovi pojedinih porodica, oštećen je seoski put, a djelimično su stradali i gotovo svi objekti u selu. Uništeno je oko petnaest hektara zemljišta, više od hiljadu stabala maslina, osam mostova, a prekinut je i put između sela i grada. Utvrđeno je da Hidromont Merkur nije imao saglasnost da sprovodi radnje u Potkopu na osnovu koncesije, zbog čega je protiv te firme 2002. godine podignuta i krivična prijava. Presuda, do danas, izostaje.
Nevoljama sa klizištem tu nije kraj, jer mještani i dalje žive u strahu od moguće katastrofe. Na pojedinim kućama i danas su jasno uočljive pukotine, koje se šire. Tunelu Potkop, usljed strahovitog pritiska vode, prijeti i urušavanje.
,,Više puta smo se obraćali svim institucijama koje su nadležne za naš problem. Svaki put smo nailazili na isto – pasivnost i nezainteresovanost. Rad lokalnog Odbora za vode, koji je nastao iz prijeke potrebe, bio je potpuno onemogućen od strane lokalne samouprave. Dobijali smo usmena obećanja od čelnika u Opštini Herceg Novi da će se situacija riješiti, ali ništa nije preduzimano“, napominje mještanin Mojdeža.
Podgorička firma BiKod, koja je još od 2014. godine pokušavala da sanira tunel Potkop i posljedice klizišta, ponovo je napustila gradilište krajem prošle godine. Nezvanično, zbog neredovnog finansiranja posla iz državne kase.
Monitor je od dobro obaviještenih izvora saznao da nevolje Mojdežana ne dijele svi koji tu borave. Stranci koji ljeti dolaze u rusko naselje u okolini, uz pomoć veza i poznanstava u lokalnoj upravi, plate i obezbijede sebi vodu.
Mještani su se obraćali i direktorici hercegnovskog Vodovoda i kanalizacije doo (ViK) Oliveri Doklestić, no nisu naišli na razumijevanje. Doklestić je kazala da voda sa izvorišta Lovac u Mojdežu nije u sistemu ViK. Ništa bolje nisu prošli ni kod nekadašnjeg Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, a sadašnjeg Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odakle su odgovornost prebacili na lokalnu samoupravu.
Valja ukazati na to da su se tadašnja crnogorska Vlada i koncesionar odlučili za ispitivanje morinjskog sliva, iako su ekspertske analize iz 1972. i 1973. godine pokazale da to nije ekonomski isplativo.
Neka od posljednjih sanitarnih ispitivanja pokazala su u vodi iz tunela Potkop prisustvo bioloških i hemijskih zagađenja, kao i pojedinih bakterija, poput ešerihije koli i pseudomonas. U nju se, između ostalog, ulivaju i otpadne vode sa okolnih deponija. No, ni za to niko od nadležnih ne haje.
,,Dolazimo do zaključka da ovdje ne možemo da riješimo naš problem. Ne znamo šta još da uradimo sem da potražimo pomoć od međunarodnih adresa i da pokušamo da istjeramo pravdu. Sve drugo smo već pokušali”, napominje Brajović.
Ukoliko ni to ne urodi plodom, Mojdežanima, izgleda, ne preostaje ništa drugo nego da napuste porodična ognjišta stara 400 godina.
Andrea JELIĆ
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Polemika4 sedmice