Povežite se sa nama

Izdvojeno

SELO MOJDEŽ KOD HERCEG NOVOG DECENIJAMA BEZ VODE: Nemoć koja traje

Objavljeno prije

na

Odmiče još jedno ljeto, za mještane sela Mojdež kod Herceg Novog, nepodnošljivo. Nekada bogato selo, usljed nedostatka vode polako odumire. Nevolje Mojdežana započinju sa istražnim radovima na starom izvorištu Lovac koje se nalazi u blizini. Brojna obraćanja institucijama završena su neuspjehom. Nije im preostalo ništa drugo nego da pomoć traže od međunarodnih adresa

 

Selo Mojdež kod Herceg Novog decenijama kuburi sa vodom. I ovogodišnje ljetnje vrućine za njegove mještane su neizdržive. Voda koja je nekada napajala selo, usahla je, i više ni stoka ni biljke tamo ne mogu da prežive. Nevolje počinju još krajem prošlog vijeka, sa istražnim radovima na izvorištu Lovac u blizini Mojdeža. Institucije na vapaje Mojdežana ostaju nijeme, zbog čega pomoć i pravdu planiraju da potraže na međunarodnim adresama.

Izvorište Lovac kaptirano je 1953. godine, i iz njega su se ne samo Mojdež već i Herceg Novi snabdijevali vodom. No, nakon nestručno izvedenih radova u starom tunelu Potkop sredinom 2001. godine, Lovac je bez vode gotovo tokom čitave godine. Selo se sada snabdijeva vodom iz Potkopa, koja je hemijski i bakteriološki neispravna za piće. ,,Istražni radovi na izvorištu Lovac počinju krajem devedesetih godina prošlog vijeka, a potom i na hidrotehničkom tunelu Potkop, koji se nalazi u blizini, sa ciljem pronalaženja većih količina vode za potrebe mještana, mHE rezervata i drugog. Sve je to odrađeno bez uspjeha, i sada je izvorište koje je snabdijevalo oko 80 domaćinstava pretvoreno u potpunu katastrofu. Neupotrebljivo je. Dolazi do apsolutne obustave vodom od 15 do 20 sela u donjem Mojdežu“, kaže za Monitor Nenad Brajović, mještanin Mojdeža i nekadašnji predsjednik lokalnog Odbora za vode.

Prema njegovim riječima, Mojdež, nekada bogato i živo selo, zbog višegodišnjeg nemara i bahatosti institucija, polako umire. ,,Nije normalno da u 21. vijeku nemamo vodu. To je nedopustivo i posljedica je nebrige države. Istražni radovi koji su trebali da nam donesu boljitak, uništili su selo. Rađeni su u više intervala, ali bez uspjeha, i prije svega nestručno. Zbog toga su sada količine vode koje su nam dostupne praktično zanemarljive – otprilike od 40 do 50 minuta u intervalu od pola dana“, ističe Brajović.

Mojdež je nekada imao čak 22 vodenice. Od toga je selo živjelo. Kao posljedica neodgovornih i nestručnih radova koncesionara – Hidromont Merkura iz Budve u Potkopu – u Mojdežu je 2004. godine pokrenuto i klizište koje je prouzrokovalo milionsku štetu. Tada su potpuno uništeni domovi pojedinih porodica, oštećen je seoski put, a djelimično su stradali i gotovo svi objekti u selu. Uništeno je oko petnaest hektara zemljišta, više od hiljadu stabala maslina, osam mostova, a prekinut je i put između sela i grada. Utvrđeno je da Hidromont Merkur nije imao saglasnost da sprovodi radnje u Potkopu na osnovu koncesije, zbog čega je protiv te firme 2002. godine podignuta i krivična prijava. Presuda, do danas, izostaje.

Nevoljama sa klizištem tu nije kraj, jer mještani i dalje žive u strahu od moguće katastrofe. Na pojedinim kućama i danas su jasno uočljive pukotine, koje se šire. Tunelu Potkop, usljed strahovitog pritiska vode, prijeti i urušavanje.

,,Više puta smo se obraćali svim institucijama koje su nadležne za naš problem. Svaki put smo nailazili na isto – pasivnost i nezainteresovanost. Rad lokalnog Odbora za vode, koji je nastao iz prijeke potrebe, bio je potpuno onemogućen od strane lokalne samouprave. Dobijali smo usmena obećanja od čelnika u Opštini Herceg Novi da će se situacija riješiti, ali ništa nije preduzimano“, napominje mještanin Mojdeža.

Podgorička firma BiKod, koja je još od 2014. godine pokušavala da sanira tunel Potkop i posljedice klizišta, ponovo je napustila gradilište krajem prošle godine. Nezvanično, zbog neredovnog finansiranja posla iz državne kase.

Monitor je od dobro obaviještenih izvora saznao da nevolje Mojdežana ne dijele svi koji tu borave. Stranci koji ljeti dolaze u rusko naselje u okolini, uz pomoć veza i poznanstava u lokalnoj upravi, plate i obezbijede sebi vodu.

Mještani su se obraćali i direktorici hercegnovskog Vodovoda i kanalizacije doo (ViK) Oliveri Doklestić, no nisu naišli na razumijevanje. Doklestić je kazala da voda sa izvorišta Lovac u Mojdežu nije u sistemu ViK. Ništa bolje nisu prošli ni kod nekadašnjeg Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, a sadašnjeg Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odakle su odgovornost prebacili na lokalnu samoupravu.

Valja ukazati na to da su se tadašnja crnogorska Vlada i koncesionar odlučili za ispitivanje morinjskog sliva, iako su ekspertske analize iz 1972. i 1973. godine pokazale da to nije ekonomski isplativo.

Neka od posljednjih sanitarnih ispitivanja pokazala su u vodi iz tunela Potkop prisustvo bioloških i hemijskih zagađenja, kao i pojedinih bakterija, poput ešerihije koli i pseudomonas. U nju se, između ostalog, ulivaju i otpadne vode sa okolnih deponija. No, ni za to niko od nadležnih ne haje.

,,Dolazimo do zaključka da ovdje ne možemo da riješimo naš problem. Ne znamo šta još da uradimo sem da potražimo pomoć od međunarodnih adresa i da pokušamo da istjeramo pravdu. Sve drugo smo već pokušali”, napominje Brajović.

Ukoliko ni to ne urodi plodom, Mojdežanima, izgleda, ne preostaje ništa drugo nego da napuste porodična ognjišta stara 400 godina.

Andrea JELIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo