Povežite se sa nama

OKO NAS

SELO BLATINA: IZVOR POSVAĐAO KOMŠIJE: Mala voda – veliki problemi

Objavljeno prije

na

Postavljanje dinamita, kidanje crijeva za vodu, obrušavanje kamenja na kaptažu, nadzorne kamere postavljene na drveću oko izvora, suve slavine u nekoliko desetina domaćinstava, policijska intervencija bar jednom mjesečno i mnogo ružnih riječi na račun komšija, sve je to dio priče iz kolašinskog sela Blatina. U tom malom selu, dvije suprotstavljene grupe mještana godinama ne uspijevaju da se dogovore oko korištenja izvorišta Mala voda, pa su, u pokušajima da jedni drugima zagorčaju život, do sada, nekoliko puta kršili i zakon. U prilično komplikovanoj priči o tome kome izvorište pripada ni policija do sada nije uspjela da se snađe, a sve što su mogli da učine je da nekolicinu mještana pozovu na davanje izjava. Konflikt i dalje traje, pa je samo pitanje dana kada će se desiti nova „diverzija” na kaptažu s koje se vodom snabdijeva desetak domaćinstava, dok njihove komšije tvrde da su time ugrožena prava ostatka sela.

Tokom minule dvije godine dva puta je zagrmio eksploziv na Maloj vodi, u međuvremenu je crijevo za vodu nekoliko puta pokidano. Kaptaža često osvane zatrpana kamenjem. Miodrag Obrenović, jedan od mještana kaže da su počinioci uvijek isti i tvrdi da je njihova imena ponovio pred policijom.

,,Prošle godine smo za otklanjanje posljedica eksplozije i još nekoliko vandalizama na vodovodu potrošili 800 eura. Sada treba da izdvojimo najmanje 400 eura. Policija i tužilac nijesu lani daleko odmakli na otkrivanju počinilaca, jer tvrde da nemaju dovoljno dokaza”, kaže Obrenović.

Među mještanima Blatine, objašnjava on, postoji nesporazum oko korištenja vode. Nekolicina komšija nijesu zadovoljni količinom vode koju imaju na drugom izvoru s kojeg koriste vodu, pa smatraju da je to zbog korisnika izvora Mala voda. On tvrdi da počinioce vandalizama na kaptaži treba tražiti, upravo među njima.

Prije mjesec dana izvor je zatrpan kamenjem, a Obrenović tvrdi da je među onima koji su izveli „diverziju” bio i po jedan pripadnik policije i Komunalne policije. To je one koji koriste tu kaptažu motivisalo da pribjegnu neobičnom metodu otkrivanju počinilaca, pa su po drveću oko Male vode objesili kamere.

„Kamere su zabilježile V. Š, B. Š, V. Č. i V.Č, kako zatrpavaju i uništavaju izvorište . Među njima i pripadnike policije i Komunalne policije. Fotografije koje je zabilježila kamera stizale su na moj mobilni telefon. Odmah sam pozvao policiju koja je izašla na lice mjesta i navedena lica zatekla kod kaptaže Mala voda”, objašnjava Obrenović.

Dio mještana Blatine koji s Obrenovićem dijele vodu, ali i sumnje, tvrde da je dosadašnja šteta na vodovodu premašila 12.000 eura. Smatraju da su njihove fotografije s lica mjesta dovoljan dokaz za Osnovno državno tužilaštvo (ODT) da „brzo reaguje”. Ta grupa mještana sigurna je da to što oni koriste vodu s te kaptaže ne utiče na količinu vode na drugim izvorištima, te da njihove komšije „oštećuju izvor samo iz pakosti i zavisti”.

S druge strane, njihove komšije optužuju Obrenovića i ostale da su „nezakonito kaptirali izvor Mala voda i onemogućili drugima uredno snabdijevanje vodom”.

Vučko, Bogdan i Boško Šuković te Veselin i Vojin Čogurić kažu da su još 1970. oni kaptirali izvorište ispod Purove lazine, na osnovu odluke opštinskog sekreterijata, i nesmetano ga koristili sve do 1999. godine.

,,Onda je Obrenović s družinom neovlašteno kaptirao izvor Mala voda, koji je iznad našeg u istoj jaruzi. Tada nam je prvi put, poslije 29 godina, nestala voda. Oni nijesu predhodno ispitali povezanost izvora. Na naša insistiranja da odustanu od daljih radova i omoguće da voda s izvora Mala voda teče prirodnim tokom, oglušili su se, pa smo bili primorani da se obratimo nadležnim organima”, objašnjavaju Šukovići i Čogurići.

Kako tvrde, vodoprivredni inspektor je u aprilu 2000. godine Obrenovićima zabranio korištenje izvora Mala voda, sve do dobijanja vodne dozvole. Sporno izvorište, objašnjavaju, nije korišteno zbog toga sve do prošle godine.

,,Tada su ponovo počeli da odvode vodu i ugrozili naše vodosnabdijevanje. Obraćamo se Komunalnoj policiji i komunalnom inspektoru, koji je u oktobru prošle godine ponovo zabranio korištenje tog izvora do dobijanja vodne dozvole. Oni ne haju za rješenje pa smo se sredinom jula ove godine ponovo obratili inspektoru s urgencijom za administrativno izvršenje rješenja, koje je i doneseno 2. avgusta. Ni to nije spriječilo naše komšije da i dalje ugrožavaju naša stečena prava”, kažu Čogurići i Šukovići.

Oni tvrde da su 9. avgusta kolašinskoj policiji najavili da će na izvorištu uspostaviti pređašnje stanje, odnosno obezbijediti da voda teče prirodnim tokom. Kako tvrde, samo su vratili kamenje koje je i ranije bilo na izvoru i uklonili cijev, koja nije bila zabetonirana. Navodno, korisnici tog izvora dio su vode odveli crijevom u šumu, a Čogurići i Šukovići tvrde da je to učinjeno ,,samo zbog pakosti”.

Priznaju da su zaplijenili kamere, koje su postavile njihove komšije. I oni tvrde da tužilaštvo treba da reaguje jer snimci sa kamera pokazuju kako Obrenović i ostali oko izvora stražare s ,,dugim cijevima” i to na javnoj površini. Smatraju i da je postavljanje kamera nezakonito, a optužili su Obrenovića i ostale da su sami bacali dinamit na izvor. Poručili su komšijama da će se za svoja prava boriti i dalje ,,svim zakonom propisanim sredstvima”.

Borbu do postizanja cilja, najavljuje i druga grupa Blatinjana. Tvrde i da imaju „papire” , koji dokazuju da Čogurići i Šukovići ne govore istinu. Dosta „papira” kao dokaz nudi i druga strana.

,,Oni su demantovani elaboratom koji su napravili stručnjaci Zavoda za geološka istaživanja i koji su zaključili da dva izvore, udaljena oko dva kilometra, nijesu povezana, te da količina vode u jednom ne zavisi od količine i korištenja vode u drugom. Pribavili smo svu dokumentaciju koja je neophodna i koju je od nas tražila Opština, od koje smo dobili rješenje za utvrđivanje vodnih uslova. Kasnije su to rješenje povukli uz obrazloženje da treba oni da angažuju stručnjaka za jedan dio dokumentacije. Trpimo štetu već dvije godine od ljudi koje samo pakost tjera da rade ono što rade”, poručuju Šukovićima i Čogurićima i preporučuju im da koriste još četiri izvora koji postoje u selu.

Iz kolašinske Opštine najavljuju da će tek u narednom periodu moći da saopšte svoj stav o problemima u Blatini. Objasnili su da zbog smjene vlasti sva dokumentacija još nije pregledana i obećavaju da će s nivoa lokalne uprave dati sve od sebe da se konflikt Blatinjana završi u skladu sa zakonom.

Rijetki mještani Blatine, koji nijesu uvučeni u svađu oko izvora Mala voda, podsjećaju da bi njihove komšije mogle štošta da nauče od svojih predaka. Prije nekoliko stotina godina, bez policije, opštinskih službi, tužilaštva i sudova u tom selu nalazili su načine da se dogovore oko korištenja vode.

,,To se tada jednostavno rješavalo. Ljudi su sjeli, razgovarali i dogovorili se koji izvor i kada ko koristi. Postojao je i redosljed korištenja jazova za navodnjavanje. Riječ se poštovala i niko je nije smio prekšiti. Niko nije posredovao sa strane, a vode su imali svi dovoljno. Očigledno, tada je bilo i manje pakosti i zavisti a više pameti i ljudskosti”, tako je jedan od starijih Blatinjana prokomentarisao ono što njegove komšije rade već dvije godine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTIĆENA PODRUČJA BEZ ZAŠTITE: Samo paper parks

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izazovi upravljanja zaštićenim područjima u Crnoj Gori su višestruki.  Nema efikasnih upravljačkih struktura i adekvatne podrške lokalnih zajednica. Zbog toga, ti prostori ostaju zaštićeni samo na papiru, nerijetko stavljeni isključivo u službu turizma. U nekima ni godinama nakon proglašenja nema upravljača, ali ni planova upravljanja

 

 

Novoformirana Agencija za upravljanje prirodnim dobrima opštine Bijelo Polje mogla bi biti dobar primjer ostalim opštinama na koji se način kreće u zahtjevan posao brige o prostorima, koja su, u većini slučajeva u našoj državi,  zaštićena samo na papiru.   Odluka o osnivanju te Agencije usvojena je na nedavnoj sjednici lokalnog parlamenta, nakon što je Opština ranije zvanično zaštitila Đalovića klisuru, koja je proglašena spomenikom prirode. Svemu je prethodila intenzivna saradnja sa i NVO Eko-tim i globalnom organizacijom za zaštitu prirode The Nature Conservancy (TNC).

Nažalost, u mnogim drugim opštinama, napori civlilnog sektora i ponuđena stručna podrška nijesu prihvaćene na adekvtan način na lokalnom nivou, pa su brojni zaštićeni prostori, kako tvrde saogovornici Monitora  i dalje samo ”paper parks” , to jest, zaštićeni samo na papiru.

Kako za Monitor kaže Milija Čabarkapa, izvršni direktor NVO Eko tim, u Bijelom Polju, ta organizacija aktivno učestvuje u procesu uspostavljanja lokalnog upravljača zaštićenih područja kroz formiranje Agencije.

“Ta inicijativa, sprovedena u saradnji sa Opštinom i međunarodnim partnerom TNC, ima za cilj da obezbijedi dugoročno i efikasno upravljanje prirodnim resursima, sa posebnim fokusom na Đalovića klisuru. Eko-tim će pružiti stručnu pomoć u izradi planova upravljanja, obezbijediti početna sredstava za rad Agencije, kako bi se osiguralo da zaštićena područja imaju funkcionalne mehanizme upravljanja i zaštite”, objašnjava on.

Čabarkapa kaže da zaštićena područja u Crnoj Gori karakteriše nedostatak upravljača i planova upravljanja. Na ovaj način ne postižu se ciljevi zaštite i očuvanja, kao ni ciljevi održivog razvoja. Eko-tim, podsjeća on, poslednjih godina intenzivno zagovara uspostavljanje nekoliko novih zaštićenih područja. Pored Đalovića klisure, to su gornji tok rijeke Ćehotine u Bijelom Polju i Pljevljima, rijeke Mrtvice u Kolašinu. Međutim, kako poručuju iz te NVO, ne žele “da se zaštita tih područja završi samo formalnim proglašenjem”.  Nude da, kroz saradnju sa lokalnim vlastima, pomognu u formiranju i osposobljavanju upravljačkih struktura. Time se, tvrde, osigurava da zaštita ne ostane samo na papiru.

Analiza koju je Mreža zaštićenih područja Dinarida (Parkovi Dinarida) radila sa TNC pokazala je da uspostavljanje novih zaštićenih područja, koje se dešavalo od 2015. godine nadalje, ne prati uspostavljanje adekvatne upravljačke strukture niti adekvatni kapaciteti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

U ULCINJU, NA ČEKANJU: Ni Mosta na Bojani ni prostornog plana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi most na Bojani, kod Ulcinja, trebalo je i da bude otvoren u avgustu prošle godine. Taj most može da označi otvaranje nove stranice u odnosima između Crne Gore i Albanije. Ali, mosta još nema,  niti naznaka kada bi mogla da krene njegova gradnja. Cijenu plaćaju prvenstveno građani i turistička privreda Ulcinja

 

 

Budžet je politika u brojkama. A kada se tek 5.000 eura od potrebnih deset miliona predvidi u državnom budžetu za ovu godinu za gradnju novog mosta na Bojani, infrastrukturnog objekta od izuzetnog značaja za Ulcinj, onda to predstavlja jasnu potvrdu da smo se ponovo vratili u doba kada je razvojna i investiciona politika zaobilazila naš grad. Čini se da ovaj projekat nije više nikome u trenutnoj vlasti prioritet”, kaže predsjednik Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Prema njegovim riječima, jasno je da nema političke volje za sprovođenje velikih kapitalnih investicija u Ulcinju. “Ono što je još gore je činjenica da nedostaje i političkog autoriteta i volje kod ljudi koji su konstituenti ove vlasti, da se brinu o razvoju naše opštine”, ističe Bajraktari dodajući da Vlada Crne Gore, u saradnji sa Opštinom Ulcinj, ima sve mehanizme da ovaj projekat dovede do kraja i to bez izgovora i okolišanja oko Prostornog plana Crne Gore (PPCG) i drugih planova nižeg reda, odnosno, onako kako rade za druge kapitalne investicije u brojnim drugim crnogorskim opštinama.

Iz crnogorske Vlade je saopšteno da se čeka na donošenje PPCG kako bi se krenulo u realizaciju projekta. Čeka se i na izradu i raspisivanje javnog poziva za izbor izvođača radova, a nije formiran ni zajedničkog odbor i dvije agencije koje bi trebalo da realizuju čitav ovaj posao koje bi zajednički trebalo da finansiraju obje države sa po deset miliona eura.

Još se čeka i na susret dva premijera, Milojka Spajića i Edija Rame, koji bi u neposrednom razgovoru trebalo da poguraju ovaj projekat. Predsjednik Vlade Crne Gore je u novembru u Skupštini Crne Gore najavljivao da će doći do razgovora sa predsjednikom albanske vlade, kao i da su sredstva od deset miliona eura za most na Bojani bila predviđena Kapitalnim budžetom za 2024. godinu.

„Gradnjom mosta na Bojani Ulcinj bi prodisao, prestao biti svojevrsno slijepo crijevo. Najveći problem za nas je već godinama slaba saobraćajna povezanost, a ako na tome ništa ne radimo, onda je logično da ćemo imati sve manje gostiju”, kaže poznati turistički radnik Ismet Karamanaga.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROBLEMI VODOVODNIH  SISTEMA NA SJEVERU: Curi na sve strane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gotovo da nema vodovodnog sistema u sjevernim opštinama kojem nije neophodna temeljna rekonstrukcija. Zbog toga su gubici na mreži rekordni, vodovodi uglavnom od azbestno- cementnih cijevi, fali novca i radnika za saniranje kvarova

 

 

Dužina azbestnih vodovodnih cijevi u opštinama na sjeveru Crne Gore mjeri se desetinama kilometara, dok je skromna “kilometraža” onih koje su zamijenjene novim od kako su, prije sedam godina, započele pripreme na projektu Zamjena azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore.  Većina tih sistema su dotrajali, a iz godine u godinu se povećava  broj kvarova i procenat gubitaka vode.  Za sada opštine parcijalno mijenjaju djelove vodovodnih cjevovoda ili saniraju kvarove, a u većini lokalnih uprava saglasni su da su to poslovi   malog obima, koji ne daju dugoročne rezultate.

Programom Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), tokom 2019. godine izrađeni su projektni zadaci za 21 opštinu, koji treba da omoguće rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi. Zamjena cijevi radila bi se u tri faze, a prva iznosila 20 odsto ukupne dužine. Međutim, još  nije poznato kada će se krenuti u realizaciju tog posla.

Predstavnici Eko fonda i PROCON-a potpisali su 2023. godine Ugovor o pružanju usluga za potrebe realizacije projekta Unaprjeđenje efikasnosti vodosnadbijevanja zamjenom azbestno-cementnih cjevovoda na području Crne Gore.  Cilj projekta je da se poboljšaju i obnove azbestno – cementni cjevovodi na području Crne Gore i uspostavi sveobuhvatni i funkcionalni sistem vodosnabdijevanja. Ukupna procijenjena dužina azbestno-cementnih cijevi u kompletnoj vodovodnoj mreži Crne Gore iznosi 614 km, a procijenjena vrijednost projekta je oko 200 miliona eura.         Potpisivanjem tog ugovora stvorene su pretpostavke za početak realizacije jednog od najvažnijih projekata u Crnoj Gori koji će unaprijediti efikasnost vodosnabdijevanja i, u suštinskom smislu, promijeniti funkcionisanje vodovodne mreže, te  trajno riješiti efikasnost snabdijevanja.

Do tada , preduzeća zadužena za vodovode na sjeveru kubure sa višestrukim izazovima, koje nijesu mogla  da riješe ni drastična povećanja cijene vode, a koja su potrošače mimoišla samo u nekim gradovima.  Kao glavni nedostatak u vodosnabdijevanju u Crnoj Gori prepoznat je problem dotrajalosti mreže i to prvenstveno azbestno –cementnih cijevi koji dovode do velikih gubitaka na mreži. Većina tih cijevi stara je preko 50 godina.  Upotreba azbestnih vlakana zabranjena je u Crnoj Gori 2016. godine, kada je usvojen Zakon o životnoj sredini, ali i danas samo stanovnici Petnjice i Plužina ne piju vodu iz njih.

Kako su Monitoru kazali u pljevaljskom Vodovodu, u njihovoj mreži je 25 kilometara azbestnih cijevi, a gubici vode  su preko 70 odsto.

“Veliki problem je dotrajala vodovodna mreža gdje postoje česti kvarovi. Veće popravke plaća Opština Pljevlja, dok tekuće održavanje bez naknade,  obavlja preduzeće.Pritom novac koji dolazi od lokalne uprave, prvo se usmjerava za otplatu rata koje se plaćaju za poreze i doprinose“, objašnjavaju.

I pljevaljski Vodovod, kao i mnoga druga preduzeća na sjeveru zadužena za vodosnadbijevanje, namaju dovoljan broj zaposlenih u tehničkoj službi, dok radnika u adminstraciji ne fali.

U Rožajama su slični problemi. Vodovodna mreža u centru varoši napravljena je još1964. godine. Sve je teže održavati tako dotrajali sitem, kažu u tamošnjem Vodovodu. Međutim, u toj opštini su uspjeli da smanje  gubitke tokom minule dvije godine, ali ne znaju koliko će to uspješno ponoviti ove i naredne godine. Saniranje kavrova na više načina iscrpljuje preduzeće, a do sada nije bilo ozbiljnih aktivnosti da se takvo stanje riješi.  U Rožajama imaju samo idejno rješenje za zamjenu vodovodnih cijevi od azbesta, ali još nije na vidiku glavni projekat.

Jedan od gorućih, višegodišnjih problema s kojim se suočava opština Žabljak je problem neurednog vodosnabdijevanja potrošača, posebno u ljetnjem periodu. Kako je navedeno u Analizi postojećeg stanja vodosnabdijevanja, glavni razlog su veliki gubici na vodovodnoj mreži koji iznose oko 75 odsto.To ne čudi, s obzirom da su vodovodne cijevi u toj opštini, takođe, uglavnom azbestno cementne, stare preko pola vijeka, a dotrajala je  hidromašinska oprema  na Crnom jezeru.  Česti kvarovi, visok procenat neprihodovane vode, to jest ilegalnih priključaka mori i žabljački Vodovod.

Mojkovačko preduzeće Komunalne usluge  Gradac  brine o održavanju dva vodovoda na primarnoj mreži. Starim se snabdijevaju Polja i Podbišće, novim se puni glavni rezervoar na Gornjem Mojkovcu. Novi vodovod garantuje, uglavnom, uredno vodosnabdijevanje, dok je na starom mnogo intervencija. Tako je ukupno trajanje prekida u vodosnabdijevanju lani bilo oko  105 sati, a na otklanjanju kvarova potrošeno je skoro četiri puta više vremena.

I dok u gradskom jezgru, za sada, izlaze na kraj sa falinkama vodovodnog sistema, slavine u nekim mojkovačkim selima su suve tokom većeg dijela godine. Recimo, problemi sa vodosnabdijevanjem u Prošćenju traju decenijama, a u lavirintu razloga za problem neurednog vodosnadbijevanja teško se snaći.  Neriješeni imovinski odnosi, nelegalni priključci, loša infrastruktura na izvorištu, loše izvedeni radovi na drugom kraku vodovoda samo su neki od izazova, zbog kojih je mještanima nekoliko zaseoka već godinama i dovoljno vode za osnovne potrebe samo pusta želja. Iako su, još prije dvije godine iz Opštine najavili rješavanje tog problema, do sada se gotovo ništa nije promijenilo.

U susjednom Kolašinu alarmantno loše stanje vodovodne mreže odavno više ne kriju. Dalji razvoj Kolašina ograničavaju kapaciteti postojeće zastarjele vodovodne mreže, u koju nije bilo većih ulaganja minulih pola vijeka, kao i nedovoljno razvijena kanalizaciona mreža, konstatovano je u Planu rada za narednu godinu preduzeća Vodovod i kanalizacija.Na području te opštine tek treba da se radi katastar hidrotehničkih instalacija i GIS vodovoda i kanalizacije. Fali vodmjera, a tek sitnim intervencijama mijenja se stanje na vodizvorištu u Mušovića Rijeci.

Novi mendžment je zatekao, kako tvrde, oko tridesetak zaposlenih,  od čega tehničkoj službi svega dva fizička radnika i dva vodoinstalatera. Među problemima u preduzeću, koji su “godinama stavljani pod tepih” su i  veliki gubici na mreži i neracionalna potrošnja vode. Takođe, u sistemu gradskog vodovoda ne postoje mjerači protoka instalirani na izvorištu, u distributinoj mreži ne postoji instalirana nikakva oprema ili uređaji koji bi mogli da pruže podatke o relevantnim parametrima, kao što su protok i pritisak po zonama ili nivo vode u rezervoaru.  Zamijenjen je samo dio azbestnih cijevi, a saniranje brojnih  kvarova  na mreži su svakodnevica malobrojne tehniče službe.

                                                                                      Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo