Od kada je bespravna gradnja proglašena krivičnim djelom za koje je zaprijećena kazna zatvora, ona nije iskorijenjena već je dobila novi, suptilniji oblik. Investitori i urbanisti su pronašli novi način nelegalne gradnje. Izdaju se odobrenja kojima se svjesno krše urbanistički planovi. Razvio se posao od kojeg mnogi u lancu donošenja odluka ostvaruju ogromnu materijalnu korist, graditelji i državni službenici na svim nivoima. Građevinske dozvole niko ne kontroliše u redovnom postupku, sve dok neko od ugroženih građana na terenu ne zatraži provjeru. Gotovo da nema slučaja da kontrola nije pokazala velika odstupanja od plana. Pljušte krivične prijave sa svih strana ali su rijetki primjeri da je neko snosio odgovornost. Sve je isto kao i do sada, samo se ne zove bespravno nego legalizovano urbanističko divljanje u kome se okreću milioni eura.

Običan građanin teško može zaštiti imovinu ugroženu korupcijom urbanista i pohlepom investitora.

Povlašćeni graditelji, bliski centrima lokalne i republičke vlasti ili velike hotelske kompanije nemaju takvih problema, naprotiv, njima su sva vrata širom otvorena.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma demonstrira selektivan pristup u rješavanju problema nastalih zloupotrebom ovlašćenja lica zaduženih za izdavanje i kontrolu odobrenja za gradnju, kao i nestručnošću i neznanjem onih koji planove primjenjuju, na lokalnom i na republičkom nivou.

Isti prekršaj stručne službe Ministarstva različito tumače i sankcionišu, zavisno od renomea investitora, povezanosti u lancu uticajnog građevinskog lobija i uloženih miliona u spornu investiciju.

Na sajtu Ministarstva nedavno je okačeno rješenje donijeto u maju ove godine, kojim se oglašava ništavim građevinska dozvola na ime Đorđa Mitrovića iz Pržna, koju je izdao Sekretarijat za planiranje i uređenje prostora Opštine Budva suprotno DUP-u Pržno-Podličak.

Rješenje o ništavosti donijeto je na zahtjev slovenačke kompanije HIT Montenegro, koja je vlasnik hotela Maestral. Novosagrađena porodična kuća Mitrovića zaklonila je vizure k moru iz nekoliko, takođe novopodignutih soba hotela Maestral.

Ako porodična kuća mještana kvari pogled hotelu, dileme u Ministarstvu nema, kuću treba ukloniti. Taj princip ne važi za hotel koji je dogradnjom novog depandansa zaklonio vidike većem broju kuća u zaleđu Pržna.

Ne može se jednako vrednovati pogled s balkona jednog hotelijera, uvaženog stranog investitora, s vizurama iz porodičnih kuća ljudi koji tu žive.

Nakon prijave uprave Maestrala Mitrović vraća istom mjerom i zahtijeva kontrolu građevinske dozvole kompanije HIT Montenegro za rekonstrukciju i dogradnju hotela koju je izdalo ondašnje Ministarstvo uređenja prostora.

Inspekcija za urbanizam ubrzo podnosi zahtjev za poništenje građevinske dozvole zbog uočenih nepravilnosti i o tome obavještava Mitrovića.

Kuća Mitrovića površine, 496 kvadrata sa prizemljem, jednim spratom i potkrovljem, prema nalazu urbanističkog inspektora, nema prilaz s glavne saobraćajnice! Nema kolski put! Kuća je, pored navedenog propusta, projektovana na samoj granici vlasničke parcele Maestrala bez njihove saglasnosti, što nije u skladu s planom kojim je propisano da minimalno odstojanje mora iznositi tri metra.

To je bilo dovoljno da ministar Predrag Sekulić uvaži nalaz inspekcije i potpiše rješenje o ništavosti građevinske dozvole Mitrovića, ali ne i one izdate Slovencima.

U prijavi Mitrovića navodi se da ni dograđeno hotelsko krilo nema propisanu udaljenost i da čak jednim dijelom, urbanistička parcela hotela Maestral ulazi u njegovu katastarsku parcelu.

Pokušao je da postigne nagodbu s vlasnikom hotela po kojoj bi komšije jedni drugima dali potrebne saglasnosti, bez uspjeha.Uprkos nalazu urbanističke inspekcije dogradnja hotela Maestral nije dovedena u pitanje.

Nakon brojnih urgencija i pritisaka uz više od 20 podnesaka Ministarstvu održivog razvoja nepravilnosti se peglaju, da bi krajem 2010. HIT Montenegro dobio upotrebnu dozvolu za novi objekat s oko 60 ležajeva, ispred kojeg se ispriječila sporna trospratnica.

Hotel Maestral dominira uvalom Pržno, zauzima gotovo dvije trećine naselja i morske obale. DUP-om Pržno-Podličak uvaženi su megalomanski zahtjevi Slovenaca, povećanje hotela u visinu i širinu, ucrtani su novi objekti čak i na teniskim terenima.

Stav Ministarstva u sporu HIT Montenegro protiv Mitrovića ilustrativan je u poređenju s primjerom gradnje stambene zgrade u Budvi, investitora Slobodana Markovića iz Austrije.

Srpski ugostitelj iz Beča podigao je u naselju Gospoština zgradu sa sedam spratova na parceli od svega 425 kvadrata, kojom je u potpunosti zaklonio pogled na more i sunce nizu susjednih porodičnih kuća. Markoviću je građevinsku dozvolu izdao opštinski Sekretarijat za urbanizam, suprotno obavezujućim urbanističko-tehničkim uslovima DUP-a Budva-centar.

Oštećeni susjedi podnijeli su prijavu urbanističkoj inspekciji Ministarstva održivog razvoja, koja je konstatovala da je odobrenje za gradnju izdato u skladu s planom.

Podnijeta je krivična prijava i Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal zbog očigledne korupcije niza ovlašćenih lica u postupku izrade plana i izdavanja urbanističko-tehničkih uslova za gradnju.

Predmet je upućen Osnovnom tužilaštvu u Kotoru, koje je pokrenulo istragu protiv bivšeg direktora Agencije za planiranje Aleksandra Tičića i obrađivača plana profesora Miodraga Ralevića.

Grupa oštećenih građana, zatražila je od Ministarstva održivog razvoja poništenje građevinske dozvole za objekat Markovića.

Zahtjev je odbijen, šturo obrazloženje.

Sporna stambena zgrada, površine oko 1.300 kvadrata s preko 20 stanova – nema kolskog prilaza. Sagrađena je iz vazduha, preko tuđih imanja.

Činjenica da stambena zgrada sa sedam etaža nema pristup javnoj saobraćajnici i nema saglasnost Sekretarijata za saobraćaj i komunalne djelatnosti, nije u slučaju Markovića razlog za poništenje dozvole. Ali jeste u slučaju Mitrovića i to za porodičnu kuću gotovo tri puta manju.

U odgovoru Ministarstva, koje potpisuje ministar Predrag Sekulić, doslovce piše: „U ovoj zoni planer nije planirao kolski pristup mnogim objektima osim pješačkog pristupa, kao što je slučaj i s ovim i susjednim parcelama”.

Ministarstvo održivog razvoja Vlade Crne Gore smatra opravdanim izgradnju stambenih zgrada, kojima stanari kolima ne mogu prići i svjesno krši čitav set zakona koji reguliše stambenu gradnju.

Nema objašnjenja zašto se planom za objekat Markovića zahtijeva obezbjeđenje najmanje 20 parking mjesta ako nije planiran kolski pristup.

Sporna sedmospratnica nije nije propisno udaljena ni od susjedne urabanističke parcele, ali urbanistički inspektor Siniša Minić nije konstatovao neusklađenost građevinske dozvole s planom, kao što je učinjeno u slučaju Mitrović.

Selektivnost inspekcijskih službi Ministarstva zaduženog za uređenje i planiranje prostora je očigledna. Specijalnost resora inspekcijskog nadzora koji je pod ingerencijom Olivere Brajović, pomoćnice ministra Sekulića, sastoji se u posebnom postupku odugovlačenja donošenja rješenja o poništenju građevinskih dozvola. To traje dovoljno dugo, kako bi se investitorima uhvaćenim u prekršaju omogućilo da svoje objekte dovrše.

Tada se pristupa izmjenama planskih dokumenata kako bi se nezakonito izgrađeni kvadrati unijeli u planove i na taj način legalizovali.

Mnogo je takvih primjera diljem Crnogorskog primorja.

Branka PLAMENAC