Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠEKULAR – BEZ RIJEKA I BEZ STRUJE: Male elektrane i velika muka

Objavljeno prije

na

Uprkos migracijama, u Šekularu ima još 98 domaćinstava, a u nekima, pored četiri male hidroelektrane u selu, struje ima jedva za sijalicu. Stanovnici Šekulara, zato, postavljaju pitanje – čemu male hidroelektrane. Da li iko, osim njihovih vlasnika, ima koristi od posla koji je uništio njihove rijeke

 

„Dok nisu počeli sa gradnjom malih elektrana, koncesionari su u našem selu obećavali svašta. Čak i struju na katunima u planini“, kaže sa razočarenjem predsjednik beranske Mjesne zajednice Šekular Sreten Lekić.

Na teritoriji sela koja obuhvata ova velika mjesna zajednica, kompanija Hidroenergija Montenegro izgradila je prije skoro deceniju četiri male elektrane i u potpunosti devastirala prirodni ambijent. Tri planinske rijeke od tada više ne postoje. Ova kompanija je najprije u cijevi stavila Spalevićku i Rmušku rijeku, koje su se sa planina, bistre kao suza, spajale na mjestu gdje je seoska škola. Odatle je nekada tekla Šekularska rijeka, ljubiteljima prirode i ribolovcima vrlo dobro poznata.

„Ništa više od toga nema. Sve je u cijevima. Ekocid je blaga riječ za ovo što je učinjeno našem selu“, priča Lekić. Stanovnici šekularskih sela nisu vidjeli nikave koristi od tog posla i danas se s pravom pitaju koliko je struje u njima proizvedeno, odnosno koliko je miliona već zaradila kompanija Hidroenergija Montenegro. Znaju da oni struje u selima jedva da imaju za sijalicu.

„Dešavalo se da po sedam dana nema jedne faze. Da li je to normalno? Pored četiri hidrocentrale, mi smo praktično bez struje“, kaže mještanin Šekulara Vesko Davidović. On objašnjava da je to najveći problem za čitavo područje Šekulara, na kojem je polovina električnih stubova stara skoro pola vijeka. Neki kažu, čak i duže od toga. „Jednom prilikom se stub srušio sam od sebe, od starosti, onako pod naponom. Srećom, nije bilo ljudi u blizini pa niko nije stradao“, priča Davidović.

Stanovnici ove beranske mjesne zajednice smatraju da bi država morala da obaveže koncesionare, koji su napravili elektrane na Šekularskoj rijeci, da se malo okrenu ovom kraju. „Moglo bi se reći kako je Elektroprivreda posljednje dvije godine učinila neke pomake, pa je stanje nešto bolje. Ali Hidroenergija nije uložila ni jedan jedini euro da doprinesu stvaranju boljih životnih uslova u našim selima”, kaže predsjednik ove Mjesne zajednice. On smatra da bi bilo krajnje vrijeme da Šekularci dobiju određene benefi­te od mi­ni elek­tra­na ko­je je na­pra­vi­la ova kompanija. „Osim struje na katunima, obećavali su i nove puteve.  Treba li da vam kažem da od svega toga nije bilo ništa”, dodaje Lekić.

Priča oko Hidroenergije Montenegro dobro je poznata. Preduzeće je osnovano upravo u Beranama u jesen 2007. godine, kada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovoj teritoriji, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi (deset odsto).

Tri opštine, Berane, Plav i Andrijevica, trebalo je da dijele deset odsto akcija, zavisno od broja elektrana na svojoj teritoriji. Do sada je deset malih elektrana Hidroenergije Montenegro izgrađeno na teritoriji opštine Berane, što bi značilo i da svih deset odsto akcija i deset odsto dobiti pripada ovoj opštini. Ali tog novca nema. Kao što se nijedna od tri opštine nije našla

u registru Centralne depozitarne agencije, zbog čega niko nikada nije odgovarao, niti je odgovornost ikada zatražena.

Zato su se na popisu vlasnika našli kompanija Bemaks, kao i Ranko Ubović i Aleksandar Mijajalović sa 60 odsto akcija. Poslije su Mijalović i Ubović prodali svoj dio akcija  Ranku Radoviću, koji im je do tada bio direktor firme.

Nakon što je taj posao na području Berana uveliko odmakao i električna energija iz malih elektrana počela da se proizvodi i prodaje, pitanje koristi i štete prvi su postavili mještani Šekulara. „Ako ni­šta dru­go mo­glo je, od tih sil­nih mi­li­o­na, ko­ji se sti­ču za­hva­lju­ju­ći elek­tra­na­ma u Še­ku­la­ru, da se iz­dvo­ji ne­što sred­stva za in­sta­li­ra­nje no­vih tra­fo­sta­ni­ca, jer bi se na taj na­čin po­ja­čao na­pon stru­je, ko­ji u po­je­di­nim do­ma­ćin­stvi­ma u Šekularu ne pre­la­zi 140 vati”, kaže Davidović.

On ističe da iz današnje perspektive sve izgleda prilično haotično i neregularno. „Zapravo, ne postoji način na koji možete ući u trag tome koliko novca oni izvlače na račun Šekulara, a da pri tome jedan euro nijesu uložili za dobro lokalnog stanovništva. Oni više nemaju čak ni kancelariju u Beranama. Nemate kome da predate dopis ili zahtjev”.

Da su sve priče o zapošljavanju lokalnog stanovništva bile prevare, smatra i predsjednik Mjesne zajednice Šekular. „Osim nekoliko stražara i dva-tri radnika na održavanju protoka vode, niko iz šekularskih sela više ne radi u hidroenergetskom sistemu na ovoj rijeci i njenim izvorištima. Na izvorištima su napravili dvije male hidrocentrale. Zatim su vodu cijevima odveli šest kilometara do sljedeće, koja je nešto veća. Četvrta i najveća je niže prema gradu, odnosno bliže selu Rijeka Marsenića. Sva struja odatle se distribuira do trafostanice u prigradskom naselju Buče, i odatle odlazi u sistem”, kaže Lekić.

On priča da je jednom prilikom pokušao da ispita njihovu spremnost da odvajaju neki procenat od dobiti za ovu mjesnu zajednicu, ali da je sve bilo uzalud. „To bi bilo najrelanije. Najprije sam pomislio da bi tri odsto dobiti iz ove četiri hidroelektrane bilo sasvim u redu. Nisam stvarno pisao, ali sam u razgovoru, što bi se kazalo, ispipavao puls. Vido sam da od toga neće biti ništa, pa sam pomenuo jedan odsto. Na kraju, ni nula pet odsto nismo uspjeli da izvučemo od tih tajkuna”, kaže Lekić

Predsjednik mjesne zajednice Šekular se prisjeća kako su, između ostalog, obaćevali da će napraviti uličnu rasvjetu i osvijetliti čitavo selo. „Možete li sada da shvatite kakvim su se oni prevarama koristili, dok nisu počeli da grade”, prisjeća se Lekić.

Uprkos migracijama, u Šekularu ima još 98 domaćinstava, a u nekima, pored četiri male hidroelektrane u selu, struje ima jedva za sijalicu. Stanovnici Šekulara, zato, postavljaju pitanje – čemu male hidroelektrane? Da li iko, osim „tajkuna”, ima od njih koristi.

Mještani ovog sela samo su štetu vidjeli. Do isteka koncesija, kada bi hidroelektrane trebalo da ostanu lokalnoj zajednici, ostalo je još najmanje dvije decenije. Do tada u Šekularu možda ne bude više stalno naseljenih domaćinstava.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo