Uprkos migracijama, u Šekularu ima još 98 domaćinstava, a u nekima, pored četiri male hidroelektrane u selu, struje ima jedva za sijalicu. Stanovnici Šekulara, zato, postavljaju pitanje – čemu male hidroelektrane. Da li iko, osim njihovih vlasnika, ima koristi od posla koji je uništio njihove rijeke
„Dok nisu počeli sa gradnjom malih elektrana, koncesionari su u našem selu obećavali svašta. Čak i struju na katunima u planini“, kaže sa razočarenjem predsjednik beranske Mjesne zajednice Šekular Sreten Lekić.
Na teritoriji sela koja obuhvata ova velika mjesna zajednica, kompanija Hidroenergija Montenegro izgradila je prije skoro deceniju četiri male elektrane i u potpunosti devastirala prirodni ambijent. Tri planinske rijeke od tada više ne postoje. Ova kompanija je najprije u cijevi stavila Spalevićku i Rmušku rijeku, koje su se sa planina, bistre kao suza, spajale na mjestu gdje je seoska škola. Odatle je nekada tekla Šekularska rijeka, ljubiteljima prirode i ribolovcima vrlo dobro poznata.
„Ništa više od toga nema. Sve je u cijevima. Ekocid je blaga riječ za ovo što je učinjeno našem selu“, priča Lekić. Stanovnici šekularskih sela nisu vidjeli nikave koristi od tog posla i danas se s pravom pitaju koliko je struje u njima proizvedeno, odnosno koliko je miliona već zaradila kompanija Hidroenergija Montenegro. Znaju da oni struje u selima jedva da imaju za sijalicu.
„Dešavalo se da po sedam dana nema jedne faze. Da li je to normalno? Pored četiri hidrocentrale, mi smo praktično bez struje“, kaže mještanin Šekulara Vesko Davidović. On objašnjava da je to najveći problem za čitavo područje Šekulara, na kojem je polovina električnih stubova stara skoro pola vijeka. Neki kažu, čak i duže od toga. „Jednom prilikom se stub srušio sam od sebe, od starosti, onako pod naponom. Srećom, nije bilo ljudi u blizini pa niko nije stradao“, priča Davidović.
Stanovnici ove beranske mjesne zajednice smatraju da bi država morala da obaveže koncesionare, koji su napravili elektrane na Šekularskoj rijeci, da se malo okrenu ovom kraju. „Moglo bi se reći kako je Elektroprivreda posljednje dvije godine učinila neke pomake, pa je stanje nešto bolje. Ali Hidroenergija nije uložila ni jedan jedini euro da doprinesu stvaranju boljih životnih uslova u našim selima”, kaže predsjednik ove Mjesne zajednice. On smatra da bi bilo krajnje vrijeme da Šekularci dobiju određene benefite od mini elektrana koje je napravila ova kompanija. „Osim struje na katunima, obećavali su i nove puteve. Treba li da vam kažem da od svega toga nije bilo ništa”, dodaje Lekić.
Priča oko Hidroenergije Montenegro dobro je poznata. Preduzeće je osnovano upravo u Beranama u jesen 2007. godine, kada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovoj teritoriji, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi (deset odsto).
Tri opštine, Berane, Plav i Andrijevica, trebalo je da dijele deset odsto akcija, zavisno od broja elektrana na svojoj teritoriji. Do sada je deset malih elektrana Hidroenergije Montenegro izgrađeno na teritoriji opštine Berane, što bi značilo i da svih deset odsto akcija i deset odsto dobiti pripada ovoj opštini. Ali tog novca nema. Kao što se nijedna od tri opštine nije našla
u registru Centralne depozitarne agencije, zbog čega niko nikada nije odgovarao, niti je odgovornost ikada zatražena.
Zato su se na popisu vlasnika našli kompanija Bemaks, kao i Ranko Ubović i Aleksandar Mijajalović sa 60 odsto akcija. Poslije su Mijalović i Ubović prodali svoj dio akcija Ranku Radoviću, koji im je do tada bio direktor firme.
Nakon što je taj posao na području Berana uveliko odmakao i električna energija iz malih elektrana počela da se proizvodi i prodaje, pitanje koristi i štete prvi su postavili mještani Šekulara. „Ako ništa drugo moglo je, od tih silnih miliona, koji se stiču zahvaljujući elektranama u Šekularu, da se izdvoji nešto sredstva za instaliranje novih trafostanica, jer bi se na taj način pojačao napon struje, koji u pojedinim domaćinstvima u Šekularu ne prelazi 140 vati”, kaže Davidović.
On ističe da iz današnje perspektive sve izgleda prilično haotično i neregularno. „Zapravo, ne postoji način na koji možete ući u trag tome koliko novca oni izvlače na račun Šekulara, a da pri tome jedan euro nijesu uložili za dobro lokalnog stanovništva. Oni više nemaju čak ni kancelariju u Beranama. Nemate kome da predate dopis ili zahtjev”.
Da su sve priče o zapošljavanju lokalnog stanovništva bile prevare, smatra i predsjednik Mjesne zajednice Šekular. „Osim nekoliko stražara i dva-tri radnika na održavanju protoka vode, niko iz šekularskih sela više ne radi u hidroenergetskom sistemu na ovoj rijeci i njenim izvorištima. Na izvorištima su napravili dvije male hidrocentrale. Zatim su vodu cijevima odveli šest kilometara do sljedeće, koja je nešto veća. Četvrta i najveća je niže prema gradu, odnosno bliže selu Rijeka Marsenića. Sva struja odatle se distribuira do trafostanice u prigradskom naselju Buče, i odatle odlazi u sistem”, kaže Lekić.
On priča da je jednom prilikom pokušao da ispita njihovu spremnost da odvajaju neki procenat od dobiti za ovu mjesnu zajednicu, ali da je sve bilo uzalud. „To bi bilo najrelanije. Najprije sam pomislio da bi tri odsto dobiti iz ove četiri hidroelektrane bilo sasvim u redu. Nisam stvarno pisao, ali sam u razgovoru, što bi se kazalo, ispipavao puls. Vido sam da od toga neće biti ništa, pa sam pomenuo jedan odsto. Na kraju, ni nula pet odsto nismo uspjeli da izvučemo od tih tajkuna”, kaže Lekić
Predsjednik mjesne zajednice Šekular se prisjeća kako su, između ostalog, obaćevali da će napraviti uličnu rasvjetu i osvijetliti čitavo selo. „Možete li sada da shvatite kakvim su se oni prevarama koristili, dok nisu počeli da grade”, prisjeća se Lekić.
Uprkos migracijama, u Šekularu ima još 98 domaćinstava, a u nekima, pored četiri male hidroelektrane u selu, struje ima jedva za sijalicu. Stanovnici Šekulara, zato, postavljaju pitanje – čemu male hidroelektrane? Da li iko, osim „tajkuna”, ima od njih koristi.
Mještani ovog sela samo su štetu vidjeli. Do isteka koncesija, kada bi hidroelektrane trebalo da ostanu lokalnoj zajednici, ostalo je još najmanje dvije decenije. Do tada u Šekularu možda ne bude više stalno naseljenih domaćinstava.
Tufik SOFTIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice