Povežite se sa nama

OKO NAS

SEDMI KONGRES SAVJETA MLADIH DPS-A: Mladi, a sijedi

Objavljeno prije

na

Kada su tokom nedavno održanog sedmog kongresa Savjeta mladih DPS-a (18. jun), na binu, za govornicu, počeli da izlaze predstavnici omladine pojedinih političkih partija iz regiona, kao vid ceremonijalne podrške omladini DPS-a, pa počeli prigodne govore, bilo je jasno: duh političkog poltronstva i mladalačkog partijskog oportunizma univerzalni su. Nama to dođe izraženije, očiglednije, snažnije i dublje upečaćeno zbog dugog trajanja jedne te iste partije i jednog čovjeka. Mladi DPS-a, kako to sijedo zvuči.

Kada mlađani, izvjesni Stefan Bogoev, iz Socijaldemokratskog saveza Makedonije, kaže za omladinu DPS-a da su „jedina svijetla tačka u regionu” onda opreznog čovjeka uhvati jeza za cijeli Balkan i njegovu partijsku omladinu. Kaže Bogoev: „Crna Gora ide napred, a ja znam da je Savet mladih DPS-a motor ovog prosperiteta cele zemlje”. Obostrana vizija.

Pa kolega iz Srbije, Liberalno demokratske partije Čedomira Jovanovića, mladi Đorđo Žujović.

„U Beogradu se sa politikom DPS-a identifikujem kao da sam svaki dan u mojoj Vraneškoj dolini. Ono što prvo vidim kada dođem u Crnu Goru to je da je Crna Gora nezavisna, postojana i živa država. Neki su se malo i podrugivali ocenama kako Crna Gora iskače iz koloseka jer je, kažu, mala. Međutim, ne shvataju da se u modernom svetu države ne mere kolika im je geografska rasprostranjenost već kolika je mudrost građana te države i kolika je mudrost njenog rukovodstva.”

Iz Srbije je govorila i Jovana Majstorović, Demokratska stranka. Rekla je: „Demokratska partija socijalista je opštepoznata kao ozbiljna i relevantna karika u političkom životu ne samo regiona već i cele Evrope…”

Bio je i predstavnik iz Republike Srpske, Socijaldemokrata, Dušan Petrović. Bio je jasan: „Demokratska partija socijalista je ovim kongresom pokazala zašto je ubjedljivo najjača partija Crne Gore, a ja vam želim da to i ostanete nakon oktobarskih izbora. Bila je i omladinka iz Albanije Joleza Koka, pionirka partije Edija Rame. Poručila: „Kao što vjerovtano znate lider naše partije i premijer Albanije Edi Rama je takođe izuzetno visok čovjek, oko dva metra, možda i više. Ovom prilikom želim da poželim mnogo sreće Nikoli i nadam se, ko zna, možda će jednog dana i on postati premijer Crne Gore.”

Onda su riječ uzeli domaćini, slavljenici i organizatori Kongresa kojem su prisustvovali, kako je objavljeno, predstavnici podmladaka partija iz regiona i šire, i 461 delegat iz svih opštinskih odbora Savjeta mladih DPS iz cijele Crne Gore.

Đukanović je – pred svojom omladinom i omladinom, očigledno, sličnih sebi – pričao bajke o napretku Crne Gore, o liderstvu u region, i šire, vjekovima i hiljadama godina. I svojim zaslugama za sve to. Bajke za djecu.

„Za ovih 10 godina došli smo pred vrata NATO-a i iako niko niti u Briselu niti bilo gdje u Evropi ne može znati kada će biti sljedeće proširenje siguran sam da kada god do njega dođe Crna Gora će biti prva sljedeća članica Evropske unije. Vjerujem da su ovo i razlozi za ponos u svakoj državi, a posebno su razlozi za ponos u Demokratskoj partiji socijalista jer nepretenciozno podsjetiću sve, da su se svi ovi uspjesi dogodili zahvaljujući vodećoj politici koju vodi DPS”.

Potom je pričao o mladima. Bio je to intresantniji dio priče u kojoj je podsjetio kako su oni – valjda Sveto, on i ekipa – prije 25 godina ponudili ,,kvalitetne odgovore na probleme sa kojima smo se suočili u tadašnjoj Crnoj Gori”. Marović je priznao da je bio šef kriminalne grupe. Đukanović je rekorder u aferama i sumnjama u direktnu umiješanost u zločine, organizovani kriminal i neopjevanu korupciju. Valjda su to ti kvalitetni odgovori, o kojima su sanjali kao mladi. I dosanjali.

Morate biti svjesni odgovornosti sa kojom se suočavate danas i u narednom periodu. Nemojte da sumnjate da će DPS uvijek biti potpuno otvorena za sve svježe i kreativne ideje koje će doprinijeti da ove solidno postavljene temelje unaprijedimo jednom savremenom arhitekturom naše državne kuće, koja će na taj način sebi obezbjediti ravnopravnost i dostojanstveno mjesto u porodici među državama Evrope, poručio je Đukanović.

Nikola Pešić, stari-novi, predsjednik omladine DPS-a – poznat i po izjavi koja se najbolje može opisati time da je kao mali sanjao da bude Milo – kazao je, oponašajući političkog idola, kako je Savjet mladih bio ,,aktivan učesnik u ostvarivanju strateških pravaca politike Crne Gore”. Pa zaključio: „Savjet mladih DPS-a broji preko 15.000 članova, što je više nego što neke parlamentarne partije imaju glasača. Pozitivnu energiju koju danas ovdje osjećamo svi mi garancija je da će DPS i nakon oktobra biti partija koja će voditi Crnu Goru”. Uslijedio je aplauz, svi kao jedan.

Vratimo se makar mjesec unazad i bacimo pogled kako to mladi DPS-a oponašaju starije u partiji u komentarisanju dnevno-političkih dešavanja. Tako su sredinom maja, ispred takozvanog Sportsko-rekreativnog druženja, Nikšić 2016, koje je organizovao Savjet mladih DPS-a Nikšić, kako su naveli, najoštrije osudilo ,,primitivno, vulgarno i krajnje nečasno djelovanje Demokratskog fronta kojim je nanesen veliki udarac demokratiji u Crnoj Gori i crnogorskoj tradiciji zasnovanoj na poštovanju kodeksa čojstva i junaštva.”

I onda; ,,Politika poniženja i poništenja svega crnogorskog juče je bila oličena u Janku Vučiniću, neostvarenom sportisti, i jednom univerzitetskom profesoru Branku Raduloviću, saomoprozvanom „najpametnijem intelektualcu svijeta”. Ova dva nesrećna poslanika u Skupštinu Crne Gore uveli su besram i bestid kakav je Crna Gora kroz istoriju kažnjavala javnim prezirom. Propali bokser i vajni metalurg srušili su juče cijenu riječi, a sebe svrstali u one ljude kojima je svojevremeno sudio i Marko Miljanov Popović. Teško da bi i sam vojvoda Marko našao primjer kojim bi izliječio Vučinića, Radulovića, njihove kolege iz poslaničkoga kluba i druge klice virusa…”

Partija koja ima ovakvu omladinu, može uništiti sve.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo