Povežite se sa nama

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Dođe oktobar 2009. I Ugovor o poravnanju. „Vlada je”, predočio je ministar ekonomije Branko Vujović, „preuzela obavezu da izda garanciju na kreditno zaduženje KAP-a u visini od 135 miliona eura”. Uz to će, saznali smo, država dati dodatnih 45 miliona kao subvencije za nabavku struje u naredne tri godine. U taj iznos nije uračunata već utrošena struja u vrijednosti 15–35 miliona koja je, takođe, pala na teret države.  

Zauzvrat CEAC je na Vladu prenijela polovinu akcija KAP-a i Rudnika boksita koje su, četiri godine ranije, platili 55 miliona. I povukla međunarodnu tužbu protiv Vlade i državnih fondova. Podrazumijeva se, i Vlada je odustala od  kontratužbe.

„Proizilazi da će građani Crne Gore platiti 200 miliona eura da se na arbitraži u Frankfurtu ne bi dokazivalo da li je Milo prevario Olega, Oleg Mila, ili su i jedan i drugi žrtve gramzivih i(li) nesposobnih saradnika”, konstatuje Monitor nakon što je objelodanjena sadržina Ugovora o poravnanju, bez trunke dileme o ishodu tog posla. Uz retoričko pitanje: „Da li je otkazivanje dugo najavljivane predstave vrijedno tolikog novca?”

U Tužilaštvu se ni tada (2009-2010. godina) nijesu zainteresovali za taj sporni posao. Možda ni danas ne znaju: uz Branka Vujovića, Ugovor o poravnanju potpisali su, u ime Crne Gore, i Branislav Jankovič, menadžer u Fondu za razvoj Crne Gore, Radoje Žugić, direktor Fonda PIO, i Zoran Jelić, direktor Zavoda za zapošljevanje Crne Gore. Nijesmo čuli da su u SDT-u, vezano za pale garancije (Crnu Goru je taj dil koštao 127,4 miliona) saslušani guverner CBCG (Žugić) ili član Senata Državne revizorske institucije (Jelić)!?

Tadašnja VDT Ranka Čarapić i njeni saradnici iz Tužilaštva ignorisali su i krivičnu prijavu protiv Đukanovića, Deripaske, te veće grupe njihovih bivših i sadašnjih saradnika – ministara, stručnjaka i menadžera, koju su sredinom 2011. podnijeli čelnici PzP Branko Radulović i Nebojša Medojević, spočitavajući im da su „preko privatizacije KAP-a oštetili Crnu Goru za više od 800 miliona eura”. Medojević i Radulović nijesu ni očekivali drugačiju reakciju: „Ovim potezom pripremamo teren nekoj budućoj vlasti da pred međunarodnim instancama dokaže da se radi o korupcionaškim poslovima”, naveli su tada. Još nije vrijeme, izgleda.

Identičnu sudbinu imala je i krivična prijava koju je dvije godine kasnije podnijela NVO MANS, uz nešto širu listu osumnjičenih.

Tužilaštvo je priču o datim garancijama pokušavalo da prečuje na isti način na koji su ostali neupućeni u brojne predprivatizacione nezakonitosti koje su pratile poslovanje Kombinata. Zaključno sa Ugovorom o reprogramu dugova kojim je podgorička Vektra postala strani povjerilac KAP-a. O tome bi Tužilaštvu imali šta da kažu, recimo, tadašnji premijer Filip Vujanović i Dragan Brković. Ali nije imao ko da ih pita. Zato je Đukanović komotno začikavao Tužilaštvo da provjere sve te poslove „ako sami ocijene da je potrebno”. Možemo li da zamislimo kako Milivoje Katnić zapitkuje Ranku Čarapić i Vesnu Medenicu – zašto to nijesu uradile?

U međuvremenu, između tužbi koje su podnijeli PzP i MANS, počele su da padaju date državne garancije. Tada smo saznali da Vlada Igora Lukšića nema nikakvu kontrolu nad novcem za čiiju nabavku je garantovala, u kompaniji u kojoj je država ravnopravni vlasnik polovine akcija. Zato nam je obavještenje o poslovanju firme iz Dajbaba (KAP je u to vrijeme već sveden samo na Elektrolizu) stiglo iz Njemačke. Uz račun na 22 miliona.

Potom je, 2013. godine, na svjetlo dana izašao i Izvještaj DRI, u kome su detaljno pobrojani i svi propusti Ministarstva finansija. Prije i poslije izdavanja garancija. Iako je izvještaj proslijeđen Tužilaštvu, tamo su još godinu čekali prije nego su otvorili izviđaj. Ministri finansija Lukšić (kada su garancije date) i njegov nasljednik Milorad Katnić (kada su padale) nijesu bili u grupi saslušanih početkom nedjelje.

Uglavnom, nije problem što je je saslušan Branko Vujović. Nego što nijesu i neki drugi, u ovoj priči, mnogo važniji od njega. A nepoznanica je samo – šta je to Specijalno državno tužilaštvo radilo od 2014. do danas. I ko će to, i kada, provjeriti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor posjeduje presudu koja potvrđuje da je A.K.,  za kojim policija traga zbog silovanja maloljetnice,  povratnik. Što je Uprava policije prećutala u saopštenju medijima

 

 

Drugi slučaj silovanja maloljetne osobe u Bijelom polju za dva mjeseca. U prvom slučaju osumnjičeni je uhapšen, dok se u nedavno počinjenom seksulanom zločinu za počiniocem intezivno traga. Riječ je o povratniku,  što je policija prećutala kada su 13.februara dostavili saopštenje medijima.

„Uprava policije preduzima intenzivne mjere i radnje povodom prijave da je jedno maloljetno lice silovano. Policijski službenici su kao osumnjičenog identifikovali lice A.K.(39), za kojim se intenzivno traga“, saopštili su kratko. I apelovali na medije da  u cilju zaštite maloljetne žrtve izvještavaju sa posebnom pažnjom i senzibilitetom.

Uprava policije je, međutim,  prećutala podatak da je riječ o nasilnom povratniku za kojim se traga zbog silovanja kćerke, a koji je 2014.godine pravosnažno osuđivan zbog pokušaja silovanja i to maloljetne sestrične. Informacija da se radi o pravosnažno osuđivanoj osobi zvanično je potvrđeno iz bjelopoljskog Višeg suda.

“Pravosnažnom presudom ovog suda K.br. 55/2013 od 17.02.2014. godine, okrivljeni A.K. oglašen je krivim zbog krivičnog djela silovanje u pokušaju iz čl. 204 stav 4 u vezi stava 1 KZ, u vezi čl. 20 KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Presuda ovog suda je potvrđena presudom Apelacionog suda Crne Gore, Kž.br. 56/2014 od 19.05.2014. godine. Drugi postupak vođen protiv istog je pred ovim sudom okončan nepravosnažnom presudom ovog suda, K.br. 18/23 od 04.11.2024. godine, kojom je okrivljeni A.K. oslobođen od optužbe da je izvršio krivično djelo silovanje iz čl. 204 stav 1 KZ CG, jer nije dokazano da je izvršio krivično djelo za koje je optužen“, piše u odgovoru Višeg suda u Bijelom Polju.

Monitor je u u posjedu osuđujuće presude, ali  poštujući pravo na privatnost i dostojanstvo žrtve, većinu djelova neće objaviti. Samo one koji ukazuju da je A.K. u konkretnom slučaju postupao sa umišljajem.

„Prije svega, valja istaći, da se osuđujuća presuda ne temelji samo na prvom iskazu optuženog K. A. Glavni dokazi koji upućuju na optuženog K. A. kao izvršioca predmetnog krivičnog djela, jesu i iskaz svjedoka – oštećene H. J. … Svjedok Z. M. potvrdio je navode oštećene, kazavši da je radio u prodavnici gdje je utrčala oštećena uplakana i tražila od njega da je sakrije kazavši mu ‘da se D. ružno ponašao prema njoj”, misleći na optuženog…a bio je u stanju da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima, što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka – psihijatra K.G., a svoju upornost i želju da dovrši predmetno djelo ukazao je i svojim ponašanjem nakon napuštanja vodenice i dolaskom u B., ponovo je oštećenu, mimo njene volje uzeo u naručje i nosio prema napuštenoj kući, kada je oštećena pozvala majku telefonom, pa kada je optuženi to shvatio spustio je oštećenu, što je ona iskoristila i trčeći se udaljila od njega, o čemu je takođe uvjerljivo u svom iskazu o svemu tome kazala H. J. i upravo utrčavanjem u prodavnicu kod svjedoka Z. M. Zahtijevanje od njega da je sakrije u stvari je bilo bjekstvo oštećene u cilju sprječavanja optuženog da ne dovrši započeto krivično djelo“, piše u obrazloženju sudija Apelacionog suda koje su potvrdile petogodišnju robiju odbjeglom silovatelju.

Prema nezvaničnim informacijama iz policije odbjegli Bjelopoljac je naoružan i opasan po okolinu. Navodno  posjeduje oružje, što je lično saopštio pripadnicima policije koju su uspjeli da, nakon što je slučaj prijavljen, stupe u kontakt sa njim. To je ujedno i razlog zbog čega mještani bjelopoljskih sela žive u strahu o čemu pišu i po društvenim mrežama.

S druge strane Uprava policije nastavlja da ćuti i ne odgovara šta su preduzeli kako bi odbjegli Bjelopoljac bio uhapšen. Nema odgovora ni da li je tačno da bježi naoružan i da li je opravdan strah građana koji brinu za bezbjednost djece.

Prema javno dostupnom izvještajima Ministarstva unutrašnjih poslova, maloljetnici su tokom 2021,2022. i 2023  bili žrtve u skoro 80 slučajeva seksulanih prestupa, a broj tih krivičih djela se povećava iz godine u godinu.

Prema dostupnom izvještaju za 2021.godinu registrovano je 36 krivičnih djela protiv polne slobode, što već tada je ukazivalo na povećanje u odnosu na uporedni period od 33,3 posto.

„Od čega: 8 kd silovanje što je smanjenje od 11,1% u odnosu na uporednu godinu. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 8 kd obljuba sa djetetom, 16 kd nedozvoljena polna radnja; 4 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 8 krivičnih djela, od kojih je 7 kd rasvijetljeno – za sada je ostalo nerasvijetljeno 1 kd dječja pornografija, što čini procenat rasvijetljenosti 87,5%. Krivična djela prijavljena su nadležnim tužiocima sa 29 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 29 lica, među kojima 11 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela je 35 lica, od kojih 24 maloljetna“, piše u izvještaju

Godinu kasnije broj krivičnih djela se povećao pa je registrovano 40 krivičnih djela protiv polne slobode, dok se broj kričnih djela „silovanje“ povećao za čak 100 posto.

„Ukazuje na povećanje u odnosu na uporedni period od 11%, od čega: 16 kd silovanje, od kojih jedno u produženom trajanju, što je povećanje od 100% u odnosu na uporednu godinu, i 1 kd silovanje u pokušaju. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 1 kd obljuba sa djetetom – u produženom trajanju, 14 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih dva u vezi sa obljubom sa djetetom; 8 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 10 krivičnih djela i sva su rasvijetljena. Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 35 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 39 lica, sve muškog pola, među kojima 12 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 39 lica, od kojih 36 ženskog pola, među kojima 23 maloljetna lica, navodi se u dostupnom izvještaju.

Godinu kasnije, prema izbješaju ua 2023.godinu, opet se bilježi povećanje ovih krivičnih djela.

„Tokom 2023.godine registrovana su 54 krivična djela protiv polne slobode, čime je obim kriminala u ovoj oblasti u odnosu na uporedni period povećan za 35 posto. Evidentirano je 15 kd silovanje, što je smanjenje od 6,2% u odnosu na uporednu godinu, od kojih 3 kd po NN izvršiocu i sva tri su naknadno rasvijetljena. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 7 kd obljuba sa djetetom, 18 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih 1 u produženom trajanju; 1 kd posredovanje u vršenju prostitucije; 11 kd dječja pornografija; 1 kd navođenje maloljetnog lica da prisustvuje vršenju kd protiv polne slobode; 1 kd mamljenje djeteta u cilju vršenja kd protiv polne slobode. Nepoznati izvršioci počinili su 11 krivičnih djela od kojih je 9 rasvijetljeno Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 50 krivičnih prijava, kojima su obuhvaćena 52 lica, sve muškog pola, među kojima 9 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 49 lica, od kojih je 48 ženskog pola, među kojima 25 maloljetnih lica“, navodi se u izvještaju.

Koliko je slučajeva zabilježeno tokom prošle godine nije poznato.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo