Povežite se sa nama

MONITORING

SDP I OPOZICIJA: Ruke u tijestu

Objavljeno prije

na

Tanke su šanse da ponedjeljak, 23. februar 2015. uđe u istoriju kao dan kad je Socijaldemokratska partija prihvatila opozicionu ideju o prelaznoj vladi i okončala četvrt vijeka vladavine DPS-a.

Mnogo je izvjesnije da će SDP, kažu Monitorovi izvori, na sjednici Predsjedništva najavljenoj za ponedjeljak, najvjerovatnije uz obrazloženje da su preče NATO integracije, odbiti pregovore sa opozicijom.

Lideri Demokratskog fronta, Pozitivne i Građanskog pokreta – Miodrag Lekić, Darko Pajović i Žarko Rakčević i šef poslaničkog kluba Socijalističke narodne partije Aleksandar Damjanović sastali su se prije nekoliko dana sa predstavnicima SDP-a koje je predvodio šef poslaničkog kluba SDP-a Borislav Banović. Predočili su im da bi ciljevi prelazne vlade bili: stabilizacija socijalno-ekonomskih prilika, priprema poštenih izbora i vladavina prava kroz borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Divanili su, zabilježeno je, tri sata.

Šef poslaničkog kluba DF-a Goran Danilović objasnio je da prelaznu vadu vidi kao jedini način da se spasi socijalno-ekonomska supstanca Crne Gore, ,,da se beskompromisno uhvatimo u koštac sa organizovanim kriminalom i korupcijom na najvišem nivou i konačno savladamo materiju poštenih izbora i dobijemo prvu nedvosmisleno poštenu korektnu ‘normalnu’ vlast bez upita je li bilo ili nije korektno tokom izbornog procesa”.

I prije i poslije razgovora, predstavnici SDP-a ocjenjivali su da prelazna vlada „nije prioritet”.

,,Kladim se u hiljadu eura da će Ranko Krivokapić i SDP opet da nas prevare i ostanu uz svog voljenog Mila. Da imam više, stavio bih sve. Toliko je siguran fiks”, napisao je lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević na svom Facebook profilu.

Razgovore svog koalicionog partnera sa opozicijom DPS je uglavnom ignorisao. To se ne bi moglo reći za stvari koje je predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić kazao Petru Komneniću u emisiji Načisto na televiziji Vijesti. A kazao je svašta: da je posao oko Kraljičine plaže sumnjiv toliko da bi trebalo ispitati ima li u njemu elemenata koji čine „obrazac korupcije”; da je SDP u vladi samo zbog ulaska u NATO; da se nigdje u svijetu, kao u slučaju Slavoljuba Šćekića, za ubistvo policijskog inspektora ne sudi deset godina. I još: da, „kad se jedan politički koncept brani medijskim najamnicima sa strane, to je već dokaz poodmaklog lošeg stanja i nemoći tog političkog koncepta”; javni servis previše funkcioniše kao partijski servis; lokalni izbori u Bijelom Polju ličili su na one iz devedesetih. Kao kruna: kroz Kombinat aluminijuma ,,nestalo” je 800 miliona eura državnog novca, autoput treba graditi da se ne desi da opet ,,iscuri” 800 mili¬ona kroz neke kanale tipa plaže i nečega drugoga.

Od ,,trulih dasaka u sudstvu” do ,,neznanja ili korupcije oko prvatizacije KAP-a„ naslušali smo se priča predsjednika SDP-a o tome šta sve ne valja u njegovoj rođenoj koaliciji. Kao i toga da je SDP, u spornim slučajevima uvijek ,,glasao protiv”. Te priče dosad nijesu proizvele ništa, osim, možda dobrog izgovora za SDP-ove članove da umjesto principa, ,,još ovaj put” prigrle privilegije.

DPS se uvrijedio. ,,Ponižavajuće je saopštavati sa mjesta predsjednika Skupštine stavove kakve je iznio Krivokapić o onima zahvaljujući čijoj podršci i jeste na toj poziciji”. Strojevim korakom krenuli su analitičari i bivši političari koji se po minut-dva zgražavaju nad tužnom sudbom SDP-a, koji bi padajući u opozicione velikosrpske kandže, mogao nestati sa političke scene i k tome ugroziti NATO integracije. Aoj.

Strah, skoro pa mržnju prema SDP-u, kad on počne da daje znake opoziciji zapravo nije teško razumjeti. Svi oni iz srednjeg ešalona, sa primanjima od po nekoliko hiljada eura, zavise od održavanja baš ovakvog društva i strijepe i od daška promaje koja bi mogla ugroziti udobnost njihovih života. Nikako im ne bi prijalo da budu na mjestima koja svojim znanjima i radom zaslužuju.

Realni su razlozi da se sumnju da će SDP sada prihvati ideju o prelaznoj vladi iz milion razloga. Jedan je svjež i očigledan: prije samo pola godine nijesu se usudili da prihvate ponudu opozicije i preuzmu upravljanje Podgoricom. To je bio mnogo manji ulog, na kraju krajeva, da je SDP mislio ozbiljno, bila je to dobra prilika da se saradnja sa opozicijom isproba. DPS ne bi pobjegao.

Tekućim očijukanjem sa opozicijom i kritikovanjem DPS-a Krivokapić kao da pokušava da pošalje poruku da je SDP odvojiv od DPS-a. Evo prilike da proba: opozicija mu ne nudi manje vlasti nego što sada ima, nego više. U tom slučaju, na sve procese koji mu se ne dopadaju, od privatizacionih do političkih, mogao bi snažnije, a ne slabije da utiče. Ako, dakle, sjediš sa onima koji ti se, po sopstvenom priznanju, ne dopadaju i pritom imaš ponudu da to mjesto zamijeniš za bolje, a ne mrdaš, samo jedno objašnjenje ostaje: drži te strah. To je ono što bi se u crnogorskom političkim životu moglo zvati SDP-ovom konstantom: ako su vam ruke decenijama u tijestu korumpirane vlasti, ne možete se naglo pojaviti kao prva dama borbe protiv korupcije.

U vrhovima SDP-a, očigledno, prilično je onih koji procjenjuju sopstvenu korumpiranost toliko velikom da se ne bi mogla provući kroz mala vrata saradnje sa opozicijom. DPS bi bio odveć nezgodan svjedok.

Iz Građanskog pokreta u međuvremenu su poručili da se SDP ne može više skrivati iza priče o NATO integracijama, jer bi potencijalna prelazna vlada, čije im je formiranje ponudila opozicija, nastavila sve započete integracione procese. Lider Demokratskog fronta Miodrag Lekić kazao je takođe da bi prelazna vlada nastavila sve međunarodne aktivnosti koje je započela sadašnja, ,,što znači da ne postoji barijera za nastavak razgovora i sa NATO-om” .

Iz Nove srpske demokratije na tu temu stigli su različiti glasovi. ,,Svi koji se zalažu za to da prelazna vlada nastavi NATO integracije Crne Gore mogu to da govore u vlastito ili u ime organizacija koje su osnovali, ali ne i u ime Nove srpske demokratije i srpskog naroda u Crnoj Gori”, kazao je za Dan lider Nove Andrija Mandić. Podsjetio je da je njegova partija odbila javni poziv Mila Đukanovića da uđe u njegovu vladu. ,,Ako nijesmo htjeli da, suprotno volji građana, NATO integracije radimo sa Milom Đukanovićem, zašto bismo to činili sa njegovim privescima, mlađim ortacima ili sa onima koji su to bili donedavno”.

Funkcioner Nove Goran Danilović, međutim, smatra da prelazna vlada ne može biti smetnja želji da se o ulasku u NATO odluči na referendumu. ,,Bez prelazne vlade, a s Đukanovićem na čelu ove, plašim se da će odluka biti donesena u Skupštini i to tropetinskom većinom.” Danilović je podsjetio da je ideju o prelaznoj Vladi utvrdilo sedam članova predsjedništva Demokratskog fronta i predočio da bi je u parlamentu podržalo 37 poslanika. Dodao je i da bi bio srećan da u tom broju poslanici podrže da se trajnim napuštanjem parlamenta svih opozicionih poslanika Vlada primora na dijalog i poštene demokratske izbore. Eto još jedne ideje.

Prelazna vlada, protesti, izlazak iz parlamenta – glavne su ideje koje su posljednjih mjeseci stigle iz opozicije. Kako trenutno stvari stoje: prelaznoj vladi nijesu graške naklonjene, vrlo je neizvjesno koliko je građana raspoloženo za proteste, kao i to da li bi svi poslanici koji ne pripadaju vladajućoj koaliciji htjeli da izađu iz parlamenta. Svaka od ideja bila je s jedne strane dobra, s druge – prazna slama. Sve zavisi od izvedbe.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo