Na stotine tona smeća razbacanih na ušću Bojane, na prekrasnom ostrvu Ada i na pjeskovitoj Velikoj plaži, pružaju apokaliptičnu sliku. Svega tu ima: od plastike preko šporeta i kreveta do automobilskih šasija. To je već postalo pravilo svake jeseni kada nastupe velike kiše i jako jugo na moru, ili, što je još gore, kada budu poplave. Bojana onda sa sobom sve nosi u more, a ono ga, svojim snažnim strujama, izbacuje na obalu, odnosno vraća nama.
Ovaj otpad više ne stiže samo rijekom Bojanom iz Albanije i iz unutrašnjosti Crne Gore, već i s Kosova i iz Makedonije rijekom Drim, čiji se jedan krak uliva u Bojanu.
Problem je, dakle, postao međunarodni, a prethodnih godina se dešavalo da, zbog smjera morskih struja, smeće s ovog prostora stigne i do Dalmacije, odnosno do poluostrva Pelješac i ostrva Mljet, pa čak i do Zadra! Hrvati su se našli u čudu. Jedne godine je albanski ambasador u Zagrebu hitno pozvan u hrvatsku Vladu kako bi objasnio na koji je način smeće dospjelo do njihove obale. Zatraženo je da Tirana preduzme adekvatne mjere kako se taj slučaj ne bi ponovio u budućnosti. Ali, pomaka na terenu nabolje nema. Naprotiv! Stanje se pogoršava iz godine u godinu.
„Ono što posebno zabrinjava jesu velike količine medicinskog otpada tako da na plažama možete naći ostatke infuzionih rastvora, iskorišćene špriceve, tablete … Sve to završava na obalama ulcinjskih plaža i to posljednjih godina postaje sve veći problem”, tvrdi predsjednik NVO Bojana Mahmut Karastanović i dodaje da ćemo, ako se nešto uskoro ne preduzme, na ovom prostoru imati ekološku katastrofu.
Tome svakako doprinosi i oko 450 ribarskih kućica, kuća i vila na Bojani, koje nemaju vodovod i kanalizaciju, pa fekalije i otpad otiču u rijeku. Ništa zato što je na tom prostoru bilo kakva gradnja najstrože zabranjena.
Ali, država je pokazala izuzetnu neefikasnost da spriječi širenje „tumora” na Bojani, čime su dodatno ohrabreni divlji graditelji. Većina „privremenih objekata” nikla je upravo kada je zabranjena gradnja. Ima ih čak i veličine 1.500 kvadratnih metara, obično su na dva sprata, s prostranim baštama, i, naravno, s klima uređajima i đakuzijima.
Ovakvo stanje posebno zabrinjava ekologe i turističke radnike, jer veoma negativno utiče na biljni i životinjski svijet u ovoj delti. Šire područje Bojane je najznačajnije stanište u seobi, zimovanju, gniježđenju i ishrani ptica na cijeloj istočnoj obali Jadrana, a uz to Prostornim planom Crne Gore i Generalnim konceptom za Veliku plažu ušće ove rijeke zaštićeno je kao stanište ptica i močvarno područje. Iako navode da ovom problemu posvećuju znatnu pažnju, zvanična Podgorica i Tirana tvrde da nemaju novaca i resursa da ga i riješe.
„Moramo svi zajedno da sjednemo i razmislimo kako riješiti ovo pitanje, jer takvi projekti koštaju. Učinićemo sve da uspostavimo saradnju koja će pružiti bolja rješenja od onih koje mi u ovom trenutku možemo da pružimo”, rekao je tokom nedavne posjete Crnoj Gori albanski premijer Edi Rama.
Napominjući da je potreban zajednički napor svih državnih struktura Crne Gore i Albanije, lokalnih zajednica na pograničnom pojasu, civilnog sektora i medija, čelnik ekološke organizacije Zeleni korak Dželal Hodžić kaže za Monitor da smeće u Bojani i na ulcinjskim plažama predstavlja ekološku bombu koja sve brže otkucava. „Ako se ovako nastavi, naši će se potomci ugušiti u smeću. Ono je, sada znamo, sirovina, a mi nijesmo tako bogati da bacamo sirovinu. Jer, ekologija nije trošak: to je investicija u budućnost. Posebno to moramo raditi mi u Crnoj Gori zato što smo se deklarisali kao ekološka država. I postojeći zakoni su relativno dobri, ali se oni ne primjenjuju”, zaključuje Hodžić. Slično je u Albaniji. Građani Skadra već dvije godine više se ne mogu viđeti na nekada omiljenom šetalištu pored Bojane. Nesnosan smrad, kanalizacija i otpad odbijaju ljude s obala rijeke. Već 25 godina nijedna akcija nije preduzeta kako bi se ona bar djelimično očistila, posebno ne njezino korito, dok se istovremeno govori da će Bojana ponovo biti ono što je bila gotovo tokom cijele istorije: plovna cijelim svojim tokom za manje brodove. U svakom slučaju, rješenja za ovaj sve veći problem nema ni na vidiku, a Ulcinjani sa zebnjom čekaju nove kiše i – nove gomile smeća.
Sve manje ribe
Prostor ušća Bojane formalno je pod posebnom zaštitom države, čak je proglašen Regionalnim parkom prirode. Ova rijeka ima međunarodni značaj i predstavlja put migracije riba iz Jadrana u Skadarsko jezero. Ali, zbog zagađenja sve je manje ribe u Bojani. Procjene ekologa govore da u toj rijeci ima čak oko 50 hiljada tona čvrstog otpada.
Nekada je voda u Bojani bila toliko čista da se mogla piti, a danas je to uglavnom voda treće kategorije. „Dok je voda za kupanje u junu 2002. godine još uvijek bila prve klase, prozirnost i boja rijeke i mora blizu ušća u proteklih su se sedam godina dramatično pogoršale”, upozorili su još 2009. godine njemački eksperti. Zato nikoga ne čudi što sada ima tako mnogo uginule ribe. Ali, ove 2013. o tome govore samo ljubitelji Bojane, ribari i ekolozi.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice