Savjest mi je mirna
(Zašto su umrle dvije bebe, Monitor, broj 1265)
Poslije ponovljenih pitanja koja su mi dostavljena, a zajedno sa člankom koji je objavljen, nakon čega sam u potpunosti siguran da je sračunat na podizanje važnosti kako novinara, tako i novina koje ga objavljuju, želim prvenstveno zbog javnosti i čitalaca da skrenem pažnju na sljedeće:
Da nijesam vodio trudnoću pacijentkinji;
Da je trudnoća bila stara osam i po lunarnih, što znači sedam i po kalendarskih mjeseci;
Da je ja nijesam primio u bolnicu;
Da je za tri-četiri dana u bolnici nijesam pregledao nijedanput;
Da je pregledana više od desetak puta;
Da je pregledana od strane više od desetak ljekara;
Da je svaki od njih imao pravo da donosi odluke nakon svog pregleda;
Da ja nijesam uticao na donosenje njihovih odluka;
Da sam prvi put pacijentkinju pregledao u porodilištu nakon preuzimanja dežurstva;
Da sam pri prvom pregledu konstatovao da bebe nijesu žive;
Da sam to potvrdio ultrazvučnim pregledom;
Da su sa mnom pri tom bila prisutna i dvojica drugih, mlađih ljekara;
Da oni nijesu imali drugačije mišljenje od mog;
Da sam nakon toga donio odluku da se porođaj dovrši vaginalno;
Da prije toga nije bila uključena stimulacija porođaja, već tek nakon toga;
Da se pacijentkinja porodila više od sat i petnaest minuta nakon postavljanja dijagnoze i potom priključivanja stimulacije (ljekova za pojačavanje kontrakcija i samim tim i ubrzavanja porođaja);
Da su porođaju prisustvovala i pomenuta dvojica ljekara koji su inače tog dana bili dežurni sa mnom zajedno sa nekolike babice;
Da sam nakon porođaja zajedno sa kolegama pregledao bebe, posteljicu i ovojke u prisustvu babica;
Da sam nakon toga, kao i nakon prethodnog ultrazvučnog pregleda, potpuno siguran u uzrok smrti beba;
Da sam to jasno napisao u istoriji porođaja;
Da su to potpisala nakon mene i dvojica mlađih kolega;
Da sam pacijentkinji u njihovom prisustvu razumljivo i primjereno objasnio moje mišljenje o trudnoći i porođaju;
Da sam shvatio da je pacijentkinja to razumjela;
Da sam to isto objasnio i ocu i rodbini pacijentkinje;
Da sam shvatio da su razumjeli;
Da su postavljali pitanja na koja su dobili moje odgovore;
Da sam im objasnio da ukoliko sumnjaju u bilo što mogu svoje pravo na drugačiju istinu i/ili krivicu ostvariti preko suda;
Da za godinu i po od tog porođaja to nijesu uradili;
Da javljanje nakon toga, prvo novinama, a ne sudu smatram u najmanju ruku nekorektnim;
Da pisanje o tome prije odluke suda smatram nekorektnim i možda sa nekim drugim namjerama;
Da pisanje na način na koji ste to uradili ima za cilj da moju ulogu u svemu predstavi drugačijom od stvarne;
Da sumnjam u lične namjere novinara;
Da sumnjam da su decembarski događaji potakli pacijenta da se javi, što znači da ne istražujete slučaj više mjeseci;
Da ne vidim pravednost zašto su u svakom pisanju javnosti poznata samo imena ljekara ali ne i pacijenata i još više ,,stručnjaka” sa kojim se konsultujete;
Da želja (stručnjaka) da ostanu anonimni nije iz kolegijalnih razloga kako ste naveli;
Da ste u prethodnom pisanju objavili samo djelove mojih odgovora na postavljena pitanja;
Da ste i te djelove prezentirali na način da čitaocima izgleda da sam ja krivac;
Da je u medicini moguće da sve uradite kako treba, a da se to ne završi dobro;
Da obavezno ne moraju postojati krivci ako se nešto ne završi dobro;
Da u skladu sa zakonom ovaj moj tekst objavite u cijelosti na način kao i prethodno objavljeni;
Da sebe doživljavam kao odgovornu osobu i na poslu i privatno, ali samo nakon odluka nadležnih organa, u ovom slučaju suda, se mogu smatrati krivim;
Da mi je savjest mirna i da se ne osjećam krivim;
Da iskreno žalim za svakim životom čak i ovim koji su posljednjih dana stradali u saobraćajnim udesima;
Da je roditeljska bol za izgubljenim djetetom najveća;
Da je samo veća bol u slučaju da je tome eventualno neko drugi doprinio;
Da svako dalje pisanje i pomen mog imena na dosadašnji način ima za cilj moj lični i profesionalni dignitet, a što je, nakon moje porodice, moje najveće bogatstvo;
Da ste ovakvim pisanjem narušili mir i spokoj moje porodice, za moj je nevažno;
Da ću učiniti sve da ta svoja bogatstva zaštitim, u prvom redu na institucionalan način;
Da bih imao još mnogo toga da napišem, ali da mislim da je ovo dovoljno za nekog dobronamjernog;
Da nakon ovog nemam namjeru daljeg dopisivanja na ovu temu.
Predrag Jovović
(Odgovor našeg novinara u narednom broju)
DANAS, SJUTRA2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS2 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
FELJTON3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI2 sedmice
OKO NAS3 sedmice