Čelnici crnogorskog režima kao da su pretplaćeni na zvučne nagrade iz Sarajeva. Otuda su im u posljednjih pet godina stigle četiri. Predsjedniku Vlade Igoru Lukšiću uručena je ovih dana nagrada Isa beg Ishaković ,,za međunarodni doprinos razvoju kulture i kulturne baštine grada Sarajeva”. Prije Lukšića, razni kontroverzni darodavci iz grada na Miljacki priznanjima su ovjenčali Mila Đukanovića, i to dva puta, i jednom Svetozara Marovića. Poslije tolike navale priznanja – kritičarima crnogorske vlasti dođe da se ozbiljno zamisle da li su stvarno toliko bezdušni, pa ne vide da su to državnici i vizionari međunarodnog formata. Vladin Biro za odnose sa javnošću pohvalio se da su predstavnici sarajevskog Udruženja građana Isa beg Ishaković ponosni što je ovogodišnji laureat predsjednik Vlade Crne Gore. Ne misle svi tako.

Pripadnici bošnjačka dijaspore i čitaoci veb magazina Bošnjaci.Net iz Amerike, Kanade i Evrope saopštili su da su ,,razočarani i poniženi”.

,,Ovaj gest navodnog Udruženja građana Isa-beg Ishaković bez sumnje ukazuje da logistika genocidnog i mafijaškog režima Mila Đukanovića i u Sarajevu odrađuje najprljavije poslove, a tiču se pranja krvave i sramne prošlosti Crne Gore i njenog diktatora koji je u periodu 1992-1995. godine sa Miloševićevom Srbijom vodio genocidnu agresiju na BiH i Bošnjake”, navodi se u reagovanju.

Potpisnici podsjećaju da ,,Lukšićeva / Đukanovićeva Crna Gora ni u jednom sudskom procesu koji se vodio pred crnogorskim pravosudnim organima nije osudila ni jednog nalogodavca, pa čak ni pukog izvršioca ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima Crne Gore, i posebno bošnjačkim izbjeglicama iz BiH koji su uhapšeni i deportovani na nož Lukšićevom sunarodniku Radovanu Karadžiću”.

Iz Sarajeva su, kako rekosmo, crnogorskim čelnicima i ranije stizala priznanja. Đukanoviću i Maroviću i to, kakvog li meraka, kao mirotvorcima. Prije četiri godine nagradila ih je sarajevska NVO Internacionalna liga humanista za mir. ILH je okitio Marovića priznanjem Prvi počasni ambasador mira za zemlje jugoistočne Evrope, a Đukanovića Zlatnom poveljom mira sa plaketom i zlatnom značkom.

Grupa crnogorskih intelektualaca u protestu ILH navela je da ,,dodjeljivanje nagrada za mir i humanizam Đukanoviću i Maroviću predstavlja uvredu žrtvama rata, jer su oni od 1990. do 1997. godine slijedili politiku Slobodana Miloševića čiji su rezultati zločini i stotine hiljada mrtvih i izbjeglih na prostoru bivše SFRJ”.

Vlast na čijem su čelu bili i Đukanović i Marović, je u kontinuitetu vršila progon neistomišljenika i mirotvoraca, podsjetili su potpisnici pisma.

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata u BiH i ranija dobitnica priznanja ILH, odrekla se nagrade, a univerzitetski profesor iz Podgorice Milan Popović je napustio ILH iz istih razloga.

Bakira Hasečić je učesnicima prve međunarodne konferencije u organizaciji Internacionalne lige humanista u Budvi, na kojoj su dodijeljene nagrade, poručila da ne stavljaju svoj autoritet u službu pranja ratnohuškačkih biografija Đukanovića i Marovića.

,,Đukanović i Marović su bili najodaniji i najvjerniji saradnici Slobodana Miloševića i njegove ratne politike; svojim političkim djelovanjem, medijskom, vojnom, logističkom i svakom drugom vrstom pomoći su podržavali agresiju na moju domovinu; svojim ličnim angažmanom stali su uz politiku genocida, etničkog čišćenja, zločina, logora, mržnje i silovanja kojima sam i sama bila podvrgnuta; MUP Crne Gore, koji je bio pod ingerencijom tadašnjeg predsjednika Vlade Đukanovića, je protivno svim međunarodnim konvencijama hapsio izbjegle Bošnjake i izručivao ih Karadžiću na nož, a da do dan-danas niko nije odgovarao”, napisala je Hasečić.

Razočaran odlukom da nagradi Đukanovića i Marovića, sarajevski univerzitetski profesor Zdravko Grebo vratio je nagradu koju mu je tri godine ranije dodijelio ILH.

Nagrade Internacionalne lige humanista dodijeljene Bakiri Hasečić i Zdravku Grebu ostavljene su pred ulaznim vratima zgrade Predsjedništva Crne Gore u Podgorici. Oni koji su ulazili i izlazili iz zgrade morali su da zaobilaze priznanja ostavljena na betonu.

Grupa crnogorskih intelektualaca, novinara i NVO aktivista poručila je učesnicima konferencije da ne učestvuju u režiranom spektaklu koji je osmislila crnogorska vlast, jer se ,,ne smije zaboraviti, prećutati istorijska istina o agresiji na Dubrovnik, o saučesništvu u ratovima u Bosni i Hrvatskoj, o Bukovici, o deportaciji izbjeglica iz BiH, o progonu antiratnih partija, medija i aktivista, a zašto je, valjda to ne treba posebno dokazivati, najvećim dijelom bila i ostala odgovorna crnogorska vlast na čijem su čelu bili Đukanović i Marović”.

Apel nije bio uzaludan. U Budvu nisu došli bivši predsjednici Češke, Makedonije i Slovenije Vaclav Havel, Kiro Gligorov i Milan Kučan. Ceremoniju su ignorisali predstavnici diplomatskog kora i brojni najavljeni uvaženi gosti iz regiona. Dolazak u Budvu otkazala je predsjednica Lige Sonja Štiglbauer. Tako su slavodobitnici Đukanović i Marović doživjeli poraz. Ustanovljeno je i da im nijesu dodijeljene prave nagrade.

Međunarodna konferencija u Budvi bila je još jedan pokušaj da se prekreči bliska prošlost Crne Gore i uloga njenih čelnika s početka ratnih devedesetih. S tim ciljem prilikom dodjele priznanja Đukanoviću i Maroviću prisutnim je podijeljena brošura Milo Đukanović, istaknuti politički prvak Crne Gore, akademika CANU Branka Pavićevića. Đukanović je u brošuri ,,cijenjeni državnik i jedan od najistaknutijih narodnih predvodnika stoljeća koje je ostalo za nama”.

Iste godine Đukanovića je sarajevski Dnevni avaz Fahrudina Radončića, koji se ovih dana pominje kao potencijalni kupac državne Pobjede, proglasio za ličnost 2006. godine.

Kad se sve kockice slože – očigledno je da Đukanovićevi odani sarajevski partneri po svaku cijenu pokušavaju da operu njegovu ratnu prošlost. Naravno, i da ga aboliraju od odgovornosti za ratni zločin deportacija bh izbjeglica, koji je ovih dana opet aktuelizovan kvazifilmskim i drugim falsifikatima sarajevske proizvodnje s ciljem da hrabrog svjedoka tog zločina Slobodana Pejovića okrive kao ratnog zločinca. Tom kontekstu pripada i nagrađivanje Igora Lukšića.

Sarajevska veš mašina za pranje prljave prošlosti Mila Đukanovića ipak nije toliko svemoćna.

Đukanović mirotvorac

Milo Đukanović dobio je 2004. Nagradu za mir i Medalju za mir od Međunarodne asocijacije svjetskih edukatora mira (IAEWP). ,,Nagrada je zasnovana na priznanju Vaše humanosti koja se ogleda u istaknutoj posvećenosti i istinskoj zabrinutosti za sve ljude, u nemjeri da im obezbijedite progres, prosperitet i globalni mir”, navodi se u obrazloženju. Kakav je progres i prosperitet Đukanović obezbijedio građanima Crne Gore besmisleno je objašnjavati, kao što je besmisleno dokazivati kakvu je humanost i zabrinutost ,,za sve ljude” iskazao prije dobijanja tog priznanja. Krajem oktobra ove godine Đukanoviću je uručena zahvalnica Evropskog centra za mir i razvoj ,,za sve što je učinio za mir na Balkanu, toleranciju i evropske vrijednosti”.

Veseljko KOPRIVICA