Učesnici protestne šetnje 5. maja tražili su od premijera Igora Lukšića da ponese ostavku. Protestna povorka, pod motom Vrijeme je, krenula je od Univerziteta Crne Gore, a učesnici protesta prošli su pored ,,stubova sistema” – RTCG, Pobjede, Agencije za nacionalnu bezbjednost, Predsjednika države, parlamenta, Centralne banke i tužilaštva. Ispred Vlade su poručili Lukšiću da ne radi u interesu građana, već je prihvatio da štiti nosioce organizovanog kriminala u Crnoj Gori. Protestnu šetnju organizovali su MANS, Unija slobodnih sindikata i Studentska unija. ,,Ako Lukšić ne podnese ostavku, 15. maja organizovaćemo novi protest. Vlast mora da ode da bi Crna Gora krenula naprijed”, kazala je direktorica MANS-a Vanja Ćalović.
Na trećem protestnom skupu okupilo se nešto manje ljudi nego na prethodnom. Režim je, dakako, jedva dočekao i njegove su perjanice poručile da na protestima ima malo ljudi prosto zato što su građani – zadovoljni. Moguće je da, zaslijepljeni vođinom svjetlošću, haos oko sebe ne vide; vjerovatnije je, ipak, da besramno lažu.
Premijer Lukšić je rekao da neće podnijeti ostavku. Prekorio je demonstrante što se ne slažu sa politikom Vlade ,,koja je okrenuta evropskim integracijama i posvećena ekonomskoj stabilizaciji i stvaranju uslova za popravljanje socijalnog stanja”. Bilo bi mu drago i kad bi se izjasnili – ako ova vlada treba da ode – koja treba da dođe i ko treba da je sačinjava.
MANS je nastavio da Vladi odbrojava dane. Kažu da je njihov prvi naredni cilj širenje fronta povezivanje zdravih djelova društva. ,,Poslije dvadeset godina ćutanja, ovo je proces koji mora da traje. On ne može da se završi preko noći. Sve i kada bi Igor Lukšić podnio ostavku, posao ne bi bio urađen jer je svejedno ako na njegovo mjesto sjedne neko drugi korumpiran, povezan sa organizovanim kriminalom. Mirnim otporom treba raditi na promjeni sistema”, kaže za Monitor Vanja Ćalović.
Prema njenim riječima, detalji o širenju fronta otpora režimu znaće se veoma brzo, najvjerovatnije već kad ovaj broj Monitora bude na kioscima.
Da je vrijeme za objedinjavanje svih koji smatraju da se ovaj režim ne može popraviti, ni iznutra niti spolja, i da je hitno potrebno smijeniti ga, smatra i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović.
,,Za tu smjenu je neophodno širom otvoriti vrata svim reformskim energijama i istovremeno čvrsto zatvoriti vrata režimskoj opstrukciji. Drugim riječima – antirežimski dio opozicije, reformski sindikati, nekorumpirani dio civilnog društva i ugledne, javno prepoznate nestranačke ličnosti – to je koalicija za spas Crne Gore.”
Pavlović smatra da je temelj za najširi demokratski front stvoren i očekuje da će novi entitet nastati uskoro.
U Pokretu za promjene ocjenjuju da režim namjerava da izbornom krađom obezbijedi još jedan mandat, kako bi još četiri godine odgodio obračun sa korupcijom i mafijom, još više nas zadužio i kredite pokrao.
,,Naša je dužnost da to ne dozvolimo. Zato smo dužni da kreiramo alternativu koja je sposobna da to spriječi, koja je sposobna da sruši režim, koja može da ga pobijedi u elementarno demokratskoj izbornoj utakmici. Za obezbjeđivanje tih minimalnih demokratskih uslova neophodna nam je jasna podrška Evrope i SAD. Prijetnja izbornim bojkotom je jedno od oružja za obezbjeđivanje takvog ambijenta, i mi to oružje moramo stalno držati pri ruci”, kaže Pavlović.
Uz ponovljene pohvale masovnim građanskim protestima profesor Milan Popović upozorava da je glavni nedostatak ovog pokreta do sada nedostatak povezivanja svih antioligarhijskih aktera u Crnoj Gori, naročito nedostatak povezivanja organizatora – MANS-a, Unije slobodnih sindikata i Studentske unije – sa parlamentarnim i vanparlamentarnim strankama. On, međutim, naglašava da taj nedostatak treba razumjeti.
„Jedna od najtežih posljedica autoritarnih režima, kakav je Đukanovićev, nije samo to što razaraju ekonomiju, politiku, mir, već, naročito kada, kao ovaj, dugo traju, razaraju čitavo društvo, posebno veze između pozitivnih društvenih aktera, onih koji mogu predstavljati alternativu.”
Neke od posljedica razorenog društva, kaže Popović, su nedostatak povjerenja, solidarnosti, kao i pretjerano uzajamno optuživanje, pri čemu se zaboravi na zajedničkog protivnika. On objašnjava da vjekovi i decenije autoritarnog iskustva rade kao gravitacija, što govori o težini stvaranja alternative.
Uz ogradu da nema dovoljno informacija i da sudi na osnovu onoga što se zna u javnosti, profesor Popović ukazuje da bi u buduće izostanak povezanosti antioligarhijskih snaga mogao biti razlog za zabrinutost. „Ukoliko nema dovoljno povezanosti, čak ni najkreativniji performansi, najiskrenija i najpožrtvovanija mladalačka akcija, ne mogu da donesu neophodnu političku promjenu – demokratsku smjenu vlasti”.
Često je najjednostavnije stvari najteže uraditi. Organizatorima protesta ne fali hrabrosti, ali hrabrost nije samo izaći na crtu, već i prihvatiti da potencijalni saborci nijesu idealni. Teško da se nešto može uraditi bez opozicionih partija – takvih kakve jesu. Nadstranačka unija nije nešto što isključuje stranke koje, sa druge strane, moraju pokazati da su spremne da podnesu svoj dio tereta. Bojkot nije cilj, nego sredstvo da se dođe do slobodnih izbora.
Alternativa mora biti cjelina u kojoj za svakoga ima mjesta. Naravno, nakon što se definišu osnovni principi. Neki od njih su neupitno prihvatanje crnogorske državne nezavisnosti, multinacionalne i multikulturne suštine Crne Gore, otvorenost za saradnju sa svim državama u regionu, posvećenost evropskim integracijama i pragmatičan odnos prema NATO. Alternativni pokret je ozbiljna stvar i treba brižljivo razvijati njegovu idejnu osnovu i organizacione kapacitete. Ne treba se bojati ni različitosti ni različitih mišljenja oko puta kojim treba stići do cilja. Važno je da se taj cilj zna i važno je da čitav pokret počiva na snažnom vrijednosnom temelju.
Organizaciono povezivanje antirežimskih činilaca nije samo sebi cilj, u ovom društvu neophodno je zaustaviti haos u ekonomiji, donijeti zakon o oporezivanju ekstraprofita, sprovesti lustraciju, ukinuti monopole, staviti pod kontrolu policiju, javnu i tajnu, onemogućiti da Pobjeda i Javni servis budu Đukanovićevo oruđe protiv neistomišljenika. Sve to ne može bez smjene vlasti.
Kao jedan od prvih koraka na tom putu neophodno je prihvatiti da je, u okviru ovog koncepta, patriotizam – napraviti ustupak drugima.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice