U sjenci spora oko obnove hotela Sveti Stefan i krize u koju je dospio Vladin projekat zakupa elitnog turističkog kompleksa, u tišini prolazi storija propalog i zaboravljenog hotela Kraljičina plaža u Miločeru. Smješten na ulazu u Miločer ovaj mali hotel nestao je sa turističkog tržišta u januaru 2007. kada je u paketu sa hotelima Sveti Stefan i Miločer izdat pod dugoročni zakup singapurskoj hotelskoj kompaniji Aman rizorts.

U svečarskoj atmosferi prilikom potpisivanja ugovora o zakupu, tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić nadahnuto je ocijenio kako će se „vrijeme u turizmu Crne Gore mjeriti prije i poslije Amana” i obećao brzu rekonstrukciju i obnovu sva tri hotela i podizanje nivoa usluge u njima na najveći nivo.

Tada je rečeno kako će novi grad-hotel Sveti Stefan sa Amanovih pet zvjezdica i pod imenom poznatog azijskog hotelijera otvoriti kapije za sezonu 2009, dok će nova Kraljičina plaža, na mjestu stare biti izgrađena polovinom 2010. Prošlo je punih pet godina, hotel Sveti Stefan nije obnovljen a rušenje starog i gradnju novog hotela Kraljičina plaža niko ni ne pominje.

Vrijeme u crnogorskom turizmu zaista se mjeri od i do dolaska Amana, ali u obrnutom smjeru, na ogromnu štetu turističke privrede i najpoznatijeg domaćeg izvoznog brenda, Svetog Stefana i Miločera. Hotel nazvan po istoimenoj poznatoj plaži, oronuo i zapušten, nijemi je svjedok neodgovornog uništavanja vrijednih turističkih resursa Crne Gore.

Umjesto svjetske turističke elite koja se priviđala ministru Neneziću, u devastiranim hotelskim sobama pet godina kasnije stanuju radnici, hotelski personal kompanije Adriatik properties, koja gazduje svetostefanskim hotelima.

Formalni vlasnik hotela je državno preduzeće HTP Miločer. Imovinu Vlade Crne Gore u Miločeru čine i dvije luksuzne kamene vile, restoran Kraljičina stolica i znatan dio miločerskog parka. Vladinom posjedu teritorijalno pripada i mala Kraljičina plaža. Javnosti je manje poznato da je hotel sa pratećim objektima dat u najam za sumu od 150.000 eura godišnje.

Rangiran sa četiri zvjezdice, hotel je raspolagao sa 33 sobe i 2 apartmana čija je cijena u sezoni dostizala 130 eura po osobi na dan. Imao je bazen, saunu i druge sadržaje. Vile su opremljene sa pet apartmana i šest dvokrevetnih soba.

Sva ta imovina, jedinstveni turistički kompleks hotela sa vilama, restoranom, prostranim parkom i plažom, rentiran je za manji iznos od onog koji postiže najobičnija kafana u Budvi. Za 210 metara gole gradske plaže na Svetom Stefanu kompanija Petrosa Statisa, aktuelnog zakupca Svetog Stefana i Miločera, ponudila je prošlog ljeta 120.000 eura na ime godišnje zakupnine.

Direktor HTP Miločer Dragan Miković potvrdio je da je tako mali iznos rente određen tenderskim uslovima ali da su posebnim protokolom sa novim zakupcem, grčkom grupom Restis uspjeli da godišnju rentu povećaju na 300.000 eura. Dogovoreno je takođe, da će ta obaveza, kada se izgradi novi hotel, iznositi pola miliona eura.

Uslove tendera utvrdio je Savjet za privatizaciju na čijem je čelu bio nezaobilazni Nenezić, grobar crnogorskog turizma koji je cijenu namjenski odredio za of-šor kompaniju Adwey Investment koja ima investicione planove za miločerski park i okolinu.

Miković je istakao da su zakupcu predložili da hotel Kraljičina plaža nastavi sa radom pod bilo kojim imenom, jer je bio u dobrom stanju, imali su i potpisane ugovore sa agencijama za narednu sezonu. Direktor kompanije Adriatik, Pjer Baraten, ponudu je odbio uz obrazloženje da ne žele da naruše prepoznatljivi nivo svog brenda, sa izričitim zahtjevom da u roku od mjesec dana vlasnik, HTP Miločer, oslobodi hotel, vile i restoran od svih stvari i opreme, kako je ugovorom bilo definisano.

Kompletna hotelska oprema i namještaj prodati su putem raspisanog tendera dok je dio ustupljen crkvi i humanitarnim organizacijama.

Miković je potvrdio da Restis ne ispunjava preuzete obaveze i kasni sa plaćanjem zakupnine. Dug Restisa prema HTP Miločer iznosi 250 hiljada eura, dok se Budvanskoj rivijeri za najam hotela Miločer i Sveti Stefan duguje 1.3 miliona eura.

Nepoštovanje datih rokova obnove investitor je u početku pravdao sopstvenim finansijskim poteškoćama, da bi par godina kasnije okrivio Vladu i lokalnu upravu u Budvi zbog kašnjenja planske dokumentacije koje je, navodno, blokiralo planirane investicije.

Efekti „najuspješnije privatizacije u turizmu Crne Gore” u Miločeru su takvi da nekada uspješna državna hotelska firma HTP Miločer, čija je vrijedna imovina nerazumno blokirana i isključena iz turističkog prometa, danas jedva preživljava moljakajući sredstva za plate malog broja zaposlenih.

Iako manje poznat, hotel Kraljičina plaža ima zanimljivu istoriju.

Na mjestu sadašnjeg hotela postojao je uređen blok sa tehničkim servisom, garažama i sobama za poslugu za potrebe hotela Miločer, bivšeg ljetnjikovca članova porodice dinastije Karađorđević.

Kada je imovina Karađorđevića, cjelokupno imanje sa hotelom i vilama nacionalizovana, Miločer je zajedno sa Svetim Stefanom organizovan u OOUR Sveti Stefan, koji je dugi niz godina uspješno upravljao ekskluzivnim turističkim kompleksom.

Krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka pokrenut je ambiciozan projekat izgradnje vile za odmor za predsjednički par SFRJ, Josipa Broza Tita i suprugu Jovanku u zaleđu Kraljičine plaže u Miločeru.

Ondašnja savezna vlada kupuje od OOUR-a Sveti Stefan parcelu za te potrebe i postaje vlasnik većeg dijela miločerskog parka sa jasnim granicama od hotela Miločer do naselja Pržno. Raspadom Jugoslavije državna imovina u Miločeru pripala je Crnoj Gori, koja je organizovala posao preko HTP Miločer.

Izgradnji Titove rezidencije prethodila je gradnja pomoćnog hotela Bjelasica, po projektu arhitekte Milana Popovića iz Podgorice, namijenjenog smještaju predsjednikove svite, pripadnika obezbjeđenja i saradnika.

Zanimljiva je i priča o izradi projekta idejnog rješenja za Titovu vilu u jednoj od najljepših morskih uvala na Jadranu. Na tom prostoru okruženom borovom šumom Karađorđevići su sagradili dva teniska terena koji po ocjeni mještana nisu zaostajali za vrhunskim teniskim igralištima u svijetu.

Za izradu projekta rezidencije angažovana je grupa crnogorskih arhitekata koji su se zbog neslaganja podijelili i ponudili dvije različite varijante. Po prvom predlogu vila je predviđena na livadi u produžetku postojeće stare kamene kućice. Međutim, pristupilo se realizaciji drugog projekta koji je zgradu postavio u središte kraljevskih teniskih terena. Postavljanjem temelja nesuđene Titove vile tereni su porušeni zajedno sa kamenom konobom čiju ljepotu pamte starije generacije posjetilaca atraktivne male plaže koja je dobila ime u čast jugoslovenske kraljice Marije Karađorđević.

Izgradnja rezidencije obustavljena je nakon Titove bolesti i smrti. Ostala je ravna betonska ploča koja je poslužila kao scena za izvođenje pozorišnih predstava festivala Grad teatar i kao plato za slijetanje helikoptera sa VIP turistima.

Hotel Bjelasica promijenio je ime u Vila Miločer pod kojim je poslovao dugi niz godina, promijenio niz vlasnika, od gazda Jezde preko Amana do Restisa, da bi na kraju sa imenom Kraljičina plaža završio svoj kratki turistički vijek.

Branka PLAMENAC