Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Samo iz DPS-a ne odlaze

Objavljeno prije

na

Trideset dva člana Socijaldemokratske partije iz Podgorice prošle nedjelje su napustili tu partiju. Nijesu više mogli da izdrže, boli ih, kažu, politika vrha partije prema glavnom gradu i još više odnos prema gradonačelniku dr Miomiru Mugoši. Razočarani SDP-ovci, anonimno su progovorili za Pobjedu: ,,U podgoričkom odboru SDP su ljudi iz Rožaja, Plava, Berana, Bosne… DPS ima kopču sa narodom, sa Podgoričanima”. Pa u istom stilu: „Svakom građaninu trebalo je da je čast što imamo takvog gradonačelnika, kojeg bi poželjeli i najveći evropski gradovi, a koji svojom sposobnošću može da vodi bilo koju državu”.

Preletači ističu ono što svako zna da će se „bez interesa učlaniti u DPS, jer smatraju da se radi o partiji koja je sposobna da vodi državu pravim putem na čelu s a uvaženim gospodinom Milom Đukanovićem”. Čisti idealizam.

Dok prebjezi pozivaju i ostale SDP-ovce da im se pridruže, Đorđe Suhih, šef odborničkog kluba SDP-a, kazao je da u ovoj transakciji nema ništa čudno – ,,jedni odlaze, drugi dolaze”. U DPS samo dolaze. ,,Svakog dana nam se javljaju građani sa namjerom da postanu dio najveće i najuspješnije partije u Crnoj Gori”, kaže portparol DPS-a Časlav Vešović.

Ako ćemo pravo, nije baš najjasnije čemu ovolika gužva. Cijeli SDP je odavno prešao u DPS, samo što još nijesu vratili partijske knjižice.

Kako režim majstorski spaja svjetove, dobra ilustracija je prošlonedjeljna pres konferencija Crnogorske pravoslavne crkve. Rame uz rame sjede dr Novak Kilibarda i Novak Adžić. Crkvena Narodna sloga. Osnivač i prvi predsjednik Narodne stranke Kilibarda imao je toliko transformacija da nikoga i ne čudi što trenutno priča o napadu svetosavlja na crnogorske crkve. Nekadašnji funkcioner LSCG Adžić sada je direktor državnog Zavoda za intelektualnu svojinu, istorija mu dođe kao hobi.

Prebjega je na sve strane. Većina istaknutih funkcionera LSCG polako ali sigurno prešla je na stranu režima.

Jedan od osnivača LSCG Radoslava Rotković prvo je prešao u Građansku partiju, pa pristupio SDP-u. Ostalo je zabilježeno da je član predsjedništva LSCG Miodrag Vlahović početkom 1993. razgovarao sa američkim diplomatom Endrujom Kritonom, deceniju i nešto kasnije Đukanovićev režim postavio ga je za ambasadora Crne Gore u SAD.

O tome da je u nekim slučajevima sve od početka pod kontrolom režima, govori primjer Narodne stranke. Novak Kilibarda, koji je karijeru završio kao šef trgovinske misije Crne Gore u Sarajevu, javno je priznao da mu je stranku osnovala UDBA. Kilibarda sada memoarski svjedoči o burnim ’90-im. U politiku je kaže ušao iz hobija, dok je srbovao bio je u romantičarskoj zabludi, a otkada je politički maturirao najviše se plaši za državnost Crne Gore: ,,Danas smo svjedoci strašnih unitarno-klerikalističkih napada na Crnu Goru iz Srbije”.

Kilibardina desna ruka, potpredsjednik Narodne stranke Predrag Drecun, tokom izborne kampanje Narodne sloge 1996. rado je uzvikivao ,,Vratite pare” i ,,Milo lopove”. Godine su prošle pa je Drecun shvatio đe su pare i postao je izvršni direktor Prve banke. Kilibarda je još ranije precizno skicirao: ,,Drecun nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare”.

Od cijele Narodne stranke sada mandat ima samo Slaviša Guberinić. Zlata vrijedan. Guberinić je protekle nedjelje, po ko zna koji put, dao glas za još jedno ispunjenje želja gradonačelnika Mugoše. Glasovima vladajuće koalicije (DPS-LS-BS), Guberinića i nezavisnog odbornik Bobana Vujačića, Skupština glavnog grada usvojila je dopune statuta kojima će gradonačelnik ubuduće sam odlučivati o prodaji gradskog zemljišta. Šefica kluba odbornika PzP Branka Bošnjak je izjavila da se ovom odlukom potvrđuju gradonačelnikova „sultanska ovlašćenja”.

Nezavisni odbornik Vujačić je inače bio član Nove sve dok prije godinu dana nije glasao za Mugošin reizbor, i to nakon što su i njegove stranačke kolege izašle iz skupštinske sale. Kolege su ga optužile da je uzeo novac i isključile ga iz partije, a on glasa li glasa.

,,Veziru” sa Mareze inače nikad nije bio problem da namakne glasove koji su mu falili. Mugoša je i rodonačelnik prakse da se prebjezima daju ponude koje se ne odbijaju.

Narodna stranka je početkom 2001. napustila koaliciju Da živimo bolje na republičkom nivou, ali je i šest mjeseci kasnije Mugoši pravila kvorum. Odbornik NS Dušanka Ćupić tada je podnijela ostavku na mjesto potpredsjednice SO i predsjednice komisije za dodjelu stanova, a kasnije je od te komisije dobila stan i postala je šef pravne službe u Fondu za građevinsko zemljište.

Početkom 2002. Mugoša je imao pomoć dva odbornika NS da ne bude smijenjen. Odbornik Srpske radikalne stranke, pjesnik Momir Vojvodić, tada je uputio čestitku „najboljem gradonačelniku kojeg pamtim”. A poznato je da Vojvodić pamti sve do cara Lazara. Prebjezi iz NS su tada od opozicionih odbornika optuženi da su od Mugoše dobili po 25.000 njemačkih maraka. Mugoša je tvrdio da su prebjezi „humani ljudi koji vjeruju u Boga i ljude, a i narod i Bog su ovog puta bili na strani pregalaca i pravednika”.

Mugošin pelcer humanosti prenio se i na druge crnogorske opštine. U Andrijevici nakon izbora u maju 2010. odbornik SDP-a Veselin Radenović, otkazao je poslušnost partiji i napravio koalicioni sporazum sa predstavnicima liste Bolja Andrijevica -bolja Crna Gora i na taj način im omogućio da ponovo formiraju lokalnu vlast. Odgovor je uslijedio februara 2011. U novom odborničkom transferu, odbornik PZP-a Uroš Čukić, podnio je ostavku na članstvo u toj partiji, napustio koaliciju Bolja Andrijevica – bolja Crne Gora i potpisao pristupnicu Odborničkom klubu DPS-a.

Medojević je u krivičnoj prijavi protiv Čukića naveo da postoje osnovane sumnje da je on kao nadoknadu za prelazak u redove DPS-a dobio stan i 30.000 eura. Čukić je izjavio da je on prelaskom u DPS napravio demokratski iskorak u cilju prosperiteta Andrijevice: ,,Svako ko uđe u politiku treba da misli svojom glavom, a ne da bude rob partijske diktature”.

U opoziciji su predlagali da bi prelazak odbornika i poslanika u drugu partiju zbog obećane koristi trebalo jasno sankcionisati Krivičnim zakonikom. Međutim, preletači ne krše nijedan crnogorski propis. Ustavni sud je još 2004. godine odlučio da su mandati vlasništvo poslanika, odnosno odbornika, a ne partija.

A da je vlast najbolja i najizdašnija firma u Crnoj Gori ne znaju samo odbornici i poslanici. Brojni borci protiv vlasti iz ’90-ih prešli su na stranu režima koji se ne mijenja preko 20 godina. Ljubiša Stanković nekadašnji predsjednik Saveza reformskih snaga u CG, sada kao ambasador Crne Gore u Londonu piše demantije na BBC-ev negativni članak o crnogorskim vlastima. Ambasadorske fotelje se domogao i Srđan Darmanović, bivši osnivač i predsjednik CEDEM-a. Novinari Srđan Kusovac, Šemsudin Radončić, Darko Šuković i Draško Đuranović sada su najpouzdanija režimska sokolova krila. Regionalni publicitet je dobio transfer Andreja Nikolaidisa iz Monitora u vlast.

Ni biznisa nema bez DPS-a, znaju crnogorski privrednici. Ne treba da čudi što se kum bivšeg predsjednika Momira Bulatovića – Daka Davidović nudi Vladi da spašava urnisana preduzeća po Crnoj Gori.

DPS je, uz pomoć SDP-a i mnogobrojnih prebjega, za 20 godina uspio da ostvari ono što u jednopartijskom sistemu nije pošlo za rukom Savezu komunista – sve drže pod svojom kontrolom. Od gradske čistoće do akademija. Predsjedniku SDP –a Ranku Krivokapiću, podogorički partijski prebjezi mogu biti predskazanje, kakva sudbina čeka poslugu, kad joj istekne rok. Zaslužio je to.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo