Trideset dva člana Socijaldemokratske partije iz Podgorice prošle nedjelje su napustili tu partiju. Nijesu više mogli da izdrže, boli ih, kažu, politika vrha partije prema glavnom gradu i još više odnos prema gradonačelniku dr Miomiru Mugoši. Razočarani SDP-ovci, anonimno su progovorili za Pobjedu: ,,U podgoričkom odboru SDP su ljudi iz Rožaja, Plava, Berana, Bosne… DPS ima kopču sa narodom, sa Podgoričanima”. Pa u istom stilu: „Svakom građaninu trebalo je da je čast što imamo takvog gradonačelnika, kojeg bi poželjeli i najveći evropski gradovi, a koji svojom sposobnošću može da vodi bilo koju državu”.

Preletači ističu ono što svako zna da će se „bez interesa učlaniti u DPS, jer smatraju da se radi o partiji koja je sposobna da vodi državu pravim putem na čelu s a uvaženim gospodinom Milom Đukanovićem”. Čisti idealizam.

Dok prebjezi pozivaju i ostale SDP-ovce da im se pridruže, Đorđe Suhih, šef odborničkog kluba SDP-a, kazao je da u ovoj transakciji nema ništa čudno – ,,jedni odlaze, drugi dolaze”. U DPS samo dolaze. ,,Svakog dana nam se javljaju građani sa namjerom da postanu dio najveće i najuspješnije partije u Crnoj Gori”, kaže portparol DPS-a Časlav Vešović.

Ako ćemo pravo, nije baš najjasnije čemu ovolika gužva. Cijeli SDP je odavno prešao u DPS, samo što još nijesu vratili partijske knjižice.

Kako režim majstorski spaja svjetove, dobra ilustracija je prošlonedjeljna pres konferencija Crnogorske pravoslavne crkve. Rame uz rame sjede dr Novak Kilibarda i Novak Adžić. Crkvena Narodna sloga. Osnivač i prvi predsjednik Narodne stranke Kilibarda imao je toliko transformacija da nikoga i ne čudi što trenutno priča o napadu svetosavlja na crnogorske crkve. Nekadašnji funkcioner LSCG Adžić sada je direktor državnog Zavoda za intelektualnu svojinu, istorija mu dođe kao hobi.

Prebjega je na sve strane. Većina istaknutih funkcionera LSCG polako ali sigurno prešla je na stranu režima.

Jedan od osnivača LSCG Radoslava Rotković prvo je prešao u Građansku partiju, pa pristupio SDP-u. Ostalo je zabilježeno da je član predsjedništva LSCG Miodrag Vlahović početkom 1993. razgovarao sa američkim diplomatom Endrujom Kritonom, deceniju i nešto kasnije Đukanovićev režim postavio ga je za ambasadora Crne Gore u SAD.

O tome da je u nekim slučajevima sve od početka pod kontrolom režima, govori primjer Narodne stranke. Novak Kilibarda, koji je karijeru završio kao šef trgovinske misije Crne Gore u Sarajevu, javno je priznao da mu je stranku osnovala UDBA. Kilibarda sada memoarski svjedoči o burnim ’90-im. U politiku je kaže ušao iz hobija, dok je srbovao bio je u romantičarskoj zabludi, a otkada je politički maturirao najviše se plaši za državnost Crne Gore: ,,Danas smo svjedoci strašnih unitarno-klerikalističkih napada na Crnu Goru iz Srbije”.

Kilibardina desna ruka, potpredsjednik Narodne stranke Predrag Drecun, tokom izborne kampanje Narodne sloge 1996. rado je uzvikivao ,,Vratite pare” i ,,Milo lopove”. Godine su prošle pa je Drecun shvatio đe su pare i postao je izvršni direktor Prve banke. Kilibarda je još ranije precizno skicirao: ,,Drecun nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare”.

Od cijele Narodne stranke sada mandat ima samo Slaviša Guberinić. Zlata vrijedan. Guberinić je protekle nedjelje, po ko zna koji put, dao glas za još jedno ispunjenje želja gradonačelnika Mugoše. Glasovima vladajuće koalicije (DPS-LS-BS), Guberinića i nezavisnog odbornik Bobana Vujačića, Skupština glavnog grada usvojila je dopune statuta kojima će gradonačelnik ubuduće sam odlučivati o prodaji gradskog zemljišta. Šefica kluba odbornika PzP Branka Bošnjak je izjavila da se ovom odlukom potvrđuju gradonačelnikova „sultanska ovlašćenja”.

Nezavisni odbornik Vujačić je inače bio član Nove sve dok prije godinu dana nije glasao za Mugošin reizbor, i to nakon što su i njegove stranačke kolege izašle iz skupštinske sale. Kolege su ga optužile da je uzeo novac i isključile ga iz partije, a on glasa li glasa.

,,Veziru” sa Mareze inače nikad nije bio problem da namakne glasove koji su mu falili. Mugoša je i rodonačelnik prakse da se prebjezima daju ponude koje se ne odbijaju.

Narodna stranka je početkom 2001. napustila koaliciju Da živimo bolje na republičkom nivou, ali je i šest mjeseci kasnije Mugoši pravila kvorum. Odbornik NS Dušanka Ćupić tada je podnijela ostavku na mjesto potpredsjednice SO i predsjednice komisije za dodjelu stanova, a kasnije je od te komisije dobila stan i postala je šef pravne službe u Fondu za građevinsko zemljište.

Početkom 2002. Mugoša je imao pomoć dva odbornika NS da ne bude smijenjen. Odbornik Srpske radikalne stranke, pjesnik Momir Vojvodić, tada je uputio čestitku „najboljem gradonačelniku kojeg pamtim”. A poznato je da Vojvodić pamti sve do cara Lazara. Prebjezi iz NS su tada od opozicionih odbornika optuženi da su od Mugoše dobili po 25.000 njemačkih maraka. Mugoša je tvrdio da su prebjezi „humani ljudi koji vjeruju u Boga i ljude, a i narod i Bog su ovog puta bili na strani pregalaca i pravednika”.

Mugošin pelcer humanosti prenio se i na druge crnogorske opštine. U Andrijevici nakon izbora u maju 2010. odbornik SDP-a Veselin Radenović, otkazao je poslušnost partiji i napravio koalicioni sporazum sa predstavnicima liste Bolja Andrijevica -bolja Crna Gora i na taj način im omogućio da ponovo formiraju lokalnu vlast. Odgovor je uslijedio februara 2011. U novom odborničkom transferu, odbornik PZP-a Uroš Čukić, podnio je ostavku na članstvo u toj partiji, napustio koaliciju Bolja Andrijevica – bolja Crne Gora i potpisao pristupnicu Odborničkom klubu DPS-a.

Medojević je u krivičnoj prijavi protiv Čukića naveo da postoje osnovane sumnje da je on kao nadoknadu za prelazak u redove DPS-a dobio stan i 30.000 eura. Čukić je izjavio da je on prelaskom u DPS napravio demokratski iskorak u cilju prosperiteta Andrijevice: ,,Svako ko uđe u politiku treba da misli svojom glavom, a ne da bude rob partijske diktature”.

U opoziciji su predlagali da bi prelazak odbornika i poslanika u drugu partiju zbog obećane koristi trebalo jasno sankcionisati Krivičnim zakonikom. Međutim, preletači ne krše nijedan crnogorski propis. Ustavni sud je još 2004. godine odlučio da su mandati vlasništvo poslanika, odnosno odbornika, a ne partija.

A da je vlast najbolja i najizdašnija firma u Crnoj Gori ne znaju samo odbornici i poslanici. Brojni borci protiv vlasti iz ’90-ih prešli su na stranu režima koji se ne mijenja preko 20 godina. Ljubiša Stanković nekadašnji predsjednik Saveza reformskih snaga u CG, sada kao ambasador Crne Gore u Londonu piše demantije na BBC-ev negativni članak o crnogorskim vlastima. Ambasadorske fotelje se domogao i Srđan Darmanović, bivši osnivač i predsjednik CEDEM-a. Novinari Srđan Kusovac, Šemsudin Radončić, Darko Šuković i Draško Đuranović sada su najpouzdanija režimska sokolova krila. Regionalni publicitet je dobio transfer Andreja Nikolaidisa iz Monitora u vlast.

Ni biznisa nema bez DPS-a, znaju crnogorski privrednici. Ne treba da čudi što se kum bivšeg predsjednika Momira Bulatovića – Daka Davidović nudi Vladi da spašava urnisana preduzeća po Crnoj Gori.

DPS je, uz pomoć SDP-a i mnogobrojnih prebjega, za 20 godina uspio da ostvari ono što u jednopartijskom sistemu nije pošlo za rukom Savezu komunista – sve drže pod svojom kontrolom. Od gradske čistoće do akademija. Predsjedniku SDP –a Ranku Krivokapiću, podogorički partijski prebjezi mogu biti predskazanje, kakva sudbina čeka poslugu, kad joj istekne rok. Zaslužio je to.

Predrag NIKOLIĆ