U posljednjih dvadeset godina nije se desilo da pelin ostane neprodat kao ove godine, kažu Monitorovi sagovornici koji se bave sakupljanjem, otkupom i preradom bilja. Za pelin koji su otkupljivali po euro, a izvozili ga za 1,40, sada im otkupljivači u Albaniji nude samo 80 centi. Tone bilja su zarobljene u magacinima.
Problemi sa kojima se suočavaju malobrojni, koji se u Crnoj Gori bave ovim poslom, nijesu ovogodišnji.
Slobo Jaredić iz Nikšića sakupljanjem i preradom bilja bavio se dvije decenije, izvozio je ljekovito bilje širom Evrope, Amerike i Australije, prije par godina odustao je.
,,Problem je što nema robe i nema berača. Svi su otišli u gradove. Sirovina je 30 odsto skuplja nego gotov proizvod. Ranije su Albanci dolazili da beru, sada uvoze od nas. Država je uvela namete, plaćali smo 17 doprinosa, kada je ministar bio Milutin Simović”, kaže Jaredić za Monitor.
Poznato je da je pelin, koji raste na potezu od Skadra do Stona, najbolji po ljekovitim svojstvima na svijetu. Crna Gora je do 90-ih, preko dvije firme – Bar bilje i Eksportbilje iz Risna, bila lider u tom poslu u ovom dijelu Evrope. Iz Crne Gore je godišnje izvoženo preko 4.000 tona ljekovitog bilja. Od sakupljanja ljekovitog bilja u Crnoj Gori je, tokom osamdesetih, živjelo ili imalo dodatne prihode nekoliko hiljada porodica. Pored Crne Gore, ove dvije firme su otkupljivale bilje iz Albanije, Hercegovine i Dalmacije.
U vrijeme privatizacija ove dvije profitabilne kompanije su ugašene. Oprema Eksportbilja, jedne od najvećih fabrika te vrste u Evropi, rasprodata je po regionu. Ostala je samo uspomena da tokom 80-ih u Crnoj Gori nije bilo ljekovite biljke koja se nije otkupljivala, prerađivalo se i izvozilo hiljade tona žalfije, lovora, smilja… Pa se sada pominje da je nekada poznata toaletna voda Pino silvestre proizvođena na Žabljaku, gdje se nalazila fabrika eteričnih ulja.
Epilog je da se sada iz Crne Gore izveze tek nešto više od 300 tona ljekovitog bilja.
,,Jeste jedan od problema što više nema ko da bere biljke. To je uvijek bio dodatni posao koji su radila seoska domaćinstva. Sada su nam sela pusta. Došli smo u situaciju kao za grožđe i breskve da uvozimo radnu snagu sa strane. Bere se uglavnom u Lješanskoj nahiji, Malesiji, oko Danilovgrada”, kaže za Monitor Veselin Drašković, vlasnik firme Sage eksport iz Bara.
On kaže da njegova firma otkupljuje od 50 do 80 odsto sirovine iz Crne Gore. Prošle godine izvezli su 200 tona bilja u Albaniju i Tursku. Ove godine tek 50 tona.
Naš sagovornik podsjeća da smo nekada imali Eksportbilje Risan, najveću fabriku te vrste u Evropi, a danas je Albanija preuzela primat i od Skadra do Tirane podignuto je dvadesetak fabrika za preradu bilja. Pored toga susjedi imaju oko 300 hektara pod ljekovitim biljem.
,,Mi smo počeli prije 15 godina. U to vrijeme pričalo se da je to zlatna koka”, kaže Drašković.
Ali umjesto unosnog posla, ubrzo su počeli problemi. Država se nije mnogo okretala na one koji su se time bavili. Za razliku od nas, iza privatnika u Albaniji, koji se bave ovim poslom, stala je država. I dok smo nekad mi uvozili bilje iz Albanije sada se situacija promijenila, pa većina bilja iz Crne Gore završava u Albaniji.
Domaći proizvođači se žale da nijesu konkurentni, jer ne mogu da se takmiče sa velikim proizvođačima iz Albanije – oni Amerikancima, koji su najveći uvoznici lovora, odjednom prodaju 1.000 tona, a naši nude na primjer 50 tona. S druge strane, Albancima je problem izberavanje, a i to što pelin kada se zasadi na plantažama nije istog kvaliteta kao onaj koji raste u prirodi.
Pelin iz naših krajeva završava od Amerike do Australije, a dio se kao prerađen vraća na naše tržište pod markicom velikih firmi Bajer, Loreal…
Jedan od domaćih proizvođača koji posluje sa navedenim svjetskim kompanijama je Ratko Samardžić, koji ima destileriju u Kostajnici kod Kotora. On se već sedam godina bavi otkupom i preradom eteričnih ulja. Kaže da se moglo zaraditi do prije godinu i po.
,,Tada su povećali cijenu lož ulju za 35 odsto. Prije toga imali smo istu cijenu kao škole i bolnice. Istina, imamo povraćaj PDV-a, ali su udarili namet na namet. Pitali smo zašto za nas više ne važi ranije pravilo, ali niko nam nije odgovorio. Ne može, i to je to. Mora, jer je u komercijalne svrhe”, kaže Samardžić za Monitor.
On navodi da je cijena lož ulja kod nas 1,1 euro, dok je u Hrvatskoj oko 70 centi, a u Turskoj 60.
,,Ako mi pogon radi u tri smjene, a potroši od 12 do 15 litara lož ulja za sat, izračunajte koje su to pare. Plaćamo najskuplje lož ulje, a uz to i najskuplju vodu, ne u regionu, nego u svijetu, i onda nikako ne možemo biti konkurentni”, objašnjava Samardžić.
On kao problem navodi i to što od prije godinu dana moraju da prijave svaku isplatu od sto eura da bi državi platili porez od tri odsto. Samardžić, koji ima oko 400 berača, kaže da mu to umnogome komplikuje administraciju i uvećava troškove. Ističe da su vlasti tražile čak i da porez na dobit plaćaju berači.
Oni koji se bave biljem žale se i na tzv. šumsku taksu koja se isplaćuje na izvoz – na šleper bilja sa oko sedam tona plaća se preko 200 eura.
Napominju da sakupljanje bilja ima dugu tradiciju, da je činila i veliki dio prihoda Knjaževine Crne Gore. Tada su se u svijet pored pelina, izvozili buhač, ruj, gorski čaj… Sumnjaju da bi se moglo ponoviti vrijeme od prije 30 godina kada je Crna Gora imala dvije velike kompanije koje su se bavile ovim poslom i bila lider u ovom dijelu Evrope.
Jedan od sagovornika ističe da kada je crnogorska delegacija bila na kongresu u jednoj od velikih zemalja EU, ponudili su im da otvore fabriku za preradu u Crnoj Gori. Evropljani su odgovorili da njima trebaju sirovine, jer već imaju fabrike iz kojih kod nas dolaze višestruko skuplji gotovi proizvodi.
Iako su ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću puna usta organske proizvodnje za sada iz resornog ministarstva stiže malo pomoći. Pored reklamne priče, pomoć se završava na subvencijama kojima se stimuliše organska proizvodnja – za uzgoj ljekovitog bilja 150 eura po hektaru.
Oni koji se bave ovim poslom vjeruju da on ima budućnost, jer je potražnja za kvalitetnim ljekovitim biljem iz Crne Gore konstantna, te da je ljekovito bilje najsigurniji izvozni proizvod Crne Gore. Ističu da se mali zasadi bilja ne isplate, ali da sa, na primjer, na dva ara zemlje i mukotrpnim radom od pet do šest sati tokom pet dana nedjeljno može mjesečno zaraditi plata od 600 do 700 eura. Uostalom, dugo vremena su mnoge porodice i živjele od sakupljanja bilja. Dok nije došlo vrijeme da se može živjeti i od nerada.
Predrag NIKOLIĆ