Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SAKUPLJANJE I PRERADA BILJA U CRNOJ GORI: Pelin gorči zbog države

Objavljeno prije

na

U posljednjih dvadeset godina nije se desilo da pelin ostane neprodat kao ove godine, kažu Monitorovi sagovornici koji se bave sakupljanjem, otkupom i preradom bilja. Za pelin koji su otkupljivali po euro, a izvozili ga za 1,40, sada im otkupljivači u Albaniji nude samo 80 centi. Tone bilja su zarobljene u magacinima.

Problemi sa kojima se suočavaju malobrojni, koji se u Crnoj Gori bave ovim poslom, nijesu ovogodišnji.

Slobo Jaredić iz Nikšića sakupljanjem i preradom bilja bavio se dvije decenije, izvozio je ljekovito bilje širom Evrope, Amerike i Australije, prije par godina odustao je.

,,Problem je što nema robe i nema berača. Svi su otišli u gradove. Sirovina je 30 odsto skuplja nego gotov proizvod. Ranije su Albanci dolazili da beru, sada uvoze od nas. Država je uvela namete, plaćali smo 17 doprinosa, kada je ministar bio Milutin Simović”, kaže Jaredić za Monitor.

Poznato je da je pelin, koji raste na potezu od Skadra do Stona, najbolji po ljekovitim svojstvima na svijetu. Crna Gora je do 90-ih, preko dvije firme – Bar bilje i Eksportbilje iz Risna, bila lider u tom poslu u ovom dijelu Evrope. Iz Crne Gore je godišnje izvoženo preko 4.000 tona ljekovitog bilja. Od sakupljanja ljekovitog bilja u Crnoj Gori je, tokom osamdesetih, živjelo ili imalo dodatne prihode nekoliko hiljada porodica. Pored Crne Gore, ove dvije firme su otkupljivale bilje iz Albanije, Hercegovine i Dalmacije.

U vrijeme privatizacija ove dvije profitabilne kompanije su ugašene. Oprema Eksportbilja, jedne od najvećih fabrika te vrste u Evropi, rasprodata je po regionu. Ostala je samo uspomena da tokom 80-ih u Crnoj Gori nije bilo ljekovite biljke koja se nije otkupljivala, prerađivalo se i izvozilo hiljade tona žalfije, lovora, smilja… Pa se sada pominje da je nekada poznata toaletna voda Pino silvestre proizvođena na Žabljaku, gdje se nalazila fabrika eteričnih ulja.

Epilog je da se sada iz Crne Gore izveze tek nešto više od 300 tona ljekovitog bilja.

,,Jeste jedan od problema što više nema ko da bere biljke. To je uvijek bio dodatni posao koji su radila seoska domaćinstva. Sada su nam sela pusta. Došli smo u situaciju kao za grožđe i breskve da uvozimo radnu snagu sa strane. Bere se uglavnom u Lješanskoj nahiji, Malesiji, oko Danilovgrada”, kaže za Monitor Veselin Drašković, vlasnik firme Sage eksport iz Bara.

On kaže da njegova firma otkupljuje od 50 do 80 odsto sirovine iz Crne Gore. Prošle godine izvezli su 200 tona bilja u Albaniju i Tursku. Ove godine tek 50 tona.

Naš sagovornik podsjeća da smo nekada imali Eksportbilje Risan, najveću fabriku te vrste u Evropi, a danas je Albanija preuzela primat i od Skadra do Tirane podignuto je dvadesetak fabrika za preradu bilja. Pored toga susjedi imaju oko 300 hektara pod ljekovitim biljem.

,,Mi smo počeli prije 15 godina. U to vrijeme pričalo se da je to zlatna koka”, kaže Drašković.

Ali umjesto unosnog posla, ubrzo su počeli problemi. Država se nije mnogo okretala na one koji su se time bavili. Za razliku od nas, iza privatnika u Albaniji, koji se bave ovim poslom, stala je država. I dok smo nekad mi uvozili bilje iz Albanije sada se situacija promijenila, pa većina bilja iz Crne Gore završava u Albaniji.

Domaći proizvođači se žale da nijesu konkurentni, jer ne mogu da se takmiče sa velikim proizvođačima iz Albanije – oni Amerikancima, koji su najveći uvoznici lovora, odjednom prodaju 1.000 tona, a naši nude na primjer 50 tona. S druge strane, Albancima je problem izberavanje, a i to što pelin kada se zasadi na plantažama nije istog kvaliteta kao onaj koji raste u prirodi.

Pelin iz naših krajeva završava od Amerike do Australije, a dio se kao prerađen vraća na naše tržište pod markicom velikih firmi Bajer, Loreal…

Jedan od domaćih proizvođača koji posluje sa navedenim svjetskim kompanijama je Ratko Samardžić, koji ima destileriju u Kostajnici kod Kotora. On se već sedam godina bavi otkupom i preradom eteričnih ulja. Kaže da se moglo zaraditi do prije godinu i po.

,,Tada su povećali cijenu lož ulju za 35 odsto. Prije toga imali smo istu cijenu kao škole i bolnice. Istina, imamo povraćaj PDV-a, ali su udarili namet na namet. Pitali smo zašto za nas više ne važi ranije pravilo, ali niko nam nije odgovorio. Ne može, i to je to. Mora, jer je u komercijalne svrhe”, kaže Samardžić za Monitor.

On navodi da je cijena lož ulja kod nas 1,1 euro, dok je u Hrvatskoj oko 70 centi, a u Turskoj 60.

,,Ako mi pogon radi u tri smjene, a potroši od 12 do 15 litara lož ulja za sat, izračunajte koje su to pare. Plaćamo najskuplje lož ulje, a uz to i najskuplju vodu, ne u regionu, nego u svijetu, i onda nikako ne možemo biti konkurentni”, objašnjava Samardžić.

On kao problem navodi i to što od prije godinu dana moraju da prijave svaku isplatu od sto eura da bi državi platili porez od tri odsto. Samardžić, koji ima oko 400 berača, kaže da mu to umnogome komplikuje administraciju i uvećava troškove. Ističe da su vlasti tražile čak i da porez na dobit plaćaju berači.

Oni koji se bave biljem žale se i na tzv. šumsku taksu koja se isplaćuje na izvoz – na šleper bilja sa oko sedam tona plaća se preko 200 eura.

Napominju da sakupljanje bilja ima dugu tradiciju, da je činila i veliki dio prihoda Knjaževine Crne Gore. Tada su se u svijet pored pelina, izvozili buhač, ruj, gorski čaj… Sumnjaju da bi se moglo ponoviti vrijeme od prije 30 godina kada je Crna Gora imala dvije velike kompanije koje su se bavile ovim poslom i bila lider u ovom dijelu Evrope.

Jedan od sagovornika ističe da kada je crnogorska delegacija bila na kongresu u jednoj od velikih zemalja EU, ponudili su im da otvore fabriku za preradu u Crnoj Gori. Evropljani su odgovorili da njima trebaju sirovine, jer već imaju fabrike iz kojih kod nas dolaze višestruko skuplji gotovi proizvodi.

Iako su ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću puna usta organske proizvodnje za sada iz resornog ministarstva stiže malo pomoći. Pored reklamne priče, pomoć se završava na subvencijama kojima se stimuliše organska proizvodnja – za uzgoj ljekovitog bilja 150 eura po hektaru.

Oni koji se bave ovim poslom vjeruju da on ima budućnost, jer je potražnja za kvalitetnim ljekovitim biljem iz Crne Gore konstantna, te da je ljekovito bilje najsigurniji izvozni proizvod Crne Gore. Ističu da se mali zasadi bilja ne isplate, ali da sa, na primjer, na dva ara zemlje i mukotrpnim radom od pet do šest sati tokom pet dana nedjeljno može mjesečno zaraditi plata od 600 do 700 eura. Uostalom, dugo vremena su mnoge porodice i živjele od sakupljanja bilja. Dok nije došlo vrijeme da se može živjeti i od nerada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo