Izdvojeno
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje

Objavljeno prije
2 mjesecana
Objavio:
Monitor online
Zapostavljanje sopstvenih kapaciteta nije samo uticalo na odbrambene sposobnosti Evrope, već umnogome i na osjećaj jedinstva među zemljama članicama. Ključno pitanje Evrope nije novac već: ima li Evropljana? Evropska rastuća radikalna desnica je trampizam, prilagođen evropskom tlu. Možda i radikalniji od Trampa. Smrtonosan za ujednjenu Evropu različitosti
Vrijeme se ubrzava. Događaji u globalnoj politici se ređaju kao na kaironu večernjeg dnevnika.. Prošle sedmice zahvaljujući televizijskim kamerama koje su ispunile Ovalnu sobu, prisustvuovali smo bučnoj raspravi vrha američke politike i usamljenog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Neugodan susret, više je asocirao na Donald Trampov serijal The Aprentice u kom dijeli savjete i ponižava mlade biznismene željne rada u njegovim firmama nego na sastanak vezan za jednu od najvećih svjetskih kriza posljednjih decenija.
„Javno poniženje kroz koje je prošao bespomoćni Zelenski je zlostavljanje tipično za ljude kao što su Tramp i Vens i nije prvo te vrste. Novina je da se dogodilo pred kamerama. Osim onog Potpiši, pseto Hosnija Mubaraka upućenom Jaseru Arafatu na ceremoniji potpisivanja Sporazuma iz Kaira 1994, kamere nikada nisu zabilježile takvu demonstraciju sile gospodara svijeta, ili onih koji misle da to jesu, prema svojim štićenicima“, pojasnio je scene iz Vašingtona Gideon Levi. Bilo je i grubljih paralela, poput one vezane za Čehoslovačku i 1938.
Nakon ovog sastanka niko ne može da predvidi niti šta nam donose Trampove četiri godine u najvažnijoj fotelji te zemlje.
Tramp je u utorak održao i govor pred Kongresom. U najdužem predsjedničkom govoru ikada pred ovim domom, obrazlagao je svoje i uspjehe svoje administracije uz neizostavne stojeće ovacije republikanaca za sve što je Elon Mask uradio za kresanje troškova u toj zemlji. Nije izostalo ni ponižavanje suparnika.
Mnogi sa ove strane Atlantika su čekali da na red dođe ukrajinska priča. Tramp je pokazao pismo ukrajinskog predsjednika u kojem ovaj izražava spremnost da sjedne za pregovarački sto. „Ukrajina je spremna da dođe za pregovarački sto što je prije moguće kako bi se približila trajnom miru. Niko ne želi mir više od Ukrajinaca“, rekao je Tramp citirajući napisano. Pomenuo je i ozbiljne razgovore sa Rusijom, te njihove snažne signale vezane za mir. Detalja o ovim planovima nije bilo. Zna se: nakon sačekuše u Ovalnoj sobi uslijedilo je obustavljanje vojne pomoći Ukrajini.
Režimski ruski portal Gazeta uvjeren je da Vladimir Putin od mirovnih pregovora ništa ne gubi, a može dobiti dosta. U ovom mediju su uvjereni da je Tramp pristao na sve Putinove uslove. Žele što skoriji sastanak Putina i Trampa. Uz saglasnost Bjelorusije, predložili su Minsk kao mjesto susreta.
„Tramp je Zelenskom rekao istinu u lice i objasnio mu da se igra sa Trećim svjetskim ratom. A to nezahvalno prase dobilo je dobar šamar od vlasnika svinjca. Vojnu pomoć nacističkoj mašini treba zaustaviti”, napisao je Dmitrij Medvedev, Zamjenik predsjednika Savjeta bezbjednosti Rusije.
Nakon pisma Zelenskog Bijela kuća je saopštila da će razmotriti obnavljanje vojne pomoći Ukrajini ako se Zelenski vrati za pregovarački sto. Savjetnik za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće, Majk Volc rekao je da je imao dobar telefonski razgovor sa Kijevom o lokaciji i sadržaju narednog kruga pregovora koji bi trebali da se dese uskoro.
Zelenski je na mreži X izložio i put ka mirovnom sporazumu. On bi mogao da počne oslobađanjem zatvorenika i zaustavljanjem napada iz vazduha i mora, ako Rusija učini isto. „Niko ne želi mir više od Ukrajinaca. Moj tim i ja smo spremni da radimo pod snažnim vođstvom predsednika Trampa kako bismo postigli mir koji traje“, kazao je.
Novi momenti o razgovorima Vašingtona i Kijeva unijeli su malo nemira i u Moskvu. Nepredvidivi biznismen očigledno zna kako da bude pod svijetlom reflektora i podgrijava dramu.
Potezi nove američke administracije stavljaju veliki pritisak na evropske saveznike koji su javno podržali Zelenskog nakon sukoba u Ovalnoj sobi. Evropski lideri su u nedjelju žurili da spasu što se spasiti može. Britanija i Francuska formirale su koaliciju voljnih, kako bi razvile plan za okončanje rata u Ukrajini.
Evropu posebno brinu najave povećanja tarifa. Ekonomista Janis Varufakis upozorava lidere Evrope, na zamke: „Pretpostavljaju da će Tramp nastaviti da pjenuša dok stvarnost ne pokaže neutemeljenost njegovog shvatanja ekonomije. Ali izgleda da im je nešto promaklo: Trampova fiksacija na carine samo je dio globalnog ekonomskog plana koji je sasvim solidan – mada riskantan“. Varufakis dalje pojašnjava eventualnu strategiju američkog predsjednika: „Carine su samo prva faza njegovog ekonomskog masterplana. Pošto je nametnuo visoke carine kao novu normalnost, dok strani novac nastavlja da se akumulira u Americi, Tramp može čekati pravi trenutak dok ga prijatelji i neprijatelji u Evropi i Aziji mole da pristane na razgovor. Onda počinje druga faza: veliki pregovori“. Tu se može povući paralela sa pričom pomoći Ukrajini.
Evropljani su prinuđeni da razmišljaju i o svojoj bezbjednosti. U utorak su konzervativci i socijaldemokrate u Njemačkoj objavili predloge za osnivanje fonda od 500 milijardi eura za povećanje odbrambenih izdvajanja. Predsjednica EK Ursula fon der Lajen izložila je prijedloge za mobilizaciju do 800 milijardi eura za odbrambenu potrošnju EU.
Poljski premijer Donald Tusk je rekao da će i njegova vlada morati da donese vanredne odluke. „Odluka o obustavi američke pomoći Ukrajini je saopštena, i možda će početi da se ukidaju sankcije Rusiji. Nemamo razloga da mislimo da su ovo samo riječi“, rekao je Tusk. On je, posebno, ukazao na paradoks cijele drame: 500 miliona Evropljana traži zaštitu od 300 miliona Amerikanaca, od 140 miliona Rusa. Tusk smatra da Evropa treba da računa na sopstvene snage. Po njegovoj ocjeni broj profesionalnih vojnika Evrope i Ukrajine zajedno je 2,6 miliona, SAD 1,3 miliona, Kine 2 miliona, a Rusije 1,1 milion. Uporedio je i ostale parametre i zaključio da sve ukazuje na to da Evropa nije slaba ni ekonomski ni u ljudstvu, ali joj nedostaje uvjerenje u sopstvenu snagu.
Analitičari iz Breugel think-tanka naglašavaju da su evropske snage brojne, ali da je njihova efikasnost ograničena nedostatkom jedinstvene komande. NATO funkcioniše pod pretpostavkom da je Vrhovni saveznički komandant Evrope (SACEUR) visokorangirani američki general – ali to može funkcionisati samo ako SAD preuzmu lidersku ulogu i obezbijede strateške kapacitete.
Evropa je i tu pred izborom: ili značajno povećati broj vojnika kako bi nadoknadila fragmentiranost nacionalnih vojski, ili pronaći načine za brzo poboljšanje vojne koordinacije. Neuspjeh u koordinaciji znači znatno veće troškove, a pojedinačni napori vjerovatno ne bi bili dovoljni u slučaju ratnog scenarija.
Žan-Noel Baro francuski ministar spoljnih poslova rekao je ovih dana da je došlo vrijeme da Evropa prekine svoju zavisnost od američkog naoružanja. „Mi Evropljani sada imamo izbor koji nam je nametnut: napor i sloboda, ili udobnost i ropstvo“, rekao je. Francuski predsjednik Emanuel Makron obratio se naciji u srijedu veče riječima: „Nisu samo ljudi Ukrajine ti koji se bore za svoju slobodu. Takođe, naša sigurnost je ugrožena. Ako neka zemlja može da napadne svog susjeda u Evropi i da prođe nekažnjeno… mir više ne može biti garantovan na našem kontinentu. Put do mira ne može se postići napuštanjem Ukrajine“.
EK je predložila da se ukinu EU pravila po kojima su budžeti za odbranu zemalja članica ograničeni. „Ovo je trenutak za Evropu. I mi smo spremni da preduzmemo sledeći korak”, rekla je Lajenova.
Probudile su se još neke evropske zemlje. Iako više nije dio EU, Velika Britanija je odigrala proaktivnu ulogu. Premijer Kir Starmer je među prvima ugostio ukrajinskog predsjednika. Zelenski je tom prilikom posjetio i kralja Džordža. Mnogi su u ovom vidjeli simboličan gest Britanaca, jer je nekoliko dana ranije Starmer uručio veoma rijetku pozivnicu britanske krune za posjetu američkom predsjedniku. Analitičari u ovoj posjeti, ali i u vojnoj pomoći Birtanije, vide pejzaže neke drugačije Evrope u kojoj ta ostrvska zemlja nije kao ranije bliža SAD-u nego kontinentu kom pripada.
Oglasio se i mađarski premijer Viktor Orban koji nije bio na prethodnom sastanku evropskih lidera. Prije briselskog sastanka vidio se sa francuskim predsjednikom kako bi razgovarali o Ukrajini. On vidi veće šanse za pronalaženje načina za saradnju u vezi sa zajedničkom bezbjednošću EU nego oko Ukrajine. Zanimljivo, njegovo angažovanje došlo je par dana nakon što je telefonski razgovarao sa Trampom, kako je rekao, o – svemu.
U novom razvoju događaja interesantan je za Evropu i pristup Turske. Predsjednik Redžep Tajip Erdogan javno se suprotstavio stavu SAD-a o upravljanju sukobom u Ukrajini i istakao da se pravedan i trajan mir može postići samo kroz jednaku i fer zastupljenost obje strane u sukobu. Erdogan je istovremeno poručio evropskim prestonicama da bi iskreni pregovori o punopravnom članstvu Turske u EU, omogućilo izlaz Evropi iz nevolja.
Evropljani razmišljaju i o krpljenju rupe koja bi nastala američkim povlačenjem iz evropskog sukoba. Cifre koje smo čuli iz Trampovih usta su basnoslovne, ali i izmišljene. Dok govori o preko 300 milijardi koje je njegova zemlja dala Ukrajini, zvanični podaci pokazuju oko pola te sume. Kongres je odobrio 174,2 milijarde dolara za Ukrajinu od 2022. godine, uključujući humanitarnu i finansijsku pomoć.. Bez obzira, Evropi treba mnogo da nadomjesti gubitak američkih sredstava. Vidi se to ovih dana i po fondovima pomoći koji se polako gase ili stavljaju na stand-by.
Mnogi ipak vjeruju da bi Evropa mogla u relativno brzom roku da popuni tu prazninu. Pod uslovom da postoji politička volja da se to uradi, rekli su iz Međunarodnog instituta za strateške studije za Politico.
Nije sve u parama. Zapostavljanje sopstvenih kapaciteta nije samo uticalo na odbrambene sposobnosti Evrope, već umnogome i na osjećaj jedinstva među zemljama članicama. Prisjetili su se ovih dana brojni komentatori rečenice koja se povezuje sa Henri Kisindžerom: „Koga da pozovem ako želim da porazgovaram sa Evropom?“. Evropa danas živi u America First eri. Alarmi su počeli da se pale još u vrijeme tamošnje predsjedničke kampanje. Podrška AfD od strane američke administracije i njihovo proglašavanje snažnih izbornih uspjeha evropske desnice velikim danom za Njemačku znakoviti su svima koji žele da vide. Podrška sličnim strukturama širom Evrope će se desiti na budućim izborima. Francuska i Marin Le Pen su vjerovatno već u američkoj agendi.
Kad se sumira, ključno pitanje Evrope je: ima li Evropljana? Evropska rastuća radikalna desnica je trampizam, prilagođen evropskom tlu. Možda i radikalniji od Trampa. Smrtonosan za ujednjenu Evropu različitosti.
Čuvena je ona izreka, kad bi napadnute zemlje odmah kapitulirale pred naletom agresora – rata nikada ne bi bilo. Tramp gura svijet u izbor: mir u zamjenu za ozakonjenje otimačine tuđe teritorije. Veliko je pitanje, je li kadra Evropa da se izbori za alternativu: Mir i pravda.
Može li Evropa?
Dok se ovaj broj Monitora šalje u štampu u Briselu je u toku novi skup evropskih lidera. Pitanja je mnogo, različitih odgovora još više. Za sada je primjetan kakav takav korak naprijed jer sastanku prisustvuju i oni kojih nije bilo prije nekoliko dana u Londonu. Osim par baltičkih zemalja koje nijesu bile prisutne, ali su pozitivno gledale na okupljanje, sada su tu i Viktor Orban i predstavnik Slovačke Roberto Fico koji su najslabije karike jedinstva ove skupine.
Na samitu će se razgovarati o planu ReArm Europe od 800 milijardi eura za jačanje evropske odbrambene industrije, povećanje vojnih kapaciteta i hitnu vojnu podršku Ukrajini.
Među prvima na sastanak je stigao ukrajinski predsjednik u pratnji predsjednika Evropskog savjeta Antonija Koste i predsjednice EK Ursule fon der Lajen. Dok je Kosta istakao da Ukrajinu vidi kao buduću članicu EU, Lajenova je skup okarakterisala kao prelomni trenutak i za Ukrajinu i za Evropu. „Sjajno je što nijesmo sami,“ prokomentarisao je Zelenski.
Ako je suditi po onome što se dešavalo na više sastanaka evropskih lidera uoči ovog briselskog okupljanja, čini se da je većina zemalja na istom fonu. Najdalje je otišao Makron koji je u svom obraćanju u srijedu veče rekao da je odlučio da otvori stratešku debatu o zaštiti saveznika na evropskom kontinentu kroz francusko nuklearno odvraćanje. Naravno, upotreba nuklearnog oružja Francuske ostala bi isključivo u rukama francuskog predsjednika. „O budućnosti Evrope ne treba da se odlučuje u Vašingtonu ili Moskvi, i da, prijetnja sa istoka se vraća“, rekao je on. Portparol Kremlja je ubrzo nakon obraćanja iskomentarisao da ima osjećaj da Francuska želi da se rat nastavi.
Makronov potez dolazi kao odgovor na inicijativu njemačkog izbornog pobjednika Fridriha Merca, koji je nedavno pozvao na raspravu o nuklearnoj podjeli sa Francuskom. Iako još nije njemački kancelar, danas je u Briselu.
Predsjednica EP Roberta Metsola izjavila je da je već bilo krajnje vrijeme da evropski lideri konačno pokažu djelima, a ne samo riječima, svoju podršku Ukrajini. „Ovo je nešto što tražimo već dugo – da EU, Evropa, pokaže da može da stane na svoje noge. To je, u suštini, ono što naši građani od nas traže.“, rekla je Metsola.
Poruke ovih, ali i drugih lidera su čini se jasne. Evropa se nada drugačijem aranžmanu sa SAD-om, ali proces osamostaljenja od njihovih struktura mora da se desi. Što prije. Slične poruke o jedinstvu i osamostaljenju poslali su prije samita i norveški, estonski, irski premijer i mnogi drugi koji su se uputili ka Briselu.
Dok se očekuje unisona odluka vezana za odbranu i naoružavanje Evrope, ostaje nejasno da li će tekst o Ukrajini biti odobren od strane svih 27 lidera. Naravno, to je prije svega zbog prijetnje vetom od strane Orbana, koji je zadržao prijateljske veze s Kremljom i podržao Trampov pristup Ukrajini. U pismu predsjedniku ES Antoniju Kosti ove subote, Orban je naveo da postoje strateške razlike oko pitanja Ukrajine koje se ne mogu prevazići.
Tu je i slovački premijer Robert Fico, koji je takođe odbio vojnu pomoć Ukrajini. Ponovio je da želi da se u zaključke samita uključi pomen o ponovnom otvaranju tranzita ruskog gasa kroz Ukrajinu – što je bila glavna energetska ruta za Slovačku, koju je Kijev ove godine obustavio. „Ako to bude uključeno, naravno da nemamo razloga da blokiramo zaključke“, rekao je Fico prije odlaska na samit. On je odranije insistirao da Ukrajina treba da pristane na hitan prekid vatre i da ne postavlja uslove da bude dio šireg mirovnog sporazuma. Takođe je rekao da slovački predstavnici neće učestvovati na sastanku u Parizu naredne sedmice, jer ne želi da Slovačka bude dio bilo kakvih razgovora o širenju francuskog nuklearnog odvraćanja.
Dragan LUČIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
DRŽAVA PREUZELA BJELOPOLJSKU FABRIKU LENKA: Zatvoren krug borbe za imovinu
-
OSKARI 2025 – NAJPRESTIŽNIJE NAGRADE FILMSKE INDUSTRIJE: Trijumf nezavisnog filma
-
Dani u lice sasuti
-
STANKO ROGANOVIĆ: OTUĐIVANJE KULTURNIH DRAGOCJENOSTI IZ CRNE GORE (XIV): Zbirka oružja prijestolonasljednika Danila
-
Privatno i javno
-
Deportacije
FOKUS
PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije
3 danana
25 Aprila, 2025
Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ
Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji, u oblasti turizma i razvoja nekretnina.
Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.
Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.
To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.
Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).
Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.
Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.
Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?
Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.
Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.
Sporazum predviđa i da će svi poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.
Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su, pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.
ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.
Dakle, Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.
Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.
„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.
Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“
Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.
„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.
„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.
Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.
Koalicija organizacija civilnog društva iz Crne Gore obratila se Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.
„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.
Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.
Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.
Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

Objavljeno prije
3 danana
25 Aprila, 2025
“Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou” kazao je Porfirije prilikom sureta sa Vladimirom Putinom. Uz želju da “budemo blizu u tom ruskom okruženju”. Irinej je dodao ispravku da je “rusko okruženje” zapravo “ruski svet” a Porfirije potvrdio “da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu”. U Crnoj Gori, nije bilo reakcija zvaničnika na patrijarhov tretman Crne Gore kao provizorijuma
Tokom višednevne posjeti Moskvi patrijarh SPC Porfirije se na uskršnji utorak sastao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. U pratnji srbijanskog patrijarha bio je mitropolit bački Irinej dok je sa ruske strane bio patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril i mitropolit volokolamski (ujedno predsjednik Odjeljenja za spoljne crkvene odnose) Antonije. Saopštenje su dali i SPC i pres služba ruskog predsednika.
Zanimljivo, srbijanska delegacija nije primljena u jednoj od velelepnih dvorana Kremlja gdje se inače primaju gosti visokog ranga. Uvedena je u malenu (za kremaljske uslove) sobu čiju najveću površinu ispunjava veliki okrugli sto. Na jednoj strani je sjedio ruski autokrata vidno odvojen od četvorice jerarha iza kojih su stajali kamermani i tonci da ovjekovječe podaničko poklonjenje gostiju iz Srbije. Transkripti dijela razgovora objavljeni su na portalu Kremlja i njegove Moskovske patrijaršije.
Putin je čestitao srbijanskom patrijarhu praznik “svijetlog Vaskrsenja” ali bez “Hristos voskrese” i pohvalio posebni karakter rusko-srpskih odnosa. Napomenuo je: “Očekujemo, 9. maja predsjednika Srbije u Moskvi na svečanostima posvećenim Pobjedi u Velikom otadžbinskom ratu”. Tako Rusija zove dio Drugog svjetskog rata u kome je od saveznika nacističke Njemačke postala njihov protivnik jer je Hitler prekršio dogovor. Putin je stavio do znanja da prati situaciju na Balkanu koja “nije jednostavna” i da zna za Porfirijeve “napore u jačanju pozicije Srbije, uključujući i značaj Svesrpskog Sabora, koji ste održali”. Time je priznao Porfirija kao službenika srbijanske vlasti predvođene Aleksandrom Vučićem.
Patrijarh Porfirije je takođe čestitao Uskrs Putinu i zahvalio se na prijemu. “ Želeo bih da Vam se zahvalim za sve što činite na nivou vrednosti. Jer vrednosni temelj – bez vrednosti, bez ideologije – ne ideologije, kao što bi rekli, psihološki, već u suštini – nemoguće je živeti”, kazao je. Onda se u hvaljenju bratskih odnosa dva naroda pozvao na pokojnog patrijarha Irineja (Gavrilovića) u čijem citiranju mu je pomogao Irinej bački rekavši da “naša mala (srpska) lađa, ploveći po uzburkanom moru, uvek mora biti vezana za veliki ruski brod”. Onda je Porfirije citirao jerusalimskog patrijarha Teofila (kog koga je bio dvije sedmice ranije u gostima) i koji mu je navodno rekao: “Mi pravoslavni imamo jedan adut. ‘Pitao sam: koji’? ‘Vladimir Putin – rekao mi je”, prenio je Porfirije. I zaključio: . “Te reči govore sve”.
Onda je nastavio slavospjev ruskom diktatoru. “Zahvaljujem se za podršku i stav vezano za Kosovo i Republiku Srpsku, i naravno, Crnu Goru – tamo je naš narod, naša crkva. Molimo Vas da ostanete na tom stavu i učinite sve što je moguće” zavapio je srbijanski patrijarh prije nego je krenuo u novu odu ruskom vladaru. “Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou” nastavio je Porfirije uz želju da “budemo blizu u tom ruskom okruženju”. Irinej je dodao ispravku da je “rusko okruženje” zapravo “ruski svet” na šta je Porfirije potvrdno rekao “da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu”. Time je direktno potvrdio jednakost dva pojma i etnofiletistički stav srpske i ruske crkve koji je osuđen kao jeres na saboru u Carigradu 1872. godine.
Nakon ovog Porfirije se okrenuo protiv studenata u Srbiji rekavši da “i kod nas ovih dana imamo revoluciju. Kako se zove?” na šta “prevodilac” Irinej uskače “obojena”. Porfirije slavodobitno ponavlja “obojena revolucija, Vi to znate” obraćajući se Putinu čija administracija je i napravila tu kovanicu i koja nema ni trunke milosti za one koji kritikuju državnu korupciju i kriminal. “Nadam se da ćemo to iskušenje pobediti… znamo i osećamo da centri moći žele da sa Zapada razbijaju identitet srpskog naroda i kulturu” nastavio je Porfirije umiljavanje. Završio je sa željom da Putinu “Bog da snage, mudrosti”. I uz uvjeravanje da su “naše molitve uvek sa Vama”.
Putin je uzvratio da se crkva “uopšte bavi identitetom”, kod njih je to RPC.” Patrijarh Kiril ulaže mnogo napora da bi ojačao naše tradicionalne vrednosti, naša duhovna načela” objasnio je Putin. Patrijarh Kiril je, na osnovu kratko otvorenih arhiva KGB-a po raspadu Sovjetskog Saveza, još kao mladi sveštenik postao doušnik i ubrzo i agent KGB-a (pod kodnim imenom Mihailov). Kasnije je kao mitropolit volokolamski i vanjski ministar RPC-a dobio od prethodne Jeljcinovske administracije izuzeće od akciza i carina na alkohol i cigarete kako bi se “pomoglo crkvi”. Kiril je rukovodio uvozom i prepredajom duvana i alkohola i kao mitropolit je samo u doba predsjednika Jeljcina, po nekim izvještajima tadašnje opozicione štampe, napravio obrt od preko 14 milijardi dolara. Poznat je po luksuznom životu i basnoslovnom bogatstvu (jahte, automobili, ljetnjikovci skupocjeni satovi) o čemu je kratko pisala i putinovska štampa 2012. godine kada se usudio prozvati Kremlj za netransparentnost u društvu.
Kiril je na sastanku kod Putina ponovio: “Ono što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa moralnošću na Zapadu – reći ću glasno, nema šta da se stidim – to je sve demonsko”. Na to je Porfirije odgovorio potvrdno.
Porfirijev sastanak sa Putinom je naišao na loše i osuđujuće komentare u dijelu opozicione štampe i nezavisnih medija u Srbiji. Čak je i jedan svetosavski teološki portal (teologija.net) Porfirijeve riječi u Kremlju nazvao “sramotom”. Neki oponirajući krugovi u SPC-u su neformalno optužili patrijarha da je SPC podredio Rusiji i njenim obavještajnim službama, u političkom i svakom drugom smislu, i da SPC više nije autokefalna crkva, sem formalno.
U Crnoj Gori, makar od zvaničnika do sada nije bilo reakcija na patrijarhovo, u sred Moskve, otvaranje “crnogorskog pitanja” u kome je Crna Gora suštinski kao država proglašena provizorijumom.
Iako crnogorski mitropolit Joanikije (koji se zvanično zove crnogorsko-primorski, kao da primorje nije u Crnoj Gori) nije bio u Moskvi, po njegovim izjavama tokom uskršnjih praznika se može vidjeti da nema nikakvog neslaganja između njega i SPC delegacije u Kremlju. On je iskoristio najradosniji hrišćanski praznik da opet pokrene teme podjela, posebno vraćanje kapele srbijanskog kralja Aleksandra Karađorđevića na vrh Lovćena pod vidom ispunjavanja Njegoševog amaneta.
Joanikije se osvrnuo i na “svakodnevno užasavajuće i apokaliptične ratne prizore na području Ukrajine i Palestine”. On je zatražio od Boga da blagoslovi “one koji su pomenuti dijalog započeli…da uspostave pravedni i trajni mir u Ukrajini i Palestini”. Međutim, za Joanikija, da bi se mir desio “treba odmah da prestane nasilje nad sveštenstvom, otimanje hramova, skrnavljenje svetinja i ugrožavanje vjerskih prava i sloboda koje sadašnja vlast u Ukrajini vrši nad kanonskom Ukrajinskom Pravoslavnom Crkvom (UPC)”. Kod Joanikija nema nijedne osude ruske agresije, koju je upravo ta ista UPC osudila bezbroj puta i pozvala na odbranu zemlje. Joanikije je nijem i na rušenje preko 400 pravoslavnih hramova od kojih većina pripada UPC-a. UPC je odvojila od Moskovske patrijaršije dok je jedan dio njenog sveštenstva stupio u otvorenu kolaboraciju sa ruskim agresorom zbog čega je Ukrajina pokrenula krivične istrage zbog špijunaže i saradnje s okupatorom. Ovako krivično procesuiranje javnih KGB-ovaca u mantiji za Joanikija predstavlja “sramotu za cio prosvećeni svijet i posebno za Evropu”.
Dok je Porfirije bio u Moskvi, crnogorski mitropolit se na uskšnji utorak našao na skupu u Doljanima bilizu Podgorice i u društvu šefa parlamenta Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora Nebojše Rodića. Iz Mitropolije su naveli da je tamo “obilježena i osamdesetogodišnjica proboja jasenovačkih logoraša” i da je Joanikije u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „nakon liturgije osveštao jasenovački krst”. Tzv. Jasenovački krst je „po blagoslovu episkopa pakračko-slavonskoga g. Jovana nedavno poklonjen doljanskome hramu”. Navodno su daske za krst dobijene „direktno iz Jasenovca od krovne konstrukcije nekadašnjeg logora – stratišta”. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju da ponovo veliča nacističkog ratnog zločinca i koljača Pavla Đurišića. Đurišić je navodno ubijen u Jasenovcu sa nekoliko komandanata nakon pokušaja da izigra dogovor s njegovim dotadašnjim saveznicima ustašama i nakon otkazivanja poslušnosti Draži Mihailoviću. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako” objasnio je Joanikije. “Zar nije i onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini” zapitao je mitropolit. “Zar i on nije iz Crne Gore i zar nije sa njim mnogo Crnogoraca postradalo u Jasenovcu” zaključio je Joanikije ne trepnuvši.
Da su Porfirije i Joanikije živjeli u Hristovo doba i da su morali birati između Hrista s jedne i patriotskih prvosveštenika Ane i Kajafe i rimske sile upravitelja Pontija Pilata s druge strane, imali bi lak izbor.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
INTERVJU
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija

Objavljeno prije
3 danana
25 Aprila, 2025
Nije pitanje napada PES-ovog bota na mene, nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili nakon promjene vlasti. Potvrda toga je i to da su se ubrzo desile i uvrede supruzi premijera i poslanici Jevrosimi Pejović. Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju
MONITOR: Nakon vaših snažnih kritika sporazuma sa Emiratima, na Fejsbuk stranici koja se povezuje sa PES-om, objavljena je fotografija koja aludira na prljavu kampanju koja je vođena protiv vas u “Informeru” 2014. godine. Kako ste to doživjeli?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da je PES ovim otvorio Pandorinu kutiju metoda kojima se koristio prethodni režim. I nije pitanje, kao što sam i ukazala čim se to desilo, napada njihovog bota na mene, nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili nakon promjene vlasti.
Potvrda toga da sam u pravu pokazuje da se odmah nakon toga dešavaju i uvrede supruzi premijera i poslanici Jevrosimi Pejović. Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju. Na meti su prethodno bile Draginja Vuksanović, Vesna Bratić, urednica Mportala Danica Nikolić.. Ako sam zaboravila neko ime, čitaoci će se sjetiti…
Poenta je upravo u tome da to nijesu osobe koje imaju jedno političko mišljenje ili jedno mišljenje o određenoj stvari, nego da je svako ko je u bilo kom trenutku imao drugačije mišljenje, bez obzira na političke razlike, morao da prođe kroz tu vrstu napada.
Kad se dešavalo osobi “sa jedne strane”, oni s druge strane su navijali. Pa se onda dešavalo osobi sa druge strane, prvi su navijali. Tako smo došli u situaciju gdje je to nasilje postaje normalno.
Mi smo sa tim uspjeli kao društvo da se nekoliko puta izborimo, da to zaustavimo kad je bilo mnogo teže, kad je vladao DPS. Evo su te metode ponovo izvirile svoju ružnu glavu. Ponovo se to dešava. Zato mi kao društvo moramo snažno da reagujemo sada, ne samo sada kada mene prozivaju, nego da reagujemo na svaki slučaj. Oni će se jasno još dešavati , jer je Pandorina kutija otvorena. To je ono što je najviše razočaravajuće u ovo slučaju. Napad na mene, s druge strane, samo pokazuje nedostatak argumenata.
MONITOR: Sporazumi su ove sedmice usvojeni u parlamentu, uprkos snažnim kritikama MANS-a, i velikog dijela civilnog sektora.
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To potvrđuje tužnu istinu sa kojom smo morali da se suočimo više puta nakon avgusta 2020. Bez obzira na to koliko puta mi promijenimo vlast, i dalje se suočavamo sa istim konceptima razvoja ove države, istim odnosom prema civilnom sektoru, istim odnosom prema kritičarima i istim mehanizmima da se izgura ono što oni koji su na vlasti smatraju da treba uraditi.
Razlika je samo u tome što je DPS bio vještiji u načinu na koji su sprovodili svoje naume. Za razliku od ovih, oni bi, recimo, održali javne rasprave, formalno se pokrili nekakvim strategijama i dokumentima koje su pisali neki klimači glava, koji su u njih ucrtavali i upisivali ono što im je naređeno iz vrha vlasti.
Sada imamo na djelu jednu vrstu diletantizma, ljudi koji ne mogu da ispoštuju ni elementarne procedure, nego idu na paf-paf pristup. Koji potpuno ogoljava suštinu onoga što je njihov motiv, a to je da se o ovoj temi što manje priča, da se o njoj što manje zna.
DPS se trudio da iskrivi činjenice, da iskrivi realnost do nivoa da se ljudi pitaju- čekaj, ko je ovdje uopšte u pravu. Ovi se i ne trude. Oni pokušavaju da to izboksuju preko noći, zato što je jedan čovjek odlučio da je to odlično.
DPS je pokušavao da nas ubijedi da su to odlučile institucije. Mi smo znali da su te institucije pod kontrolom jednog čovjeka i da je to njegova odluka, ali smo morali svaki put to iznova da dokazujemo.
Šta nam je još pokazao ovakav odnos vlasti prema ovako važnome pitanju kao što su sporazumi sa UAE? Da je otpor takvoj odluci vlasti dolazio sa toliko različitih adresa kada su građani u pitanju, koji imaju potpuno različita politička uvjerenja i koji se po vrlo malo tema mogu složiti kada je u pitanju crnogorska društvena stvarnost. Ali su se složili oko toga da je bilo dosta sa krčmljenjem ovoga što nam je ostalo. Ovaj put su otpor pružili i oni koji su decenijama ćutali i podržavali prethodnu vlast. Koji su i tada bili protiv betoniranja, ali tada to nisu smjeli da kažu. E to je ta jedna jedina vrijednost koju političari nijesu uspjeli da unište nakon smjene vlasti iz 2020. godine. Što se ljudi osjećaju slobodnije da kažu sa čim se ne slažu. Oni koji to nijesu smjeli da kažu u vreme DPS-a, smiju da kažu danas. Mi svi treba da budemo srećni zbog toga što sve više nas smije da brani ono što je ostalo, jer samo tako možemo da ih odbranimo od ovoliko gladnih usta koja dolaze iz svih političkih partija.
MONITOR: Već ste kritikovali sporazume. Šta je najspornije u njima?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To što suspenduju ustav i crnogorske zakone, fokusiraju se na ostvarivanje interesa već izabranog investitora, ukidaju čak i konkurenciju za najvrjednije blago Crne Gore i naravno, evo sada čujemo, koče proces evropskih integracija.
Ne mogu i arapske i evropske integracije. To su im poručili poslanici Evropskog parlamenta. Taj šamar je došao brzo. Samo dan nakon usvajanja sporazuma. Pravili smo ovoliku buku da informišemo naše građane i pokušamo da do poslanika dopremo argumentima. Ako nismo doprli do poslanika, doprli smo do građana i do Evropske unije.
MONITOR: Više inicijativa je bila poslata Briselu u susret usvajanju ovih dokumenata u parlamentu. Je li ovo odgovor, ili bi mogli dobiti neki formalniji?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Ovo je početak odgovora.
Kada su se te inicijative podnosile, pa i kad su ih pojedini poslanici podnosili, sprdali su se sa njima. Kada je predsjednik to uradio, govorili su da to nije potrebno. Evo sada vidimo koliko nije potrebno, pa je Evropski parlament stao da brani našu Veliku plažu od naše vlasti i da brani naše evropske integracije od našeg premijera.
Mislim da je ovo tek početak odgovora Evropske unije. Očkujem da će predsjednik vratiti ovaj zakon, pa će poslanici imati priliku da čuju stvarno mišljenje Evropske unije o ovim sporazumima i prije nego što budu imali popravni i ponovo donosili odluke o sporazumu.
MONITOR: Kako vidite to što o ovako važnim pitanjima pišemo o Briselu, umjesto da odgovor dobijemo od naših institucija?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To obraćanje Briselu postalo je praksa zato što su naše političke elite pokazale da nijesu zrele da se izdignu iznad nekih međusobnih sukoba i razlika i da pronađu zajednički jezik oko onoga što je javni interes. Mislim da je svima evidentno da je gotovo svakoj političkoj partiji na prvom mjestu partijski, a ne opšti interes. Zbog toga kada dođemo u ozbiljan problem koji može da dovede evropske integracije u pitanje, mi moramo da se obraćamo Briselu. Nekad su te teme zaista životne, a nekad su te teme političke konstrukcije, ali očigledno je da će to morati da se nastavi sve dok mi ne budemo stvarno u stanju da sami brinemo o onome što je naš javni interes.
MONITOR: Vlastima su deklarativno, puna su im usta Evrope, ali koliko su im prakse evropske ?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Navikli smo na tu priču – usta su nam puna Evropske unije, a džepovi vaših para, to smo 30 godina živjeli. Tako da mislim da svako može od nas koji živimo ovdje da prozre kada je neko stvarno iskren i ko je stvarno iskren kada je u pitanju proces evropskih integracija, a ko ih koristi kao pokriće za ostvarivanje nekih ličnih interesa
Ipak, kroz sve ove političke promjene jedna stvar je konstantna. Podrška članstvu Crne Gore u EU od strane građana ne pada. Svako istraživanje javnog mnjenja pokazuje da građani Crne Gore žele da uđu u EU. Zato su političarima usta puna priča o EU, jer da građani misle drugačije, oni bi se obrnuli drugačije. Oni hoće samo glasove.
Upravo zbog toga mi imamo šansu da preko Evrope i preko Brisela obezbijedimo da ovo ludilo stane i da oni shvate da ne mogu naprijed sa ovakvim projektima.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
Izdvajamo
-
IN ENGLISH2 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH2 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
DRUŠTVO3 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
SVIJET3 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena
-
DRUŠTVO2 sedmice
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu
-
FOKUS3 sedmice
ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje