SVIJET
SAD: GLASANJE U DEMOKRATSKOJ PARTIJI ZA PREDSJEDNIČKOG KANDIDATA: Go, Berni, go
Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor onlinePrema nekim anketama, Berni Sanders je preuzeo vođstvo na nacionalnom nivou. Njegov uspješan početak, uznemirio je Centeističke funklcinere demokrata i uzbunio milijardere
Dobar početak senatora Bernija Sandersa na glasanjima za predsjednika nominaciju Demokratske partije uzbunio je centrističke funkcionere te stranke i uznemirio milijardere i investitore demokrate. Poslije tri godine predsjednikovanja krupnog biznismena Donalda Trampa, Sanders smatra da je vrijeme da se na političku scenu Sjedinjenih Američkih Država vrate ideje onoga što on naziva demokratski socijalizam.
Sanders je poslije pobjede u saveznoj državi Nju Hempširu rekao da je njegova kampanja uspješno doprla do radnih ljudi, mladih, manjinskih zajednica i onih koji vjeruju u saosećanje i pravdu, što je prema njemu, koalicija koja dobija izbore. ,,Ova pobeda je početak kraja Donalda Trampa!”, kazao je Sanders.
Neki analitičari ističu da mnoge demokrate brinu da će Sanders izgubiti od Trampa na izborima u novembru. Demokrate sa centra žele da zaustave Sandersa, ali nisu sigurne koji kandidat bi to mogao. Ukoliko se ubrzo ne istakne neki od umjerenih kandidata, stranački lideri bi mogli da se okrenu kao potencijalnom spasiocu bivšem gradonačelniku Njujorka, milijarderu Majklu Blumbergu.
Prema nekim anketama, Sanders je preuzeo vođstvo na nacionalnom nivou. Glavni i preferirani kandidat rukovodstva stranke, Džozef Bajden, potpredsjednik SAD-a iz vremena Baraka Obame, koji je mjesecima ubedljivo vodio, izgubio je izbore u Ajavi i Nju Hempširu.
Sanders ima ozbiljnu političku mrežu iza sebe, ogroman broj pristalica, volontera i malih donatora koji podržavaju njegovu kampanju. Majkl Blumberg je po mnogima ,,virtuelni kandidat‘ sa televizora. On na račun reklama, novca krupnih sponzora i partije produžava svoju kampanju.
Analitičari smatraju da će sve biti jasnije poslije izbora u Kaliforniji i „superutorka“ kada će biti izbori u najvećem broju saveznih država. Ukoliko ni jedan drugi demokrata ne bude konsolidovao podršku, Sanders bi mogao da nastavi da pobjeđuje na stranačkim glasanjima po saveznim državama, na osnovu snažne podrške svoje baze na ljevici, procjenjuju upućeni. Sudeći po sve većoj ideološkoj podjeli u Demokratskoj partiji, nadmetanje za nominaciju bi na kraju moglo da se svede na bitku izmedu Blumberga i Sandersa – plutokrata protiv socijaliste.
Uplašene demokrate su zabrinute da bi Sandersova socijalistička etiketa i nepopustljiva podrška predlozima o opštoj zdravstvenoj zaštiti i ekološkim mjerama mogli odbiti glasače u bogatijim i umjerenim oblastima koji su omogućili da demokrate 2018. dobiju većinu u Predstavničkom, donjem domu, domu Kongresa čiji se članovi biraju paralelno sa šefom države.
Bbivši predsjednik Obama je upozorio dio takmaca za kandidata Demokratske stranke da ne idu previše ulijevo jer će time odbiti dio birača. Obama u govoru na skupu Demokratske alijanse, grupe bogatih članova stranke koji su odvojili znatnu količinu novca za kampanju, nije pomenuo nikoga po imenu, ali se poruka jasno odnosila na Sandersa i senatorku Elizabet Voren iz Masačusetsa čije se platforme smatraju ljevičarskim.
Voren i Sanders se zalažu za sveobuhvatne strukturne promjene i politiku koja bi drastično promijenila ulogu vlade u životima Amerikanaca. ,,Ovo je i dalje manje revolucionarna, a više zemlja zainteresovana za poboljšanja postojećeg sistema”, poručio je Obama.
Ovakav Obamin stav ne iznenađuje poznavaoce političke scene u SAD-u. Mada su ga konzervativni kritičari okvalifikovali kao radikalnog socijalistu, on je u dva četvorogodišnja mandata vodio pragmatičnu politiku. Obamna izjava izazvala je nezadovoljstvo progresivnih članova Demokratske stranke. Oni gledaju na Obamino predsjednikovanje kao na propuštenu priliku da budu sprovedene suštinske, strukturne promjene poslije finansijske krize u SAD-u 2008.
Sanders je prokomentarisao da njegov dnevni red podržava ogromna većina Amerikanaca koji žive od plate. ,,Kada govorim o podizanju minimalne zarade do nivoa neophodnog za normalan život, ja ne rušim sistem. Mi se borimo za pravdu”, precizirao je on. ,,Kada ukazujem da je zdravstvena zaštita ljudsko pravo i na zaustavljanje sramote da je Amerika jedina velika zemlja na planeti koja ne garantuje zdravstvenu zaštitu za svakog muškarca, ženu i dijete – to nije rušenje sistema. To je trebalo da uradimo prije 30 godina”.
Milijarderi su uplašeni jer Vorenova želi da oporezuje 0,1 odsto najbogatijih Amerikanaca. Predlaže dva odsto poreza na imovinu za sve koji imaju više od 50 miliona dolara. Milijarderi bi morali da plate čak šest odsto.
Voren planira da prikupi oko četiri biliona dolara do 2030. „Onaj ko je uspio da stigne skroz na vrh, može mirno da plati dva centa više kako bi svi drugi imali šanse“, izjavila je ona.
Njene metode imale bi drastične posljedice po bogataše u SAD-u. Da je takav porez uveden još 1982, imovina osnivača Majkrosofta Bila Gejtsa krajem 2018. ne bi bila vrijedna 97 milijardi dolara, već samo 13,9 milijardi, izračunao je Gabrijel Zakman, ekonomski stručnjak sa Univerziteta Berkli.
Sanders se zalaže za povećanje poreza za preduzetnike, zabranu frekinga (drobljenja podzemnih stijena ubrizgavanjem tečnosti pod veoma visokim pritiskom radi crpljenja nafte) i regulisanje finansijskog sektora. „Berni Sanders je najveći rizik za finansijska tržišta ove godine“, upozorio je investitor Džefri Gandlah, koji je 2016. predvidio pobjedu Donalda Trampa.
Milijarderi citiraju i Vinstona Čerčila: „Siromašni ljudi ne postaju bogati tako što bogati postaju siromašni“. Mada neki priznaju da nedostatak kapitalizma jeste neravnomjerna raspodjela blagostanja, istovremeno upozoravaju: „Nedostatak socijalizma je ravnomjerna raspodjela bijede“.
Sanders decenijama govori o demokratskom socijalizmu. To je činio kao gradonačelnik, kao kongresmen i kao predstavnik u senatu SAD-a. Sada često razvija misao koju je u obraćanju naciji 1944. izgovorio Ruzvelt : „Jasno smo uvidjeli činjenicu da istinska sloboda pojedinca ne može postojati bez ekonomske sigurnosti i nezavisnosti“. Sanders podsjeća i na misao Martina Lutera Kinga: ,,Mi već živimo u socijalizmu, ali je to socijalizam samo za bogataše i velike korporacije, dok su radničke porodice ostavljene da se snalaze na neregulisanom slobodnom tržištu”.
Sanders ističe kako u SAD-u konačno mora da bude priznato da su „ekonomska prava ljudska prava“. On nudi viziju demokratskog socijalizma kao alternativu sistemu organizovanom tako da donosi korist samo malom broju oligarha – uključujući i Donalda Trampa .
,,Ruzvelt hoće da kaže – a često je to govorio i Martin Luter King – da su politička prava odlična stvar, ali šta ona vrijede ukoliko ne možete sebi da priuštite ljekarski pregled kada ste bolesni? Šta vam vrijede politička prava kada ne možete da se prehranite od plate koju primate? Šta ona vrijede ukoliko spavate na ulici? Šta vrijede kada imate 85 godina i nemate dovoljno novca da kupite ljekove koji bi vam ublažili bol”, primijetio je Sanders u proljetošnjem intervjuu za časopis Nejšn, najstariji nedjeljnik koji izlazi u SAD-u još od 1865.
Sanders je naglasio i podjednako važno pravo na čistu životnu sredinu. ,,Danas će mnogi ljudi širom ove zemlje otvoriti svoje česme za vodu, ali voda koja će iz njih poteći nije za piće, otrovna je. Djeca u Bronksu i mnogim drugim djelovima zemlje, u urbanim područjima, u nevjerovatno visokim procentima obolijevaju od astme i drugih bolesti prouzrokovanih nezdravom životnom sredinom,” naveo je on.
Sanders je primijetio da u SAD-u siromašni glasaju u znatno manjem procentu nego bogati. ,,Bogati imaju vremena da se posvete politici. Imaju i sredstva koja im omogućuju da doniraju velike sume novca. Njegovu kampanju pomažu pristalice sa, u prosjeku, 100 do 200 dolara.
Po Sandersu, važno je što je Ruzvelt govorio, da ukoliko država nema sluha za hitne ekonomske potrebe radnih ljudi, oni gube vjeru u politički proces. ,,Mislim da je Ruzveltova poenta – a to o čemu on govori događa se tokom 1930-ih, koje je obilježio uspon fašizma u Nemačkoj, Italiji i širom svijeta – da moramo da skrenemo pažnju na potrebe radnih ljudi i njihovih porodica i da im pokažemo da država prepoznaje njihov bol i namjerava da riješi ekonomske izazove sa kojima se susreću”.
,,Moramo razgovarati o demokratskom socijalizmu kao alternativi razobručenom kapitalizmu u kojem bogati svakodnevno postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Mislim da je to poruka za koju su mladi ljudi, ali i radni ljudi uopšte, posebno otvoreni”, rekao je Sanders u intervju.
Prethodno je Sanders 2018, u otvorenom pismu u londonskom liberalnom dnevniku Gardijan, upozorio da se u doba ogromne imovinske i dohodovne nejednakosti, kada jedan odsto svetskog stanovništva posjeduje više bogatstva nego ostalih 99 odsto, odvija uspon nove autoritarne osovine. Glavni atributi autokrata su im zajednički: otpor prema demokratskim normama i slobodi medija, netolerancija prema etničkim i vjerskim manjinama i uvjerenje da vlast treba da služi sopstvenim sebičnim finansijskim interesima. ,,Ti lideri su duboko povezani s mrežom oligarha-multimilijardera koji svet tretiraju kao svoju ekonomsku igračku”, napisao je Sanders.
Sanders smatra da treba trezveno sagledati zašto međunarodni poredak poslije Drugog svetskog rata nije uspio da ispuni mnoga obećanja i kako su autoritarni vlastodršci iskoristili njegove neuspjehe da bi dobili podršku za svoj program.
Naveo je da je zajednički zadatak borba za budućnost u kojoj nove tehnologije i inovacija rade u korist svih ljudi, a ne samo nekolicine. ,,Vlade svijeta treba da se zajedničkim snagama suprotstave multinacionalnim korporacijama koje čuvaju 21 bilion dolara na of-šor računima kako bi izbjegle plaćanje poreza, a onda traže da njihove vlade nametnu mjere štednje radnom stanovništvu.”
Po Sandersu, neprihvatljivo je da šacica multinacionalnih medijskih giganata u vlasništu malog broja milijardera u velikoj mjeri kontroliše protok informacija na planeti. ,,Neprihvatljivo je da danas, kada je hladni rat odavno iza nas, zemlje troše više od bilion dolara godišnje na razorno oružje dok milioni djece umiru od lako izlječivih bolesti”.
Za uspješnu borbu protiv sve jače međunarodne autoritarne osovine, po Sandersu. potreban je međunarodni progresivni pokret. ,,Takav pokret bi mobilisao vizijom zajedničkog napretka, sigurnosti i dostojanstva za sve ljude i uhvatio se u koštac s velikom globalnom nejednakošcu, ne samo ekonomskom već i političkom”, zaključio je Berni Sanders. Mnogi na sve to kažu: Go, Berni, go.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
BERANE, AKCIJA, PROSJAK: Biznis na sažaljenju
-
ZDRVASTVENA ZAŠTITA NA SJEVERU: Čekajući specijalizante i Hrapovićeva obećanja
-
PETA GODIŠNJICA RATA KOTORSKIH KLANOVA: Država na rezervnom položaju
-
Kiša pada, a ja je učim kako
-
Zlatko Paković ili o građanskoj hrabrosti
-
DRŽAVA, CRKVA I KULTURNA DOBRA: Umjesto da štiti, država ponovo vrši popis baštine
Izdvojeno
ZAPOČETA PRVA FAZA PRIMIRJA NA BLISKOM ISTOKU: Težina mira
Objavljeno prije
5 danana
24 Januara, 2025Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog razornog rata. Slavlja su izbila širom razorene Gaze, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima , prkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da do potpisivanja primirja u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu palestinskih života
Puno je neizvjesnosti stalo u dane za nama. S najviše strepnje se iščekivalo parafiranje dogovora o prekidu vatre na Bliskom istoku, koje je vlada Benjamina Netanjahua prolongirala do krajnjeg roka, da bi se potom odužilo za dodatnih nekoliko sati zbog Hamasa. Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog veoma krvavog rata.
Slavlja su izbila širom ratom razorene teritorije, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima u Gazi, uprkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu Palestinaca.
Primirje bi trebalo da donese početni period smirenja ratnih dejstava od šest sedmica. Primirje, koje je počelo u 11:15 po lokalnom vremenu, samo je prvi korak ka okončanju sukoba i povratku skoro 100 talaca otetih tokom Hamasovog napada 7. oktobra 2023, te oslobađanja znatno većeg broja Palestinaca koji su odavno u izraelskim zatvorima.
Hamas je trebalo da dostavi imena taoca koji će biti oslobođeni prije početka primirja, koje je prvobitno bilo planirano za 8:30 ujutru. Imena je objavio oko dva sata kasnije, pozivajući se na tehničke razloge i ističući da je i dalje posvećena sporazumu.
Između 8:30 i trenutka kada je primirje stupilo na snagu, izraelska vojska je ubila najmanje 26 ljudi, prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze. Nije navedeno da li su u pitanju civili ili borci. Vojska je upozorila ljude da se drže dalje od izraelskih snaga dok se povlače u tampon zonu.
Al Džazira je u srijedu prenijela vijesti iz Jenina u kome je stanje loše i nakon trećeg dana primirja. Najmanje deset Palestinaca ubijeno je u Jeninu u nečemu što se opisuje kao velika vojna operacija izraelskih snaga u koordinaciji sa Shin Betom, agencijom za unutrašnju sigurnost. Palestinci u Jeninu i izbjegličkom kampu rekli su da ne mogu doći do svojih domova, a UN kaže da je gotovo 2.000 porodica raseljeno.
Prva faza primirja sa svoja 42 dana, treba da rezultira oslobađanjem 33 taoca iz Gaze i puštanjem na slobodu stotine palestinskih zatvorenika. Tokom ovog perioda, izraelske snage treba da se povuku u tampon zonu unutar Gaze, omogućavajući hiljadama raseljenih Palestinaca da se vrate u ono što je ostalo od njihovih domova. Očekuje se i značajan porast humanitarne pomoći.
Ovo je drugo primirje u ratu, duže i značajnije od sedmodnevne pauze prije više od godinu. Ovaj put postoji potencijal za konačnim prekidom borbe. Ali, po koju cijenu. Pregovori o daleko složenijoj drugoj fazi primirja trebalo bi da započnu za nešto više od dvije sedmice. Pitanja poput mogućeg nastavka rata nakon prve faze i oslobađanja preostalih talaca ostaju neizvjesna. Premijer Benjamin Netanjahu izjavio je da Izrael smatra primirje privremenim i zadržava pravo da nastavi borbe ako to bude potrebno.
Netanjahu je istakao da su vojni uspjesi u Libanu i Siriji doprinijeli tome da Hamas pristane na primirje. On je takođe naglasio da je dogovor postignut u posljednjem trenutku, pod pritiskom odlazeće administracije Džo Bajdena i novoizabranog predsjednika Donalda Trampa.
Analizira se mnogo o tome šta sve može dovesti do prekida primirja i novih stradanja. Imati sedmicu razmaka između svakog puštanja talaca je klizav teren, jer postoji mnogo stvari koje mogu poći po zlu. Sporazum takođe odlaže oslobađanje većine talaca, jer je predviđeno da 14 od 33 taoca bude oslobođeno tokom posljednje sedmice dogovora. I politički vjetrovi koji prate sporazum mogli bi se značajno promijeniti u međuvremenu. Možda je najvažnije stanje taoca čije oslobađanje traži izraelska strana. Jedna je stvar kada su taoci koji se oslobađaju u dobrom zdravstvenom stanju, ali sporazum bi se mogao brzo raspasti ako su taoci u lošem zdravstvenom stanju ili preminuli.
Ako se uspješno sprovedu sve tri predviđene faze, kuda dalje? Rekonstrukcija Gaze, ukoliko primirje uspije, trajaće godinama. U izvještaju EU, UN-a i Svjetske banke procijenjeno je da će obnova infrastrukture koštati 17,9 milijardi eura. Prema UNCTAD-u, ekonomiji Gaze moglo bi biti potrebno 350 godina da se vrati na nivo prije rata, ukoliko izraelska blokada ostane na snazi.
Iz SAD-a smo čuli drugačiju verziju te rekonstrukcije. Predsjednik SAD Donald Tramp tokom razgovora s novinarima prilikom potpisivanja izvršnih naredbi u Ovalnom kabinetu Bijele kuće, 20. januara upitan je i o sudbini primirja i Gaze.
On nije uvjeren da će dogovor o primirju i oslobađanju talaca u Gazi, koji je stupio na snagu prethodnog dana, biti ispoštovan kroz sve tri faze. „To nije naš rat. To je njihov rat. Nisam uvjeren“, rekao je kratko novi predjsenik SAD-a.
Što se tiče Gaze, gdje su ogromni dijelovi Pojasa pretvoreni u ruševine tokom 15 mjeseci konstantnog bombardovanja, Tramp je rekao da je enklava „poput ogromnog gradilišta“ koje će morati da se „obnovi na drugačiji način“. Prokomentarisao je i da je to lijep dio zemlje sa morem u blizini. Javnost nagađa kakva je rekonstrukcija Gaze u glavi američkog predsjednika.
Al Džazira je prenijela i riječi Elise Stefanik, Trampove ambasadorke SAD-a u Ujedinjenim nacijama. Ona kaže da se slaže s izjavom da Izrael ima „biblijsko pravo” na okupiranu Zapadnu obalu. To je stajalište koje je u suprotnosti sa međunarodnim pravom, ali je u skladu sa vizijom radikalnih izraelskih doseljenika. Postavlja se i pitanje ko su ljudi koji će sa američke strane biti garanti ovog krhkog mira.
Predsjednik SAD-a je imao dosta diskutabilnih izjava povodom Bliskog istoka, ali je i javno zagovarao sporazum i predstavio sebe kao pregovarača, pa bi propast sporazuma mogla narušiti prve dane njegovog mandata. Očekuje se veliki napor od strane predsjedničkog pregovarača za Bliski istok Stiva Vitkofa i njegovog tima da održe ovaj sporazum na pravom putu. To zahtijeva teške pregovore sa svim stranama, uključujući ne samo Izraelce i palestinsku upravu u Gazi već i Egipćane i Katarce, koji posreduju sa Hamasom putem neformalnih kanala. Uz toliko djelova ove slagalice postoji stvarna opasnost da ono što se činilo kao prva diplomatska pobjeda predsjednika SAD-a, postignuta čak prije njegove inauguracije, može nestati u roku od nekoliko dana. Jasno je da predstoji nekoliko sedmica teške diplomatije.
Da su stvari na Bliskom istoku jako složene i teške za saniranje potvrdila je i administracija, sada već bivšeg predsjednika SAD Džoa Bajdena, koja je sa američke strane iznijela najveći dio ovih pregovora. Džejk Salivan, odlazeći savjetnik za nacionalnu bezbjednost nije siguran kakva je budućnost ovog prostora. „Koji je ishod svega ovoga? Mislim da je prerano za predviđanja. Čak i kada se dese dobre stvari, loše su često iza ugla. To je istina u cijeloj spoljnoj politici, a posebno na Bliskom istoku,” rekao je.
Slično tome, Entoni Blinken, američki državni sekretar, tvrdi da na Bliskom istoku promjene često nisu onakve kakvima se čine. On je, u najboljem slučaju, vidio „istorijsku priliku“. U svakoj zemlji koja je uvučena u rat između Izraela i Gaze – Libanu, Siriji, Jemenu, Iranu, Iraku – kao i u samom Izraelu, ravnoteža snaga je promijenjena ratom, ali ne nepovratno, nada se Blinken.
U međuvremenu brojne organizacije se trude da poboljšaju životne uslove za preživjele stanovnike ovog komada zemlje. Mnogi od njih su raseljavani sedam, osam i više puta. Kada se i ako se vrate na svoja ognjišta pitanje je šta će tamo zateći.
Da bi se kako tako funkcionisalo u Gazi potrebna je ogromna pomoć. Minimalno 600 kamiona pomoći dnevno predviđeno je sporazumom o primirju. Za sada više od 630 kamiona s humanitarnom pomoći ušlo je u Gazu u nedjelju, rekao je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.
Najmanje 300 kamiona otišlo je na sjever teritorije, gdje je humanitarna kriza najakutnija. Broj kamiona koji ulaze u Gazu preko izraelskih kontrolisanih prelaza pao je u novembru na oko 80 dnevno, što je djelić od 500 i više koji su ulazili dnevno prije sukoba.
Lokalni mediji u Egiptu izvijestili su da je 95 kamiona humanitarne pomoći prešlo egipatsku stranu graničnog prijelaza Rafah i krenulo prema Gazi. Ovo je glavni ulaz Gaze u svijet, koji je zatvoren od maja prošle godine, kada je izraelska vojska preuzela kontrolu nad tim područjem.
Dramatično je svakog trenutka u Gazi. I nakon nagovještaja mira i nade za kakvom takvom normalizacijom života, svaka sekunda na Bliskom istoku nesigurno otkucava.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Izdvojeno
PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?
Objavljeno prije
2 sedmicena
17 Januara, 2025Predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. U Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlade. Još su jaki glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja. Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. Vršilac dužnosti šefa Hamasa Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi
Ove srijede katarski premijer šeik Mohamed bin Abdulrahman al-Tani objavio je vijest koju smo svi čekali petnaest mjeseci: predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. Dogovor o pauziranju ratnih dejstava očekuje se da bude zvanično prihvaćen od strane Izraela nakon sjednice premijerovog kabineta za bezbjednost. „Dvije zaraćene strane u Pojasu Gaze postigle su dogovor o razmjeni zarobljenika i talaca, a posrednici najavljuju prekid vatre u nadi da će se postići trajni mir između strana“, rekao je katarski premijer.
On je najavio da obje strane treba potpuno da se pridržavaju svih faza dogovora kako bi se izbjeglo dalje krvoproliće i eskalacija u regionu. Ubrzo poslije ove najave, oglasio se i odlazeći američki predsjednik Džo Bajden. On je izjavio da je njegova administracija pregovarala sa obje strane, ali da će tim novog predsjednika uskoro biti zadužen za njegovu primjenu. Bajden je rekao da su se u Dohi pregovori priveli kraju uz prisustvo novog izaslanika za Bliski istok Stiva Vitkofa i savjetnika Bijele kuće za Bliski istok Breta MekGurka.
Novoizabrani predsjednik SAD Donald Tramp prigrabio je dogovor kao uspjeh svoje administracije. Ustvrdio je da se dogovor mogao postići samo kao rezultat republikanske istorijske pobjede u novembru. „Taj rezultat je signalizirao cijelom svijetu da će moja administracija tražiti mir i pregovarati o dogovorima kako bi osigurala sigurnost svih Amerikanaca i naših saveznika“.
Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. U Hamasu su proslavili postizanje dogovora, a vršilac dužnosti šefa grupe, Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi. „U ime svih žrtava, svake kapi prolivene krvi i svake suze bola i ugnjetavanja, kažemo: Nećemo zaboraviti i nećemo oprostiti“, poručio je on.
Dok se slavi na razrovanim ulicama Gaze, u Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Benjamin Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlasti. Jaki su glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja.
Kako je raslo iščekivanje dogovora o prekidu vatre ranije u srijedu, Netanjahu i njegov ministar odbrane, Izrael Kac, sastali su se s jednim od vodećih figura krajnje desnice u koaliciji, ministrom finansija Becalelem Smotričem. Smotrič je bio veoma kritičan prema ranijim predloženim dogovorima s Hamasom. Njegov kolega, tvrdolinijaški ministar Itamar Ben Gvir, pozvao ga je da udruže snage i povuku svoje stranke iz koalicije – što bi potencijalno dovelo do pada vlade. Naravno, ako se dogovor prihvati.
Smotrič je kritikovao dogovor o prekidu vatre, rekavši da je to loš i opasan dogovor za nacionalnu sigurnost države Izrael. „Jasan uslov da ostanemo u vladi je apsolutna sigurnost povratka u rat”, prenijeli su njegove komentare izraelski mediji.
Dogovor koji je postignut u Dohi u velikoj mjeri slijedi okvire sporazuma o primirju prvi put predloženog u maju prošle godine. Podijeljen je u tri faze. Sva borbena djelovanja treba da prestanu tokom prve faze, a izraelske snage se povlače iz gradova Gaze u tampon zonu duž ivice pojasa. Raseljenim Palestincima treba da bude obezbijeđen povratak i slobodno kretanje između juga i sjevera teritorije, koju je Izrael presjekao instaliranjem vojnog koridora. Očekuje se i povećan protok pomoći u Gazu.
Druga faza zamišljena je kao sveobuhvatnija, s preostalim živim taocima koji će biti vraćeni i odgovarajućim brojem palestinskih zatvorenika koji će biti oslobođeni, uz potpuno povlačenje Izraela iz pojasa. To je korak na koji Netanjahu do sada nije bio spreman, a detalji ove druge faze predmet su daljih pregovora, koji treba da počnu 16 dana nakon prve faze.
U finalnoj, trećoj fazi bi se izvršila razmjena tijela preminulih talaca i boraca iz Gaze, a pokrenuo bi se i plan rekonstrukcije Gaze. Aranžmani za buduće upravljanje pojasom ostaju nejasni.
„Ujedinjene nacije su spremne da podrže sprovođenje ovog dogovora i povećaju isporuku humanitarne pomoći za nebrojene Palestince koji nastavljaju da pate,“ izjavio je Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.
Iz svijeta stižu poruke podrške. Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je da je dogovor o prekidu vatre važan korak za stabilnost regiona i dodao da će Turska nastaviti napore za rješenje na principu dvije države. Egipatski predsjednik Abdel Fatah Al Sisi je u čestitci apostrofirao važnost brze isporuke humanitarne pomoći Gazi. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen apelovala je na obje strane da u potpunosti sprovedu dogovor.
Upravo se sprovođenja dogovora boje mnogi. Trofazni prijedlog predstavljen u maju, razmatran je cijelog ljeta. U septembru, jedan od glavnih izraelskih pregovarača, šef Mosada David Barnea, vratio se u Katar s nadom u rješenje. Međutim, Netanjahu je tada javno postavio uslov da izraelske trupe nastave okupaciju dva područja u Gazi: koridora Filadelfi duž granice s Egiptom i koridora Netzarim u centru pojasa.
Izrael će vjerovatno iskoristiti vremenski period prije nego sporazum o prekidu vatre stupi na snagu u nedjelju kako bi nastavio ratovati protiv Gaze i ostvario što više uspjeha, kazao je za Al Džaziru Andreas Krig, viši predavač na školi sigurnosnih studija na King’s koledžu u Londonu. „Sljedeća tri dana biće izuzetno teška za ljude u Gazi, puno ljudi će umrijeti i, nažalost, to takođe sugeriše da sam rat nije gotov”, rekao je Krig. „Ideja o faznom dogovoru koji ide od dogovora s taocima na onaj koji je održiviji vjerovatno je dobra ideja, problem je što smo bili u prvoj fazi u novembru i ona je propala”, rekao je ovaj poznavalac situacije.
Nije jasno zašto je Netanjahu sada odlučio da prihvati primirje. Neki izvještaji spominju sastanak sa Vitkofom, izaslanikom novoizabranog američkog predsjednika. Međutim, Tramp je praktično dao Netanjahuu odriješene ruke u oktobru, rekavši: „Bibi, radi šta moraš“.
Ima analitičara koji su mišljenja da bi sada izraelski premijer mogao zaključiti da njegovo prihvatanje prekida borbi, s Hamasom koji je daleko od uništenja, ne izgleda kao kapitulacija pred ovom grupacijom, Bajdenovom administracijom ili domaćim protivnicima. On bi dogovor mogao predstaviti kao pragmatičan korak, s obzirom na promjenu vlasti u SAD-u i sa novim predsjednikom koji će ga pohvaliti. No, tu je onda problem održanja vlade u Tel Avivu koji smo već pomenuli.
Kako će se postaviti izraelski premijer znaćemo u narednim danima. Sigurno je: Hamas je preživio, ali mu slijedi period rekonstrukcije. Mediji naslućuju da će to vjerovatno biti pod vođstvom Mohameda Sinvara, brata ubijenog vođe Jahje Sinvara. Njegovi politički i vojni ogranci moraće ponovo uspostaviti svoje pozicije. Grupa ne samo da nije protjerana, već trenutno nema očigledne alternative njenoj vlasti. Hamas će morati biti uključen ne samo u održavanje primirja, već i u operacije obnavljanja uništene zemlje.
A uništeno je mnogo toga. Od početka kopnene ofanzive izraelske vojske na Gazu u oktobru 2023. godine, kao odgovor na napad boraca iz Gaze od 7. oktobra, u kojem je ubijeno oko 1200 Izraelaca, prijavljeno je da je ubijeno više od 46.000 Palestinaca, uključujući 17.492 djece. Više od 1,9 miliona od ukupno 2,2 miliona stanovnika pojasa Gaze raseljeno je, a veliki dio infrastrukture i stambenih objekata je uništen ili teško oštećen.
Iako bi primirje zaustavilo izraelske napade i omogućilo nekim ljudima povratak u svoje domove, situacija će vjerovatno ostati nesigurna. Netanjahuova vlada uvijek bi mogla zaprijetiti obnavljanjem vazdušnih napada, ako ne i onih kopnenih, ili blokadom humanitarne pomoći.
Ne treba zaboraviti: samo u 48 sati prije potpisivanja dogovora, najmanje 123 osobe su ubijene, a nekoliko stotina drugih povrijeđeno u izraelskim napadima širom Gaze.
Četvrtak je. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, sijenke straha nad sudbinom primirja i dalje su prisutne. Netanjahu i njegova vlada i dalje oklijevaju da parafiraju sporazum, a ubijanje Palestinaca se nastavlja. Premijer Izraela ima i sasvim lični motiv da bježi od primirja – optužnica Haškog tribunala za ratne zločine protiv njega, ostaje na snazi.
Primirje je zrak nade, ali je trajni mir još upitan.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Godina je počela svemirskom trkom, a završila starom pričom o dominaciji na Bliskom istoku. Između toga smo se bavili klimom, vještačkom inteligencijom, ljudskim pravima, Ukrajinom. Mnogo teških tema koje teško da će zatvoriti naredna godina
Posljednjih decenija proteklog milenijuma svijet je sa nadom gledao u budućnost. Okom filmske kamere ona je bila prepuna letećih automobila, usb prenosivih ljudskih sjećanja, teleportacija, genetskih modifikacija… Ispalo je da se na dnevniku i dalje slušaju vijesti o Izraelu i Palestini, ratu Zapada i Istoka i autokratama u usponu.
Godina je krenula pričom o ponovnom osvajanju Mjeseca. Velike sile, prije svih SAD, Rusija i Kina žele da pošalju svoje astronaute i pokažu nadmoć na plavoj planeti. U priču se uključuju i drugi, poput Japana i Indije. Šalju se sateliti, istražuju se načini za bezbjedno spuštanje letjelica. Satelite šalju i korporacije. Ukupan broj satelita mogao bi biti oko milion. Ovakav ritam zabrinjava između ostalog i zbog velikog zagađenja. O regulativi ove trke se priča tek izokola.
Na površini zemlje vještačka inteligencija (AI) i njen ekstremno brzi razvoj donijeli su strepnju u svaki dom. Najviše se strahuje od redukcije broja mjesta za zaposlenje ljudske radne snage. Ima i onih koji strahuju od scenarija sličnim onom iz filma Terminator u kom AI preuzima kontrolu nad planetom. Aplikacije kao što je ChatGPT, koje su jednostavne za korišćenje i ne zahtijevaju prethodno tehničko znanje, uvele su AI u svaki dom. Čatujemo sa AI super drugom o domaćim zadacima, medicinskim dijagnozama, piše nam žalbe, CV-eve i prognozira rezultate pred odlazak u kladionicu.
Ima dosta problema, naročito vezanih za etičnost upotrebe, kontrolu, pravnu regulaciju, vlasništvo. Ima i benefita. Komitet za Nobelovu nagradu prepoznao je značaj AI kada je dodijelio nagradu fizičarima „za temeljna otkrića i izume koji omogućavaju mašinsko učenje pomoću vještačkih neuronskih mreža”. Polovina Nobelove nagrade za hemiju dodijeljena je za razvoj „AI modela koji je riješio problem star 50 godina: predviđanje složenih struktura proteina”.
Klima je i ove godine bila tema brojnih rasprava. Nivo ugljen-dioksida u atmosferi raste, a 2024. godina će ostati zabilježena kao najtoplija godina u istoriji. Prvi put, prosječna globalna temperatura bila je 1,5 stepeni celzijusa viša u odnosu na period prije industrijske revolucije. To je naročito opasan znak, pošto Pariski sporazum iz 2015., nastoji da spriječi svijet da trajno pređe taj nivo.
Da planeta nije zdrava pokazale su i neke rijetke klimatske pojave. Uragan Beril pogodio je Grenadu kao najraniji godišnji uragan kategorije 5 koji se ikada formirao u Atlantiku. U Evropi su mediteranske zemlje bile pogođene nizom toplotnih talasa. U Aziji su snažni tajfuni doveli do opsežnih poplava i klizišta. Prema podacima evropske klimatske službe Kopernikus oboren je rekord za najtopliji jun, postavljen godinu ranije. Čekamo ljeto 2025. vjerovatno i nove rekorde.
Evropom su harale poplave i požari. Istovremeno. Ni Crna Gora i region nijesu prošli bez nevolja. Najgore je bilo u Bosni i Hercegovini. Tamo su do sada pronađena tijela 26 žrtava. Poplave u našim krajevima više se vezuju za građevinske nego za klimatske nepogode.
U narednim decenijama, rastuće temperature će predstavljati izazove i za ekonomiju. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), više od 3,5 milijarde ljudi će se morati prilagoditi temperaturama iznad opsega koji se smatra normalnim za ljude. I pored nevesele situacije, stručnjaci se nadaju da bi pariski sporazum mogao postati stvarnost u dogledno vrijeme. Da li se radi o pretjeranom optimizmu stvar je tumačenja.
Dva zatvorenika, jedan na udaru Rusije, drugi SAD-a bili su glavni akteri, dvije izuzetno intrigantne priče o ljudskim pravima Ruski opozicionar Aleksej Navaljni i australijski novinar Džulijan Asanž zaokupili su još jednom svjetsku pažnju u aprilu, odnosno junu ove godine.
Jedan od najvećih protivnika ruskog režima preminuo je u dalekoj zatvorskoj koloniji na Arktiku. Režim u Moskvi se nije potresao dok su pljuštale optužbe o njihovoj krivici sa svih strana svijeta. Iza opozicionara su ostale brojne akcije vezane za neku bolju Rusiju, ali i puno kontroverzi. Asanž, umoran, ali živ dočekao je slobodu. Nakon godina skrivanja i zatvora, odletio je u Australiju kao slobodan čovjek. Pred kraj mandata predsjednik Džo Bajden pozvan je od strane dva američka kongresmena da pomiluje Asanža. Oni upozoravaju da su duboko zabrinuti što sporazum o priznanju krivice osnivača WikiLeaksa postavlja presedan za gonjenje novinara i zviždača optuženih za špijunažu.
Više od polovine svjetske populacije glasalo je u preko 60 zemalja. Teme svih izbora bile su repetitivne – populizam, polarizacija, imigracija i politika identiteta. Autokrate su u modi.
Sjenke desničarenja i fašizma pratile su Evropu. Ispolirani ili ne, elementi ovih ideologija ulaze u parlamente širom kontinenta. Zbog toga su se sa posebnom pažnjom čekali rezultati izbora za Evropski parlament.
Od šestog do devetog juna u svih 27 članica EU birani su predstavnici za EP. Na kraju ove sage, desnica je dobila nova snagu, a glavnu stolicu u kući zadržala je Ursula von der Lejen. To neće riješiti krizu i neslaganja u Evropi. Pisali smo u prošlom broju Monitora da Evropi tek predstoji turbulentan period. Njemačka i Francuska politika opet prolaze kroz prestrojavanja od koga će zavisiti puno i u ovim zemljama, ali i u EU.
Ova godina donijela je mandate Vladimiru Putinu i Donaldu Trampu. Dok je u Rusiji sve prošlo bez neizvjesnosti, SAD ima priču za Holivud. Atentat na jednog predsjedničkog kandidata, povlačenje drugog, sudski procesi, porno zvijezde, lobisti, teorije zavjere… I naravno desničarenje do srži.
Nakon novembarskog glasanja i velikog povratka Trampa zapisali smo na ovim stranicama: „Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi… Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima“. Svjetski lideri nadaju da će novoizabrani predsjednik biti blagonaklon prema njihovim agendama.
Prije nekoliko dana novoizabrani predsjednik obratio se pristalicama prvi put nakon novembarske pobjede. „Nismo imali nerede. Nismo imali ništa. Bilo je prelijepo gledati“, rekao je Tramp.
U govoru se fokusirao i na novu metu. Panamski kanal i panamsku vladu. Sugerisao je da bi mogao pokušati da ponovo preuzme kontrolu nad kanalom ako Panama ne prilagodi takse za prolaz koje on smatra nepravednim. Ismijavao je i Kanadu, govorio da je američka država, a njen premijer – guverner. To bi mogao biti način na koji će se postavljati i prema ostalim spoljnopolitičkim akterima.
Pominjao je sastanak sa Putinom na kom bi pokušao da preduzme akcije sa ciljem završetka rata u Ukrajini. I ruski predsjednik je izrazio spremnost za sastankom.
Rusija je nastavila akcije u Ukrajini. U trećoj godini rata nijesmo bliže rješenju. Od jula, ruske snage su potisnule ukrajinske trupe duž fronta u istočnoj Ukrajini. Teritorija koju je Rusija osvojila došla je po visokoj cijeni. Gubici za obje strane su ogromni, a medijski izvještaji i ono što dolazi iz komandnih centara dvije države razlikuju se. Priča se naveliko i o gubicima vojnika iz Severne Koreje čije prisustvo u ratu još spore mnogi.
Sve će uveliko zavisiti od najavljenih pregovora Putina i Trampa. Ukrajincima nedostaje naoružanja, a Vašington zatvara slavinu. Evropska pomoć teško da će biti dovoljna. Ako je i bude.
Rasplamsava se blikoistočno žarište. Kada smo početkom oktobra ispratili godišnjicu novog kruga haosa započetog Hamasovim napadom na Izrael i izraelskim nemilosrdnom odgovorom, napisali smo: „ Tokom protekle godine u Pojasu Gaze, Izrael je bombardovao više od 40.000 ciljeva, pronašao 4.700 ulaza u tunele i uništio 1.000 lokacija za lansiranje raketa. Tokom ovih akcija ubijeno je preko 41.000 Palestinaca koji žive u Gazi, odnosno svaki 55. stanovnik. Crne brojke Gaze rastu iz sata u sat“. U decembru broj žrtava premašio je 45000. Broj povrijeđenih je iznad 107000. Manje mračne nijesu ni ostale brojke. Do 17. decembra, oko 80,5 odsto Pojasa Gaze je pod aktivnim nalozima za evakuaciju koje je izdao Izrael. UN kaže da je najmanje 1,9 miliona ljudi, oko 90 odsto stanovništva širom Pojasa Gaze raseljeno. Neki čak 10 puta ili više.
Sudije Međunarodnog krivičnog suda (MKS) izdale su naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane, kao i vojnog lidera Hamasa iako je izraelska vojska saopštila da je on poginuo u vazdušnom napadu na Gazu u julu.
Izrael je nastavio po svom. Iskoristio je haos Sirije i ušao duboko u njihovu teritoriju, pod izgovorom rata protiv terorizma. Moguća naredna domina u bliskoitočnom nizu je Iran.
Sirijski pobunjenici koji su preuzeli kontrolu i formirali novu vladu ove zemlje nakon Bašar al Asadovog bjekstva u Moskvu imaće pune ruke posla. Novi lideri Sirije saopštili su da su postigli sporazum sa pobunjeničkim grupama o njihovom raspuštanju i integraciji u okviru ministarstva odbrane.
Šta će sirijska saga značiti za Iran, Palestinu, Izrael, Tursku, Rusiju, SAD, u konačnici i za svijet odgonetnuće nam donekle godina pred nama. Odlazeća, 2024. ostavlja 2025. teško nasljeđe.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 5 dana
Ovi i oni
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 5 dana
Cilj anti-estetske hirurgije jezika
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Voz
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Popločano neodgovornošću i beznađem
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Dijalektika ljudskog života
Ferid Muhić
Novi broj
BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?
DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje
PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata
Izdvajamo
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Popločano neodgovornošću i beznađem
-
INTERVJU4 sedmice
PROF. DR HRVOJE JURIĆ, FILOZOF, FILOZOFSKI FAKULTET UNIVERZITETA U ZAGREBU: Tramp jeste „ekološka katastrofa“ ali nije bila dobra ni Bajdenova ni Obamina Amerika
-
DRUŠTVO3 sedmice
GOVOR MRŽNJE I MI: Nekažnjiv, pa raste
-
DRUŠTVO3 sedmice
BEZ DOGOVORA U BUDVI: Vlada zakazala konstitutivnu skupštinu
-
DRUŠTVO3 sedmice
SKUPŠTINA CRNE GORE: Godina počinje blokadom
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi
-
Izdvojeno5 dana
PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata
-
INTERVJU3 sedmice
DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke