Povežite se sa nama

FOKUS

Sablje familije

Objavljeno prije

na

Četiri školske drugarice, prijateljice i kume, godinama, u različitim ulogama, kontrolišu glavne poluge crnogorskog pravosuđa za koje svi relevantni međunarodni izvještaji sadrže ocjenu da je neefikasno, podložno korupciji, te da je produžena ruka izvršne vlasti. Krajem 1970-ih Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda, Stojanka Radović, specijalna tužiteljka za organizovani kriminal i Ana Kolarević, najuticajnija domaća advokatica, bile su koleginice na Pravnom fakultetu u Titogradu. Njihovo poznanstvo datira još iz toga vremena. Medenica i Kolarevićka su diplomirale 1980. a Radovićka 1979. godine. Veze su nastavljene i tokom naredne tri decenije. Tokom rasprave u parlamentu 2007, Medenica je, revoltirana kritikama kako je vrhovna državna tužiteljica postala zbog privatnih veza sa sestrom Mila Đukanovića, prkosno priznala kako joj je Kolarevićka prijateljica i da je vrlo ponosna zbog toga. KREDITIRANJA: Upravo je Đukanović jula 2003. predložio imenovanje Medenice za vrhovnu državnu tužiteljicu, dok Kolarevićka, osim rodbinskih, ima direktne ili indirektne poslovne veze sa aktuelnim premijerom.

Kolarevićka je zastupnik i Hipo-Alpe Adrija banke koja je odobrila kredit od pet miliona eura firmi Global Montenegro u kojoj je Đukanović suvlasnik. Od iste banke, Kolarevićka je dobila najmanje dva kredita od ukupno 450.000 eura. Oboje su akcionari u Prvoj banci CG. Oktobra 2007. i jula 2008. Kolarevićka je sklapala ugovor i aneks ugovora o kreditnoj zalozi akcija Đukanovićeve firme u Prvoj banci.
Činjenice o poslovnim vezama s bratom – koje je advokatica Kolarević negirala početkom juna – bitne su jer je upravo kreditom Prve banke Medenica svom sinu 2007. kupila audi Q7 (vrijedan oko 60.000 eura). U to vrijeme izvršna direktorica Prve banke bila je Jelica Petričević, još jedna prijateljica Ane Kolarević. Nakon što je jesenas smijenjena s funkcije u Prvoj banci, Petričevićka je ortak sa Kolarevićkom u firmi za konsalting i menadžment poslove Edukons iz Podgorice. Njih dvije su takođe i komšinice u elitnoj navosagrađenoj zgradi na obodu parka Kruševac.

U januaru je u specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal otvoren predmet o poslovanju Prve banke, nakon što je premijer i akcionar Đukanović uputio patetičan javni poziv da se ispita poslovanje banke. Na slučaju radi tužiteljka Stojanka Radović, školska drugarica advokatice Kolarević i Medeničina vjenčana kuma. Zakon o bankama predviđa da su članovi upravnih odbora, poput Petričevićke, dužni da svojom imovinom nadoknade štete nastale u poslovanju banaka.
Kredit za audi Q7 nije prvi put da familija Đukanović, preko porodične banke ili države, investira u Medenicu. Odlukom Đukanovićeve Vlade, Medenica je 2004. godine dobila 80.000 eura za rješavanje stambenog pitanja, iako je Vlada još 1999. Medenici (u to vrijeme bila zamjenica višeg državnog tužioca u Podgorici) dodijelila stan od 80 kvadrata u zgradi Vektra. Dodatnih 20.000 Medenica od Đukanovićeve Vlade dobija, opet ,,za rješavanje stambenog pitanja” i naredne, 2005. godine.

UMJETNOST LEGALIZACIJE: Nedavno je britanski magazin Nju ikonomi, prilikom dodjele nagrade Ani Kolarević, objavio zapanjujući podatak kako ona ,,zastupa 80 odsto stranih kompanija i pojedinaca koji posluju u Crnoj Gori”. Citirana je Kolarevićka: ,,Smatram da je najbolji advokat onaj čiji klijent nije uključen u parničenje. Umjetnost je riješiti problem obezbjeđujući klijentu dobru zaštitu i neizlaganje sudskim troškovima”.

Jedna od prvih ,,stranih kompanija” (zapravo je vlasnik kum Mila Đukanovića) koja je ,,poslovala u Crnoj Gori” je Bepler i Džejkobson iz Londona. Krajem 2003. Kolarevićka je bila pravni zastupnik kompanije koja je privatizovala hotel Avala a tužilaštvo, na čijem je čelu bila Medenica, nije pokrenulo krivični postupak zbog dokaza o malverzacijama niti je Bepler i Džejkobson izložila ,,sudskim troškovima”.
Kolarevićka je magazinu Nju ikonomi objasnila kako su njeni ,,tipični domaći i strani klijenti ljudi koji počinju nove projekte i moraju proći sve faze legalizacije. To obuhvata sve stepene privatizacije, tenderske procedure, pregovore, sklapanje ugovora i formiranje kompanije”, kazala je.

Uprkos brojnim dokazima kako kriminal cvijeta, upravo kroz procese privatizacije, niko od Kolarevićkinih klijenata uključenih u notornih 80 odsto investicija kroz ,,sve faze legalizacije” nije morao da se izlaže ,,sudskim troškovima”.

Kada je postala šefica tužilaštva, Medenica je tvrdila kako u Crnoj Gori nema organizovanog kriminala. Slično je i svih ovih godina. Čemu onda specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal?

DRUGARICE NA OKUPU: Medenica je u vrh pravosuđa 2004. lasnirala jednu drugu školsku drugaricu i kumu – specijalna tužiteljka za organizovani kriminal postala je Stojanku Radović. Medenica tvrdi: ,,Još 1982. godine, kada sam počela da radim kao sudija Osnovnog suda u Kolašinu, Radovićka je bila zamjenica Osnovnog tužioca u Podgorici, koji je pokrivao nadležnost Osnovnog suda u Kolašinu”.
Podaci iz službenih biografija daju nešto drukčiju rekonstrukciju, jer je Radovićka od 1982. do 1985. bila na radu u Sekretarijatu za pravosuđe i upravu Srbije u Beogradu. Tek 1985. je imenovana za zamjenika opštinskog javnog tužioca za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin. Kolarevićka je takođe od 1985. bila sudija Osnovnog suda u Podgorici. Nakon što je diplomirala, Medenica je bila sudija Osnovnog suda, potom tužilac u Kolašinu a od 1993. se preselila i s Radovićkom i Kolarevićkom radila u podgoričkom pravosuđu.
Kritičari su primjetili da Medenica, kao šefica tužilaštva, nije procesuirala niti jedan predmet iz organizovanog kriminala sa mogućim konekcijama krupnih riba iz izvršne vlasti.

Rad specijalne tužiteljice za organizovani kriminal zavisi od predmeta koje proslijedi vrhovni državni tužilac; NVO i sličnih inicijativa za krivične postupke protiv zvučnih protagonista organizovanog kriminala nije nedostajalo, uključujući inicijative protiv nekih od ,,80 odsto stranih kompanija i pojedinaca” advokatice Kolarević i njenih ,,tipičnih domaćih i stranih klijenta”, ali su ,,adaktirane” u Medeničinoj ladici uslijed poznatog sindroma ,,nedostatka dokaza”.
I nakon što je ,,adaktiranje” postalo njena glavna preporuka da bude izabrana za predsjednika Vrhovnog suda, upravo je Medenica krajem 2007. predložila Ranku Čarapić, svoju raniju zamjenicu, za funkciju vrhovne državne tužiteljke.

ADAKTIRANJA, IMOVINA, POSLOVI: Medenicu i Čarapićku, ne povezuje samo mentorska relacija, zatim praksa ,,nedostatka dokaza” i ,,adaktiranja”, već i sklonost ka zaduživanju kroz podizanje kredita.
Od 2003. kreditno zaduženje Medenice je sa 10.000 poraslo na sadašnjih 80.000 eura. Njen suprug je zadužen s dodatnih 40.000 eura.
Nema dokaza da su takvi krediti ili krediti dobijeni od Đukanovićeve Vlade legalno pakovanje nagrade za adaktiranje, ali postoje indikativni dokazi, kao u slučaju Čarapićke, da se neki od tih kredita skrivaju od očiju javnosti.
Komisiji za konflikt interesa javnih funkcionera Čarapićka je za 2009. prijavila kredite od 9.000 eura i kredite njenog supruga Budimira Čarapića od 10.000 eura. Ali, to nije sve, jer postoje daleko veći krediti koje Čarapićka uopšte nije prijavila.
Njen suprug je stoprocentni vlasnik firme Komeksport iz Podgorice, koja je, još od 2007, zadužena (kroz četiri kredita) sa ukupno 150.000 eura. Izvještač Monitora je u katastru Uprave za nekretnine pronašao da se na Komeksport vodi u Podgorici 2.815 kvadrata i objekat od 26 kvadrata koje Čarapićka takođe nije prijavila kao imovinu svoje porodice. Zemljište i objekat se nalaze u Podgorici (KO Mrke, list nepokretnosti br. 208). Krediti od 150.000 eura za Komeksport dobijeni su upravo hipotekom nad ovim ,,nepostojećim” zemljištem i objektom.
Zakon o sprječavanju sukoba interesa u čl. 20 propisuje da izvještaj javnog funkcionera i članova njihovih porodica mora sadržati podatke o pravu svojine nad nepokretnostima i dugovima (glavnica, kamata i rok otplate).
Iako je Komeksport prijavljen za ,,trgovinu na veliko voćem i povrćem”, firma je i srećni dobitnik državnih tendera za nabavku drugih roba; svjež primjer je tender za nabavku opreme i namještaja za kancelarije, ambulantu, svlačionice i sanitarije od 115.308 eura za novoizgrađene bazene u Podgorici.
Komeksport je, kroz odvoz aluminijskog ingota od Kombinata aluminijuma Podgorica krajem maja imao sreću da naplati dug (na račun nabavke zaštitne opreme) prije izmirivanja potraživanja zaposlenih ili Elektroprivrede kao glavnog snabdjevača.

Tužiteljki Čarapić je prošle godine dostavljena inicijativa za preispitivanje poslovanja KAP-a. Nagradno pitanje glasi: Da li će Ćarapićka predmet KAP-a procesuirati u optužnice?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo