Povežite se sa nama

MONITORING

S konja na magarca

Objavljeno prije

na

Nakon četiri godine provedene na mjestu glavnog i odgovornog urednika državne Pobjede Srđan Kusovac se, protekle sedmice, vratio odakle je i došao: na poziciju savjetnika sedmostrukog premijera Mila Đukanovića. Ovoga puta u vidu rukovodioca službe – vladinog Biroa za odnose sa javnošću. Ništa od drugog mandata u Pobjedi. Zašto je Đukanović odlučio da jednog od svojih najlojalnijih vojnika skloni iz svog najlojalnijeg glasila?

U poređenju sa funkcijom urednika Pobjede, Vladin Biro za odnose sa javnošću je nižerazredna, tehnička funkcija. Ako i zvučno primamljiv – zbog onog „Vladin” – Biro je, suštinski, za Kusovca, korak nazad. Đukanovićeva istinska adresa za komunikaciju sa javnošću jesu uslužni mediji, među kojima birano mjesto zauzima Pobjeda. Potvrda narečenog jeste i totalna anonimnost mladog Vuka Vujanovića bivšeg šefa Biroa, čovjeka kojeg je Kusovac zamijenio.

Jedan od razloga mogao se pročitati u javnosti ovih dana, a koji je uticao na premještenje, (formalno – Kusovac je samoinicijativno otišao iz Pobjede, nije konkurisao za drugi mandat) jeste nedavni nesvakidašnji incident u Briselu, kada je Evropski komesar za proširenje Štefan File, javno i direktno, bez diplomatskih rukavica, kritikovao Pobjedu za neprofesionalizam. Bio je to, nesumnjivo, ozbiljan šamar i Đukanoviću.

Monitorovi izvori, novinari Pobjede, koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da je navedena briselska epizoda svakako uticala na sklanjanje Kusovca, poput kapi u punoj čaši vode, no da to nije jedini i glavni razlog.

Istinski razlog za odlazak Kusovca iz Pobjede, kaže nam dugogodišnji novinar tog lista, jeste činjenica da njegova kampanja odbrane režima, zbog koje je i doveden, nije donijela rezultate koje je želio njegov nadređeni, Đukanović.

Kusovac nije zadovoljio šefa. Ko je, u protekle četiri godine, pratio njegovo urednikovanje, zna: došao je u najstariji crnogorski list sa jasnom zadaćom – da se na sve moguće načine obračuna sa Đukanovićevim neistomišljenicima. Iako je Kusovac dao sve od sebe, pomjerajući granice Pobjedinog novinarskog beščašća iz ranih devedesetih, premijer, očito, nije oduševljen učinkom.

Još jedna znakovita podudarnost doprinosi razumijevanju Kusovčevog odlaska: dolazak drugog medijskog specijalca, nekadašnjeg šefa Biroa za medije, ali vlade Srbije, Vladimira Bebe Popovića, u Crnu Goru. Sagovornik Monitora kaže da je njegovim dolaskom potreba za „istrošenim” Kusovcem smanjenja. „Popović i Pink su zauzeli poziciju udarnih medijskih pesnica režima, koju su do sada apsolutno držali Kusovac i Pobjeda. Očekuje se da će Popović sa svojom medijskom hobotnicom, pokušati da učini ono što nije Kusovac.”

Uz to, primjećuje naš izvor, sasvim je sigurno da je Kusovac nevoljno prihvatio novu funkciju, jer na tom mjestu u vladinom Birou na njega mogu da utiču i ministri, od kojih neki neće dozvoliti da se sa njima manipuliše kao sa novinarima Pobjede. Uostalom, ministri iz redova SDP-a su bili protiv njegovog imenovanja.

Dio zasluga za odlazak Kusovca, smatraju naši upućeni izvori, imaju, direktno ili indirektno, i kadrovi okupljeni oko bivšeg premijera Igora Lukšića, bivši prvi čovjek finansija Milorad Katnić i družina, koje je Kusovac otvoreno blatio. Ne treba zaboraviti ni uticaj SDP-a, koji je lobirao da Kusovac napusti uredničku poziciju.

Kusovčeva verzija priče o njegovom odlasku, saznaje Monitor, je da nikako nije mogao da sarađuje sa izvršnim direktorom Lavom Lajovićem. Izvori našeg lista potvrđuju – netrpeljivost među njima bila je neskrivena. Djelić: u Pobjedi je decenijama postojala tradicija da se direktor ne miješa u uređivanje novine, dok Lajović, od prvoga radnog dana, svakog jutra prisustvuje kolegijumu, te predlaže teme i tekstove.

Nema sumnje, saglasni su naši sagovornici, da će Kusovac nastojati da održi svoj uticaj na uređivanje Pobjede, samo sada sa pozicije šefa vladinog Biroa, i to preko odgovorne urednice, između ostalih.

Trenutno, vršilac dužnosti glavnog i odgovornog urednika Pobjede je dugogodišnja novinarka i donedavno Kusovčeva zamjenica Vesna Šofranac. Nekoliko novinara tog lista kazalo nam je da se u preduzeću očekuju veliki nesporazumi i borbe za prevlast jer Šofranac slovi za kadra bliskog Đukanoviću, dok je Lajović blizak Svetozaru Maroviću, čovjeku čiji je savjetnik nekada bio. Vesna Šofranac bi mogla biti prelazno rješenje, dok autori kadrovske vrteške ne otkriju karte.

Da se ne bi stekao pogrešan utisak, Pobjeda, prema mišljenju zaposlenih sa kojima je Monitor imao kontakt, još nije, a očigledno i neće, napraviti značajniji otklon od Kusovca. To najbolje ilustruje podatak da je Lajović (nakon dolaska u Pobjedu, među prvima, doveo je svoju suprugu Svetlanu) u kolegijumu ostavio sve kadrove Srđana Kusovca, a iz njega izbacio dvoje urednika koji su se, na neki način, suprotstavljali Kusovcu i pokušavali da održe svoje rubrike na koliko-toliko profesionalnom nivou.

Ne samo to: „Ubuduće će se na Pobjedu lakše nego ranije uticati iz DPS-a, jer je Kusovac primao naredbe isključivo od Mila Đukanovića, a sada će biti teško odbiti molbu i nižih partijskih činovnika”, kaže jedan od naših izvora.

Pobjedi, nakon Srđana Kusovca, teško da ima spasa. On je od nje stvorio glasilo bez granica, u veličanju neprikosnovenog šefa, bespoštednoj i vulgarnoj pljuvačini oponenata, konstrukcijama i podmetačinama.

Kusovac je, kaže naš sagovornik zaposlen u Pobjedi, stvorio novu školu novinarstva u kojoj je mladim kadrovima postalo prihvatljivo da im se nemoralni i neprofesionalni stavovi, ako su u korist šefa režima, ubacuju u tekstove. Cenzura je postala potpuno ustaljen način uređivanja.

Kusovac je jednom, i to će ostati upamćeno u riznicama mudrosti, kazao kako ne podnosi gadosti kakve je imao prilike da čita u crnogorskim medijima. Onda je u Pobjedi, objavio seriju tekstova u kojima su Marko Vešović i Šemsudin Radončić pišući o oponentima režima koristili riječi poput: popuši, ispiša, budaletina, kurac, avetinja, krme, goveče, splačina, kučka, bitanga, nesoj, ljudski izmet… Ili, za žene:,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”…

Zakonitost poslovanja i dugovi Pobjede, u trenutku kada je Kusovac napušta, posebna su priča: preduzeće nezakonito posluje od 2004. godine, kada je moralo biti privatizovano. Dugovi su protekle godine iznosili oko sedam miliona eura, u to ne računajući one koje je Vlada već preuzela. Kapital Pobjede krajem prošle godine iznosio je 18 miliona eura, a gubitak skoro 20 miliona.

Ove godine državno izdavačko preduzeće Pobjeda, od januara do kraja juna, poslovalo je sa gubitkom od 906.785 eura, piše u polugodišnjem izvještaju o poslovanju Komisije za hartije od vrijedosti. Gubici Pobjede, prema podacima iz bilansa stanja kompanije, za godinu su povećani sa 22,78 miliona na 24,94 miliona eura. Sve ovo zapisano i u revizorskom izvještaju za prošlu godinu, čini neizvjesnim nastavak poslovanja državne kompanije.

Samo nekoliko mjeseci ranije, u avgustu, Srđan Kusovac je demantovao pisanje Vijesti da je podnio ostavku Odboru direktora Pobjede, poručivši da odlazi na godišnji odmor, te da će ih ,,kad se vrati dotući i otjerati u Spuž kao što je i davno obećao”. Takva mu je svaka istina.

Ipak, ne treba se opuštati: pulicer crnogorske mafije isti je, gdje god bio.

Pobjeda ostaje bilten vlasti

Upravo je negativna selekcija kadrova koji participiraju u okruženju Đukanovića, u vladi, institucijama-ključ za razumijevanje višedecenijske „uspješnosti” DPS-ovskog mračnog protokola. U državi koja je servis kriminalnih i destruktivnih procesa sve profesije, ali i opšte vrijednosti, gube svoje izvorno značenje i prelaze u svoju suprotnost, kaže za Monitor kolumnista dnevnika Vijesti Duško Kovačević.

,,Tako dolazimo do apsurdnih i neshvatljivih selekcija u kojima ogrešenje o sopstvenu profesiju ne aktivira degradaciju i ostavku nego unapređenje, ugled i beneficije. Policajci, tužioci, sudije, novinari… koji pogaze fundamentalna i pozitivna načela svog posla postaju uporišni stubovi nakaradnog sistema.

Prema tome, Srđa Kusovac je najindikativniji primjer poželjnog i na sve spremnog činovnika koji opslužuje i na koga se oslanja gore opisani aparat.

Međutim, u neutoljivoj želji da se dodvori i da poltronski podiđe šefu režima, u jednom momentu prelazi granicu dozvoljenog beščašća i niskosti i udara tamo gdje nije smio (u Filea, u Brisel). Epilog je jasan. Staro dobro mjesto za potrošene sluge: savjetnik diktatora. Naravno, Pobjeda ostaje bilten mafije.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo