Povežite se sa nama

MONITORING

S konja na magarca

Objavljeno prije

na

Nakon četiri godine provedene na mjestu glavnog i odgovornog urednika državne Pobjede Srđan Kusovac se, protekle sedmice, vratio odakle je i došao: na poziciju savjetnika sedmostrukog premijera Mila Đukanovića. Ovoga puta u vidu rukovodioca službe – vladinog Biroa za odnose sa javnošću. Ništa od drugog mandata u Pobjedi. Zašto je Đukanović odlučio da jednog od svojih najlojalnijih vojnika skloni iz svog najlojalnijeg glasila?

U poređenju sa funkcijom urednika Pobjede, Vladin Biro za odnose sa javnošću je nižerazredna, tehnička funkcija. Ako i zvučno primamljiv – zbog onog „Vladin” – Biro je, suštinski, za Kusovca, korak nazad. Đukanovićeva istinska adresa za komunikaciju sa javnošću jesu uslužni mediji, među kojima birano mjesto zauzima Pobjeda. Potvrda narečenog jeste i totalna anonimnost mladog Vuka Vujanovića bivšeg šefa Biroa, čovjeka kojeg je Kusovac zamijenio.

Jedan od razloga mogao se pročitati u javnosti ovih dana, a koji je uticao na premještenje, (formalno – Kusovac je samoinicijativno otišao iz Pobjede, nije konkurisao za drugi mandat) jeste nedavni nesvakidašnji incident u Briselu, kada je Evropski komesar za proširenje Štefan File, javno i direktno, bez diplomatskih rukavica, kritikovao Pobjedu za neprofesionalizam. Bio je to, nesumnjivo, ozbiljan šamar i Đukanoviću.

Monitorovi izvori, novinari Pobjede, koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da je navedena briselska epizoda svakako uticala na sklanjanje Kusovca, poput kapi u punoj čaši vode, no da to nije jedini i glavni razlog.

Istinski razlog za odlazak Kusovca iz Pobjede, kaže nam dugogodišnji novinar tog lista, jeste činjenica da njegova kampanja odbrane režima, zbog koje je i doveden, nije donijela rezultate koje je želio njegov nadređeni, Đukanović.

Kusovac nije zadovoljio šefa. Ko je, u protekle četiri godine, pratio njegovo urednikovanje, zna: došao je u najstariji crnogorski list sa jasnom zadaćom – da se na sve moguće načine obračuna sa Đukanovićevim neistomišljenicima. Iako je Kusovac dao sve od sebe, pomjerajući granice Pobjedinog novinarskog beščašća iz ranih devedesetih, premijer, očito, nije oduševljen učinkom.

Još jedna znakovita podudarnost doprinosi razumijevanju Kusovčevog odlaska: dolazak drugog medijskog specijalca, nekadašnjeg šefa Biroa za medije, ali vlade Srbije, Vladimira Bebe Popovića, u Crnu Goru. Sagovornik Monitora kaže da je njegovim dolaskom potreba za „istrošenim” Kusovcem smanjenja. „Popović i Pink su zauzeli poziciju udarnih medijskih pesnica režima, koju su do sada apsolutno držali Kusovac i Pobjeda. Očekuje se da će Popović sa svojom medijskom hobotnicom, pokušati da učini ono što nije Kusovac.”

Uz to, primjećuje naš izvor, sasvim je sigurno da je Kusovac nevoljno prihvatio novu funkciju, jer na tom mjestu u vladinom Birou na njega mogu da utiču i ministri, od kojih neki neće dozvoliti da se sa njima manipuliše kao sa novinarima Pobjede. Uostalom, ministri iz redova SDP-a su bili protiv njegovog imenovanja.

Dio zasluga za odlazak Kusovca, smatraju naši upućeni izvori, imaju, direktno ili indirektno, i kadrovi okupljeni oko bivšeg premijera Igora Lukšića, bivši prvi čovjek finansija Milorad Katnić i družina, koje je Kusovac otvoreno blatio. Ne treba zaboraviti ni uticaj SDP-a, koji je lobirao da Kusovac napusti uredničku poziciju.

Kusovčeva verzija priče o njegovom odlasku, saznaje Monitor, je da nikako nije mogao da sarađuje sa izvršnim direktorom Lavom Lajovićem. Izvori našeg lista potvrđuju – netrpeljivost među njima bila je neskrivena. Djelić: u Pobjedi je decenijama postojala tradicija da se direktor ne miješa u uređivanje novine, dok Lajović, od prvoga radnog dana, svakog jutra prisustvuje kolegijumu, te predlaže teme i tekstove.

Nema sumnje, saglasni su naši sagovornici, da će Kusovac nastojati da održi svoj uticaj na uređivanje Pobjede, samo sada sa pozicije šefa vladinog Biroa, i to preko odgovorne urednice, između ostalih.

Trenutno, vršilac dužnosti glavnog i odgovornog urednika Pobjede je dugogodišnja novinarka i donedavno Kusovčeva zamjenica Vesna Šofranac. Nekoliko novinara tog lista kazalo nam je da se u preduzeću očekuju veliki nesporazumi i borbe za prevlast jer Šofranac slovi za kadra bliskog Đukanoviću, dok je Lajović blizak Svetozaru Maroviću, čovjeku čiji je savjetnik nekada bio. Vesna Šofranac bi mogla biti prelazno rješenje, dok autori kadrovske vrteške ne otkriju karte.

Da se ne bi stekao pogrešan utisak, Pobjeda, prema mišljenju zaposlenih sa kojima je Monitor imao kontakt, još nije, a očigledno i neće, napraviti značajniji otklon od Kusovca. To najbolje ilustruje podatak da je Lajović (nakon dolaska u Pobjedu, među prvima, doveo je svoju suprugu Svetlanu) u kolegijumu ostavio sve kadrove Srđana Kusovca, a iz njega izbacio dvoje urednika koji su se, na neki način, suprotstavljali Kusovcu i pokušavali da održe svoje rubrike na koliko-toliko profesionalnom nivou.

Ne samo to: „Ubuduće će se na Pobjedu lakše nego ranije uticati iz DPS-a, jer je Kusovac primao naredbe isključivo od Mila Đukanovića, a sada će biti teško odbiti molbu i nižih partijskih činovnika”, kaže jedan od naših izvora.

Pobjedi, nakon Srđana Kusovca, teško da ima spasa. On je od nje stvorio glasilo bez granica, u veličanju neprikosnovenog šefa, bespoštednoj i vulgarnoj pljuvačini oponenata, konstrukcijama i podmetačinama.

Kusovac je, kaže naš sagovornik zaposlen u Pobjedi, stvorio novu školu novinarstva u kojoj je mladim kadrovima postalo prihvatljivo da im se nemoralni i neprofesionalni stavovi, ako su u korist šefa režima, ubacuju u tekstove. Cenzura je postala potpuno ustaljen način uređivanja.

Kusovac je jednom, i to će ostati upamćeno u riznicama mudrosti, kazao kako ne podnosi gadosti kakve je imao prilike da čita u crnogorskim medijima. Onda je u Pobjedi, objavio seriju tekstova u kojima su Marko Vešović i Šemsudin Radončić pišući o oponentima režima koristili riječi poput: popuši, ispiša, budaletina, kurac, avetinja, krme, goveče, splačina, kučka, bitanga, nesoj, ljudski izmet… Ili, za žene:,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”…

Zakonitost poslovanja i dugovi Pobjede, u trenutku kada je Kusovac napušta, posebna su priča: preduzeće nezakonito posluje od 2004. godine, kada je moralo biti privatizovano. Dugovi su protekle godine iznosili oko sedam miliona eura, u to ne računajući one koje je Vlada već preuzela. Kapital Pobjede krajem prošle godine iznosio je 18 miliona eura, a gubitak skoro 20 miliona.

Ove godine državno izdavačko preduzeće Pobjeda, od januara do kraja juna, poslovalo je sa gubitkom od 906.785 eura, piše u polugodišnjem izvještaju o poslovanju Komisije za hartije od vrijedosti. Gubici Pobjede, prema podacima iz bilansa stanja kompanije, za godinu su povećani sa 22,78 miliona na 24,94 miliona eura. Sve ovo zapisano i u revizorskom izvještaju za prošlu godinu, čini neizvjesnim nastavak poslovanja državne kompanije.

Samo nekoliko mjeseci ranije, u avgustu, Srđan Kusovac je demantovao pisanje Vijesti da je podnio ostavku Odboru direktora Pobjede, poručivši da odlazi na godišnji odmor, te da će ih ,,kad se vrati dotući i otjerati u Spuž kao što je i davno obećao”. Takva mu je svaka istina.

Ipak, ne treba se opuštati: pulicer crnogorske mafije isti je, gdje god bio.

Pobjeda ostaje bilten vlasti

Upravo je negativna selekcija kadrova koji participiraju u okruženju Đukanovića, u vladi, institucijama-ključ za razumijevanje višedecenijske „uspješnosti” DPS-ovskog mračnog protokola. U državi koja je servis kriminalnih i destruktivnih procesa sve profesije, ali i opšte vrijednosti, gube svoje izvorno značenje i prelaze u svoju suprotnost, kaže za Monitor kolumnista dnevnika Vijesti Duško Kovačević.

,,Tako dolazimo do apsurdnih i neshvatljivih selekcija u kojima ogrešenje o sopstvenu profesiju ne aktivira degradaciju i ostavku nego unapređenje, ugled i beneficije. Policajci, tužioci, sudije, novinari… koji pogaze fundamentalna i pozitivna načela svog posla postaju uporišni stubovi nakaradnog sistema.

Prema tome, Srđa Kusovac je najindikativniji primjer poželjnog i na sve spremnog činovnika koji opslužuje i na koga se oslanja gore opisani aparat.

Međutim, u neutoljivoj želji da se dodvori i da poltronski podiđe šefu režima, u jednom momentu prelazi granicu dozvoljenog beščašća i niskosti i udara tamo gdje nije smio (u Filea, u Brisel). Epilog je jasan. Staro dobro mjesto za potrošene sluge: savjetnik diktatora. Naravno, Pobjeda ostaje bilten mafije.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo