Dan nakon vojne akcije vlasti u Bakuu, vlasti Karabaha su pristale na razoružavanje svojih jedinica. U oba slučaja ruska vojska nije ni prstom mrdnula da ispuni svoju misiju otkada je u Moskvi krajem 2020. god. potpisan sporazum o prekidu vatre između Jerevana i Bakua pod pokroviteljstvom ruskog predsjednika Vladimira Putina
Etnički Jermeni, koji već dva milenijuma nastanjuju enklavu Nagorno – Karabah unutar međunarodno priznatih granica Republike Azerbejdžan, su krajem nedjelje krenuli u masovni egzodus prema matičnoj Jermeniji. Egzodusu je prethodila jednodnevna operacija azerbejdžanske vojske 19. septembra protiv enklave čiji „garant bezbjednosti“ je bio ruski vojni kontigent od 2000 vojnika raspoređenih u enklavi i pet kilometara dugom Lačinskom koridoru koji spaja enklavu sa Jermenijom.
Akcija je pokrenuta nakon 10-mjesečne blokade koridora kojim je prekinut dotok hrane, ljekova i goriva u Karabah, čime je izazvana humanitarna kriza velikih razmjera i ljetos prvi slučajevi smrti od gladi. Dan nakon vojne akcije vlasti u Bakuu, vlasti Karabaha su pristale na razoružavanje svojih jedinica. U oba slučaja ruska vojska nije ni prstom mrdnula da ispuni svoju misiju otkada je u Moskvi krajem 2020. god. potpisan sporazum o prekidu vatre između Jerevana i Bakua pod pokroviteljstvom ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Tokom operacije na 19.-20. septembar u azerbejdžanskom granatiranju je pored par stotina lokalnih stanovnika poginulo i nekoliko ruskih vojnika, navodno zbog greške u odabiru meta, zbog čega je azerski komandant smijenjen. Dugotrajna ruska indolentnost je izazvala veliki gnjev u enklavi i samoj Jermeniji, gdje je ruska ambasada gađana kesama napunjenim svinjskom krvlju. Svjetske agencije su prikazale kolone automobila koje napuštaju glavni grad Karabaha Stepanakert, na čijem izlazu ih je pozdravljao veliki bilbord sa Putinovim likom u koga su lokalni stanovnici polagali velike nade za svoju bezbjednost.
Juče je predsjednik Republike Artsakh (kako Jermeni nazivaju Karabah) Samvel Šahramanjan objavio da je potpisao dekret o raspuštanju svih državnih institucija od 1. januara. Rekao je da je odluka o raspuštanju države „zasnovana na prioritetu osiguranja fizičke bezbijednosti i vitalnih interesa ljudi”. Pozvao se na odluku Azerbejdžana da se „stanovnicima osigura besplatno, dobrovoljno i nesmetano putovanje” i ohrabrio stanovnike Nagorno-Karabaha, uključujući i one koji su trenutno van njega, da se „upoznaju sa uslovima reintegracije” u Azerbejdžan.
Prema zvaničnicima, više od polovine stanovništva od 120 hiljada do sada je pobjeglo iz provincije plašeći se osvete i represalija azerbejdžanskih vlasti ,uprkos opreznom pozivu premijera Jermenije Nikola Pašinjana da ostanu nakon obećanja Bakua da će dati amnestiju svima ,osim osumnjičenima za ratne zločine. Azerbejdžanska tv je prikazala noćne snimke sa vojnih dronova gdje se vide zapaljene kuće u sjevernom gradu Martakertu (Agdari) čiji vlasnici su odlučili da unište sve za sobom jer ne očekuju da će se ikada vratiti na svoja stoljetna ognjišta.
Dvodecenijski apsolutni vladar Azerbejdžana Ilham Alijev je nekoliko puta javno jamčio etničkim Jermenima „sva prava“ – građanska, vjerska, kulturološka ako se reintegriraju sa ostatkom zemlje. Ranije ponude o specijalnom statusu i autonomiji su povučene nakon 6-nedjeljnog rata u jesen 2020. godine, kada je Baku, uz tehničku pomoć Turske i Izraela, teško porazio tehnološki slabije i malobrojnije jermenske snage. Naknadno je premijer Pašinjan rekao da očekuje u narednim danima da u Nagorno-Karabahu neće biti više Jermena i da će ih matica „primiti kao svoju braću i sestre“, te da je da je u regionu počelo „etničko čišćenje”.
Jermenija je kontrolisala region tri decenije, nakon što je u prvom ratu protiv Azerbejdžana (1991-1994) osvojila čitavu provinciju i još sedam drugih provincija oko enklave kao „sigurnosnu zonu“. Tada su okupirane teritorije etnički očišćene od Azera kojih je preko 800 hiljada protjerano. Osvojena područja oko Karabaha su postala sablasna naselja. Nakon početka građanskog rata u Siriji nekih 20-tak hiljada sirijskih Jermena je naseljeno u ta područja koja su velikim dijelom ostala pustoš. Kada su Azeri povratili te teritorije 2020. godine uključujući i četvrtinu provincije Nagorno – Karabah ,slijedila je surova osveta. Azerbejdžanski vojnici su snimili videa odsjecanja glava zatečenih Jermena kao i ubijanja zarobljenih jermenskih vojnika i širili snimke preko društvenih mreža. BBC je objavio i snimak nekadašnje crkve koja je doslovno sravnjena sa zemljom.
Zbog višedecenijskog animoziteta koji datira od kraja Prvog svjetskog rata i međusobnih pokolja skoro da nema Jermena koji se usuđuje osloniti na garancije Alijeva. Tim prije što ni sami Azeri nemaju nikakva prava u apsolutističkoj i naftom bogatoj državi ako se suprotstave vlastima na bilo koji način. Azerbejdžan je poznat po širokom kršenju ljudskih prava, progonu kritičkih novinara, opozicije i ignorisanju presuda Evropskog suda za ljudska prava.
Njemački i američki šefovi diplomatije su pozvali Alijeva da dopusti međunarodne posmatrače u Karabah, i da se poštuju ljudska prava manjina. Dosadašnji apeli za skidanje blokade na isporuke hrane i ljekova nisu urodili plodom. Američko Ministarstvo odbrane je prije napada 19. septembra, održalo simboličnu zajedničku vojnu vježbu sa vojskom Jermenije kao signal podrške Jerevanu u udaljavanju od „bratskog“ zagrljaja Kremlja. Poslat je i signal Bakuu da neće blagonaklono gledati na azerbejdžanske vojne upade na međunarodno priznatu teritoriju Jermenije, nakon što je Moskva odbila pravno obavezujući angažman Organizacije za kolektivnu bezbijednost da brani zemlje članice. A Kremlj je poslao signal svojim medijima, prema dokumentu koji je procurio, da svu krivicu za poraz na Kavkazu svali na vlasti u Jerevanu koje su „počinile ozbiljnu grešku“ zbog udaljavanja od Moskve.
Dodatno zabrinjavaju ratoborne najave Alijeva i njegovih saradnika kojima vraćanje Nagorno -Karabaha nije dovoljno već poteže pravo i na međunarodno priznatu teritoriju Jermenije. On se 25. septembra sreo sa svojim saveznikom turskim predsjednikom Redžepom Erdoganom na otvaranju vojne baze u Nahičevanu, koji je enklava Azerbejdžana koja se graniči sa Turskom i Iranom, od matice odvojena jermenskom 40km širokom provincijom Sjunik na jugu zemlje. Alijev već duže vrijeme traži da Jermenija dopusti koridor kroz svoju teritoriju kojim će se Baku povezati sa Nahičevanom ali i Turskom. Jerevan je odgovorio da ne može dopustiti eksteritorijalnost na svojoj teritoriji i prolaz bez kontrola i carina. Alijev je nekoliko puta zaprijetio da će napraviti koridor po svaku cijenu ,željela to Jermenija ili ne.
Po završetku rata 2020.god. njegova vojska je učinila nekoliko upada na jermensku teritoriju kao upozorenje da Jerevan popusti. Jedini saveznik Jermenije se pokazao islamistički Iran koji je rekao da neće dopustiti gubitak granice sa Jermenijom. Upozorenjima Bakuu su se pridružile i neke zapadne zemlje, pa je juče Erdogan dva puta ponovio da ako se Jermenija ne složi sa otvaranjem Zangezurskog koridora da će se Nahičevan i Turska povezati preko Irana sa ostatkom Azerbejdžana.
U međuvremenu ,saobraćajne gužve od Karabaha prema Jermeniji se inteziviraju, sa porodicama naguranim u automobile, traktore i kamione – slike koje smo često gledali u bivšoj Jugoslaviji 90-tih godina.
Jovo MARTINOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice