Povežite se sa nama

FOKUS

Rupa za istinu

Objavljeno prije

na

Crne trojke je od prošle sedmice samo još jedna od brojnih afera koja se neće rasplesti na sudu. Iz državnog tužilaštva (VDT) saopšteno je da ne postoje dokazi koji bi potvrdili tvrdnje policijskog insajdera Brajuška Brajuškovića o postojanju crnih trojki – parapolicijskih odreda zaduženih za batinanja nepodobnih opozicionara i novinara.

Brajušković, bivši pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) i bivši šef službe obezbjeđenja u Zavodu za izvršenje sankcija (ZIKS) optužio je krajem avgusta ove godine svoje bivše šefove Veselina Veljovića i Miljana Perovića da su organizovali i koordinisali crne trojke, sastavljene od odabranih pripadnika SAJ-a, na čijoj su se meti našli neki od oponenata režima.

Veljović, sadašnji savjetnik Filipa Vujanovića i bivši direktor Uprave policije, je u vrijeme napada o kojima je svjedočio Brajušković bio komandant SAJ-a, a Perović zapovjednik u toj jedinici.

,,Ocjenom dokazne građe utvrđeno je da ne postoje ni materijalni ni personalni dokazi koji bi potvrdili navode Brajuška Brajuškovića da mu je starješinski kadar Specijalne antiterorističke jedinice izdavao naređenja da prati određena lica i priprema akte nasilja prema njima, niti da su akti nasilja vršeni”, navodi se u saopštenju VDT.

U prevodu: za tužilaštvo ne samo da dokaz i razlog za istragu nije to što je bivši pripadnik SAJ-a saopštio da su mu starješine izdavale naredbe da prati opozicionare i novinare, nego se po njima ni napadi na novinare i opozicionare nijesu dogodili. Duško Jovanović, Momir Vojvodić, Gojko Mitrović, Željko Ivanović i drugi, ispada, tukli su sami sebe.

Više svjedoka potvrdilo je da ih je Brajušković tokom ranih 2000, dok je bio pripadnik SAJ upozorio da su bili na meti crnih trojki. Nakon što je tužilaštvo stopiralo istragu, novinar Budimir Simonović potvrdio je medijima da ga je Brajušković upozorio da se sprema napad na vlasnika Dana Duška Jovanovića. Jovanović je napadnut u jesen 2000. godine, četiri godine prije nego što je ubijen. Brajušković se ranije pominjao kao jedan od napadača na Jovanovića. Policijski insajder tvrdi da je upravo to, da javnosti objasni da nije učestvovao u tom napadu, bio jedan od motiva zbog kojih se sada oglasio.

Tužilaštvo je saopštilo da im Brajušković nije saopštilo imena pripadnika SAJ koje je optužio da su učestvovali u napadima. Brajušković međutim tvrdi da je tužiocima kazao imena trojice specijalaca koji su učestvovali u napadu na Duška Jovanovića.

Da će tužilaštvo zaustaviti istragu bilo je izvjesno od samog početka. Mnogi od Monitorovih sagovornika, advokati i pravnici, ukazivali su da tužilaštvo kupuje vrijeme podsjećajući da je ta institucija zarobljena i pod kontrolom vrha vlasti. Da je stvar završena bilo je jasno kada je premijer Milo Đukanović javno abolirao Veljovića i presudio da je afera iskonstruisana i da crne trojke nijesu postojale. Isto je prethodno tvrdio Veljović. On je ovih dana za montiranje afere optužio ,,kriminalne strukture u ANB-u i policiji”. Za kontruisanje afere crne trojke u tužilaštvu je, pišu mediji, Veljović optužio Vasilija Mijovića, bivšeg pripadnika SDB. (vidi box).

Tužilaštvo je i te optužbe ostavilo u domenu nerasvijetljenih sumnji. Ako crne trojke ni napadi nijesu postojali, zašto tužilaštvo nije ispitalo navode Đukanovića i Veljovića? Ili je ovakvo stanje, međusobnih optužbi koje nikada neće biti demantovane na sudu, baš ono što vlast želi.

Za istragu o crnim trojkama bilo je nadležno Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici koju vodi Ljiljana Klikovac. Isto tužilaštvo je prethodno saopštilo da nema osnova za gonjenje Đukanovićevog medijskog specijalca Vladimira Bebe Popovića zbog napada na novinara i fotoreportera Vijesti. Upravo je tada Đukanović saopštio da je afera crne trojke iskonstruisana i zadovoljno najavio da će institucije i taj slučaj ,,riješiti”.

Slučajno, odmah pošto je obustavljena istraga o crnim trojkama mediji su objavili da je sinu bivše vrhovne tužiteljke Ranke Čarapić, Matiji, Ljiljana Klikovac produžila pripravnički staž u podgoričkom tužilaštvu za još godinu dana sa obrazloženjem da se ,,naročito istakao u radu”. Prema tvrdnjama Vijesti, sin bivše državne tužiteljke više mjeseci nije redovno dolazio na posao.

Opet slučajno, Ljiljana Klikovac je na mjesto osnovne državne tužiteljke postavljena na predlog Ranke Čarapić. Slučajnostima nikad kraja. Suprug osnovne državne tužiteljke Milan Klikovac je prema evidenciji Privrednog suda, sekretar u Republičkom zavodu za urbanizam i planiranje koji je u vlasništvu premijerovog brata Aca Đukanovića. Da je tužiteljičin suprug zaposlen i vlasnik akcija u tom preduzeću navodi se i u imovinskom kartonu tužiteljice.

Ljiljana Klikovac pominjana je i u slučaju prijetnji smrću upućenih civilnom aktivisti Aleksandru Saši Zekoviću. U javnosti je tada bio pušten audio snimak prijetnji Zekoviću. Tvrdilo se da je glas muškarca koji mu je prijetio pripadao jednom od specijalaca, bliskom saradniku Veselina Veljovića. Nakon četiri godine tužilaštvo je saopštilo da je taj slučaj zastario.

Zeković je medijima tada kazao da ga je Klikovac pozvala i kazala mu da snimke nijesu ni preslušali jer ,,nijesu znali da postoje” iako su mediji o tome brujali. Klikovac je navodno tada okrivila policiju da im snimak nije dostavila. Zeković je podsjetio na obavezu tužilaštva da prati navode medija. ,,Postojao je očigledni politički pritisak da predmet bude zatvoren na ovaj način kako je učinjeno”, kazao je tada Zeković

Sindikalna organizacija Vojske Crne Gore (SOVCG) svojevremeno je najavila krivičnu prijavu protiv Ljiljane Klikovac zbog, kako su saopštili, zloupotrebe službenog položaja.

Predsjednik SOVCG Nenad Čobeljić je u otvorenom pismu podsjetio da je sindikat koji on vodi bio diskriminisan te da je vojni vrh pokušavao da onemogući njihov sindikalni rad, vršeći između ostalog pritisak na članstvo. O tvrdnjama Čobeljića svjedočili su i medijski izvještaji. Prijave koje je uputio taj sindikat završile su u ladicama tužilaštva Ljiljane Klikovac. ,,Neshvatljivo je, i nedopustivo, da Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, punih deset mjeseci poslije okončanja istražnih radnji, po podnijetim krivičnim prijavama, odnosno više od dvadeset mjeseci od izvršenja krivičnih djela, nije donijelo nikakvu odluku”, naveo je Čobeljić.

Zamjenik Ljiljane Klikovac Saša Čađenović bio je zadužen za istragu o aferi crne trojke. I Čađenović je u radnu biografiju ubilježio krivičnu prijavu zbog zloupotrebe službenog položaja. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podnijela je protiv Čađenovića krivičnu prijavu zbog sumnje da je u slučaju Carine, u kom se za zloupotrebe teške 11 miliona eura teretio gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša, zloupotrijebio službeni položaj i nesavjesno postupao u izvršenju službene radnje.

,,Čađenović se prilikom odbijanja naše prijave protiv Mugoše pozvao na nevažeću odluku”, pojasnili su tada iz MANS-a. Ta NVO je tada podsjetila da je i Vrhovni sud potvrdio da je posao u kom je učestvovao Mugoša bio sporan.

Zbog gradonačelnika Podgorice je i v.d. državnog tužioca Veselin Vučković još 2004. godine uknjižio krivičnu prijavu.

MANS je protiv Mugoše u decembru 2004. podnio krivičnu prijavu zbog sumnje da je sklopio štetne ugovore sa kompanijama koje se bave izdavanjem lokacija za bilborde. Vučković, koji je tada bio osnovni tužilac, odbacio je prijavu, nakon čega je MANS u novembru 2005. podnio prijavu i protiv njega. Tu prijavu, po informacijama MANS-a, tadašnja vrhovna tužiteljka Vesna Medenica odbacila je u roku od 24 sata.

Podsjetimo, Vučković je skupa sa Ljiljanom Klikovac prisustvovao saslušanjima Brajuškovića u tužilaštvu, jer je policijski insajder insistirao na tome da će samo njemu saopštiti imena specijalaca za koje je tvrdio da su učestvovali u napadima.

Vučković je poznat i po tome što je ignorisao tvrdnje Ane Vuković, sutkinje u slučaju S.Č., koja je u vrijeme afere koja se dovodila u vezu sa političkim vrhom tvrdila da je pod pritiskom policije. Vučković je sutkinju Vuković uputio da sama vodi rat sa onima za koje misli da je prate.

Vučković nije procesuirao ni krivičnu prijava zbog zakidanja oko 100.000 penzionera za osam penzija, ili, tvrdilo se, ukupno 130 miliona eura. Đukanovića i nadležne ministre, Vučković nije procesuirao ni nakon što je Komisija sudskih vještaka Osnovnog suda u Podgorici, kako je Monitor već pisao, kasnije utvrdila – a predstavnici državnih organa prihvatili njihov nalaz – da su penzioneri nezakonito bili zakinuti.

U Vučkovićevoj radnoj biografiji je i slučaj istrage protiv direktora Montenegro Airlinesa Zorana Đurišića i njegovog saradnika Vladimira Đelevića koje je tužilaštvo teretilo da su od 2002. do 2006. na više nezakonitih načina oštetili kompaniju u državnom vlasništvu za 44 miliona eura. U Vučkovićevim rukama ta se suma istopila na nevjerovatnih 450.000 dolara, da bi na kraju Tužilaštvo odustalo od gonjenja u nedostatku dokaza.

I tako redom. Sve dok tužilaštvo budu kontrolisali nalogodavci mnogih zločina koje ta institucija treba da rasvijetli.

Ko i šta montira

Veselin Veljović saopštio je ove sedmice da protiv njega rade ,,kriminalne strukture u ANB i policiji”. Veljović, bivši direktor Uprave policije, ustvrdio je to na suđenju njegovom saradniku Milenku Rabrenoviću koji se tereti da je novinarki Oliveri Lakić prijetio telefonom. Lakić je kasnije napadnuta ispred svog stana, za šta je optužen Ivan Bušković.

Veljović je na sudu ustvrdio i da je Ivan Bušković koji je osuđen zbog napada na Oliveru Lakić, nevin, te da su mu dokazi podmetnuti u policiji, i da je on osuđen da bi se njemu načinila šteta.

Olivera Lakić zatražila je od državnog tužilaštva da ispita navode Veljovića. Ona je u pismu v. d. državnom tužiocu Veselinu Vučkoviću kazala da je ,,veoma indikativno da Veljović staje na stranu Buškovića” i saopštila da zbog toga dodatno sumnja da je nalogodavac napada na nju upravo Veljović, ali i organizator lažnih svjedočenja u njenom slučaju.

I Agencija za nacionalnu bezbjednost zatražila je da tužilaštvo i institucije reaguju i ispitaju navode Veljovića, tražeći od bivšeg šefa policije da konkretiizuje i dokazima, u okviru institucija, potkrijepi svoje tvrdnje. Isto je zatražio i ministar policije Raško Konjević.

Mediji su ubrzo potom objavili da je Veljović u tužilaštvu optužio Predraga Šukovića, bivšeg načelnika za organizovani kriminal i Vasilija Mijovića, bivšeg pripadnika ANB, da su montirali slučajeve protiv njega.

Veljović je, kako pišu mediji, u tužilaštvu optužio Šukovića da je fingirao dokaze protiv Buškovića, dok je Vasilija Mijovića optužio za konstruisanje afere crne trojke.

Šuković je demantovao tvrdnje Veljovića. On je saopštio da će tužiti Veljovića.

,,Da Veselin Veljović sve laže ukazuje i to da osnovni tužilac nije našao za shodno da me sasluša ni mjesec dana pošto je Veljović dao tu izjavu tužilaštvu”, kazao je Šuković. On je podsjetio Veljovića da su slučaj napada na Oliveru Lakić po nalogu tužilaštva vodili policajci CB Podgorica, a da je odjeljenje kojim je Šuković rukovodio , u tom slučaju učestvovalo tek 1 posto. ,,Zbog javnosti moram da naglasim da Oliveru Lakić nikada nijesam upoznao tako da ne znam zašto bih ja imao neki motiv više da rješavam taj slučaj”, kazao je Šuković.

Šuković je na mjesto rukovodioca Odjeljenja za organizovani kriminal došao nakon što je Veljović napustio policiju, a na njegovo mjesto došao Božidar Vuksanović. Mediji su tada spekulisali da je Šuković bio u lošim odnosima sa Veljovićem, te da je bio jedan od ,,rijetkih koji se otvoreno suprotstavio takozvanom mojkovačkom klanu u policiji za vrijeme posljednjih godina Veljovićevog mandata”.

Šuković je smijenjen nakon što je na mjesto šefa policije došao Slavko Stojanović za koga se tvrdi da je blizak Veljoviću.

Monitor je pokušao da stupi u kontakt sa Vasilijem Mijovićem, bivšim pripadnikom ANB, kojeg je Veljović optužio da je montirao aferu crne trojke kako bi mu naudio. Mijović nas je uputio na svog advokata Milovana Orovića.

Orović je za naš list kazao da Mijović ne želi ništa da komentariše povodom optužbi Veljovića ali da će sve što bude trebalo saopštiti pred crnogorskim institucijama i na sudu. I Mijović je najavio tužbu protiv Veljovića.

Mijović je javnosti poznat po aferi Mašan. Mijović je bio osuđen zbog tajnog snimanja razgovora aktivista DPS-a o kupovini ličnih karata. U odsustvu, dok je bio u Beogradu nakon što je optužen zbog afere Mašan, su ga teretili zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih naprava, te zbog falsifikovanja diplome. Tužbe protiv njega su popadale sredinom prošle godine jedna za drugom.

Policijski insajder Brajuško Brajušković saopštio je da Mijović ne stoji iza afere crne trojke. On je zbog izjave Veljovića da u policiji ima kriminalaca zatražio da se ponovo ispita bezbjednost njega i njegove porodice.

Tužilaštvo i dalje ćuti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo