Rudnik uglja Berane, koji je tri mjeseca bez struje, zbog čega je ugrožena i jama Petnjik, našao se u neočekivanoj i ozbiljnoj krizi upravo u momentu kada je potražnja za energentima povećala šansu za njegovo aktiviranje i kada su se gajile nade da bi se to moglo konačno dogoditi
Rudnik uglja u Beranama već tri mjeseca je bez struje zbog kvara na staroj trafostanici, zbog čega je jama Petnjik ugrožena podzemnim vodama i njena sudbina opet potpuno neizvjesna. Da reaguje, nije se sjetio niko, dok vijest o tome nije slučajno dospjela u medije. Jedan dan, i opet tišina. Dok se jama polako potapa.
Direktor Rudnika Nikola Šćekić kazao je Monitoru da se vode pregovori sa CEDIS-om u pravcu pronalaženja novog rješenja za napajanje Rudnika uglja sa druge trafostanice.
„Na staroj trafostanici, sa koje smo se do sada napajali, desila se neka havarija, možda i zbog krađe djelova, i elektroenergetski inspektor je stavio zabran na njenu upotrebu. Sada pokušavamo da obezbijedimo napajanje sa druge strafostanice na Rudešu, 35-10, ali to nekako ide sporo zbog toga što nam je račun u blokadi“ – kaže Šćekić.
Šćekić je pojasnio da se havarija dogodila još 11. novembra, i da od tada čine napore da iznađu alternativno rješenje za napajanje rudnika strujom.
„Prema nekim informacijama, toga dana čula se neka eksplozija sa stare trafostanice. Moguće da je havarija izavana krađom ulja ili drugih elemenata. To je trafostanica koja je vodila od energane bivše fabrike celuloze i papira, i datira iz tog vremena“ – kaže Šćekić.
On je dodao da to znači da se Rudnik uglja našao u istoj situaciji kao prije godinu i po, kada je takođe bio bez struje, odnosno da se jama puni vodom iz podzemnih izvora.
„Pumpno postrojenje za ispumpavanje podzemnih voda ne radi. Voda je dostigla kritični nivo, u to sam se uvjerio silazeći u jamu“ – rekao je Šćekić.
Direktor Rudnika uglja je zbog toga apelovao na sve koji mogu da pomognu da se ovaj problem prevaziđe i jama Petnjik sačuva.
„Ova situacija nas je potpuno omela u svim aktivnostima koje smo vodili oko moguće prodaje rudnika ili dovođenja investitora. Mi trenutno obezbjeđujemo i površinska postrojenja, jer i tamo ima problema zbog nestanka struje. Moramo ovo brzo riješiti ako mislimo dobro ovom rudniku“ – rekao je Šćekić.
Jedini preživjeli privredni kolektiv iz nekadašnje industrijske zone Rudeš u Beranama, kroz proces tranzicije promijenio je dosta vlasnika.
Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, sastavljenom od kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera došlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci najprije preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.
Tako je proizvodnja u jami Petnjik utihnula već u novembru 2002. godine. Prodaja je oglašavana nakon toga devet puta prije nego ga je kupila kompanija Balkan enerdži. To je ona epizoda iz vremena DPS-a kada je Petros Statis obećao izgradnju termo bloka i investicije od 120 miliona eura, pa se ispostavilo da je u pitanju obična prevara i pranje para.
Početkom 2014. godine od tog grčkog biznismena kupio ga je Metalfer iz Sremske Mitrovice. Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine od početka privatizacije našao se na vrhuncu poslovanja, kada su imali tri smjene i 157 radnika. Tadašnji menadžment je čak najavljivao upošljavanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje.
Niko ne zna šta se desilo u aprilu 2019. godine, kada je došlo do prekida proizvodnje i priče o tome kako vlasnici iz Srbije više ne mogu da pokrivaju gubitke koje rudnik pravi. Od tada se vode pregovori da se nađe model da se rudniku pomogne da radi bez gubitaka i da se pokrene proizvodnja. Za to je, kako objašnjavaju iz rudnika, bilo potrebno, navodno, samo da im dotiraju prevoz iskopanog uglja od Berana do Termolektrane u Pljevljima.
U ljeto 2021. godine to je obećao i bivši premijer Zdravko Krivokapić koji je tada kazao da će Rudnik u Beranama raditi onoliko koliko i Termoelektrana u Pljevljima. Obećao je ponovno zapošljavanje 120 rudara, odnosno 400 zbrinutih porodica u reprolancu, u siromašnim Beranama.
Samo petanaest dana nakon toga u strašnom nevremenu koje je zahvatilo sjever Crne Gore, oštećen je dalekovod kojim se napaja beranski rudnik i prekinute su sve aktivnosti na održavanju jame.
Tadašnji premijer je, čim je preskočio preko Ribarevina, zaboravio šta je obećao, a u narednom periodu je vođena dugotrajna borba za spašavanje jame Petnjik, i njenog potpunog uništavanja nakon potapanja podzemnim vodama, zbog onesposobljavanja pumpnog postrojenja. Baš kao i sada.
Kada je i taj posao uspješno okončan i jama spašena, sve do danas su se samo vodili pregovori u krugu vlasnika, Elektroprivrede i potencijalnih stranih partnera o njegovom aktiviranju.
Sada se problem sa strujom ponovio zbog kvara na staroj trafostanici, za koji postoje sumnje da je izavan krađom elemenata. Direktor Rudnika uglja vjeruje da se i ovog puta jama može spasiti, ako se brzo riješi napajanje strujom.
„Samo da obezbijedimo struju, i opet ćemo manuelno, kao i prvi put, izbacivati vodu, dok ne popravimo pumpno postrojenje u jami, koje je sada već pod vodom” – kažer direktor Rudnika uglja.
Rudnik uglja za Berane ima posebnu vrijednost, jer osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega je u reprolancu bilo vezano još 20 manjih firmi i njihovih zaposlenih.
Nejasna u svemu je uloga Vlade Crne Gore, koja bi mogla učiniti ili obezbijediti novac za prevoz uglja od Berana do Pljevalja, odnosno Termoelektrane, ili raskinuti ugovor o privatizaciji sa vlasnicima iz Sremske Mitrovice i ponuditi rudnik na prodaju. Istina, mogla bi ga preuzeti, kao što je to učinila sa Željezarom.
Ovako kako je sada, nikom nije dobro. Samo 15 radnika radi na održavanju jame, a proizvodnja stoji već skoro tri godine. Ugalj iz ove jame, kojeg ima u izobilju, ne vadi se čak ni u trenutku kada je na tržištu dostigao maksimalnu cijenu.
Ako jama i ovog puta bude spašena od potpunog potapanja, Vlada bi morala da prelomi i povuče potez koji bi riješio sudbinu jedinog preostalog privrednog resursa u Beranama. Da se zna – ili ima rudnika ili ga nema. Sedam godina je Vlada Demokratske partije socijalista mirno gledala kako Restis ne čini ništa da pokrene proizvodnju. I aktuelna tehnička Vlada, kao i ona prije ove, ne čine ništa više od toga.
Tufik SOFTIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice