Tik uz teniske terene u Nikšiću, tri groba zarasla u šiblje. Hasan, Ferida i Sena Klapuh, jedva se od težine palog granja naziru imena. Davno ostavljeno cvijeće i korov koji skriva grobove ne govore da se radi o žrtvama posljednjeg rata. ,,Prođem ponekad tuda i sklonim ono granje”, kaže Mehmed Hodžić Meho, bivši grobar, u penziji. ,,Ja sam ih sahranio. Ćerku u sredinu, a njih dvoje sa strane. Sad vidim da je redosljed promijenjen, stoji da je Sena, ćerka, sa desne strane. A nije”. IPAK RATNI ZLOČIN: Tročlanu porodicu Klapuh su petorica specijalaca Vojske Republike Srpske 1992. godine ubili na teritoriji Crne Gore. Hasan je, kako se navodi u knjizi Kobna sloboda Šekija Radončića, bio ekonomista i dugogodišnji zamjenik upravnika KP doma u Foči, Ferida nije radila, dok je njihova tridesetogodišnja ćerka Sena tek diplomirala na građevinskom fakultetu. Za njihovo ubistvo, o čemu je Monitor već pisao, optuženi su Janko Janjić (25), Zoran Vuković (37), Radomir Kovač (31), Zoran Simović (28) i Vidoje Golubić, pripadnici ,,Srpske Republike Bosne i Hercegovine” – specijalnog odreda ,,Dragan Nikolić”.
Hasan Klapuh i Janko Janjić bili su dugogodišnje komšije u Foči. Istraga je utvrdila da su petorica optuženih prihvatili da za ponuđeni novac prebace porodicu Klapuh iz Foče na teritoriju Crne Gore. Kada su, 6. jula 1992. godine, prošli carinu i stigli nadomak Plužina, kod mosta ,,Obrada Cicmila”, zaustavili su vozilo i iz kola izveli tročlanu porodicu. Hicem ispaljenim u potiljak prvo su, utvrdila je istraga, ubili Hasana Klapuha. Potom su iz automatske puške pucali u Feridu i Senu, i sve troje gurnuli niz liticu visoku oko stotinu metara. Obdukcijom je utvrđeno da su Ferida i njena ćerka izdahnule tek nakon dva do tri sata.
Petorica specijalaca Vojske Republike Srpske osuđeni su najprije 1993. godine, pred Krivičnim vijećem sudije Milića Međedovića. Na optuženičkoj klupi sjedio je samo Vidoje Golubović koji je osuđen na osam mjeseci zatvora ,,zbog neprijavljivanja krivičnog djela”, dok su ostala četvorica, ,,nedostupna Crnoj Gori”, osuđeni na po dvadeset godina. Iako je optužnica petoricu Karadžićevih specijalaca teretila da su počinili krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, sud ih je osudio za krivično djelo ubistva iz koristoljublja.
,,Sud nije prihvatio navode optužnice da su optuženi izvršili krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, nalazeći da se to krivično djelo može izvršiti jedino na teritoriji obuhvaćenoj ratom, a rata na prostoru SR Jugoslavije nije bilo”, obrazložio je presudu sudija Međedović.
Nakon žalbe tužilaštva, nezadovoljnog Međedovićevom presudom, krivično vijeće sudije Stevana Damjanovića, preinačilo je 1996. godine prvostepenu presudu, uz obrazloženje da za definisanje krivičnog djela ratnog zločina nije važno da li se dogodilo na teritoriji zahvaćenoj ratom, već da je u vezi sa ratom. Ova presuda do danas nije izvršena, jer optuženi nijesu pronađeni i privedeni.
ZABORAVLJENI GROBOVI: Tako je Crna Gora dobila prvu sudsku presudu za ratni zločin, što je prva presuda takve vrste u bivšoj SFRJ – pohvaliće se kad god mogu crnogorski zvaničnici. U bijelo obučeni igrači tenisa, i ostali koje put nanese kraj grobova porodice Klapuh, ne vide, međutim, da je Crnoj Gori ta presuda baš tako važna.
Hasan, Ferida i Sena sahranjeni su na privremenom groblju. Tu se, objašnjavaju u lokalnoj upravi, sahranjuju oni koji nemaju nikog i ne mogu da plate odlazak na onaj svijet. Porodicu Klapuh je sahranila opština Nikšić. Pri tom, groblje će planiraju nikšićke gradske vlasti, biće ubrzo izmješteno. Šta će se desiti sa posmrtnim ostacima porodice Klapuh, niko ne zna. ,,Dolazila je jedna njihova rođaka, raspitivala se, ona je i postavila nadgrobne nišane”, objašnjava Meho Hodžić. ,,Nije se više pojavljivala. Šta će biti kad groblje bude izmješteno, ne znam”
,,U vrijeme kada je bio premijer, Filp Vujanović mi je obećao da će Crna Gora učiniti sve što je do nje da prenese posmrtne ostatke porodice Klapuh u Bosnu”, kaže Šeki Radončić. ,,Vujanović je, međutim, kazao da ne može ništa da učini bez zahtjeva najbliže porodice”. Najbliži srodnik ubijene porodice Klapuh, njihov sin i brat, Ferid Klapuh živi u Sarajevu. ,,On je”, objašnjava Radončić, ,,tada insistirao da je to obaveza Crne Gore, te da država to sama uradi”.
,,Ja to ne mogu sam da uradim”, kaže za Monitor Ferid Klapuh, kojeg smo uspjeli pronaći, u Sarajevu. “Pokrenuo sam postupak, preko Komisije za traženje nestalih BiH, da se posmrtni ostaci mojih najbližih ekshumiraju i prebace u Bosnu”, kaže on. “Ne znam, međutim, dokle su oni stigli sa tim postupkom”.
NIŠTA ZA SJEĆANJE: Šta će se desiti sa grobovima porodice Klapuh, ne zna se. Njihova imena trebalo je da se nađu na spomen parku u Podgorici, u znak sjećanja, ali ni to se vjerovatno neće dogoditi. ,,To je inicijativa u kojoj sam učestvovao”, kaže Rifat Rastoder, potpredsjednik Skupštine Crne Gore. On, kaže, nije znao da grobovi porodice Klapuh nalaze na privremenom groblju u Nikšiću.
,,Predložili smo da se podigne spomen park žrtvama zlodjela počinjenih u Crnoj Gori ili u ime Crne Gore, u periodu od 1991. do 2001. godine”, objašnjava Rastoder. ,,Ministarstvo za ljudska prava je, međutim, to nekorektno preimenovalo u spomen park svim žrtvama ratova vođenih na prostorima bivše SFRJ”, kaže Rastoder.
Trebalo je, objašnjava on, da se spomen park podigne već sljedećeg mjeseca, ali se to najvjerovatnije, kaže on, neće desiti. ,,Odloženo je”. Vlasti, valjda, imaju važnija posla.
Zarasli grobovi porodice Klapuh samo su još jedan primjer kako se Crna Gora suočava sa sobom.
Milena PEROVIĆ KORAĆ