Povežite se sa nama

OKO NAS

ROŽAJE, SELO PEŠKOVIĆI: Na kraju, bez puta

Objavljeno prije

na

Zvuči nevjerovatno da stanovnici nekog sela u Crnoj Gori, na samo četiri kilometra od grada, ne mogu prezimiti u svojim kućama, nego se moraju seliti svake godine u drugu državu. Pošto u svojoj – nemaju put

 

Mještani rožajskog sela Peškovići gledaju u nebo, slušaju vremensku prognozu i nadaju se da bi najavljeno miholjsko ljeto moglo produžiti njihov boravak u njihovom rodnom selu. Sa prvim snjegovima, međutim, oni će spakovati kofere i pješice, sa stokom, krenutu prama Kosovu, gdje će prezimiti. Kažu kako su prinuđeni da to čine svake godine, jer drugog rješenja i načina za preživljavanje nemaju.

Kad prvi put to čuje, neko neupućen bi mogao pomisliti da je selo Peškovići negdje na granici sa Kosovom, a ne svega četiri kilometra udaljeno od Rožaja?!

To što je ovo albansko selo maleno i ima „svega nekoliko“ kuća, oduvijek je bio izgovor lokalnim vlastima da ne urede put do njihovih vjekovnih ognjišta. Oni su zbog toga ovih dana, u jeku lokalne političke kampanje pred oktobarske izbore, kada se, kako tvrde, „asfaltiraju sokaci i budžaci“, uputili još jedan apel lokalnoj upravi u Rožajama da saniraju put koji vodi do njihovog sela.

Stanovnik sela Peškovići Safet Vukelj obratio se Monitoru tvrdeći da su uzalud do sada molili sve vlasti, koliko ih se smijenilo u Rožajama, ali da im niko nije ni pokušao da okrene glavu, a kamoli naspe lopatu šljunka. „Obraćali smo se i ministrima iz Rožaja, oni su prebacivali problem na lokalnu upravu. A meni se čini da nema nijednog funkcionera iz Rožaja, a da nije sagradio kuću u Podgorici ili Baru, od šume iz našeg sela“, tvrdi Vukelj.

Prema njegovim riječima put je u toliko lošem stanju, da se i pješice praktično ide sa kamena na kamen, posebno preko nekoliko propusta na planinskoj rijeci Ibarac. Na uništavanje i popravku automobila, već su se navikli. „Sada su ti propusti začepljeni od teških kamiona koji prolaze putem odnoseći šumu iz naših planina, a mi od toga nemamo nikakve koristi. Makar jedan kamion šljunka da su nasuli, ništa ih ne bi koštalo, a nama bi pomogli“, kaže Vukelj. On ističe da mještani njegovog sela ne traže ni magistralu ni asfalt, već samo da se put koliko-toliko popravi i urede prelazi preko rijeke. „Mi smo sada prinuđeni da zimu provodimo na Kosovu, jer ovdje nema puta ni ljeti, a ne zimi, kada na nadmorskoj visini od hiljadu i dvjesta metara, padne po dva metra snijega. Da je dobar put, i da se redovno čisti, ne bismo morali zimi da napuštamo naše kuće“.

Vukelj kaže da je i sam namjeravao da pokrene neki mali biznis i da bude trajno nastanjen u svom selu. „Selo je dobilo ime po albanskom izrazu za ribu, koje ovdje, u planinskim potocima ima dosta. Ja sam mislio da napravim ribnjak i pokrenem neki mali biznis, ali kako, kada nema puta do nas. Ko će da nam dođe, kada ni mi ne možemo da prođemo ni da se spustimo do bolnice, zlu ne trebalo. I kako bih, da bilo šta napravim, mogao to zimi da ostavim“, objašnjava naš sagovornik.

Pisao je, kaže, i predsjedniku države i premijeru. „Molimo sve koji nešto mogu uticati da na nas okrenu glavu. Da ne moramo svake zime ići na Kosovo, ostavljati svoje kuće i vraćati se tek sproljeća“, kaže Vukelj. On je optužio lokalno rukovodsto u Rožajama da popravlja puteve samo tamo gdje imaju glasove za svoju stranku. „Ne treba ni mi da budemo stanovnici drugog reda. A kako drugačije da se osjećamo, kada niko decenijama nije u stanju da napravi pristojan put od svega četiri kilometra“.

Predsjednik Opštine Rožaje, Rahman Husović (BS), odbacuje optužbe, posebno one koje bi mogle imati prizvuk bilo kakve nacionalne diskriminacije.„Radili smo ljetos i asfaltirali  put u Bogajama, gdje žive pravoslavci. Albance tretiram bolje nego i svoje komšije, i tu ne dozvoljavam da mi neko nešto prebaci“, kaže Husović za Monitor.

On ističe da ima toliko sela sa velikim brojem stanovnika, gdje su radovi neophodniji i da lokalna uprava radi maksimalno u okviru mogućnosti. „Sa skromnim budžetom radimo, zaista, vrijedno i bez ikakvih partijskih ili nacionalnih interesa. U Peškovićima je nekoliko kuća. Ja ne želim da kažem da i tamo ne treba da se radi, ali mi radimo po prioritetima. Moja ulica nije asfaltirana, i toliko o mojim ličnim interesima“, kaže Husović.

Predsjednik Opštine Rožaje ističe kako ne bi želio da obeća nešto što ne može ispuniti, ali kaže da će se potruditi da se put prema selu Peškovići sanira ovog mjeseca. „Ja ne mogu da ugovaram poslove ako ne mogu da ih platim. Problem sela Peškovići star je trideset godina, i niko nije pokušao da ga do sada riješi. Radimo koliko možemo, i nadam se da ćemo i problem tih stanovnika riješiti. Ja sam gospodinu Vukelju lično rekao sve što i vama, bez želje da ga obmanjujem“.

Husović ne spori da koncesionari šuma uništavaju puteve, ali naglašava da je lokalna uprava počela da kaznenom politikom uvodi red i u tu oblast. „Tačno je i da su koncesionari uništili put prema selu Peškovići. Prethodnici na mom mjestu su ostavili mnogo neriješenih problema, među kojima i put prema tom selu. Niko nije ni pokušao to da riješi. Ne želim da dajem lažna obećanja, ali ja ću pokušati“, kaže Husović.

Mještani sela Peškovići ističu da nije ostalo mnogo vremena i da prvi snjegovi u Rožajama i okolini, počinju vrlo rano. „Volio bih da se to stvarno i dogodi. Evo, oktobar je počeo. Da vidimo da li će se obećanje koje daje predsjednik Opštine ispuniti. Ko bi bio srećniji od nas da dočekamo ono što mnogi prije nas nisu, i da zazimimo prvi put u svom selu, bez straha da ćemo na svega četiri kilometra od grada, biti odsječeni“, kaže Safet Vukelj.

Ako ni ove godine ne bude ništa od popravke puta i prelaza preko rijeke, Safet kaže da će se obratiti i predstavnicima međunarodne zajednice u Crnoj Gori. „Kada čuju kakav problem imamo, možda neće vjerovati. Ali, ponijeću im geografsku kartu i fotografije puta. Pokazaću im gdje je selo i gdje je Rožaje, a gdje je Kosovo. Šta nam je drugo preostalo da radimo“, poručuje Vukelj.

                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo