Zvuči nevjerovatno da stanovnici nekog sela u Crnoj Gori, na samo četiri kilometra od grada, ne mogu prezimiti u svojim kućama, nego se moraju seliti svake godine u drugu državu. Pošto u svojoj – nemaju put
Mještani rožajskog sela Peškovići gledaju u nebo, slušaju vremensku prognozu i nadaju se da bi najavljeno miholjsko ljeto moglo produžiti njihov boravak u njihovom rodnom selu. Sa prvim snjegovima, međutim, oni će spakovati kofere i pješice, sa stokom, krenutu prama Kosovu, gdje će prezimiti. Kažu kako su prinuđeni da to čine svake godine, jer drugog rješenja i načina za preživljavanje nemaju.
Kad prvi put to čuje, neko neupućen bi mogao pomisliti da je selo Peškovići negdje na granici sa Kosovom, a ne svega četiri kilometra udaljeno od Rožaja?!
To što je ovo albansko selo maleno i ima „svega nekoliko“ kuća, oduvijek je bio izgovor lokalnim vlastima da ne urede put do njihovih vjekovnih ognjišta. Oni su zbog toga ovih dana, u jeku lokalne političke kampanje pred oktobarske izbore, kada se, kako tvrde, „asfaltiraju sokaci i budžaci“, uputili još jedan apel lokalnoj upravi u Rožajama da saniraju put koji vodi do njihovog sela.
Stanovnik sela Peškovići Safet Vukelj obratio se Monitoru tvrdeći da su uzalud do sada molili sve vlasti, koliko ih se smijenilo u Rožajama, ali da im niko nije ni pokušao da okrene glavu, a kamoli naspe lopatu šljunka. „Obraćali smo se i ministrima iz Rožaja, oni su prebacivali problem na lokalnu upravu. A meni se čini da nema nijednog funkcionera iz Rožaja, a da nije sagradio kuću u Podgorici ili Baru, od šume iz našeg sela“, tvrdi Vukelj.
Prema njegovim riječima put je u toliko lošem stanju, da se i pješice praktično ide sa kamena na kamen, posebno preko nekoliko propusta na planinskoj rijeci Ibarac. Na uništavanje i popravku automobila, već su se navikli. „Sada su ti propusti začepljeni od teških kamiona koji prolaze putem odnoseći šumu iz naših planina, a mi od toga nemamo nikakve koristi. Makar jedan kamion šljunka da su nasuli, ništa ih ne bi koštalo, a nama bi pomogli“, kaže Vukelj. On ističe da mještani njegovog sela ne traže ni magistralu ni asfalt, već samo da se put koliko-toliko popravi i urede prelazi preko rijeke. „Mi smo sada prinuđeni da zimu provodimo na Kosovu, jer ovdje nema puta ni ljeti, a ne zimi, kada na nadmorskoj visini od hiljadu i dvjesta metara, padne po dva metra snijega. Da je dobar put, i da se redovno čisti, ne bismo morali zimi da napuštamo naše kuće“.
Vukelj kaže da je i sam namjeravao da pokrene neki mali biznis i da bude trajno nastanjen u svom selu. „Selo je dobilo ime po albanskom izrazu za ribu, koje ovdje, u planinskim potocima ima dosta. Ja sam mislio da napravim ribnjak i pokrenem neki mali biznis, ali kako, kada nema puta do nas. Ko će da nam dođe, kada ni mi ne možemo da prođemo ni da se spustimo do bolnice, zlu ne trebalo. I kako bih, da bilo šta napravim, mogao to zimi da ostavim“, objašnjava naš sagovornik.
Pisao je, kaže, i predsjedniku države i premijeru. „Molimo sve koji nešto mogu uticati da na nas okrenu glavu. Da ne moramo svake zime ići na Kosovo, ostavljati svoje kuće i vraćati se tek sproljeća“, kaže Vukelj. On je optužio lokalno rukovodsto u Rožajama da popravlja puteve samo tamo gdje imaju glasove za svoju stranku. „Ne treba ni mi da budemo stanovnici drugog reda. A kako drugačije da se osjećamo, kada niko decenijama nije u stanju da napravi pristojan put od svega četiri kilometra“.
Predsjednik Opštine Rožaje, Rahman Husović (BS), odbacuje optužbe, posebno one koje bi mogle imati prizvuk bilo kakve nacionalne diskriminacije.„Radili smo ljetos i asfaltirali put u Bogajama, gdje žive pravoslavci. Albance tretiram bolje nego i svoje komšije, i tu ne dozvoljavam da mi neko nešto prebaci“, kaže Husović za Monitor.
On ističe da ima toliko sela sa velikim brojem stanovnika, gdje su radovi neophodniji i da lokalna uprava radi maksimalno u okviru mogućnosti. „Sa skromnim budžetom radimo, zaista, vrijedno i bez ikakvih partijskih ili nacionalnih interesa. U Peškovićima je nekoliko kuća. Ja ne želim da kažem da i tamo ne treba da se radi, ali mi radimo po prioritetima. Moja ulica nije asfaltirana, i toliko o mojim ličnim interesima“, kaže Husović.
Predsjednik Opštine Rožaje ističe kako ne bi želio da obeća nešto što ne može ispuniti, ali kaže da će se potruditi da se put prema selu Peškovići sanira ovog mjeseca. „Ja ne mogu da ugovaram poslove ako ne mogu da ih platim. Problem sela Peškovići star je trideset godina, i niko nije pokušao da ga do sada riješi. Radimo koliko možemo, i nadam se da ćemo i problem tih stanovnika riješiti. Ja sam gospodinu Vukelju lično rekao sve što i vama, bez želje da ga obmanjujem“.
Husović ne spori da koncesionari šuma uništavaju puteve, ali naglašava da je lokalna uprava počela da kaznenom politikom uvodi red i u tu oblast. „Tačno je i da su koncesionari uništili put prema selu Peškovići. Prethodnici na mom mjestu su ostavili mnogo neriješenih problema, među kojima i put prema tom selu. Niko nije ni pokušao to da riješi. Ne želim da dajem lažna obećanja, ali ja ću pokušati“, kaže Husović.
Mještani sela Peškovići ističu da nije ostalo mnogo vremena i da prvi snjegovi u Rožajama i okolini, počinju vrlo rano. „Volio bih da se to stvarno i dogodi. Evo, oktobar je počeo. Da vidimo da li će se obećanje koje daje predsjednik Opštine ispuniti. Ko bi bio srećniji od nas da dočekamo ono što mnogi prije nas nisu, i da zazimimo prvi put u svom selu, bez straha da ćemo na svega četiri kilometra od grada, biti odsječeni“, kaže Safet Vukelj.
Ako ni ove godine ne bude ništa od popravke puta i prelaza preko rijeke, Safet kaže da će se obratiti i predstavnicima međunarodne zajednice u Crnoj Gori. „Kada čuju kakav problem imamo, možda neće vjerovati. Ali, ponijeću im geografsku kartu i fotografije puta. Pokazaću im gdje je selo i gdje je Rožaje, a gdje je Kosovo. Šta nam je drugo preostalo da radimo“, poručuje Vukelj.
Tufik SOFTIĆ