Povežite se sa nama

OKO NAS

ROŽAJE, SELO PEŠKOVIĆI: Na kraju, bez puta

Objavljeno prije

na

Zvuči nevjerovatno da stanovnici nekog sela u Crnoj Gori, na samo četiri kilometra od grada, ne mogu prezimiti u svojim kućama, nego se moraju seliti svake godine u drugu državu. Pošto u svojoj – nemaju put

 

Mještani rožajskog sela Peškovići gledaju u nebo, slušaju vremensku prognozu i nadaju se da bi najavljeno miholjsko ljeto moglo produžiti njihov boravak u njihovom rodnom selu. Sa prvim snjegovima, međutim, oni će spakovati kofere i pješice, sa stokom, krenutu prama Kosovu, gdje će prezimiti. Kažu kako su prinuđeni da to čine svake godine, jer drugog rješenja i načina za preživljavanje nemaju.

Kad prvi put to čuje, neko neupućen bi mogao pomisliti da je selo Peškovići negdje na granici sa Kosovom, a ne svega četiri kilometra udaljeno od Rožaja?!

To što je ovo albansko selo maleno i ima „svega nekoliko“ kuća, oduvijek je bio izgovor lokalnim vlastima da ne urede put do njihovih vjekovnih ognjišta. Oni su zbog toga ovih dana, u jeku lokalne političke kampanje pred oktobarske izbore, kada se, kako tvrde, „asfaltiraju sokaci i budžaci“, uputili još jedan apel lokalnoj upravi u Rožajama da saniraju put koji vodi do njihovog sela.

Stanovnik sela Peškovići Safet Vukelj obratio se Monitoru tvrdeći da su uzalud do sada molili sve vlasti, koliko ih se smijenilo u Rožajama, ali da im niko nije ni pokušao da okrene glavu, a kamoli naspe lopatu šljunka. „Obraćali smo se i ministrima iz Rožaja, oni su prebacivali problem na lokalnu upravu. A meni se čini da nema nijednog funkcionera iz Rožaja, a da nije sagradio kuću u Podgorici ili Baru, od šume iz našeg sela“, tvrdi Vukelj.

Prema njegovim riječima put je u toliko lošem stanju, da se i pješice praktično ide sa kamena na kamen, posebno preko nekoliko propusta na planinskoj rijeci Ibarac. Na uništavanje i popravku automobila, već su se navikli. „Sada su ti propusti začepljeni od teških kamiona koji prolaze putem odnoseći šumu iz naših planina, a mi od toga nemamo nikakve koristi. Makar jedan kamion šljunka da su nasuli, ništa ih ne bi koštalo, a nama bi pomogli“, kaže Vukelj. On ističe da mještani njegovog sela ne traže ni magistralu ni asfalt, već samo da se put koliko-toliko popravi i urede prelazi preko rijeke. „Mi smo sada prinuđeni da zimu provodimo na Kosovu, jer ovdje nema puta ni ljeti, a ne zimi, kada na nadmorskoj visini od hiljadu i dvjesta metara, padne po dva metra snijega. Da je dobar put, i da se redovno čisti, ne bismo morali zimi da napuštamo naše kuće“.

Vukelj kaže da je i sam namjeravao da pokrene neki mali biznis i da bude trajno nastanjen u svom selu. „Selo je dobilo ime po albanskom izrazu za ribu, koje ovdje, u planinskim potocima ima dosta. Ja sam mislio da napravim ribnjak i pokrenem neki mali biznis, ali kako, kada nema puta do nas. Ko će da nam dođe, kada ni mi ne možemo da prođemo ni da se spustimo do bolnice, zlu ne trebalo. I kako bih, da bilo šta napravim, mogao to zimi da ostavim“, objašnjava naš sagovornik.

Pisao je, kaže, i predsjedniku države i premijeru. „Molimo sve koji nešto mogu uticati da na nas okrenu glavu. Da ne moramo svake zime ići na Kosovo, ostavljati svoje kuće i vraćati se tek sproljeća“, kaže Vukelj. On je optužio lokalno rukovodsto u Rožajama da popravlja puteve samo tamo gdje imaju glasove za svoju stranku. „Ne treba ni mi da budemo stanovnici drugog reda. A kako drugačije da se osjećamo, kada niko decenijama nije u stanju da napravi pristojan put od svega četiri kilometra“.

Predsjednik Opštine Rožaje, Rahman Husović (BS), odbacuje optužbe, posebno one koje bi mogle imati prizvuk bilo kakve nacionalne diskriminacije.„Radili smo ljetos i asfaltirali  put u Bogajama, gdje žive pravoslavci. Albance tretiram bolje nego i svoje komšije, i tu ne dozvoljavam da mi neko nešto prebaci“, kaže Husović za Monitor.

On ističe da ima toliko sela sa velikim brojem stanovnika, gdje su radovi neophodniji i da lokalna uprava radi maksimalno u okviru mogućnosti. „Sa skromnim budžetom radimo, zaista, vrijedno i bez ikakvih partijskih ili nacionalnih interesa. U Peškovićima je nekoliko kuća. Ja ne želim da kažem da i tamo ne treba da se radi, ali mi radimo po prioritetima. Moja ulica nije asfaltirana, i toliko o mojim ličnim interesima“, kaže Husović.

Predsjednik Opštine Rožaje ističe kako ne bi želio da obeća nešto što ne može ispuniti, ali kaže da će se potruditi da se put prema selu Peškovići sanira ovog mjeseca. „Ja ne mogu da ugovaram poslove ako ne mogu da ih platim. Problem sela Peškovići star je trideset godina, i niko nije pokušao da ga do sada riješi. Radimo koliko možemo, i nadam se da ćemo i problem tih stanovnika riješiti. Ja sam gospodinu Vukelju lično rekao sve što i vama, bez želje da ga obmanjujem“.

Husović ne spori da koncesionari šuma uništavaju puteve, ali naglašava da je lokalna uprava počela da kaznenom politikom uvodi red i u tu oblast. „Tačno je i da su koncesionari uništili put prema selu Peškovići. Prethodnici na mom mjestu su ostavili mnogo neriješenih problema, među kojima i put prema tom selu. Niko nije ni pokušao to da riješi. Ne želim da dajem lažna obećanja, ali ja ću pokušati“, kaže Husović.

Mještani sela Peškovići ističu da nije ostalo mnogo vremena i da prvi snjegovi u Rožajama i okolini, počinju vrlo rano. „Volio bih da se to stvarno i dogodi. Evo, oktobar je počeo. Da vidimo da li će se obećanje koje daje predsjednik Opštine ispuniti. Ko bi bio srećniji od nas da dočekamo ono što mnogi prije nas nisu, i da zazimimo prvi put u svom selu, bez straha da ćemo na svega četiri kilometra od grada, biti odsječeni“, kaže Safet Vukelj.

Ako ni ove godine ne bude ništa od popravke puta i prelaza preko rijeke, Safet kaže da će se obratiti i predstavnicima međunarodne zajednice u Crnoj Gori. „Kada čuju kakav problem imamo, možda neće vjerovati. Ali, ponijeću im geografsku kartu i fotografije puta. Pokazaću im gdje je selo i gdje je Rožaje, a gdje je Kosovo. Šta nam je drugo preostalo da radimo“, poručuje Vukelj.

                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo