Menadžment od Plantaža pokušava napraviti državu u državi. Pođe li im to za rukom, uz pomoć odlazećih i(li) dolazećih vlasti, Crna Gora će ostati bez jedne od, malobrojnih, „privrednih svetinja“. Dok sve grmi od visoke politike. I sudbinskih tema
Crnogorska privreda bitiše stiješnjena, između vijesti o progresivnom širenju korone, puzajućim pregovorima za sastav nove vlade i obnovljenim sumnjama u upletenost državnog/DPS vrha u zločine koji su pratili vremena tranzita i tranzicije. Daleko od glavnih vijesti. Bez obećane pomoći. Uz najave da joj, u dogledno vrijeme, može biti samo teže.
Dok se privatni sektor, stotine i hiljade malih i srednjih preduzeća koja hrane ovu zemlju i ljude bore za dah, čelnici državnih firmi brinu druge brige. Ponajprije, kako će pred nove vlasti.
Na svakih petnaest osoba koje su, sredinom marta, na radnom mjestu dočekale koronu i prvo „zatvaranje“ privrede, jedna je već ostala bez posla. Tu se ne računa srednji menadžment preduzeća u državnom vlasništvu koji, poput onih u Budvanskoj rivijeri, pred odlazak u penziju dobijaju ogromne otpremine (90 hiljada). Takav im ugovor.
Plantaže su ipak posebna priča. Državna revizorska institucija im je početkom septembra dala dvostruko negativno mišljenje – na finansijski izvještaj i zakonitost poslovanja tokom 2018. Zatečeni nepravilnostima revizori su, mimo svog običaja, izvještaj poslali i državnom tužilaštvu. Tamo se već izviđa poslovni aranžman kojim su Plantaže kruševačkom Rubinu prodale milion litara svježeg lozovog destilata po cijeni od 2,4 eura po litru. Iako je za litar svježeg destilata te jačine (62 posto) potrebno 6 – 7 litara vranca, koji vrijede makar tri puta više.
Kompanija je godinama poslovala uz, zvanično, minimalnu dobit samo zahvaljujući prodaji imovine (akcije i zemljište) i kreditima. Dugovi su narasli na skoro 40 miliona dok u vrijednost zaliha koje menadžment procjenjuje na isto toliko (40 miliona) sumnjaju kompanijski uzbunjivači, mali akcionari i revizori DRI.
Zato je vijest o ostavci izvršne direktorice koja preduzeće vodi 12 godina bila očekivana i razumljiva. Za razliku od obrazloženja. Verica Maraš je članovima Odbora direktora predložila da je razriješe „prvenstveno i isključivo“ zato što je njena partija izgubila na izborima. Još im predložila i nasljednika koji će „uživati i odgovarajući politički legitimitet“ kod dolazećih vlasti.
Bord je postupio po naređenju. Izvršnu direktoricu koja je Plantaže dovela na rub propasti imenovali su za savjetnicu. Na njeno mjesto su postavili dotadašnjeg direktora Sektora pravnih i opštih poslova. Jednog, od najodgovornijih za nepoštovanje zakona zbog koga je DRI primorana da se obrati državnom tužilaštvu.
Novoizabrani direktor postavljen je na revers, pošto Odboru direktora koji ga je imenovao tek treba da ponudi na uvid, inače obavezne, strategiju razvoja i plan poslovanja kompanije. Do tada, Miroslav Vuković ostaje i v.d. direktora pravnog sektora. Kako bi imao gdje da se vrati ako ovaj ili neki drugi bord ne prihvate njegove razvojne vizije.
Čestitke direktoru, prije nego je zvanično izabran, stigle su iz Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore – jedne od pridruženih članica koalicije Za budućnost Crne Gore. Oni su potvrdili da je menadžment Plantaža bio upućen u „politički angažman i opozicioni habitus“ njihovog člana i dolazećeg rukovodioca. Pa se požalili na one „neformalne centre moći koji bi da sastavljaju vladu“ Iste, kažu, koji „ne mogu podnijeti činjenicu da će Vuković svojim profesionalnim angažmanom zaustaviti svaki pokušaj privatizacije i pljačke Plantaža“.
Komunisti iz JKPCG još, izgleda, nijesu obaviješteni da su Plantaže već poprilično opljačkane. Ili makar upropašćene. A što se privatizacije tiče ona je, makar iz ugla novog/starog menadžmenta, nepotrebna. Oni su radili šta su htjeli, a uzimali koliko im je trebalo. Bivša direktorica je, na momente, imala platu veću od 15 prosječnih ili 35 minimalnih zarada u Crnoj Gori. I to nisu bili svi njeni prihodi od Plantaža.
Sve je bilo kao da je njihovo. Ili ničije.
Rotacije u menadžmentu te kompanije, uz insistiranje na političkoj lojalnosti („legitimitet“) valja shvatiti kao paničan pokušaj da se spriječe „izvanjci“ da uđu u firmu i utvrde njeno zdravstveno stanje. Menadžment od Plantaža pokušava napraviti državu u državi. Pođe li im to za rukom, uz pomoć odlazećih i(li) dolazećih vlasti, Crna Gora će ostati bez jedne od malobrojnih, „privrednih svetinja“. Dok sve grmi od visoke politike. I sudbinskih tema.
Zoran RADULOVIĆ