Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Rokovi prolaze, blago propada

Objavljeno prije

na

Projekat Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore u Ministarstvu kulture je ocijenjen kao najvažniji posao kojeg su se u tom ministarstvu latili u posljednjih nekoliko decenija. Zakon o zaštiti kulturnih dobara, donesen avgusta 2010, propisao je rok od tri godine da se (re)valorizuju crnogorska kulturna dobra. Rok je prošao, a posao, koji je predviđao da Crna Gora konačno dobije precizne podatke o kulturnom nasljeđu i pravno ga zaštiti, nije završen.

Na ovu činjenicu upozorila je Pozitivna Crna Gora: ,,Od 21. avgusta ove godine Crna Gora nema formalno-pravno nijedno kulturno dobro registrovano u skladu sa Zakonom”.

Iz Ministarstva nijesu odgovorili zašto se kasni, već su priču skrenuli u pravni kontekst. Navode član 142 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, pa spominju stav 1, pa 2. Poručili su i da se ulažu veliki napori, znanje, pa čak i entuzijazam da se taj posao privede kraju, ,,a da su izloženi napadu pravno-formalnih znalaca, koji tumače Zakon kako im odgovara”.

Međutim, koliko se god iz Ministarstva pozivali na stavke zakona, on je jasan i po njemu sve spomenike kulture, prema zvaničnim podacima 781 nepokretni spomenik kulture, 582 spomen obilježja i 598 zbirki ili pojedinačnih predmeta, čija je revalorizacija kulturne vrijednosti trebalo da se obavi do 21. avgusta ove godine.

O ovom roku u zvaničnim izjavama govorili su i čelnici Ministarstva, a svjedoče i dokumenti kao što je Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2013. u kome piše da je obaveza Uprave za zaštitu kulturnih dobara da izvrši revalorizaciju „u skladu sa zakonskim rokom, do 21. avgusta 2013. godine”. I Vlada je u Zaključcima usvojenim 5. jula 2012. godine zadužila Upravu za zaštitu kulturnih dobara da sprovede proces revalorizacije kulturnih dobara do kraja III kvartala 2013. godine.

Od pravnih nadgornjavanja važnije je da institucije koje se bave zaštitom već decenijama ne mogu ni popisati, a kamoli valjano zaštititi kulturno-umjetničke zaostavštine.

Ministarstvo je na brzu ruku krajem aprila otpočelo projekat Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore. Učešće u ovom projektu, u organizaciji Ministarstva kulture, uzelo je preko 200 crnogorskih stručnjaka i eksperata iz oblasti kulturnog nasljeđa.

Istoričarka umjetnosti Tijana Samardžić za Monitor kaže da su u Ministarstvu i prije ovoga počeli nešto da rade. Na osnovu dokumenta Analiza o stanju i problemima u sprovođenju zakona u oblasti kulturne baštine, sa prijedlogom mjera iz juna 2012. postupak revalorizacije za 80 kulturnih dobara pokrenut je u Upravi 2012. godine, kao i da za 121 nepokretno kulturno dobro sa teritorije Opštine Podgorica treba završiti elaborate o utvrđivanju kulturne baštine do kraja 2012. godine. ,,Nedostaju dokumenti koji potvrđuju da su postupci dovedeni do kraja. Naprotiv, iz saopštenja Ministarstva kulture se vidi da je posao u toku”, kaže Samardžić

Primjetno je da se ovako važan posao radi konspirativno, te da ni ljudima iz struke nije omogućen uvid u to dokle se sa njim došlo.

Monitor je već pisao o slučaju Lucije Đurašković, istoričarke umjetnosti i muzejskog savjetnika, zapošljene u JU Muzeji, galerije i biblioteka Budva, koja je rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara u maju prošle godine bila uključena u realizaciju projekta Revalorizacija kulturnih dobara. Bez ikakvog objašnjenja i obrazloženja isključena je iz projekta.

„Pošto sam informisana jedino putem medija, ni meni nije jasno kada je projekat započet, jer nijesam dobila nikakvo obavještenje da su moja prošlogodišnja rješenja stavljena van snage. Načula sam da projekat treba da se završi do 21. avgusta ove godine, da je uključeno blizu 200 ljudi iz različitih struka i da će to koštati blizu pola miliona eura”, rekla je Đurašković za Monitor.

A o tome kako se na ovom poslu radilo, konzervatorka zapošljena u JU Centar savremene umjetnosti Crne Gore Svetlana Dukić kaže: ,,Revalorizacija je najsloženiji posao koji se radi do sada. U rad je uključno između 250 i 300 ljudi, od toga preko 50 odsto ljudi nije iz struke. Postavlja se pitanje – na koji način se tehnički odrađuje posao (kvalitet stručnjaka koji učestvuju, kvalitet foto dokumentacije i kvalitetet tehničke dokumentacije)”.

Projekat Revalorizacija kulturnih dobara autorski je projekat generalne direktorke Direktorata za kulturnu baštinu Lidije Ljesar. Pored toga što je autorka projekta, Ljesareva je i član radnih timova za revalorizaciju kulturnih dobara, a i edukator na seminarima za stručne kadrove koji učestvuju u tom projektu.

Samardžić kaže da je zaštita kulturne baštine veoma složena djelatnost koja velikim dijelom svojih problema obuhvata i pravni aspekt. Ona navodi da su aktivnosti započete u Ministarstvu kulture 2004, počev od analize stanja u kulturnoj baštini preko zakonodavnih i institucionalnih reformi. Nastavljene su i Zaključcima Vlade iz 2005. i 2006. godine.

,,Da su poslovi iz navedenih zaključaka makar završeni do stupanja na snagu novih zakona sada bi posao na revalorizaciji bio lakši. Sam Zakon o zaštiti kulturnih dobara se od 2005. do 2010. premještao kao obaveza iz jednog u drugi kvartal Programa rada Vlade”.

,,Proces valorizacije u Crnoj Gori traje od 1947. godine od kada postoje stručne službe za zaštitu spomenika kulture. Pravilnik o Registru spomen-obilježja donesen je tek 31. jula 2013. godine, iako je Zakon o spomen obilježjima stupio na snagu u julu 2008. godine, a propisani rok za donošenje podzakonskih akata bio 90 dana. Bitno je naglasiti da su generacije stručnjaka koji su radili u zavodima za zaštitu spomenika ostavili obimnu tekstualnu i projektnu dokumentaciju kako o kulturnim dobrima, tako i o nevalorizovanim segmentima kulturne baštine koja predstavlja validnu osnovu za rad učesnicima Projekta revalorizacije”, kaže Samardžić.

Proces revalorizacije traje u kontinuitetu bezmalo šest decenija. Krajem 90-ih institucije su se hvalile da su taj posao završile. Sada je gromoglasno medijski najavljivan Projekat, na kome je angažovano preko 200 ljudi iz različitih struka i koji košta blizu pola miliona eura, opet zapao u ćorsokak. Za sve to vrijeme ogromna kulturna baština nepovratno propada.

TIJANA SAMARDŽIĆ, ISTORIČARKA UMJETNOSTI
Loša praksa Ministarstva kulture

Ključni problem u pogledu funkcionisanja kulturnih ustanova u budućnosti prepoznaje se u nepostojanju kadrovske politike. Dvadesetogodišnje smjenjivanje političkih i ekonomskih kriza pogodovalo je deprofesionalizaciji što za posljedicu ima gubljenje autoriteta ustanova. U Akcionim planovima za implementaciju Nacionalnog programa kulture za 2011, 2012. i 2013. godinu ponavlja se ista rečenica: „Obezbjeđenje neophodnog stručnog kadra za vršenje poslova u organima uprave i ustanovama iz oblasti kulturne baštine arhitekte, arheolozi, etnolozi, istoričari umjetnosti, pravnici”. Rezultati obezbjeđenja su takvi da je 2005. u zavodima radilo pet arhitekata, a sada ih u sjedištu i područnoj jedinici Uprave za zaštitu kulturnih dobara ima tri. Slična je situacija i sa istoričarima umjetnosti – tada ih je bilo tri, a sada jedan, kao i u pogledu drugih stručnih profila neophodnih za funkcionisanje službe zaštite. Loša praksa Ministarstva kulture ogleda se i u tome da se krene u jednom pravcu, ali se u međuvremenu zbog raznih kompromisa mijenja kurs. O tome svjedoče akti koji su ostali mrtvo slovo na papiru: Odluka o formiranju Centra za istraživanje i razvoj kulture Crne Gore iz 2002, Odluka o formiranju Centra Njegoš koja je stavljena van snage tek poslije šest godina, zatim elaborati o opravdanosti osnivanju Galerije savremene umjetnosti na Cetinju kao javne ustanove, Elaborat o osnivanju Regionalnog centra za razvoj menadžmenta u kulturnoj baštini i Regionalnog centra za međunarodno povezivanje u kulturnoj baštini, čije je osnivanje bilo planirano na Cetinju do 2011. godine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo