Povežite se sa nama

MONITORING

Rizničar familije

Objavljeno prije

na

  

Duško Knežević, predsjednik Atlas Grupe, uporno tvrdi da nema veze sa firmom Fiesta investments limited, koja se našla u centru korupcionaške afere Telekom. Prema američkoj istrazi milioni eura uplaćeni su Fiesti sa Mauricijusa za fiktivne ugovore. Tako su predstavnici Matava, da bi Crnogorski Telekom tokom privatizacije preuzeli po povoljnijim uslovima, korumpirali crnogorske zvaničnike.

Pored Fieste investments, novci su se slili na još tri firme. Za jednu od tih kompanija, Sigmu inTercorp, kao konsultantkinja radila je Ana Kolarević, sestra Mila Đukanovića, kako su ovih dana obznanile Vijesti, na osnovu vještačenja koje su za tužilaštvo uradili stručnjaci Ekonomskog fakulteta.

 

Prema dokumentima američke Komisije za hartije od vrijednosti, pored članice familije ,,najvećeg crnogorskog vladinog zvaničnika”, još najmanje dva crnogorska zvaničnika primala su mito na osnovu lažnih konsultantskih ugovora. U dokumentu Komisije se kaže da je Mađar Telekom koristio posrednike da isplati korupciju vladinim zvaničnicima. Jedan od tih posrednika je bila Fiesta.

Umjesto da pripremaju dokumente za tužilaštvo i pojasne veze sa cijelom aferom, advokati Atlas grupe i Duško Knežević spremaju proces protiv Monitora zbog informacije objavljene u prošlom broju da je Knežević jedan od dva vlasnika Fieste sa Mauricijusa. Do te informacije došli smo direktno iz registra Republike Mauricijus, gdje je Fiesta registrovana 1996. godine, kada se zahuktavao tranzit crnogorskih resursa u ruke odabranih tajkuna i njihovih političkih mentora.

Firma Fiesta sa Mauricijusa, prema crnogorskom registru, osnovala je Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Duškom Kneževićem. Zvaničnici sa Mauricijusa saopštili su nam da se na osnovu zahtjeva tužilaštva bilo koje države u svijetu može doći do svih detalja vezanih za firme registrovane u toj zemlji, da se arhiva brižljivo čuva, da je niko ne može izbrisati.

Fiesta nije samo posredovala u sumnjivim ugovorima vezanim za Telekom. Za posredničke poslove oko zakupa satelita sa RTCG ukalkulisala je sumu od oko 10 miliona u periodu dužem od decenije. Davne 1998. godine sklopljen je sumnjivi ugovor između RTCG i Fieste. Posao je prošao bez tendera i višestruko je precijenjena cijena zakupa satelita. Direktor RTCG bio je Goran Rakočević, koji je sada potpredsjednik Atlas Grupe.

Posljednji dokument o vezama Fieste, Atlas Grupe i RTCG datira iz maja 2011. i stavlja u centar priče Kneževića. Tada je sklopljen ugovor između RTCG i Atlas Grupe o zakupu reklamnog prostora, kojim Atlas Grupa preuzima potraživanja Fiesta investments limited prema RTCG u iznosu od 163.776 eura. Prije toga Kneževićeve Atlas Grupa i Fin invest, sklopile su sa Fiestom cesiju. Cesiju je u ime Fieste potpisala Svetlana Mijatović. Mijatovićeva je jedna od osnivača Kneževićevog Atlas Monta, uz Fin invest, Vlada Divca i još nekoliko pravnih i fizičkih lica.

Prema izjavi Gorana Đurovića, člana Savjeta RTCG (vidi boks), ugovor između Atlas Grupe i RTCG iz maja 2011. o poravnanju mogao bi biti predmet krivičnog postupka, jer je taj aranžman, tvrdi Đurović, štetan za RTCG. On ističe da je redovno na sjednicama Savjeta glasao protiv aranžmana vezanih za Fiestu.

Poslovi između RTCG i Fieste dogovarani su posljednjih godina i u direktnoj komunikaciji sa Duškom Kneževićem.

„Prenos signala na satelit od 1. januara 2010. godine, preko Fieste, rezultat je usmenog dogovora generalnog direktora RTCG i predsjednika Atlas Grupe”, piše u dokumentu koji je potpisao u maju 2010. Branko Vojičić, tadašnji direktor RTCG. U istom papiru stoji i da je godinama dio satelitskih usluga za Atlas televiziju „bez nadoknade obezbjeđivala RTCG”. Milionske fakture plaćali su građani Crne Gore. Vlada je izmirivala dio dugovanja RTCG prema Fiesti i posljednjih godina, iako je ugovor prestao da važi 2004. Na čelu Vlade bio je Milo Đukanović.

U prvom ugovoru sa RTCG od 25. decembra 1998. u ime Fieste potpisan je Mark Harison.

„Nemoguće je da sam taj ugovor potpisao. Tada je Božić, koji uvijek provodim sa porodicom u Engleskoj. Neko je falsifikovao moj potpis”, rekao je Harison ponavljajući za Monitor ranije tvrdnje da nikada nije zastupao Fiesta investments LTD. „Lako se može dokazati da to nije moj potpis”.

Duško Knežević i Fiesta investments limited nijesu zajedno samo u priči oko RTCG. Prema izvještaju Montenegroberze, vlasnik Jadranskog sajma je pored Kneževićevih Atlas Grupe i Atlas Mont fonda i Fiesta investments ltd sa 0,2583 odsto akcija. Isto toliko u Jadranskom sajmu ima i Svetlana Mijatović koja je Fiestu zastupala u nedavnom ugovoru o cesiji. Goran Rakočević, koji poriče bilo kave veze sa Fiestom, je u odboru direktora Jadranskog sajma.

Fiesta je sa 2,8 odsto akcija među deset najvećih vlasnika Montenegroekspresa, još jedne firme koju kontroliše Duško Knežević. Preuzimajući Montenegroekspres od države, Knežević je došao u posjed vrijednih nekretnina diljem bivše Jugoslavije. Ta je firma imala poslovnice na najprestižnijim lokacijama u glavnim gradovima republika. Sada bi Montenegroekspres da preuzme i dio nekretnine koja u Budvi pripada Montenegroturistu, što je predmet sudskog spora.

Fiesta investments limited je akcionar i Invest banke Podgorica, još jedne kompanije u kojoj su najkrupniji akcionari firme i lica povezana sa Kneževićem.

Atlas televizija je tehniku i prenos putem satelita plaćala preko Fieste, rekla je na sudu ovih dana bivša novinarka RTV Atlas Milica Marković, koja sa još dvije koleginice vodi spor protiv Kneževića. Markovićeva je izjavila i da je spremna o tome da svjedoči pred tužilaštvom, u okviru afere Telekom. Prema insajderskim informacijama iz Atlas Grupe, preko Fieste investments limited navodno su plaćani i drugi računi Atlas Grupe. Pokušali smo da provjerimo ove navode, ali do zaključenja ovog broja nijesmo dobili odgovor.

U pisanim tragovima u Crnoj Gori, Fiesta investment limited pojavljuje se na različitim adresama: Mauricijus, Kipar, Lugano, London, Hotel Crna Gora u Podgorici, Australijska ulica broj 9… Tako se može steći utisak da se radi o različitim firmama. Fiesta investments limited nije u registrima Švajcarske i Kipra, ali njeni vlasnici očito koriste različite adrese da bi zameli tragove. Pošto su Kneževićeve veze sa Fiestom neupitne, ključno je pitanje ko se uz njega još krije u ovoj priči?

Knežević je u periodu tranzicije napravio imperiju koja je naglo počela da raste koncem devedesetih prošlog vijeka, kako je rasla moć Mila Đukanovića. Predsjednik Atlas Grupe ne krije bliske veze sa Đukanovićem. Prema jednoj verziji veliki dio Đukanovićevog novca krije se upravo u Kneževićevom carstvu. Ove sedmice Dan je objavio faksimil računa od oko 50 hiljada eura koji je navodno u luksuznom hotelu u Dubaiju platio Knežević u proljeće lanjske godine, veselom društvu u kome su bili – Milo Đukanović, Branimir Gvozdenović i Goran Rakočević.

Kneževića i Đukanovića ne vezuju samo putovanja po Emiratima. Tu su i različiti aranžmani sa familijom. Tokom Đukanovićeve vlasti Knežević je prenosio na svoje ime brojna državna preduzeća i nekretnine. Brzinom munje preuzeo je Meljine, Jadranski sajam, Montenegroekspres i druge firme do kojih se domogao u procesu masovne vaučerske privatizacije ili na drugi način… Preko Atlas Grupe posjeduje Atlas Capital centar, Atlas Mont banku, Atlas propertes, Aqua Monte, Invest Banku, RTV Atlas, Atlas Vilu, Univerzitet Mediteran, Gorica park, RR gradnju. Preko firme Fin invest, sada Atlas invest, posjeduje Alfa trade Bar, Monteplasman, M-PAY, Rt Mimozu, Fabriku vode Lipovo, Mwest Engineering, Fakultet za hotelijerstvo Bar, Fakultet za poslovne studije. Pored ovoga, Knežević ima imovinu u Srbiji. I na Kipru ima svoje firme. Bio je i u Pireus banci, preko koje je legalizovan prvi zvanični milion Mila Đukanovića.

Sam Knežević se hvalio da je milijarder. Hvalio se i vezom sa Bilom Klintonom koga je doveo u Crnu Goru. Ko je stvarno doveo Klintona, ko otvara vrata rezidencija emira iz Dubaija i okoline? Knežević je tu samo zadužen za tehničke detalje. Rizničar familije. Sva vrata otvara Milo Đukanović sa svojim vezama, poslovima i državom koju je pretvorio u prćiju.

Sa Đukanovićima Knežević dijeli više nekretnina na prestižnim adresama. Na nekim su i Knežević, i Đukanovići i Telekom – skupa.

Crnogorski zvaničnici se trude da zabašure istinu, odgovornost oko afere Telekom i pljačkašku privatizaciju, ocijenila je i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora, nakon izjave premijera Igora Lukšića da je posao mađarskog tužilaštva da rasplete mračno klupko prevare. Lukšić prikriva korupciju, rekli su iz MANS-a. U vrijeme privatizacije Telekoma sadašnji premijer bio je ministar finansija.

Crnogorsko tužilaštvo na čijem je čelu bila Vesna Medenica, bliska prijateljica Ane Kolarević, je 2007. utvrdilo da u spornim konsultantskim ugovorima Telekoma i misterioznih firmi nema elemenata korupcije. Nakon pritiska iz SAD-a 2010. u Crnoj Gori je opet pokrenuta istraga. U međuvremenu su čitav dosije složili američki pravosudni organi.

Klupko se odmotava. Goli su i car i njegovi tajkuni. Samo crnogorsko tužilaštvo to ne vidi.

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG
Veze javnog servisa, Kneževića i Fieste

MONITOR: Kakve su veze RTCG, Atlas Grupe i Fieste investments limited, prema ugovorima i dokumentima RTCG?
ĐUROVIĆ: RTCG je od 1998. do juna 2010. godine koristila usluge emitovanja satelitskog signala preko firme Fiesta investments ltd, iako je ugovor istekao krajem 2004. godine. Godišnje je RTCG po ovom osnovu plaćala oko 800 hiljada eura za zakup signala na satelitu. Neposredno prije nego što je aktuelni Savjet RTCG prekinuo uhodanu praksu i odlučio da RTCG kupi svoju satelitsku stanicu i nađe jeftiniju ponudu za zakup signala na satelitu, potpisan je ugovor o cesiji između Fiesta investments ltd, Fin invest doo i Atlas Grupe doo. Ovim ugovorom se posljednje potraživanje preduzeća Fiesta investments ltd prema RTCG za zakup signala na satelitu prenijelo na Atlas Grupu doo. Nakon toga je, bez saglasnosti Savjeta RTCG, tadašnji generalni direktor Branko Vojičić potpisao ugovor o zakupu reklamnog prostora sa Atlas Grupom doo. Na sjednici Savjeta RTCG, održanoj 25. juna 2010. godine, donijeta je odluka da se izvrši kompenzacija sa Atlas Grupom u vezi sa dugom RTCG od 163 hiljade eura tako što bi se dug umanjio za iznos potrošene električne energije koju je godinama koristila Atlas televizija, a ostatak kroz prodaju marketing prostora.

U oktobru 2010. tadašnji generalni direktor potpisao je ugovor o kratkoročnom kreditu sa Atlas bankom u iznosu od 850 hiljada eura, koliko je trebalo za plaćanje posljednje fakture firmi Fiesta investments ltd. Taj kredit je u aprilu 2011. godine, u ime RTCG vratila Vlada Crne Gore. Savjet RTCG tek je nedavno došao do informacija o ugovorima sa Atlas Grupom doo. Nadam se da će odjeljenje za privredni kriminal Uprave policije istražiti poslovanje RTCG i detektovati sve radnje kojima je nanijeta šteta RTCG.

MONITOR: Da li je bilo pokušaja da se zaustave ti poslovi?
ĐUROVIĆ: Oni koji su u periodu od 2005. do 2009. godine rukovodili RTCG propustili su priliku da prekinu saradnju sa firmom Fiesta investments ltd. a time i da smanje troškove emitovanja satelitskog signala. Time je pričinjena šteta bez obzira na to što je taj trošak plaćala Vlada. Takođe, prethodni rukovodeći organi tolerisali su besplatno korišćenje infrastrukture RTCG, pa je Atlas televizija emitovala svoj satelitski signal sa krova RTCG bez nadoknade za utrošak struje. Ovu lošu praksu prekinuo je aktuelni Savjet RTCG, jer je u junu 2010. godine, odmah nakon što se upoznao sa problemom, dao saglasnost za kupovinu sopstvene satelitske stanice. Takođe, aktuelni Savjet RTCG, koji je počeo rad u septembru 2009. godine, obavezao je tadašnjeg generalnog direktora da dug prema Fiesti od 163 hiljade eura za zakup satelitskog signala (za period 1. 02. 2010. do 30. 6. 2010. godine) realizuje kroz kompenzaciju, a iznos umanji za troškove koje je RTCG imala po osnovu korišćenja njene infrastrukture od strane Atlas televizije. Tek prije dva dana došli smo u posjed ugovora i saznali da ovaj zaključak Savjeta RTCG nije ispoštovan i da je generalni direktor Branko Vojičić sa Atlas televizijom potpisao ugovor o kompenzaciji prostora za marketing na iznos od 163 hiljade eura, a bez umanjenja za troškove struje koju je Atlas televizija potrošila za emitovanje svog satelitskog signala.

Savjet RTCG se tek sada upoznaje sa stvarnom situacijom i nezakonitim poslovanjem bivšeg menadžmenta. Uputio sam inicijativu predsjedniku Savjeta RTCG da se konačno ustanovi odnos RTCG sa Atlas televizijom i svi aranžmani prekinu dok se ne naplate troškovi korišćenja infrastrukture RTCG. Takođe, zajedno sa predsjednikom Savjeta i koleginicom Slavicom Striković podnio sam inicijativu za izmjenu Statuta RTCG kako bi se stvorila obaveza objavljivanja svih ugovora koje RTCG potpiše sa drugim pravnim licima na veb sajtu RTCG. Inicijative će biti razmotrene na narednoj sjednici Savjeta.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo