Povežite se sa nama

OKO NAS

RISANSKI DOM STARIH NA SUDU: Iza zatvorenih vrata doma

Objavljeno prije

na

Početkom juna okončana su tromjesečna saslušanja svjedoka u Višem sudu u Podgorici, povodom optužnice koju je profesor Prirodno-matematičkog fakulteta Danko Obradović podigao protiv ljekarke Doma starih u Risnu Nade Glogovac i ljekarke bolnice u Kotoru Ljiljane Krivokapić, zbog teškog krivičnog djela protiv zdravlja ljudi. Nakon rješenja sudije za istragu Miroslava Bašovića čeka se odluka vanpretresnog krivičnog vijeća: da li će optužnica biti prihvaćena? Povod za prijavu bila je smrt Obradovićevog oca, početkom prošle godine, kojoj su prethodile i koju su pratile brojne, sumnjive rabote, kako pomenutih socijalnih i zdravstvenih, tako i pravosudnih institucija. Da li je Vukić Obradović ubijen nesavjesnim liječenjem?

Od datuma smrti osamdesetdvogodišnjeg oca – koji je u dom stigao zbog slomljenog kuka – 4. marta 2013. godine (primljen 27. decembra 2012), Danko Obradović, pred pravosudnim institucijama, ali i u javnosti, vodi žestoku borbu za utvrđivanje činjenica.

Podsjetimo na upozorenja, provjerljiva, između ostaloga, u medicinskoj dokumentaciji. Vukić Obradović nije bio prebačen u adekvatnu medicinsku ustanovu, pa nije bilo moguće ukazati mu pomoć; medicinska pomoć nije ukazana blagovremeno; kao registrovanom dijabetičaru, ni u tako teškom stanju, šećer u krvi skoro da mu i nije mjeren; u momentu kada mu je ukazana pomoć – čovjeku bez svijesti u stanju kome – nijesu urađene laboratorijske analize; nijesu mu mjereni mnogi važni parametri kako bi se pratilo stanje i korigovala terapija u zavisnosti od rezultata; nadležni u Domu hranili su ga hranom neadekvatnom za dijabetičare; vještak medicinske struke Krsto Nikolić uradio je svoj nalaz bez ekshumacije i obdukcije; osnovni tužilac u Kotoru Boris Savić krivotvorio je izvještaj vještaka; istražni sudija Višeg suda odbio da izvrši obdukciju…

Nakon nekoliko odbijenih Obradovićevih krivičnih prijava zbog navedenog postupanja (protiv skoro svih pomenutih aktera) on je u svojstvu oštećenog podigao optužnicu kod Višeg suda, o kojoj se sada odlučuje.

Nedavno završeno saslušanje svjedoka – 15 medicinskih sestara i tehničara sa odjeljenja za palijativu Doma starih u Risnu „Grabovac” – predstavlja slikovit uvid u stanje stvari u toj državnoj socijalnoj ustanovi, pod patronatom Ministarstva rada i socijalnog staranja, na čijem čelu je Predrag Bošković.

Danko Obradović smatra da dokazne radnje, koje uključuju saslušanja svjedoka i okrivljenih ljekarki Doma starih u Risnu i bolnice u Kotoru ukazuju da njegov otac nije jedina osoba koja je umrla u tom domu zbog nesavjesnog liječenja. Sagovornik Monitora, koji je u svojstvu oštećenog ispitivao svjedoke, pojašnjava: izjave svjedoka pokazuju stravičan nemar u pogledu njege i liječenja starih osoba u ovoj ustanovi.

Obradović kaže da je indikativno to što se okrivljena Glogovac u toku saslušanja branila ćutanjem, dok je Krivokapić počela da odgovara na pitanja, ali se predomislila, pa i ona odlučila da ćuti.

Dok je posjećivao oca, svjedoči Obradović, vidio je da je on u ishrani dobijao čak i sutlijaš sa šećerom, a bio je na dijabetičkoj ishrani. „Svjedok sam da apsolutno svaki put, bez izuzetka, kada sam posjećivao oca poslije podne po više sati nije bilo ni jedne medicinske sestre ni na jednom od dva sprata palijative. Tom prilikom su se iz raznih soba uobičajeno čula zapomaganja nepokretnih ljudi i zavisnih od tuđe pomoći, da neko dođe da im pomogne.”

Tokom saslušanja u Višem sudu, kaže naš sagovornik, glavna sestra palijative Remzija Ždraljević izjavila je da se redovne preventivne laboratorijske kontrole korisnicima palijativne njege ne vrše. „Tvrdila je da se vrše samo po potrebi i da to bude u prosjeku tri puta od prijema u Dom do njihove smrti, jer kako je sama priznala, smrt brzo nastupa. Vjerujem, na osnovu mog iskustva, da se, izuzev na prijemu u Dom, nikada i ne vrše, bez obzira na potrebu, jer mom ocu koji je bio u komi, laboratorijske analize niti dijagnostika ni tada nijesu vršene. Izjavila je i da se, po njenim saznanjima, nikada ne vrši ni obdukcija ljudi preminulih na palijativi.”

Na saslušanju, medicinske sestre su davale izjave od toga da se teškim bolesnicima, insulinskim dijabetičarima, kontrola šećera u krivi nikada ne mjeri, pa do toga da se mjeri samo jednom u 15 dana. Po medicinskim standardima, objašnjava profesor Obradović, redovna kontrola šećera insulinskim dijabetičarima se vrši i 4-7 puta dnevno.

„Sudsko medicinski vještak iz Hrvatske Veljko Flego tvrdi da dijabetičarima koji regulišu šećer u krvi samo dijetom bez insulina, kakav je bio moj otac, šećer se mora kontrolisati najmanje dva puta nedjeljno ako su vrijednosti normalne, a po potrebi češće. Mom ocu nikada nije kontrolisan šećer izuzev prilikom prijema u Dom i na dan smrti kada mu je izmjerena vrijednost bila 21,7 mmol/l, a boravio je u domu dva mjeseca.”

Nekontrolisanje šećera insulinskim dijabetičarima, koji su i nepokretni, stari ljudi, znači pad u komu usljed hiperglikemije ili hipoglikemije i brzu smrt, tim prije što se u Domu ne vodi računa o dijabetičkoj ishrani, kaže Obradović. „Po izjavama medicinskih sestara na saslušanju u sudu, glikozirani hemoglobin, koji je zlatni standard, nezamjenjiv i obavezan parametar za pravilan tretman dijabetičara, ne mjeri se nijednom dijabetičaru. Izjavile su i da ne znaju šta je glikozirani hemoglobin, niti da su čule za njega. Glavna sestra Ždraljević je na sudu izjavila kako je čula za glikozirani hemoglobin, ali da ne zna šta je to i čemu služi .”

Sve medicinske sestre u sudu su izjavile da se temperatura redovno ne mjeri, kao ni krvni pritisak. Veliki broj sestara su posvjedočile da se pritisak ne mjeri ni bolesnicima hipertoničarima, osim ukoliko osjećaju glavobolju ili imaju neku tegobu. Nauka, kaže: krvni pritisak se hipertoničarima mora mjeriti svakodnevno, više puta, inače može biti fatalan, naročito za stare i nepokretne osobe krhkog zdravlja.

Kupanje starih posebna je priča. Vukić Obradović primljen je u dom 27. decembra 2012. godine. Okupan je ukupno tri puta: 14. januara 2013. godine, 18. februara i 2. marta. Umro je 4. marta 2013! Uz to, dva posljednja puta okupan je nakon što je njegov sin Danko protestovao.

„Za ovo postoji zvanični dokument iz Doma starih koji pokazuje kada je kupan, a postoji i svjedok. Dok je moj otac boravio u institutu Simo Milošević u Igalu, poštovana su sva pravila medicinske struke i nauke. Šećer u krvi mjeren mu je svakoga dana i uvijek je bio u granicama normale. Pritisak i temperatura mjereni su svakodnevno. Kupan je svaki drugi dan, a po potrebi i svakoga dana. Dobijao je strogo dijabetičku hranu. Na svaki priznak bolesti je pregledan i rađene su detaljne laboratorijske analize i dijagnostika. Pelene su mijenjane na šest sati.”

Obradović tvrdi da je njegov otac umro jer ga više dana prije smrti dok je bio bolestan ljekarka Glogovac nije pregledala, a kada je pao u komu, došla je kod njega tek poslije oko 24 sata i bez laboratorijskih analiza i dijagnostike dala mu samo jednu flašu infuzije, te otišla kući. Ljekarka iz Kotorske bolnice Ljiljana Krivokapić, došla je kod pacijenta, pregledala ga slušalicama i rekla da oni ovakve bolesnike ne primaju u bolnicu, a zatim ga napustila.

,,Medicinska pomoć mom ocu nije ukazana blagovremeno. Za ukazivanje medicinske pomoći postojala je potreba još oko 15 dana prije njegove smrti. Ona nije ukazana ni kada je pao u komu i bio u stanju neposredne životne opasnosti, već tek poslije više od 24 sata od početka kome. To se dobro vidi iz dnevnika fizikalne terapije.”

Iz liste fizikalne terapije se vidi zapažanje zvaničnog fizioterapeuta da je Vukić Obradović četiri dana pred smrt bio – citat: „Puno lošiji nego inače. Nije u stanju da pređe sa kreveta na kolica ni uz pomoć. Za vrijeme doručka se davio miksanom hranom”. I pored toga, kaže Obradović, nikakve mjere nijesu preduzete što se vidi iz medicinske dokumentacije. Nijesu urađene ni laboratorijske analize. Registrovanom dijabetičaru čak ni u tako teškom stanju nije izmjeren šećer u krvi.

On je oko dva dana bio u komi i neposrednoj životnoj opasnosti i nije prebačen u adekvatnu medicinsku ustanovu. Ljekarka Glogovac je trebala da ga prebaci u bolnicu još 3. marta 2013. kada je pao u komu, a pogotovo 4. marta, samo osam sati pred smrt, kada je sa tako visokim šećerom u krvi i upalom pluća morao biti u stanju kome i po njegovom disanju je bilo jasno da je u neposrednoj životnoj opasnosti.

Nakon očeve smrti, Danko Obradović podnosi krivičnu prijavu protiv ljekarki, koju preuzima (kako tvrdi Obradović: nenadležno) osnovni državni tužilac u Kotoru Boris Savić. Savić je odbio da uradi obdukciju, a potom slijede i sumnjive radnje Tužilaštva.

Pomenuti Savić izvršio je falsifikovanje službene isprave unoseći u rješenje o odacivanju krivične prijave (Kt. broj 157/13 od 19. 03. 2013. godine) netačan podatak da je vještak Krsto Nikolić u svom nalazu i mišljenju (Ktr br. 59-13 od 16. 03. 2013.) utvrdio da su uzrok smrti Vukića Obradovića moždani udari. Savić navodi: „U svom zaključku vještak nalazi da je predmetno pogoršanje zdravstvenog stanja i smrtni ishod isključivo posledica karaktera morboznih procesa, a vezano za posljedice moždanih udara, te propadanja moždane mase”, pa u daljem tekstu dodaje: „Zaključak vještaka da je smrt posljedica propadanja moždane mase, a imajući u vidu nastupile procese poslije moždanih udara, te životnu dob pacijenta, se ni na koji način ne može dovesti u sumnju.”

To ne stoji: u nalazu i mišljenju vještaka nema riječi o moždanim udarima. Vještak Nikolić piše: „Predmetno pogoršanje stanja i smrtni ishod koji je nastupio kod Vukića Obradovića isključivo su posljedica karaktera morboznih procesa”.

No, i to je problematično, kaže Obradović. „Vještak tvrdi da je Vukić umro od nekog ‘morboznog procesa’ (odnosno bolesnog procesa, jer morbozan znači bolesan) koji je doveo do njegove smrti, a koji je to proces on ne navodi, što drugim rječima znači da je vještak zaključio da je bolesnik umro zbog neke nepoznate bolesti, odnosno da je umro prirodnom smrću. Time vještak Nikolić ne tvrdi da je Vukić umro od posljedice moždanih udara. Upoređujući nalaz i mišljenje vještaka i rješenje o odbacivanju krivične prijave Borisa Savića, vidi se da je Savić u službenu ispravu unio neistinit podatak, kojim je tvrdio da je vještak napisao uzrok smrti koji on nije napisao. Time je tužilac počinio krivično djelo falsifikovanje službene isprave.”

Kasnije, slučaj preuzima Više tužilaštvo u Podgorici, zamjenik državnog tužioca Željko Tomković. On, takođe, smatra Obradović, nastavlja sa opstrukcijama.

„Umjesto da viši tužilac u Podgorici Vesna Jovićević i vrhovni Veselin Vučković kazne Savića za kojeg sam im priložio materijalne dokaze i protiv koga sam podnio krivičnu prijavu, oni su mu pružili punu zaštitu i tako omogućili da bude biran za predsjednika Višeg suda u Podgorici. Zbog toga sam i protiv njih podnio krivičnu prijavu. Sve su odbijene.”

Slučaj je stigao kod sudije za istragu Višeg suda Miroslava Bašovića. Obradović tvrdi da je i on nastavio sa opstrukcijama tako što je odbio da izvrši obdukciju njegovog oca (po zakonu je obdukcija bila obavezna), ali je ona ipak urađena po nalogu vijeća sudija. „Sudija Bašović nije udovoljio predlogu da se sasluša krunski svjedok J. G. koji je svakodnevno bio sa mojim ocem i očevidac je svih događaja, kao ni D. B. koja je posjetila oca na dan smrti.”

Sudsko medicinski odbor Medicinskog fakulteta utvrdio je da je liječenje Vukića Obradovića bilo savjesno i naveli da su uzrok smrti moždani udari i infarkt. No sudsko medicinski vještak iz Hrvatske doc. dr Veljko Flego, kaže Obradović, utvrdio da je liječenje bilo nesavjesno i neblagovremeno, te da nema infarkta i moždanih udara i to obrazložio: „Smrt je prirodna i nastupila je usljed zatajenja disanja zbog zapaljenja pluća i disajnih puteva, potpomognuto visokim nivoom šećera u krvi i posljedičnim naglim poremećajem stanja svijesti”.

Danko Obradović, za Monitor kaže: „Procesom koji vodim želim da spriječim da zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi više nijedan čovjek u tom domu nikada ne izgubi život”.

Skrivaju broj mrtvih?

Iz Doma starih ne žele da prezentiraju podatke o stepenu smrtnosti u toj ustanovi. Tako je, na sudu, glavna sestra Ždraljević izjavila da na palijativi mjesečno u prosjeku umru četiri korisnika, a može biti, kako je kazala, i pet.

Zbog tih vrlo alarmantnih nepreciznosti o mrtvima, Monitor je Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Domu starih u Risnu i Opštoj bolnici u Kotoru, uputio pitanja, ali niko do srijede u podne, 18. juna, kako smo zahtijevali, nije proslijedio odgovore.
Domu starih smo dvije sedmice zaredom proslijedili ista pitanja, te, kada nijesmo dobili odgovore, kontaktirali direktora Zorana Vukićevića koji nam je kazao da će nas ,,veoma brzo nazvati” čim se čuje sa resornim ministarstvom. Niti je poslao odgovore, niti nas je pozvao.

Evo nekih pitanja na koja ni Dom starih ni Ministarstvo ne žele da odgovore:
1. Koliko korisnika u objektu za palijativnu njegu Doma starih u Risnu (objekat P, palijativa bez odjeljenja za demenciju) je preminulo (ukupno, odnosno zbirno, u Domu staraca i u medicinskoj ustanovi u koju su neki od njih prebač2. eni iz Doma prije smrti zbog liječ3. enja i tamo preminuli) svakog mjeseca od januara 2011. godine do marta 2013. godine?
4. Koliko korisnika objekta za palijativnu njegu Doma starih u Risnu je preminulo svakog mjeseca od januara 2011. godine do marta 2013. godine u nekoj medicinskoj ustanovi u koju su prebač5. eni iz ovog objekta Doma starih i tamo su umrli?
6. Imena svih korisnika objekta za palijativnu njegu Doma starih u Risnu od januara 2011. godine do marta 2013. godine, koji su boravili u Domu sa datumom prijema i smrti u Domu ili datumom smrti u nekoj medicinskoj ustanovi u koju su neki od njih prebač7. ni iz Doma prije smrti zbog liječ8. enja i tamo preminuli sa nazivom te medicinske ustanove?
9. Koliko korisnika prosječ10. no živi u Domu starih u Risnu (objekat P, palijativa bez odjeljenja za demenciju).
11. Da li se vrši obavezna obdukcija svih korisnika koji su umrli u Domu starih u Risnu (objekat P, palijativa bez odjeljenja za demenciju), ako ne, onda da li je izvršena obdukcija nekog od korisnika koji su umrli u periodu od januara 2011. godine do marta 2013. godine i ako jeste kod koliko njih je izvršena?

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

HAPŠENJA U SLUČAJU SUROVE LIKVIDACIJU DVOJICE CETINJANA: Spisak osumnjičenih sve duži

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vijest o hapšenju članova kriminalne grupe koja je, prema prikupljenim dokazima, odgovorna za zločin, tokom gostovanja na Javnom servisu saopštio je vršilac dužnosti šefa sektora kriminalističke policije Lazar Šćepanović. Njegovi navodi potvrđeni su u zvančinom saopštenju medijima, tri dana kasnije

Vijest da je crnogorska policija uspjela donekle da rasvijetli ubistvo dvojice Cetinjana Petra Lipovine i Žarka Pejakovića 6. novembra u Podgorici, jedna je od onih koja je obilježila nedjelju za nama. Lipovina i Pejaković su likvidirani u sred bijela dana u Podgorici, na kružnom toku ka Nikšiću. Ubice su u žrtve ispalile više od 30 hitaca iz automatskog oružja. Lipovina i Pejaković, prema evidenciji bezbjednosnih službi, bili su bliski kavačkom kriminalnom klanu.

Lipovina je krajem 2023, a Pejaković u oktobru 2024. godine napustio Istražni zatvor, pošto u zakonskom roku od tri godine nijesu donesene prvostepene presude u predmetima organizovanog kriminala.

Vijest o hapšenju članova kriminalne grupe koja je, prema prikupljenim dokazima, odgovorna za zločin, tokom gostovanja na Javnom servisu početkom sedmice saopštio je vršilac dužnosti šefa sektora kriminalističke policije Lazar Šćepanović.

“Nakon pet dana uspjeli smo da razriješimo ovaj slučaj i to nadljudskim naporima. To je slučaj koji je uznemirio građane, a kriminalne grupe su pokazale bezobzirnost u sred bijela dana. Preko 30 projektila je ispaljeno. Više detalja ne mogu saopštiti, a sveobuhvatni epilog biće nakon policijskih i tužilačkih aktivnosti”, kazao je Šćepanović u emisiji Naglas.  Saopštio  je i da „ ovo djelo karakteriše inostrani element”.

Šćepanovićevi navodi potvrđeni su u zvančinom saopštenju policije  medijima, tri dana kasnije.

„Policijski službenici Sektora za borbu protiv kriminala zajedno sa službenicima Regionalnog centra bezbjednosti Centar, a u koordinaciji sa Višim državnim tužilaštvom u Podgorici, sprovode sveobuhvatne intenzivne aktivnosti u cilju rasvjetljavanja dvostrukog ubistva koje se dogodilo 6. novembra u Podgorici. S tim u vezi, do ovoga trenutka, policija je slobode lišila četiri osobe – A.D., M.M., S.K. i N.U. Oni se sumnjiče za krivična djela kriminalno udruživanje i teško ubistvo. U interesu istrage i složenosti predmeta i krivičnog postupka u ovom momentu ne možemo saopštavati više detalja“, piše u saopštenju policije.

Među uhapšenim osobama nalazi se i dvadesetogodišnja Baranka Nikoleta Uskoković. Ona se sumnjiči se da je članica kriminalne grupe koja je odgovorna za ubistvo dvojice Cetinjana. Tokom saslušanja je iskoristila svoje zakonsko pravo i branila se ćutanjem. Na teret joj stavljaju krivična djela – kriminalno udruživanje, teško ubistvo u saizvršilaštvu i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

MALOLJETNA ŽRTVA PORODIČNOG NASILJA ZAVRŠILA  U NELICENCIRANOM PRIHVATILIŠTU U DANILOVGRADU: Nemar države skriven iza registarskih nejasnoća

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori postoje samo dva licencirana skloništa za djecu bez pratnje. Iako ni jedno od njih nije u Danilovgradu, nedavno je Centar za socijalni rad maloljetnu žrtvu porodičnog nasilja smjestio u sklonište u tom gradu, čime su, prema ocjeni kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, prekršena garantovana prava djeteta

 

 

Registar licenciranih pružalaca usluga skloništa-prihvatilišta za djecu bez pratnje u Crnoj Gori nije sistematski uređen. To se može zaključiti iz Mišljenja zamjenice Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežane Mijušković, koja je prethodne sedmice  preporučila Ministarstvu socijalnog staranja da se taj registar uredi kako bi se moglo “bez dileme zaključiti koje je pružanje usluge licencirano, na koju kategoriju se usluga odnosi,  i da sadrži  opis pružene usluge”.

Tom resoru ona je sugerisala i da “u komunikaciji sa centrima za socijalni rad i licenciranim pružaocima usluga utvrdi jasne procedure u odnosu na upućivanje djece i drugih korisnika u skladu sa zakonom i utvrđenim standardima”.

Zamjenica ombudsmana je mišljenje donijela nakon ispitnog postupka,  po pritužbi jedna maloljentice, žrtve porodičnog nasilja iz Danilovgrada. Djevojčica, koja se Zaštitniku žalila na postupanje danilovgradskog Centra za socijalni rad, prema ocjeni Mijušković, bila je pola mjeseca smještana u “sklonište-prihvatilište koje nije licencirano za prijem djece bez pratnje koja su žrtve nasilja”.

“Uz svo razumijevanje potrebe za hitnom reakcijom,  Zaštitnik je mišljenja da se taj postupak ne može opravdati. Smiještanjem djeteta,  koje je u stanju potrebe, u ustanovu, koja nije namijenjena maloljetnicima bez pratnje, koja nema neophodne licence, program za djecu, kao ni obučen kadar za rad sa djecom, krše se brojna garantovana prava djeteta”, navodi se u mišljenju zamjenice Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Zamjenica Mijušković je primijetila i da “u registru licenciranih usluga nema dovoljno jasnih informacija o kategoriji korisnika na koje se licenca skloništa-prihvatilišta odnosi”. U konkretnom slučaju, ocijenila je,  “to sklonište insistiralo je na zadržavanju djevojčice ne uvažavajući rad i postupanje Centra za socijalni rad kao organa starateljstva”.

Kako su za Monitor kazali u Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, u Danilovgradu trenutno postoji samo jedno licencirano sklonište, ali u opisu usluga koje ono pruža nijesu  navedene maloljetne osobe bez pratnje odraslih.  Za te usluge u Crnoj Gori  licenciran je Dječji dom Mladost u Bijeloj, a za uslugu smještaja u prihvatilištu-skloništu za djecu i mlade koji su žrtve trgovine ljudima  Centar Ljubović.

Licencu da pruža usluge skloništa  u Danilovgradu prvo je  u decembru 2019. godine  dobio NVO Institut za socijalnu i obrazovnu politiku,  čije je odgovorno lice tada bio Mitar Radonjić. U toj NVO je, prema riječima Aleksandra Zubera, glavnog inspektora socijalne i dječje zaštite, od dana dobijanja licence,  pa do 30.  oktobra 2022. godine, obavljeno  ukupno  osam inspekcijskih nadzora, od čega šest  po inicijativi i dva kontrolna nadzora. Utvrđene su, kazao je on Monitoru,  dvije  nepravilnosti, koje su otklonjene,  i podnijet jedan zahtjev za nadzor nad kvalitetom stručnog rada nadležnom ministarstvu.

Zuber objašnjava da je rješenjem Ministarstva javne uprave iz jula 2022.godine, u Registru nevladinih udrženja, obavljena promjena pa je osoba ovlašćena za zastupanje te NVO Milica Đukanović.  Nekoliko  mjeseci kasnije promijenjen je naziv i adresa udruženja , preimenovano je u  NVU Ženska asocijacija.   Te promjene u Statutu NVO ponovo su dovele i inspektore po službenoj dužnosti u sklonište. S obzirom da “nova” NVO niti je imala uslove niti pružala tu vrstu usluga, ubrzo je i ostala bez licence.

Đukanović je, međutim, od sredine prošle godine ovlašćena za zastupanje novoformirane NVO Akcija za ženska i dječja prava (Womens  And Childrens Rights Action) sa sjedištem u Danilovgradu, u koju je poslata djevojčica zbog koje je reagovala zamjenica Zaštitnika. Rješenjem Ministarstva rada i socijalnog staranja, samo nakon četiri mjeseca od osnivanja, toj NVO je izdata i licenca  za obavljanje djelatnosti za uslugu smještaja u prihvatilištu-skloništu za odrasla i stara lica, odnosno odrasla lica sa djetetom koje je žrtva ili svjedok zlostavljanja, zanemarivanja, rodno zasnovanog nasilja, nasilja u porodici i eksploatacije i lica kod kojih postoji opasnost da će postati žrtve. Licenca se odnosi na pružanje usluga šest  korisnika/ca crnogorkim državljanima  sa prebivalištem na teritoriji države, strancu sa odobrenim privremenim boravkom ili stalnim boravkom u drzavi, azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom, na rok važenja od šest godina.

Između ostale neophodne dokumentacije, kaže Zuber, u rješenju o dobijanju licence,  piše i da je NVU dostavila ugovore  o djelu za poslove stručnog radnika u skloništu za odrasla i stara lica, odnosno odrasla lica sa djetetom koje je žrtva ili svjedok zlostavljanja, zanemarivanja, rodno zasnovanog nasilja, nasilja u porodici i eksploatacije i lica kod kojih postoji opasnost da će postati žrtve. Takođe i ugovore za još nekoliko saradnika.

“Nakon dobijanja licence, u NVU Akcija za ženska i dječja prava,  izvršena su dva inspekcijska nadzora po inicijativi, kojom prilikom nije nađen osnov za preduzimanje mjera iz nadležnosti inspektora za socijalnu i dječju zaštitu. Međutim, zbog sumnje da je pružalac usluge zaključio sporne ugovore sa zaposlenima, jedna inicijativa proslijeđena je inspekciji rada na dalju nadležnost”,  kaže Zuber.

Iz Ministarstva podsjećaju da se “djeca mogu  smještati i u hraniteljske porodice, to jest,  mogu koristiti uslugu porodični smještaj-hraniteljstvo“. U našoj državi trenutno je 263 licencirana pružaoca usluge porodični smještaj-hraniteljstvo,a  353 djece je smješteno u hraniteljske porodice.

“Ministarstvo sprovodi aktivnosti na poboljšanju kvaliteta informacija u registru. U oktobru 2024. godine je formirana radna grupa koja će raditi na izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju baze podataka i sadržaju i načinu vođenja evidencija u socijalnoj i dječjoj zaštiti…Komunikacija i saradnja centara za socijalni rad i licenciranih pružalaca usluge smještaja u prihvatilištu-skloništu za djecu žrtve porodičnog nasilja i djecu žrtve trgovine ljudima se odvija u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Pravilnikom o bližim uslovima za pružanje i korišćenje, normativima i minimalnim standardima usluge smještaja u prihvatilištu “,  kazali su Monitoru u Ministarstvu.

Objašnjavaju da su u Strategiji deinstitucionalizacije, za period od 2025. do 2028. godine s Akcionim planom za 2025. godinu, prepoznata  djeca bez pratnje kao jedna od ciljnih grupa, tako da će se , tvrde, u budućem periodu raditi na razvoju usluga i za njih.

Ministarstvo, obećavaju,  planira da u narednom periodu otvori prihvatilište-sklonište za djecu bez pratnje roditelja, odnosno staratelja.  Kažu da je, u saradnji sa Evropskom unijom, započeta  rekonstrukcija objekta u kome će biti otvoreno sklonište-prihvatilište za djecu bez pratnje. Istim projektom, planirano je i otvaranje svratišta za djecu zatečenu u prosjačenju, kao i prostor za beskućnike. Sproveden je postupak javnih nabavki i potpisan je ugovor sa izvođačem radova, koji bi trebao da počnu krajem novembra 2024. a završeni, sredinom naredne godine.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMRT PORODILJE IZ ULCINJA U BARSKOJ BOLNICI: Dug put do istine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo je pokrenulo istragu o smrti mlade Ulcinjanke Drite Tafe koja je umrla u subotu od komplikacija izazvanih porođajem u Opštoj bolnici u Baru sredinom septembra. Govori se i o nizu drugih tragičnih slučajeva, ali još niko nije spreman da za to preuzme odgovornost iako su sada javnost, a posebno žene, glasnije nego ikada ranije

 

 

Ako smo ranije imali nadu da će se istina o slučaju brzo utvrditi,  nakon nalaza nekakve komisije i izjava direktora Opšte bolnice u Baru Igora Karišika svjesni smo da nas čeka dug i težak put da bi saznali istinu“, kaže za Monitor Hatidže Neljaj,.direktorka ulcinjskog SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja.

Ona ističe da u saradnji sa drugim ženskim organizacijama sa kojima su u Ulcinju u četvrtak organizovali protestno okupljanje pod nazivom Želimo istinu za Dritu,  neće stati. “Dugujemo to Driti, Asmiri, Ajli, Naidi i svim drugim ženama, njihovoj djeci i sebi samima“, poručila je Neljaj.

Iz barske bolnice su kazali, da se tri dana nakon smrti porodilje nijesu oglašavali, “kako bi se provjerile sve činjenice uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju i uzele izjave od svih učesnika u liječenju pacijentkinja Drite Tafa i Asmire Aljošević“.

“Komisija za kontrolu kvaliteta u Opštoj bolnici Bar zaključila je da su u liječenju tih porodilja ispoštovana sva medicinska načela i sva pravila struke, u skladu sa trenutno važećim protokolima“, izjavio je Igor Karišik,  direktor te zdravstvene institucije.

Driti Tafi je 13. septembra urađen treći carski rez. No, tom prilikom je došlo do podvezivanja mokraćovoda. Tafa je hitno upućena u Klinički centar Crne Gore (KCCG), gdje joj je instalirana spoljašnja sonda, kako ne bi došlo do zastoja bubrega. Nakon novih analiza i snimanja, postavljena joj je sonda u organizam, ali je brzo došlo do sepse i u subotu, 2. novembra, Drita je preminula.

Dr Karišik tvrdi da je u barskoj bolnici komplikacija brzo prepoznata i da je pravovremeno reagovano. “Da nije bilo prepoznavanja komplikacije, radilo bi se o ljekarskoj grešci. Da nije pravovremeno reagovano, govorili bismo o krivici. Oba elementa greške i krivice u ovom slučaju nema”, istakao je.

Nakon reakcija javnosti, lokalnih vlasti u Ulcinju, poslanika i civilnog društva oglasio se i ministar zdravlja Vojislav Šimun. Napominjući da će svi odgovorni biti procesuirani u skladu sa zakonom, on je rekao da je u barsku bolnicu upućena zdravstveno-sanitarna inspekcija i da su formirani operativni timovi koji će ispitati slučaj. Najavio je da će njegov resor sprovesti i samostalnu detaljnu istragu, formirati eksternu komisiju sastavljenu od stručnih članova iz regionalnih zdravstvenih centara i EU, kako bi imali nepristrasan pristup u rasvjetljavanju slučaja smrti porodilje Drite Tafe.

Sprovedena je obdukcija i čeka se izvještaj. Istragu je otvorilo i Više državno tužilaštvo u Podgorici.

Dritina porodica je protiv doktorice u bolnici u Baru, koja je vodila njenu trudnoću i izvršila hiruršku intervenciju, pokrenula sudski postupak. „Moja sestra je dovedena u bolnicu u odličnom zdrastvenom stanju, bez ikakvih tegoba.  Poslije porođaja uslijedile su  komplikacije. Pitali smo doktoricu, jer je operacija trajala dva i po sata, kako je protekla, doktorica je rekla da je sve u redu. Sestra je od početka imala bolove, oni su rekli da je to normalno poslije porođaja“, kaže njen brat Ejub Zatović.

On upozorava da se tragedija koja se desila njima, sjutra može  desiti nekom drugom. “Podnijeli smo krivične prijave, dali izjave u policiji. Na ovome nećemo stati. Boriću se do kraja, zbog svoje sestre, zbog drugih žena, majki, sestara“, poručio je on.

Dan nakon Dritinog porođaja u bolnici u Baru se porodila još jedna Ulcinjanka,  26-ogodišnja Asmira Aljošević, takođe carskim rezom. Njena majka, Bukurija Lukolić, kaže da se gotovo dva mjeseca Asmira nalazi na intenzivnoj njezi u KCCG u Podgorici. “Moja kćerka je bila životno ugrožena, 22 dana je nakon porođaja bila u komi. Da bi joj spasili život uklonjeni su joj materica i jajnici. Za to neko mora da odgovara“ poručuje ona.

Podsjećamo, u KCCG  je prije  tri godine, dva dana nakon porođaja carskim rezom u barskj bolnici, preminula Ajla Hot. I ona je, kao i Drita, ostavila za sobom troje djece. “Ne znam što je još potrebno da se desi da bi se nešto preduzelo. Oni tačno znaju koji tim i ko je grešku napravio“, tvrdi njen suprug Zlatan Hot.

Ulcinjski Institut Punta je u izvještaju objavljenom u septembru ove godine, naveo da se  zdravstvena zaštita trudnica i porodilja u Crnoj Gori, naročito u opštinama Bar i Ulcinj, suočava sa ozbiljnim izazovima. Prema njihovom ispitivanju, oko 44 odsto trudnica/porodilja je bilo nezadovoljno kvalitetom usluga u barskoj bolnici, dok dvostruko više smatra da korupcija utiče na kvalitet zdravstvene njege.

Porodilište u Ulcinju, otvoreno 2005. godine, nema operacionu salu. U njemu je  prošle godine rođena samo jedna beba.

“Sve ovo ukazuje da zdravstveni sistem u oblasti reproduktivnog zdravlja tone u dubine neprofesionalizma, svodeći ustanove u Baru i Ulcinju kao ‘nužno zlo za one koji nemaju’ ili kao biro za savjetovanje i davanje preporuka za pronalaženje najpoželjnije privatne ustanove za pružanje onih usluga koje su zakonom zagorantovane svim pacijentkinjama uz klauzulu zabrane diskriminacije”, naveli su iz Punta Instituta. Oni zaključuju  da je pružanje zdravstvene usluge trudnicama i porodiljama iz opština Ulicnj i Bar na veoma kritičnom nivou zbog raznovrsnih nedostataka koji su ljudske, tehničke i profesionalne prirode.

Ministar Šimun kaže da su formirali Nacionalnu komisiju koja će se baviti unapređenjem stanja u ulcinjskom porodilištu. „Očekujem brzo izvještaj te komisije“ objašnjava on.

Do daljnjeg, porodilje iz Ulcinja idu za Podgoricu, Cetinje, a neke i do Bijelog Polja zbog sigurnijeg porođaja. Sama pomisao na Dritin, Asmirin ili Ajlin slučaj  za trudnice je  traumatična.

 

                                                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo