Povežite se sa nama

INTERVJU

Ričard Birn, urednik časopisa Wilson Quarterly, međunarodnog naučnog Vilson centra Univerziteta Džordž Vašingon u Vašingtonu:  Strepnja zbog Trampove većine u vrhovnom sudu 

Objavljeno prije

na

Ovi američki izbori mogli bi da podsjete ljude na Balkanu na izbore u SRJ 2000. godine. Bajden bi bio Koštunica” – politička figura koja ujedinjuje opoziciju širokog programskog i ideološkog spektra. Vidjećemo u narednim danima da li su izbori dovoljni za promjenu u SAD

 

MONITOR: Dok čekamo konačni još neizvjesni ishod rezultata u SAD,  kako ocjenjujete Trampov predsjednički mandat? Da li je ispunio ono što je obećavao biračima prije četiri godine?

BIRN: Gotovo u svakoj oblasti, sem na berzi, Trampovo predsednikovanje je bilo katastrofalno. Na svakom planu, uključujući javno zdravstvo, nacionalnu bezbednost, vladavinu prava, političku podelu, Amerika je danas slabija i manje poštovana u svetu. Istini za volju, teško je suditi o Trampu prema ispunjavanju njegovih predizbornih obećanja. On je 2016. izgubio ako se gleda broj glasova, i nikada njegov rejting, prema anketama javnog mnjenja, nije prelazio 50 posto. Mnoga njegova obećanja su bila nepopularna, i nisu odobrena od Kongresa ili sudova.

MONITOR:Tramp je tvdio da će se njegov mandat fokusirati na interese Amerikanaca, donio  je dosta čudnih odluka koje se tiču međunarodnih organizacija, posebno onih u vezi sa UN i NATO, multirateralnim ekonomskim sporazumima, bilateralnim spoljnopolitičkim odnosima. Šta vi mislite o Trampovom globalnom uticaju?

BIRN:  U Vašingtonu se to smatra najmanje objašnjivim delom Trampovog mandata. On je poništio ugovore od važnosti za međuarodne institucije, uključujući i one sa NATO, Svetskom trgovinskom organizacijom i Pariskim dogovorom o klimi.

Ova strast za razbijanjem osnova američke spoljne politike, i njegov veliki obzir prema autokratama kao što su Putin, Erdogan, Kim Džong-Un i vladarima Saudijske Arabije, stvorili su široki konsenzus o tome da je vreme njegovog predsednikovanja fundamentalo izokrenulo američke vrednosti.

MONITOR: Jasno je da Trampova administracija nije imala nekog posebnog interesa za Balkan sve do Vašingtonskog sporazuma koji je neposredno prethodio izborima.

BIRN: Pošto je raskinuo međunarodne sporazume kao što Iranski nuklearni sporazum i Pariski dogovor o klimi, Tramp je bio u potrazi za bilo kakvim sporazumima koje bi mogao da napravi. Sporazum između Srbije i Kosova bio je upravo jedan od takvih. Biće interesantno videti da li će se taj sporazum održati u svetlu Bajdenove jake indentifikacije sa Kosovskom nezavisnošću.

MONITOR: Tramp je uspješno postavio svoju kandidatkinju u Vrhovni sud SAD, konzervativnu Ejmi Koni Baret na upražnjeno mjesto poslije smrti liberalne sudinice Rut Bejder Ginsburg. Tako je poremetio relativni balans liberala i konzervativaca. Da li je to kao neka vrsta ﮼sigurnosnog zida” za njega lično jer je Baret već treći sudija koji je u Vrhovni sud došao po Trampovom predlogu Senatu.

BIRN: Pakovanje” Vrhovnog suda (i nižih sudova) konzervativnim sudijama – od kojih su mnogi neiskusni i/ili nekvalifikovani  – je saradnja između Trampa i Senata SAD, koji kontrolišu Republikanci. Zaista, mnogi senatori Demokrate ukazivali su na to da Senat u poslednje dve godine nije prošao kroz obimnu i neophodnu zakonsku regulativu i da je postao mašina za proizvodnju sudija”.

Trampovo viđenje da bi troje koje je on nominovao trebalo da ga podržavaju u svim slučajevima na izborima 2020, dobro je poznato. Razmatrajući događaje iz novembra i decembra 2000. (i odluku u vezi sa slučajem Buš protiv Gora”), veština konzervativne većine u Vrhovnom sudu koja bi mogla pokušati da donese odluku u Trampovu korist u slučaju tesnog rezultata, veliki je izvor strepnje u SAD upravo sada.

MONITOR: Može li se pronaći neki način da se opravda pogrešan odgovor Trampove administracije na kovid krizu?

BIRN: Najjednostavniji odgovor na ovo pitanje je da je Tramp u februaru 2020. odlučio da bi kovid mogao biti  pretnja njegovom ponovnom izboru. Tako je on odlučio da ga potceni, sabotira taj odgovor na krizu, nanese štetu nezavisnim agencijama koje bi se borile protiv virusa, i pravi se da on ne postoji – i takođe da napadne Kinu.

Moguće je zamisliti i alternativni scenario u kojem je Tramp savetovan da bi uspešna borba protiv virusa mogla da pomogne u njegovom reizboru.

Ironički gledano, to bi značilo da ukoliko bi Tramp umanjivao stepen širenja virusa i broj smrti, on bi imao više izgleda da lakše bude ponovo izabran.

MONITOR: Izgledalo je da Tramp ima čvrstu namjeru da skrati agendu koja je ustanovljena Obaminim programom zdravstvenog osiguranja. Da li se to odrazilo na šanse građana u borbi sa kovid krizom?

BIRN: Trampov rat sa ključnim naučnim i agencijama za javno zdravlje – Centrom za kontrolu bolesti, Nacionalnim institutom za zdravlje, Federalnom agencijom za lekove – dobro je dokumentovan. On je odbacio planove koje su razvili i Obama i Džordž V. Buš u slučaju pandemije. Stepen njegovog nemara kada je u pitanju javno zdravlje prevazilazi svaku mogućnost razumnog objašnjenja i rasprave.

MONITOR: Povodom izbora 2016. bilo je mnogo primjedbi na američki izborni sistem, posebno u vezi sa postojanjem elektorskog koledža koji u stvari bira predsjednika SAD a ne glasovi građana, ali u međuvremenu nije došlo ni do kakave reforme. Zašto?

BIRN: Odlično pitanje. Uglavnom to ide na teret politike, U ovom političkom trenutku, reforma izbornog procesa – kraj elektorskog koledža, dodavanje oblasti grada Vašingtona i Portorika kao država, osnaživanje izbornih zakona – to bi pomoglo Demokratama a ugrozilo bi Republikance. Zato u vezi sa tim nema dogovora. Predsednik i Kongresna većina iz redova Demokrata, verovatno bi napravili ove promene.

Još jedna opaska: ovi američki izbori mogli bi da podsete ljude na Balkanu na izbore u SRJ 2000. godine. Bajden bi bio Koštunica” – politička figura koja ujedinjuje opoziciju širokog programskog i ideološkog spektra. Videćemo u narednim danima da li su izbori dovoljni za promenu u SAD. Ili nam je potreban i bager?

 

Objavljeni rezultati izbora su vjerovatno tačni, samo su nezvanični

MONITOR: Da li je tačno da su Demokrate u najvećem broju glasale poštom i da većina glasova koji se još broje pripada njima? Da li je to značajno za krajnji rezultat?

BIRN:  Jeste. Dosadašnji rezultati nam to pokazuju. Trampovo značajno vođstvo se dramatično smanjuje od kako su počeli da se broje glasovi pristigli poštom.

MONITOR: Šta mislite o Trampovim žalbama sudovima saveznih država i šansi da se o izborima raspravlja na Vrhovnom sudu SAD?

BIRN: Sada to ne izgleda kao ozbiljna mogućnost. Glasovi se broje i pred republikanskim i pred demokratskim posmatračima, i važno je podsetiti se izora na Floridi 2000, kada se većina nepravilnosti, zbog kojih se na kraju završilo na sudu, odnosila na način na koji su izrađeni glasački listići i zbog čega su ljudi glasali na nepravilan način ili zbog toga što nisu potpuno ispunili svoj glasački listić. Ovi problemi do sada nisu primećeni da bi ih sud razmatrao.

MONITOR: Postoji li neki period do kada sudovi moraju da daju odgovor? Da li je to vid legalne opstrukcije za onog ko će, u međuvremenu, sakupiti 270 elektorskih glasova za pobedu?

BIRN: Trebalo bi razumeti da su dosadašnji rezultati koji su i objavljeni verovatno tačni ali još uvek nisu „zvanični“. Različite države imaju različite procedure ali će sve one potvrditi i priznati te brojke zvanično izmeđi 10. novembra i 8.decembra. Osmi decembar je „sigurna luka“ – dedlajn za države da odluče o svim problematičnim pitanjima. Tako da rezultati govore ko je pobednik, ali ne zvanično.

MONITOR: Severna Karolina je najavila da će glasove brojati do 12. novembra?

BIRN: To jeste neobično ali je u okviru zakona. Broj glasačkih listića koji stiže između današnjeg dana i 12. novembra verovatno je u stotinama ili čak manje.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo