„Naša orijentacija u budućnosti treba biti hrana iz mora. Ona izaziva dugovječnost. Glavni akteri u tome treba da budu naši ribari”, kaže glavni pregovarač za poglavlje Ribarstvo s Evropskom komisijom i šef Laboratorije za ihtiologiju i ribarstvo u Institutu za biologiju mora u Kotoru dr Aleksandar Joksimović.
Da je ribarstvo šansa i izazov za Crnu Goru slaže se i ministar za evropske poslove Aleksandar Andrija Pejović. „Crna Gora je u potpunosti svjesna koristi koje proističu iz ovog poglavlja, posebno zbog činjenice da je ribarstvo, pored turizma, jedna od najvažnijih oblasti razvojnih planova Crne Gore u njenom primorskom dijelu”, kaže on i ističe da će „članstvom u EU Crna Gora dobiti direktan pristup unutrašnjem tržištu EU, jednom od najvećih svjetskih uvoznika proizvoda ribarstva”. „Morsko ribarstvo donijeće ekonomske koristi Crnoj Gori, kroz stvaranje prihoda iz radnog odnosa, uz obezbjeđivanje novih izvora hrane za lokalno stanovništvo, turiste i za izvoz. Čvrsto vjerujem da će Crna Gora, svojim specifičnostima i tradicionalnim osobenostima koje su razvijane vjekovima, dati vrijedan doprinos bogatstvu evropskog ribarstva”, navodi Pejović.
Međutim, dug će biti put da se to i ostvari. Posljednji izvještaj Evropske komisije pokazao je da je u ovoj grani stanje gore nego na polju borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije u Crnoj Gori.
Zato je veoma veliki posao pred svim onima koji učestvuju u ovom procesu, prije svega pred ribarima, koji su, kao i tokom čitave istorije, uglavnom prepušteni sebi samima. Tek u posljednje vrijeme primjetni su napori na njihovoj edukaciji, kao i sporadična potpora, ali to nipošto ne mijenja generalni zaključak iz Brisela.
“Od 244 dozvole 133 imaju prikrivene vlasnike, a čak hiljadu ribara nema dozvolu. Ni mnogi registrovani ne plaćaju porez. Sportski ribolov je dozvoljen, a on uništava riblji fond sa čak 3.000 dozvola. Flota je dotrajala, a za obnovu nema para, pa država treba, kao u Hrvatskoj, za kupovinu da omogući pomoć od 70 odsto cijene i da smanji PDV za opremu na brodove na pet odsto. No, najveći problem je gorivo. Sadašnji način regresiranja je neodrživ”, kaže dugogodišnji predsjednik profesionalnih ribara Crne Gore Marko Kise.
Ali, i ribari su zapetljani u svoje mreže i ne govore jednim glasom. “Oni se srde i prepiru, ali ne nasrću jedan na drugoga”, kazao bi opisujući ribare na Mediteranu Predrag Matvejević. Ali, novo vrijeme, novi običaji. U današnjoj Crnoj Gori to je već postalo pravilo: i ribari imaju dva udruženja.
Istovremeno, crnogorsko podmorje postaje sve više stanište do sada nepoznatih riba i drugih morskih organizama. Publikacija “Alohtone vrste istočne obale južnog Jadrana”, koju je izdao Institut za biologiju mora iz Kotora, ukazuje da je ozbiljno “napadnuto” cijelo ovo područje.
Registrovano je četrdesetak novih (alohtonih) životinjskih i biljnih organizama. Među njima ima i jestivih, ali i otrovnih, na koje upozorava publikacija koja se u štampanoj i elektronskoj formi dijeli ribarima, roniocima i drugima koji se bave morem.
Među tim novim vrstama ima algi, rakova, puževa i školjki i oko 20 novih ribljih vrsta. Neke ozbiljno napadaju prostor, jer nemaju prirodnog neprijatelja. Takva je, na primjer, alga caulrepa racemosa, zvana “tumor Mediterana”, koja se širi velikom brzinom i uništava floru i faunu.
Kad su riblje vrste u pitanju, opasna je četvorozupka ili fuga, kako je zovu Japanci. Njeno meso je otrovno, naročito ukoliko ga spremaju oni koji o njoj malo ili gotovo ništa ne znaju. U južnom dijelu Jadrana, ističu u Institutu u Kotoru, populaciju je uspostavila i poznata barakuda, koja ovdje nikad nije stanovala.
Na ušću Bojane su i neke nove vrste riba, prije svega zlatousta barakuda, a očekuje se ulazak i veći ulov tzv. plotice morske i još nekih vrsta koje su naučnici ranije detektovali i ne love se baš često.
Trenutno u Jadranu postoji 454 različitih ribljih vrsta iz 139 familija riba, a taj broj neprestano raste, prije svega zbog globalnog zagrijavanja. Ključna tačka preko koje su nove vrste riba došle u Sredozemno more je Gibraltarski moreuz, a manji dio i preko Sueckog kanala.
Tako je, na primjer, već deset godina u Ulcinju populaciju uspostavio plavi rak, koji, kako tvrde u kotorskom Institutu, za razliku od drugih invazivnih vrsta morskih organizama predstavlja novi potencijal za izlov i komercijalno korišćenje. Zato je taj lov unosan za ulcinjske ribare koji uspijevaju uloviti znatnije količine ovih životinja.
„On ima izuzetno kvalitetno meso, bogato proteinima, mineralima i vitaminima. Može se služiti kao specijalitet u našim restoranima na Primorju”, kaže dr Olivera Marković, ekspert u navedenoj naučnoj ustanovi, dodajući da se Turska već bavi izvozom plavog raka. Još veći potencijal za zaradu jeste tzv. staklasta jegulja, koja je nekada nastanjivala ova područja u Ulcinju. Nestala je nakon što je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća došlo do onečišćenja Bojane, kanala Port Milena i znatnog dijela ulcinjskog podmorja.
„Kilogram ove vrste ribe staje danas na svjetskom tržištu nekoliko hiljada eura”, kaže čelnik ekološke organizacije Zeleni korak Dželal Hodžić i ističe da bi se samo od izvoza staklaste jegulje mogao pokriti deficit Crne Gore koji postoji u uvozu ribe i koji na godišnjem nivou iznosi preko devet miliona eura.
No, svi planovi oko ribarstva mogli bi biiti dovedeni u opasnost ukoliko se zaista krene s istraživanjem nafte i gasa u ulcinjskom podmorju. Najprije će štetu od ovog kratkovidog eksperimenta crnogorske Vlade pretrpjeti ekosistem na čitavom južnom Jadranu, a potom ribari, odnosno domicilno stanovništvo i koje o tome niko ništa nije pitao.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice