Povežite se sa nama

Uncategorized

REVIZIJA RAČUNA GLAVNOG GRADA : Migo troši, ne pita

Objavljeno prije

na

Gradonačelnik Podgorice Slavoljub Migo Stijepović je krajem prošle sedmice, komentarišući istraživanje MANS-a da je pred oktobarske izbore trošio puta dva, kazao da su ,,od svih nadležnih institucija koje su kontrolisale rad gradske uprave dobili pozitivne ocjene”. I nije slagao. Samo je zaboravio da kaže da je to bila uslovna prelazna.

Baš istog dana kad se Stijepović pohvalio svojom fiskalnom odgovornošću, Državna revizorska institucija (DRI) objavila je izvještaj o trošenju Glavnog grada za prošlu godinu.

Iako se u zaglavlju dokumenta navodi da je podgorička Opština na čelu sa Stijepovićem dobila uslovnu prelaznu, slijede prilično zanimljivi detalji o tome kako gradonačelnik Podgorice troši naš novac. Zbog tih primjera Migo ne bi trebao da bude ponosan, kao što je, kako reče, ponosan na sve ono što su radili ove godine.

Migo je rijetki subjekt državne revizije koga su recimo uhvatili da plaća, a da zauzvrat ne dobije – ništa.

,,Glavni grad je u pojedinim slučajevima, vršio plaćanje po ispostavljenim fakturama bez obzira što usluga nije izvršena, a u jednom slučaju i prije zaključivanja ugovora”, navodi se u izvještaju DRI objavljenom prošlog petka.

,,Glavni grad treba da fakture koje se ispostavljaju na osnovu zaključenih ugovora, prihvati tek kada se uvjeri da je usluga ili isporuka izvršena”, preporučila je ova institucija Stijepoviću. Na žalost u izvještaju nije precizirano o kom se tačno poslu radi.

Ipak, u odjeljku u kom se revizori bave javnim nabavkama i prošlogodišnjim poslovima Opštine, navode se zanimljive konkretnosti. Između ostalog i da je Glavni grad Agenciji za izgradnju i razvoj Podgorice isplatio gotovo pola miliona eura bez finansijske dokumentacije koja bi potvrdila da je ono što plaća i dobio.

Radilo se o poslu opremanja lokalnog parlamenta. Glavni grad je Agenciji isplatio 464.934,52 eura, na povjerenje, bez propratne dokumentacije da je posao završen. Posao opremanja je bio dodijeljen konzorcijumu Gonzaga-pro d.o.o. i Eurozox, koji su iako je cijeli iznos isplaćen iz gradske kase ostali dijelom neisplaćeni.

Da rezimiramo: Migo je platio cijeli posao bez papira, a izvođači nijesu plaćeni. Pri tom budžet za taj posao je uvećan. Fiskalne čarolije gradonačelnika Podgorice, šta ćeš. Mora da je i na taj posao ponosan.

Ima još: ,,Revizijom je utvrđeno da je Glavni grad tokom 2015. godine, po osnovu izgradnje reciklažnog dvorišta, izvršio prenos sredstava opštinskom preduzeću u iznosu koji odgovara ugovorenoj vrijednosti (91.300,00€), iako je do kraja 2015. godine po ovom osnovu ispostavljena samo avansna situacija na iznos od

27.390,00€”

No, Stijepović ne plaća samo ono što ne dobije. On i naručuje, a da nije siguran koliko mu čega treba.

,,Glavni grad je u određenim slučajevima, prilikom nabavke roba navodio da su količine orjentacione i da se mogu mijenjati, pri čemu naručilac nije u obavezi da preuzme sve artikle navedene u specifikaciji”. To je u suprotnosti sa članom 41 Zakona, podsjećaju državni revizori. I sa zdravom logikom.

Zato revizori imaju preporuku za Stijepovića: ,,Glavni grad treba da, prilikom određivanja predmeta javne nabavke postupa u skladu sa članom 41 Zakona kojim je, između ostalog, definisano da predmet javne nabavke treba da bude opisan potpuno, jasno i razumljivo, na način koji omogućava podnošenje odgovarajuće ponude”.

Stijepovića zamara ta silna dokumentacija izgleda. ,,Ugovorima o nabavci roba definisano je da prijem robe prati i sačinjavanje zapisnika o kvantitativnom i kvalitativnom prijemu robe, ali je u određenim slučajevima utvrđeno da osim fakture za plaćanje, ne postoji nijedan drugi dokument kojim se potvrđuje prijem robe”.

Pa onda poslovi koji u računima koštaju 100 hiljada više nego što košta njihova realizacija. ,,Za izgradnju ženskog paviljona planirana su sredstva u iznosu od 300.000,00€ dok je realizacija iznosila 293.136,97€. To se odnosi na isplate po osnovu privremenih i okončane situacije ispostavljenih od strane izvođača radova Fidija i računa za usluge nadzora nad izgradnjom objekta (Konstrukcija d.o.o.). Glavnog grada. Uvidom u dokumentaciju utvrđeno je da su ispostavljene fakture ovjerene od strane nadzornog organa i da ukupna vrijednost izvršenih radova bez PDV-a iznosi 471.036,10€ (okončana situacija)”, navodi se u izvještaju DRI.

Ili: ,,Utvrđeno je da ugovorena vrijednost postupka koji se odnosi na usluge održavanja vozila prikazan u većoj vrijednosti od vrijednosti na koju je zaključen ugovor. Ugovorena vrijednost prikazana je u iznosu od 61.238,60€, a ugovor zaključen na iznos od 25.000,00€”.

I tako redom.

Ove sedmice zatražena je i ostavka Stijepovića zbog nelegalne gradnje solitera kod hotela Podgorica.

Ustavni sud Crne Gore, javile su Demokrate, presudio je da treba poništiti odluku glavnog administratora Glavnog grada, koji je smatrao da nije opravdana odluka inspektora da se oduzme građevinska dozvola firmi Normal turs koja je gradila soliter. ,,To znači da investitor nije smio da gradi 12, već sedam spratova”, ocijenile su Demokrate. Oni smatraju da će investitor zbog svega tražiti obeštećenje, što će budžet oštetiti za milionske iznose.

Stijepović je s druge strane kazao da Demokrate samo ne znaju da tumače presudu Ustavnog suda.

Na kraju krajeva, što bi rekao gradonačelnik, on gradi puteve po kojima potom gaze svi građani Podgorice. I pušta da se grade soliteri nad kojim mogu da se zgražaju svi građani Podgorice. Papir, manje, više, million gore, dolje, šteta je građana, a ne njegova.

Građani će, najavio je gradonačelnik, uskoro platiti koji miliončić i za natkrivanje bazena. Sportski centar već ima zatvoreni bazen, ali Migova računica kaže da je bolje zatvoriti otvoreni bazen nego srediti zatvoreni. Natkrivanje bazena Stijepović je nazvao velikim ,,sportskim događajem”. Liči na utakmicu, ali nije.

To bi moglo povući i nove tužbe. I nove izdatke. Arhitekta Sportskog centra najavio je tužbu protiv grada zbog najave natrkivanja otvorenog bazena. Gradska kasa je bar non-stop otvorena.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo