Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Reprezentativno

Objavljeno prije

na

Čovjek, ministar, naučni radnik Vujica Lazović u prošloj godini primao je platu od 1.300 eura, plus bonus 900, na Ekonomskom fakultetu kao predavač zarađivao je dodatnih 850 eura. Ukupno preko 3.000 eura mjesečno. Na sajtu Komisije za sprečavanje interesa prijavio je i prihode od članstva u Savjetu za privatizaciju – 600 eura, ali nije naveo da li godišnje ili mjesečno, dok je u raznim vladinim tijelima, za godinu, zaradio ukupno 4.500. Lazović je vlasnik dva stana, u Podgorici i Kotoru, zemljišta u Plavu i automobila pasat. Ima i ušteđevinu od 50.000 eura. Sve ovo potpredsjedniku Vlade nije bilo dosta, pa je na račun poreskih obveznika tokom 2008, 2010. i 2011. potrošio na ručkove i večere blizu 9.000 eura. O dobrom apetitu govore i podaci da su Lazović i društvo tokom jedne večere naručili tri kilograma brancina na sicilijanski način. Cijena 173,25 eura.

Bivšem dekanu nije bilo dosta što pije, jede i povećava kilograme na naš račun nego je državne pare trošio i na uljepšavanje. U centru Podgorice, na državni zapis, trgovao je za 186 eura tri kravate. Šta reći osim ponoviti predizborni slogan Lazovićeve partije – Čiste ruke.

Kada ovako rade funkcioneri iz ,,poštenog” SDP-a, šta treba tek očekivati od onih iz ,,zločestog” DPS-a. Jedan od šampiona u rasipanju državnih para je bivši predsjednik Opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga. U najsiromašnijoj primorskoj opštini Hajdinaga je uspio, po neosporenim tvrdnjama opozicije, da za tri godine potroši za reprezentaciju 200.000 eura i isto toliko za putovanja. Podaci o ovim troškovima proglašeni su službenom tajnom.

Nakon smjene sa mjesta gradonačelnika, Hajdinaga je ostavio rupu u budžetu od 20 miliona ili skoro pet opštinskih godišnjih budžeta. Iako je zbog brojnih malverzacija protiv Hajdinage otvorena istraga, to nije smetalo DPS-u da svom članu početkom godine da podršku za izbor na funkciju ministra za ljudska i manjinska prava. Čovjek je o državnom trošku vidio svijeta, pa što se to ne bi iskoristilo.

Predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović je za protekle tri godine na ime reprezentacije spiskao 5.460 eura. Husović, koji je ministar bez portfelja, ima stila pa je troškovima reprezentacije dodavao i bakšiš od po 10 i 25 eura, kako kada. Što bi tek činio da ima portfelj.

Reprezentacije su sastavni dio državnog protokola i ulaze u državni budžet. Budžet za putovanja, reprezentacije i ostala troškarenja je ove godine povećan i iznosi 149,433.000 eura, prošle godine je bio 112,445, a preprošle 142,620 miliona. Najviše su porasli rashodi za materijal sa 12 miliona, iz prošle i pretprošle godine, na 60 ove godine. O kakvom se materijalu radi nije pojašnjeno. Za putovanje će biti potrošeno šest miliona, za reprezentaciju 700.000, za telefone 3.855.000, za energiju skoro 20 miliona (pod ovom stavkom se računa i gorivo), za prevoz blizu milion…

Sva je sreća da je Vlada od početka krize uvela štednju i skresala reprezentacije. Najviše štedi, naravno, premijer. Igor Lukšić, tvrde u Vladi, prošle godine nije iskoristio mogućnost plaćanja reprezentativnih troškova koji se odnose na plaćanje ručkova ili večera, te je za godinu na ime dnevnica tokom službenih putovanja potrošio 3.653 eura. Premijer je imao 15 službenih putovanja i za te potrebe, za 38,5 dana utrošeno je 3.653,25 eura. Radi se o iznosu od 94,88 eura dnevno. Predsjednik Vlade je tokom 2011. radi obavljanja službenih poslova koristio vladin avion 12 puta. Skromno. Put u Maroko nije uračunat, jer nije organizovan o trošku Vlade već o trošku inostrane kompanije.

Kod ovakve funkcionerske potrošnje računi za telefone i putovanja i nijesu neka stavka. Pa je tako podatak da su direktor i tri člana Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka, u periodu januar-novembar 2011. ukupno potrošili 4.539,20 eura za telefone. Sitnica. Posebno ako se uzme u obzir da je 14 zaposlenih u Agenciji u istom periodu napravilo telefonski ceh od pet i po hiljada eura.

Tokom prošle godine poreski obveznici platili su i kupovinu 38 automobila za potrebe Vlade i drugih državnih organa. Cijena sitnica – oko milion eura. Novih lemuzina nikad dosta, pa je i pretprošle godine kupljeno 45 automobila, cijena opet oko milion. Najskuplja vozila kupljena za potrebe Uprave policije – audi A8, koji je koštao oko 80.000 eura, mercerdes BENZ ML 350 ministra za ljudska i manjinska prava, plaćen 53.000, kao i BMW 520D za Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti, za koji su poreski obveznici dali 50.000 eura.

Godišnji trošak za održavanje i gorivo voznog parka od 56 službenih automobila Ministarstva održivog razvoja i turizma iznosi blizu 45.000 eura. Ne računajući registracije. Za održavanje službenog automobila (BMV) ministra Predraga Sekulića godišnje se izdvaja oko 1.000, dok se mjesečno za gorivo plaća od 150 do 200 eura. A ministarstava ukupno ima 16. Pa, ko voli nek računa.

Za službena vozila iz skupštinskog budžeta mjesečno se izdvoji oko 3.000 eura za gorivo, dok se za održavanje i registraciju na godišnjem nivou utroši preko 20.000 eura. Na gorivo najviše troši predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić. Za dva automobila vlasništvo MUP-a Crne Gore mjesečno se izdvaja 570 eura za gorivo. Audi A6 potpredsjednika Rifata Rastodera troši 288 eura, a za audi A6 potpredsjednika Željka Šturanovića potrebno je 292 eura mjesečno.

Mali novci ako se zna da funkcioneri i niži službenici tokom godine, što službeno što privatno, ovim automobilima više puta obigraju Crnu Goru. Posebno su uočljivi ljeti po plažama, a zimi po skijalištima. Padaju u oči i državni crni audiji parkirani ispred podgoričkih lokala u sitnim satima. Tada funkcioneri s prijateljima odmaraju od važnih državnih funkcija. A popije se i pojede na račun Crne Gore.

Inače, kao što rekosmo, Vlada štedi. Početkom ove godine je preko Uprave za imovinu pokrenula postupak prodaje 70 automobila, koje su do sada koristili državni organi. Velikodušan potez – pare od njihove prodaje biće iskorišćene za subvencioniranje troškova za struju. Vladine brige o siromašnima nema u regionu, a i šire.

Da posjetimo na tu brigu: prosječna penzija u Crnoj Gori skoro je tri puta manja od minimalne potrošačke korpe, prosječna plata je 495 eura, a korpa 786 eura; Mjesečna naknada za nezaposlene u Crnoj Gori iznosi 57 eura, isplaćuje se selektivno i samo tri mjeseca. Dječji dodatak je 20 eura. Neki vid socijalne pomoći prima 70.669 građana, čiji se iznos kreće od 19 do oko 100 eura. Materijalno obezbjeđenje za porodicu sa pet i više članova je čitavih 120,7 eura – manje od tri ministarske kravate.

Putovanja

Koliko funkcioneri troše na putovanja? Kada, na primjer, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić putuje u SAD ili Kinu, on i svita na ime dnevnica dobiju par hiljada eura, noći se u luksuznim hotelima, putuje prvom klasom, sve po nekoliko hiljada eura. Sitnica. Istina, ne putuje samo predsjednik Skupštine. Obilazak i nova iskustva su omiljena zanimacija poslanicima svih partija. Na putovanja su tokom prošle godine najviše potrošili članovi skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i evropske integracije Vasilije Lalošević i Miodrag Vuković -11.298 odnosno 8.622 eura. Generalni sekretar Skupštine Damir Davidović se nalazi na trećem mjestu sa potrošenih 7.822 eura, a odmah iza njega je šef kabineta predsjednika parlamenta Ivan Vujović sa 7.752 eura utrošenih na putovanja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo