Pet mjeseci čelnici DPS-SDP saveza odlažu potpisivanje, već čuvenog, aneksa koalicionog sporazuma između partija koje vladaju Crnom Gorom od 1998. Ne žuri se ni jednima ni drugima. Prvi čovjek DPS-a i premijer u sedmom mandatu, Milo Đukanović, objasnio je početkom nedjelje kako on od tog sporazuma očekuje – podršku ekonomskom razvoju države!?

,,Ne želim da potpisujem suštinski prazan koalicioni sporazum koji će sjutra postati uporište obrazloženje zbog čega neko, ko treba da donosi određene odluke koje se tiču razvoja, ne može da ih donese”, objasnio je najdugovječniji evropski premijer. Đukanović je malo bocnuo (manje senzibilni rekli bi šklepio) vjerne saveznike na puti crnogorskog osamostaljenja i proklamovanog prihvatanja vrijednosti evro-atlantskih integracija. ,,Treba one koji kreiraju razloge zbog kojih odlažemo realizaciju razvojnih projekata pitati: zašto čine taj zločin prema ovoj državi i narodu?”

Uh. Pa da se ne naježiš. Opet, valjalo bi da nam Đukanović nekad objasni razliku između zločina i razvojnih projekata pod njegovom dirigentskom palicom: Dubrovnik, Morinj, Bukovica, Kaluđerski Laz…ili Jugooceanija, Prekookeanska plovidba, Gorni Ibar, Kombinat aluminijuma… Prva banka ili šverc duvana. Željezara ili stara devizna štednja? Duško Šarić i Safet Kalić ili Ulcinjska rivijera i HTP Boka? Željeznica Crne Gore ili Mis Pat?

Može li Ranko Krivokapić da nam predoči suštinsku razliku između ovih projekata? Ili je dovoljno ono što su nezvanični izvori iz SDP-a saopštili jednoj paravladinoj novini: ,,Na sjednici Predsjedništva SDP, krajem prošle godine, rečeno je da je, u osnovi njihove inicijative bila i ostala motivacija potpune fokusiranosti i intenziviranja aktivnosti vladajuće koalicije na evroatlantske obaveze u ključnoj godini integracija”. Šta god da to znači. Ista novina je čitaoce obavijestila da će aneks koalicionog sporazuma (o novoj podjeli profita unutar DPS-SDP koalicije – primjedba Monitora) biti potpisan do 26. januara (a nije). To saznanje su potkrijepili izjavom direktora DPS-a Tarzana Miloševića: ,,Aneks sporazuma je usaglašen, ostali su samo tehnički detalji, koji će u narednih nekoliko dana biti dogovoreni”. Obećanja, bog ih kleo. Zaboravio je Milošević kako je teško podmiriti narasle apetite. ,,Interes je važna stvar, nemaš li ga onda snalazi se kako znaš”, pjevao je Branimir Džoni Štulić (Azra).

Još jesenas, neposredno nakon predaje/prodaje Podgorice, privatni mediji finansirani novcem poreskih obveznika objavili su kako najave SDP-a o ekonomskom i političkom dijelu aneksa nijesu tačne. Ideja onih koji – ponekad izgleda tako – razumiju težinu pozicije u kojoj se nalazi Crna Gora ali o tome ne smiju da govore javno, bila je da naprave kakvu-takvu ravnotežu između političkih i ekonomskih interesa svojih političkih partnera.

Njihovi se partneri ( čitajte – Đukanović), međutim, nijesu htjeli odreći prava da lično, bez ikakvih ograničenja, kadriraju vladom, parlamentom, vladinim agencijama i državnim institucijama. .

Đukanović svoje ambicije ne krije. Dok njegov najbliži saradnik, koalicioni partner i prvi čovjek zakonodavne vlasti uzalud, skoro dva mjeseca, pokušava institucionalnim putem, na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost, saznati motive smjene bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Bora Vučinića, on najavljuje nova razrješenja i postavljenja. ,,Neće to biti usamljena promjena. Događaće se promjene i ovih dana i odmah poslije Nove godine”, obećao je premijer krajem decembra, zaboravljajući običaj i obavezu da se takve odluke donose unutar institucija sistema: ,,Biće mnogo više promjena nego što vam to izgleda u ovom trenutku. Sve sa ciljem da stvaramo i neku novu političku kulturu u Crnoj Gori”.

Vidjećemo šta Đukanović podrazumijeva ,,pod novom političkom kulturom”. Njegove ekonomske interese lakše je dokučiti. Sporna je samo njegova težnja da ih zaogrne velom državnih interesa. Početkom nedjelje obaviješteni smo kako je Savjet za privatizaciju, pod vodstvom predsjednika Savjeta Mila Đukanovića, Vladi premijera Mila Đukanovića predložio plan privatizacije za ovu godinu. Taj plan je, stoji u saopštenju, ,,pripremljen na osnovu predloga nadležnih resora i tenderskih komisija”. Pojednostavljeno – Đukanović (premijer) predložio je Đukanoviću (predsjednik Savjeta za privatizaciju) plan privatizacije koji na usvajanje treba ponuditi vladi Mila Đukanovića. Nekim čudom, plan je prihvaćen.

Nije problem što su na tom popisu i preduzeća čija prodaje je, praktično, već u završnoj fazi (Montenegro Defence Industry – Podgorica, na primjer). Mnogo zanimljivije je to što se, planom navodne privatizacije, Vlada – mimo Parlamenta i vlastitog mandata, dobijenog na osnovu Đukanovićevog ekspozea iz decembra 2013. godine – prihvata nekih izuzetno krupnih a potpuno nedorečenih poslova.

Tako od Savjeta za privatizaciju saznajemo da je Vlada naumila, ,,posredstvom modela privatno-javnog partnerstva” valorizovati pojedine lokalitete. Pa se nabraja: ostrvo Lastavica sa tvrđavom Mamula, zemljište koje je nekada pripadalo kompanijama VTK Mediteran – Žabljak, Donja Arza – Herceg Novi, Turistički kompleks Ecolodge – Vranjina i Kolašin 1.600. Po istom, jednako nedefinisanom modelu javno-privatnog partnerstva, ,,biće realizovani i projekti”: Vojno-turističkog kompleksa Bigovo, lokaliteta između Njivica i ušća Sutorine, ulcinjske Velike plaže, Ade Bojane, NTC Marina – Kotor, Vojno-turističkog kompleksa Valdanos, Ostrva cvijeća i zemljišta Prevlaka, Pošte Crne Gore, Skijališta Savin kuk, zemljišta nekadašnje kasarne Radoje Dakić na Žabljaku, lokaliteti Kabala for – Herceg Novi i Buljarica, te imovina Gornjeg Ibra iz Rožaja i projekat izgradnje golf terena u Tivtu (zemljište Montepanzo – Bokaprodukt – Tivat). Planine i plaže, nekadašnje kasarne i opljačkane fabrike, babe i žabe… U jednoj rečenici našli su se Velika plaža i Pošte CG, silom oteto zemljište uvale Valdanos i ostaci Gornjeg Ibra, Ostrvo cvijeća i ostaci nekadašnje kasarne na Žabljaku. A jedino zajedničko ovim lokacijama je to što država nema na zakonu utemeljen plan razvoja ni za jednu od njih.

Varate s ako mislite da je to prepreka za realizaciju Đukanovićevog plana privatizacije.

Možda će se već danas (četvrtak, 29. januar) ministri sa partijskom knjižicom SDP-a naći pred izazovom: pridružiti se kolegama iz DPS-a i prihvatiti šefov plan ,,privatizacije” ili rizikovati da ih političko-medijski štab proglasi izdajnikom ekonomskih interesa Crne Gore. Podrazumijeva se da bi se ta kletva odnosila i na sve one koji su u državnoj službi angažovani po preporuci Vujice Lazovića, Ivana Brajovića i Raška Konjevića. A takvih nije malo.

Mogući izgovor pomenutoj trojici može biti to što SDP i DPS još nijesu do kraja definisali novi koalicioni sporazum. Ali ni to neće trajati dovijeka. Ili će Ranko ozvaničiti kapitulaciju ili možemo na državnom nivou gledati reprizu ,,podgoričke sječe SDP knezova” koju je svojevremeno, temeljno, proveo bivši gradonačelnik Miomir Mugoša. Uz sve prebjege iz manje u veću vladajuću stranku. Ko, uostalom, danas može povući ideološku liniju razdvajanja između Rankovih i Milovih?

Premijer je malo nestrpljiviji. Jadransko brodogradilište će, po svaku cijenu, dati Piteru Manku. Pošto je Kanađanin odbio da ga kupi u regularnoj privatizacionoj proceduri, Vlada je ,,da ne bi gubila vrijeme” odlučila da zabije trn u zdravu nogu, odnosno da solidnu kompaniju gurne u programirani stečaj, da bi se “omogućila prodaja imovine društva i prenamjena brodogradilišta u kapacitete za remont jahti”. Najveći gubitnici ovog aranžmana biće radnici Brodogradilišta. Vlast će napraviti još jedan od mnogih poteza kojima će Crna Gora umjesto pomorske zemlje postati zemlja na moru. Proizvodeći sirotinju na Jadranu.

Pripomognut ooperativnošću Vujice Lazovića, Đukanović najavljuje da će još jednu ekonomsku crnu tačku – aranžman sa A2A i sudbinu EPCG – rješavati bez SDP-a. Odjednom u tom poslu nije bitno šta su Italijani uradili u proteklih pet godina, već jesu li ili nijesu spremni da grade drugi blok pljevaljske termoelektrane TE. Niko više ne pominje profit od 100 miliona, investicije od 300, nove energetske objekte i radna mjesta. Sad je glavna poruka da će država, ,,sa ili bez Italijana” već prvog aprila krenuti u projekat izgradnje TE. Ako je to gotova stvar, zašto je nema u Zakonu o budžetu za 2015. godinu. Opet, biće i onih što će reći da je to mala cijena za spašavanje Svetog Stefana ili Kraljičine plaže (što god to u stvarnosti značilo).

Naivni su mislili da je četvrt vijeka vladavine dovoljno da Milo Đukanović nauči da se zakoni donose da bi precizirali pravila koja svi moraju poštovati. Onda nam je premijer, u ponedjeljak, objasnio kako se rate kredita za prvu dionicu budućeg autoputa mogu vraćati iz kapitalnog budžeta. ,,Sve da ne uberemo ni jedan cent od putarine, mi možemo da izdvojimo iz kapitalnog budžeta za otplatu anuiteta za gradnju autoputa”. Za ovo se u normalnim zemljama podnosi ostavka. Ovdje, nemojte da vas čudi ako baš ova izjava jednog dana Đukanoviću bude služila kako svojevrstan alibi (neznanje) za svu štetu učinjenu Crnoj Gori.

Čime će se tad braniti SDP? Članstvom u upravnim odborima Aerodroma CG (DPS svoju aviokompaniju iznosi na privatizaciono tržište, znajući da će privatizacija dodatno koštati građane)? Ili ministrima koji, kad god ih njihovi ne gledaju, namiguju put većeg partnera u vladajućoj koaliciji. Tamo gdje je stvarna vlast. I opipljiva korist.

Zoran RADULOVIĆ