Povežite se sa nama

OKO NAS

REŽIMSKE IGRE: BOGETIĆI ZA VALDANOS, METAR ZA METAR: Probni balon?

Objavljeno prije

na

U Opštinu Ulcinj pristigao je krajem septembra čudan dopis. Vlada, odnosno Ministarstvo finansija, tačnije njezin Direktorat za imovinsko-pravne poslove su lokalnoj upravi dostavili zahtjev privrednog društva MN invest koje je zatražilo da zamijeni 670.000 kvadrata na Bogetićima, kod Nikšića, za istu površinu u Valdanosu.

Ta privatna firma je, kako se navodi u dopisu, osnovana za djelatnost gajenja višegodišnjih biljaka, pa planiraju da u toj ulcinjskoj uvali, na zemlji koja je u državnoj svojini, iako predmet restitucije, zasade stabla masline, instaliraju opremu za skladištenje i pakovanje maslinovog ulja, a sve u cilju proizvodnje ekstra djevičanskog maslinovog ulja.

U zahtjevu upućenom Ministarstvu ističe se da je ,,agrohemijska analiza pokazala da zemljište na Bogetićima ne posjeduje kvalitet za uzgoj novih zasada maslina, što nas je opredijelilo da ponudimo naše zemljište u cjelosti za zamjenu sa istim zemljištem koje je u svojini Crne Gore”, te da je “zemljište u Vadanosu lakše i jednostavnije za obrađivanje i nove zasade maslina.

Kako, ne mogu da masline sade i uzgajaju u Bogetićima, u ovoj firmi su se dosjetili da bi to mogli – u Ulcinju. I to na zemljištu, praktično na pjeni od mora, gdje stotinama godina postoji najveći zasad starih maslina na Jadranu. Ako se zna da je ukupna površina oduzete imovine od 204 ulcinjske familije i vjerskih organizacija iznosila nešto manje od milion metara kvadratnih, čak dvije trećine tog prostora bi moglo, blagoslovom državnih organa, biti ustupljeno firmi koja je osnovana prošle godine!?

U Opštini Ulcinj su se našli u nevjerici. Reakcije građana su burne, zbog činjenice da je Ministarstvo uopšte pristalo da uzme u razmatranje ovakav zahtjev. A da je on razmatran pokazuje podatak da je zahtjev MN invest dostavljen tom državnom organu dva mjeseca ranije, odnosno 20. jula.

Konstatujući da se radi o ,,genijalnoj biznis ideji”, iz Socijaldemokratske partije su podsjetili da je javnost navikla na neiscrpnu domišljatost i kreativnost DPS preduzetnika, posebno kad je u pitanju korišćenje državnih resursa za sticanje lične koristi i profita. „Ovaj put su prevazišli sami sebe. No, ono što najviše čudi u ovom slučaju je činjenica da Ministarstvo finansija ne vidi ništa sporno u ovom ‘poštenom’ prijedlogu i ozbiljno razmatra mogućnost za njegovu realizaciju. Vjerovatno će se Ministarstvo pozvati na plemenitu brigu za razvoj maslinarstva na ovom području. Sve to ne bi toliko čudilo da se ne radi o istom Ministarstvu koje dozvoljava da se već 40 godina, 18.000 stabala stoljetnih maslina ne obrađuje i ne ubira plod sa njih”, saopštile su socijaldemokrate.

Ocjenjujući da je riječ o ,,teatru apsurda” novinar nedjeljnika na albanskom Koha javore, Ismet Kalaba, kaže da je ovaj akt zapravo “diranje u staru ranu i nova provokacija koja se od strane Vlade Crne Gore čini građanima Ulcinja”.

Prije sedam godina firma iz Velike Britanije, Cubus lux, namjeravala je da uzme u dugogodišnji zakup Valdanos i da navodno gradi ekskluzivne hotele i vile. Nakon protesta građana Ulcinja, pritiska nevladinih organizacija i političkih stranaka, tender za ustupanje te uvale jednoj gubitaškoj kompaniji i njihovim asistentima u Crnoj Gori je propao.

,,Da li je ‘MN invest’ novi ‘Cubus Lux’ pokazaće vrijeme”, kaže Kalaba. „Vlada se poigrava sa strpljenjem građana Ulcinja stavljajući ih pred novi ispit.”

Na ispitu su, prije svega, političke strukture iz redova albanskih političkih subjekata koje čine vladajuću koaliciju u Crnoj Gori i kojima je vraćanje oduzete maslinade u Valdanosu, jedna od temeljnih odredaba u stranačkim programima.

Predsjednik Nove demokratske snage – Forca Nazif Cungu uputio je pismo premijeru Dušku Markoviću podsjetivši ga da je vraćanje Maslinade Valdanosu dio zajedničkog koalicionog sporazuma. Tim dokumentom se predviđalo da se čitav proces restitucije treba završiti do 1. juna prošle godine.

Sve je, u međuvremenu, prebačeno na lokalni nivo, u Upravu za nekretnine, Područna jedinica – Ulcinj, koja će 26. oktobra, odlučivati o zahtjevu bivših vlasnika o deeksproprijaciji. Iz jednostavnog i očiglednog razloga: zemljište nije privedeno namjeni zbog kojeg je 1978. godine oduzeto. Rečeno je da će tadašnja Jugoslovenska narodna armija graditi pomorsku luku. Luke u Valdanosu nema, a stabla masline već četiri decenije propadaju.

Kakva god bila odluka ulcinjskog katastra, jasno je da će jedna strana uložiti žalbu, po kojoj će odlučivati drugostepeni organ, a to je, u ovom postupku, Ministarstvo finansija. Upravo ono koje je od Opštine Ulcinj zatražilo mišljenje po zahtjevu MN investa.

Nakon što je čitav skandal dospio u javnost iz Ministarstva je saopšteno da će poslije dobijenih mišljenja i okončanja postupka denacionalizacije zemljišta u Valdanosu zauzeti konačan stav.

,,Želimo ukazati da je u toku postupak deeksproprijacije pred prvostepenim organom Uprave za nekretnine i da to svakako predstavlja prethodno pitanje u odnosu na predmetnu ponudu za razmjenu nepokretnosti, te da će Ministarstvo finansija nakon rješavanja tog prethodnog pitanja, sa dobijanjem mišljenja resornih organa, zauzeti konačan stav”, rekao je savjetnik u Direktoratu za imovinske poslove Miloš Zarubica.

U Građanskom pokretu URA tvrde da je Valdanos postao predmet za grabež velikih moćnika i ukazuju da je brutalno pogaženo bezbroj sporazuma i aneksa između Force i DPS-a o vraćanju imovine u toj uvali stvarnim vlasnicima.

,,Fotelje i lični interesi važniji su od opštih interesa Opštine Ulcinj i njenih građana. Ukoliko žele da dokažu suprotno još jednom pozivamo lokalnu vlast da se oštro usprotivi ustupanju zemlje u Valdanosu, i da ovo pitanje razmotrimo u lokalnom parlamentu. U suprotnom, biće jasno za čije interese rade”, ocjenili su u toj političkoj grupaciji.

Sudeći po prijedlogu dnevnog reda sjednice Skupštine opštine Ulcinj, koja će biti održana 29. oktobra, na njoj neće biti riječi o Valdanosu. No, ove sedmice je izvršna vlast uputila pismo Ministarstvu finansija u kojem energično odbacuje mogućnost davanja saglasnosti za razmjenu nepokretnosti Bogetići-Valdanos.

Ministarstvo je ranije navelo da stav lokalne samouprave neće biti obavezujući prilikom donošenja konačne odluke, ,,s obzirom da je zemljište u Valdanosu državno”.

U SDP-u upozoravaju: ,,Ova pravna gimnastika nadležnih organa, može biti samo polazna osnova i probni balon za ustupanje ‘odabranima’, ukupne površine eksproprisanog zemljišta u Valdanosu”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo