Nakon što je u martu okončana rasprava o Predlogu zakona o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora – zakona kojim režim kani jače uvezati sve organe koji se bave zaštitom ,,nacionalne bezbjednosti” – sada (25. septembar), se kako je i najavljeno zakonom, krenulo u formiranje koordinirajućih tijela. Imenovani su članovi takozvanog Biroa za operativnu koordinaciju obavještajnih službi, koji će se na operativnom nivou baviti onim što zacrta drugo tijelo – Vijeće za nacionalnu bezbjednost, zaduženo za ,,usmjeravanje i usklađivanje rada organa u obavještajno- bezbjednosnom sektoru”. Imena devet upravo postavljenih članova Biroa precizno oslikavaju šta se od svega može očekivati: tajno-bezbjednosna zaštita imperije premijera Đukanovića i njemu bliskih.
Znakovita je tu i hijerarhija. Vijeće za nacionalnu bezbjednost, koje je prvu sjednicu održalo 23. septembra, čine: predsjednik Vlade (ujedno predsjednik Vijeća), potpredsjednik Vlade zadužen za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku, ministar pravde, ministar unutrašnjih poslova, ministar odbrane, ministar finansija, ministar vanjskih poslova i evropskih integracija, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost. Njihov posao je, piše, da, između ostaloga, razmatraju obavještajno bezbjednosne procjene rizika i prijetnji po bezbjednost. Sekretara Vijeća, koji se stara o izvršavanju zaključaka, imenuje i razrješava premijer lično. Đukanović je za tu poziciju izabrao jednog od najodanijih ljudi: sekretara Vlade – Žarka Šturanovića.
Đukanović će iz redova Vijeća predlagati (Savjetu za odbranu i bezbjednost) – čitaj: postavljati, i nominalno prvog čovjeka Biroa za operativnu koordinaciju. I, dok se čeka ime koordinatora (izvršavanje smjernica i zaključaka Vijeća), koje će naknadno biti saopšteno, premijer je stavio paraf na izbor devet članova Biroa.
Tu među probranima su: direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Boro Vučinić, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore Dragan Samardžić, direktor Uprave policije Slavko Stojanović, direktor Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma Vesko Lekić, direktor Uprave carina Vladan Joković, direktor Poreske uprave Milan Lakićević, načelnik Odjeljenja za vojno-obavještajne i bezbjednosne poslove u Ministarstvu odbrane Goran Poleksić, generalni direktor Direktorata za bezbjednosno zaštitne poslove i nadzor u Ministarstvu unutrašnjih poslova Miloš Vukčević sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost Žarko Šturanović.
Prvi čovjek ANB-a, Vučinić, jedan je od Đukanovićevih najprovjerenijih kadrova. Očito je to po funkcijama: prvo odbornik u skupštini Podgorice, pa poslanik, pa, od 2003. do 2006. godine ministar zaštite životne sredine i uređenja prostora. Potom, od obnove državnosti 2006. godine do prije dvije godine, na poziciji ministra odbrane. Bio je predsjednik Mandatsko-imunitetske komisije, pa član Komisije za izbor i imenovanja, zatim član odbora za Ustavna pitanja, član Zakonodavnog odbora Skupštine Crne Gore, predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta… Sada je član Savjeta za članstvo u NATO, pa član Nacionalne komisije za sprovođenje Strategije za prevenciju i suzbijanje terorizma, pranja novca i finansiranja terorizma, član Koordinacionog tima za vanredne situacije, Savjeta za vladavinu prava…
Direktor ANB-a svojevremeno je, nakon što je procurilo u javnost, pokušao da demantuje da su 2007. u njegovom Ministarstvu odbrane bez tragova o bezbjednosnoj provjeri, na osjetljiva mjesta (po nacionalnu bezbjednost) raspoređeni pripadnici bivše Vojno-bezbjednosne i Vojno-obavještajne agencije (KOS,VOS). Monitor je pisao: neki od njih bili su kadrovi generala Branka Krge, bivšeg načelnika Generalštaba u Beogradu.
Vučinić, koji će ostati upamćen kao čovjek pod čijim naređenjem je počelo desetkovanje ratnog materijala Vojske Crne Gore u formiranom Birou će se slagati sa čelnikom Generalštaba Vojske Draganom Samardžićem, koji mu je, dok je Vučinić ministrovao, jedno vrijeme bio i pomoćnik za materijalne resurse.
Uigrani je to dvojac (Monitor je zabilježio avgusta 2012. godine – Strateško uništavanje). Detalj: Vučinić i njegov tadašnji viceadmiral Samardžić godinama su protivzakonito i netransparentno – utvrdila je DRI – primjenjivali paragrafe o povjerljivim nabavkama. Nezakonito: njih dvojica jedini su deponovali potpise za pristup novcu i uplatama od prodaje „viškova” VCG-a. Što je suprotno propisima o funkcionisanju državnih finansija preko Trezora.
Vjerovali ili ne: Samardžić je 2010. istovremeno bio u Odboru direktora firme Montenegro Difens Industri, čiji je vlasnik Vlada, i obavljao dužnost načelnika generalštaba! Prevedeno: prvo odluči koja će vojna oprema Vojske biti prodata, pa tu opremu prodaje firmi u kojoj je on lično dio rukovodstva!
Vučinić je u ANB-u zamijenio sadašnjeg prvog čovjeka Carina, Vladana Jokovića. Joković, koji je zadobio povjerenje premijera – da se nađe u tek oformljenom Birou- iz ANB-a je otišao (za javnost: podnio ostavku) nakon afere Listing. Tada su procurili listinzi telefonskih razgovora između bivšeg premijera Igora Lukšića i Đukanovićevog najodanijeg čovjeka Milana Roćena sa Darkom Šarićem, ali i kontakti mnogih drugih zvaničnika sa podzemljem.
Joković, nešto kasnije, odustaje od podnijete kandidature za direktora Uprave policije. U obaviještenim krugovima se moglo čuti tumačenje: diplomatski predstavnici pojedinih NATO članica, stavili su do znanja da Joković nije dobrodošao na tu funkciju zbog druge afere – praćenja diplomata.
Možda ga je i ovo preporučilo za jednog od premijerovih devet: Monitor novembra 2012. godine otkriva – nije demantovano – da se stan u kojem živi Joković, prvi Carinik Crne Gore, zvanično vodi na firmu Werisan DOO vlasnika misterioznog Dragana Nikolića, koji je u javnost dospio kao jedan od aktera navodnog ,,pranja papira” na prelazu Kula. Time je, fiktivnim carinjenjem, nacionalni budžet oštećen za oko 20 miliona eura.
Fotelje prvog policajca Crne Gore domogao se Jokovićev sadašnji kolega iz Biroa, Slavko Stojanović. Provjereni kadar režima: funkciju pomoćnika načelnika CB za uniformisani sastav u Podgorici obavljao je od 1990. do 1992, pa biva imenovan za višeg inspektora za javni red i mir. Od 1994. do 2005, na funkciji je načelnika Odjeljenja za bezbjednost saobraćaja, da bi dužnost pomoćnika direktora Uprave policije obavljao od oktobra 2005. godine do 2008. Tada ga imenuju za savjetnika direktora Uprave policije Veselina Veljovića.
Pet godina kasnije Stojanović je imenovan za vršioca dužnosti direktora Uprave policije, što je propraćeno optužbama da se namještenje može osporiti jer nije ispoštovana zakonska odredba prema kojoj se nakon razriješenog direktora kao vd postavlja neko od njegovih pomoćnika. On nije bio pomoćnik prethodnog direktora policije Božidara Vuksanovića. Po dolasku na funkciju Stojanović se dao u ,,rehabilitaciju” bliskih Veljovićevih saradnika. Jednog po jednog je vraćao na mjesta s kojih su, nakon odlaska Veljovića, sklonjeni. Usljed reakcije pojedinih predstavnika Zapada (ambasada SAD), to je djelimično stopirano.
Đukanović nije slučajno izabrao Žarka Šturanovića (sekretara Vlade od 2003. godine) za osobu koja će ga izvještavati o radu Vijeća i Biroa. Upućeni tvrde da je on uz ministra Markovića i savjetnika Roćena, osoba od najvećeg premijerovog povjerenja. Đukanoviću priprema i servira sva dokumenta, u njegovoj nadležnosti je i vazduhoplov koji koristi premijer.
Prema izvorima Monitora, Šturanović je ključni čovjek u osmišljavanju izbornih manipulacija, projektu DPS-a – siguran glas. Rukovodi kompletnom zakulisnom organizacijom izbora: koordinira sa mini-štabovima i daje instruktaže za terenski rad. Uz Đukanovića – prema našim podacima – glavni je ideolog afere Snimak.
U Birou je i direktor Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma Vesko Lekić. Počeo je 1991. godine u Finansijskoj policiji u okviru Ministarstva finansija, da bi, napredujući, 2004. postao načelnik odjeljenja Finansijske policije u Podgorici. Od osnivanja USPNFT, 2004, bio je na rukovodećim pozicijama: načelnik Odjeljenja za sumnjive transakcije, načelnik Odjeljenja za međunarodnu i unutrašnju saradnju… Onda je, 2008. godine, izabran za pomoćnika direktora. Pet godina kasnije Đukanović ga postavlja za direktora USPNFT.
Porodicu Lekić, kao izvorište kvalitetnog kadra, prepoznao je i premijerov brat, bankar Aco Đukanović. Veskova supruga, Monika Lekić, zapošljena je u Prvoj banci mlađeg Đukanovića. Otuda ne čudi kada Lekić odbije da komentariše prošlogodišnji podatak EUROPOLA, iz izvještaja za Crnu Goru, koji kaže da Crna Gora spada u rang ,,najbitnijih perionica novca”.
Operativac Biroa je i čelnik Odjeljenja za vojno-obavještajne i bezbjednosne poslove u Ministarstvu odbrane Goran Poleksić. Kada je na Odboru za bezbjednost i odbranu, glasovima vladajuće koalicije Poleksić podržan za poziciju načelnika pomenutog odjeljenja (na predlog ministarke Vojske Pejanović-Đurišić), pobunio se poslanik SNP-a Velizar Kaluđerović. Podsjetio je da je Poleksić, prije angažovanja u Ministarstvu, od 1998. bio zaposlen u ANB: „Činjenica je da pojedinac koji dolazi iz takve strukture ne može imati našu podršku”.
U Birou je i direktor Poreske uprave Milan Lakićević. Imaju povjerenja u njega, pa se ređaju funkcije. Kao direktor Uprave mjesečno prima 812 eura. Tome svakog mjeseca pridoda 750 eura od članstva u Odboru za reviziju, u koji ga je postavila Elektroprivreda Crne Gore. Dalje: član je Savjeta za unapređenje poslovnog ambijenta regulatornih i strukturnih reformi (što god to bilo), na račun čega je prošle godine mjesečno dobijao između 250 i 300 eura. Član je i Komisije za naplatu poreskog duga imovinom poreskih obveznika. Po osnovu rada na Ekonomskom fakultetu, lani je inkasirao dodatnih 17.171 eura. U okviru angažmana u ekspertskom timu za pregovore sa kineskim kompanijama stekao je prošle godine još 3.500 eura. ,,Luka Kotor” za analizu i konsalting mu je uplatila 4.000 eura…. Tu su i nekretnine, krediti, depoziti u više banaka… Pravi kadar.
Na koncu, mlade nade režima. U Biro je upao i direktor Direktorata za bezbjednosno zaštitne poslove i nadzor u Ministarstvu unutrašnjih poslova Miloš Vukčević (rođen 1982). Na prethodnim izborima u Podgorici bio je šesti na listi odborničkih kandidata SDP-a. Po partijskom ključu: marta 2013. godine izabran je za vršioca dužnosti pomoćnika Ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića. Sada je tu.
Đukanović zbija redove.
Vijeće i Biro – monstrum tijela
,,Usvajanje Zakona o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora, čije je donošenje Vlada tražila po hitnom postupku, udar je na ustavno-pravni poredak Crne Gore u posebno osjetljivoj oblasti kakva je obavještajno-bezbjednosni sektor”, kaže za Monitor Velizar Kaluđerović poslanik SNP-a, član odbora za bezbjednost i odbranu. „Formiranjem Vijeća za nacionalnu bezbjednost kojem se navedenim zakonom daje u nadležnost da „…usmjerava i koordinira rad organa koji čine obavještajno-bezbjednosni sektor… uvode se, na perfidan način, brojne nejasnoće u pogledu hijerarhije akata ovog Vijeća u odnosu na pitanja koja su zakonima uređena kao pitanja u nadležnosti MUP-a, Ministarstva odbrane, ANB… Očigledna je namjera da se definisanim sastavom Vijeća koji čine premijer, vicepremijer i jedan broj ministara, svojim neformalnim uticajem nametne kao tijelo koje je nadređeno svima, uključujući i Vladu i Savjet za odbranu i bezbjednost u čiji sastav ulaze tri predsjednika: Crne Gore, Skupštine Crne Gore i Vlade Crne Gore. Vijeće je zamišljeno kao svojevrstan „uži kabinet” predsjednika Vlade. Kod činjenice da Crna Gora nema zakon o Vladi, a Vlada je po Ustavu državni organ koji vodi unutrašnju i vanjsku politiku, državni organ sa najvećim Ustavnim nadležnostima, uvođenjem Vijeća, predsjednik Vlade otima Vladi Ustavne nadležnosti vođenja politike u ovoj oblasti. Nije slučajno što se tim Zakonom ne precizira kome je za svoj rad odgovorno Vijeće. Nije slučajno ni što Zakon o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora ni riječju ne uređuje pitanje šta su u stvari Vijeće i Biro za operativnu koordinaciju, da li su državni organi ili neki drugi oblik koji poznaje Zakon o državnoj upravi. Iz nedefinisanog pristupa proizilazi i zaključak da su Vijeće i Biro takođe i izvan parlamentarne kontrole Skupštine i Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine, što predstavlja novi primjer podrivanja Ustavne pozicije Skupštine i Ustavnog poretka. Zbog ovoga sam javno Vijeće i Biro okarakterisao kao ‘monstrum tijela’, jer se ne zna šta su, a veoma su moćna i izvan su demokratske kontrole. Rješenja iz navedenog Zakona su korisna za Đukanovića i uski krug ljudi iz vrha vlasti koji su nelegalno stekli ogromno bogatstvo, a na direktnu je štetu istinskoj bezbjednosti Crne Gore i opasno ugrožava napore da se crnogorsko društvo demokratizuje.”
Potpuna Đukanovićeva kontrola
„Budući da predsjednika Biroa imenuje premijer Đukanović koji je ujedno predsjednik Vijeća za nacionalnu bezbjednost, ne možemo se oteti utisku da je sve ovo klasična centralizacija službi bezbjednosti i stavljanje istih pod patronat i potpunu kontrolu predsjednika Vlade. Tako da je skoro i nebitno ko će personalno koordinirati ovo vijeće. Samim tim došlo je do marginalizacije Savjeta za nacionalnu bezbjednost i odbranu koji je pod neposrednom ingerencijom Predsjednika države” kaže za Monitor Zoran Miljanić. ,,Ovo vijeće je sastavljeno isključivo od kadrova iz vrha vlasti, kao i provjerenih partijskih vojnika bez ijednog predstavnika civilnog sektora, parlamenta… Ovako veliki broj članova vijeća ugrožava i atribut tajnosti koji je veoma bitan u ovoj problematici, odnosno lako može doći do curenje podataka. Može se dogoditi da se marginalizuje rad postojećih bezbjednosnih službi i da umjesto da olakša i koordinira njihov rad dovede do blokade i raznih problema. Isto tako se otvara pitanje i u odnosu parlamenta i parlamentarnog nadzora nad ovakvim vijećem.”
Marko MILAČIĆ
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice