Predstavnici Medijskog samoregulatornog tijela sastavljenog od medija među kojima nijesu Monitor, Vijesti i Dan, svojski se trude da prikažu da je u toku medijski rat u kom se zaraćene strane služe istom artiljerijom. „Mediji u Crnoj Gori često su platforme za iznošenje neistina uvreda i klevete na račun drugih. U proteklom periodu Medijski savjet registrovao je veliki broj uvreda na lični račun u pojedinim crnogorskim medijima a posebno u kolumnama Blagoja Grahovca, Željka Ivanovića, Balše Brkovića, Miodraga Perovića i Marka Vešovića”, kazao je Ranko Vujović, sekretar medijskog samoregulatornog tijela prilikom predstavljanja prvog izvještaja tog tijela koji je analizirao štampane medije u periodu od prvog aprila do 15. maja.
Marko Vešović i njegov koautor Šemsudin Radončić, kojeg je Vujović slučajno smetnuo s uma da pomene, u serijalu Pisma iz Sarajeva koji je objavljivan u državnoj novini do 18. aprila ove godine, na račun predstvanika medija koje režim ne kontroliše iznosili su najgnusnije uvrede. „Jebarnik, splačina, ništavilo, ker u raši, moračka kurvetina”, samo je dio tog repertoara ove dvojice autora. Porediti taj jezik sa jezikom Balše Brkovića i drugih pomenutih autora može samo neko ko nije odavde ili pokušava taktikom svi smo isti silovati stvarnost. A suština je: Pobjeda je nezakonito vlasništvo države preko kojeg se kažnjavaju kritičari režima, posebno mediji koji pišu o ratnim i ekonomskim zločinima te vlasti. Na djelu nije nikakav medijski rat kako se želi predstaviti, već nasilje vlasti protiv slobode medija.
Vujović i ostale kolege koje su skupa sa Pobjedom osnovale samoregulaciono tijelo nijesu ni riječju ustali protiv onoga što Pobjeda u kontinuitetu duže od godinu radi. Naprotiv, oni su saučesnici vlasti, mnogi od njih udarana pesnica režima u obračunu sa nepodobnima. Većina tih medija i njihovih predstavnika odavno je prihvatila Đukanovićeve lekcije – da se o njegovoj odgovornosti za zločine ne može pisati dok njegovo pravosuđe ne presudi da ih je počinio. Zdušno se trudeći da se te lekcije uvrste u crnogorsku teoriju i praksu novinarstva. Oni takođe odavno ponavljaju Đukanovićevu tezu o tabloidizaciji medija kao najvećem ovdašnjem problemu. Cilj je jasan: uništiti kredibilitet onih koji pišu o njemu i njegovima.
Prvi izvještaj Medijskog tijela za samoregulaciju potvrdio je sumnje da će to tijelo režimu poslužiti kao batina protiv medija koji nijesu po volji Đukanoviću. Izvještaj se većinom bavi kritikom medija koji nijesu u Savjetu. Za razliku od ovog, samoregulatorno tijelo koje su formirali Monitor, Vijesti i Dan angažovaće nezavisne stručnjake da paze da li se krši etički kodeks samo u tim medijima.
Na konferenciji o samoregulaciji koju je ove sedmice organizovao OEBS, Filip Vujanović, predsjednik države, bio je na istom fonu, apelujući na sve medije da „stišaju strasti”. Premijer Lukšić je primio predstavnike Medijskog samoregulatornog tijela čim je osnovano i „podržao ih”. Naravno, ni riječ o tome do kada će Vlada kršiti medijske zakone, jer država od 2004. ne smije biti vlasnik medija.
Režim je u ratu protiv medija koje ne nadzire koristio raznorazna oružja: batine, sudske kazne, ukidanje oglašavanja i reklama, uvrede i prijetnje, Pobjedu. Na red je došla samoregulacija. Još jedna demokratska ideja koju vlast izvrgava ruglu.
,,Po svom dubokom ubjeđenju smatram da bi Medijski savjet trebao da ima ingerencije da u slučaju zloupotrebe novinarstva i medija u razne prizemne svrhe i interese novinarima koji pređe granicu ospori dalji rad u novinarstvu”, slikovito je objasnio plan režima Pobjedin kolumnista Blagota Mitrić, bivši predsjednik Ustavnog suda Crne Gore. Napredujemo. Toliko nikad nije dogurao Centralni komitet u vrijeme jedne Partije.
Milena PEROVIĆ – KORAĆ